Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-144/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Lovačko društvo Prepelica Mali Bukovec, M. P. Miškine 14, Mali Bukovec, OIB: 68161838145, zastupanog po punomoćniku Filipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, te umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 19. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja PH, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri iz Zagreba, zastupnika tuženika HH i punomoćnika tuženika Filipa Pintarića, odvjetnika iz [adresa] i punomoćnika umješača LH, odvjetnika iz Grgić & Partneri odvjetničkog društva iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu, te objave presude 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo Prepelica Mali Bukovec, M. P. Miškine 14, Mali Bukovec, OIB: 68161838145, da tužitelju Croatia osiguranje d.d. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, isplati iznos od 2.302,73 eur (dvije tisuće tristo dva eura i sedamdeset i tri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. studenog 2021. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo Prepelica Mali Bukovec, M. P. Miškine 14, Mali Bukovec, OIB: 68161838145, da tužitelju Croatia osiguranje d.d. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.366,41 EUR (tisuću tristo šezdeset šest eura i četrdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovome sudu u kojoj navodi da je dana 30. kolovoza 2021. godine oko 20,00 sati došlo do prometne nezgode na kolniku cesta Mali Bukovec

– Selnica Podravska, kada je navedenom cestom osiguranik tužitelja AH, upravljajući vozilom reg. oznake i broja [registarska oznaka], naletio prednjim dijelom vozila na srneću divljač koja je pretrčavala kolnik sa lijeve na desnu stranu, gledano u smjeru kretanja vozila, te da je na vozilu nastala materijalna šteta. Nadalje, navodi da je za vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] je na dan 30.08.2021. godine kod tužitelja bio zaključen ugovor o osiguranju automobilskog kaska o čemu je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja]. Temeljem zaključenog ugovora o osiguranju tužitelj je osiguraniku naknadio štetu u iznosu od 2.302,73 EUR / 17.349,90 KN dana 03.11.2021. godine. Lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima (članak 1063., 1064. I 1067. ZOO-a). Tužitelj je pozvao tuženika i njegova osiguravatelja na podmirenje regresnog duga, ali je namirenje ostalo bezuspješno radi čega je ustao sa tužbom protiv tuženika radi naknade štete.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer smatra da nije odgovoran za predmetni štetan događaj, a sukladno tome niti za naknadu štete koju tužitelj tužbom regresno potražuje. U odgovoru je naveo da se štetni događaj navodno dogodio 30. kolovoza 2021. oko 20,00 sati na neutvrđenom dijelu kolnika neutvrđene ceste između naselja mali Bukovec – Selnica Podravska, u općini Mali Bukovec, na način da je došlo do "sudara vozila sa životinjom" za koju tužitelj smatra da je bila srneća divljač. Navodi da Glava 2. primjenjujućeg Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20) nedvojbeno propisuje kako se i na kojim područjima u ustanovljavaju lovišta, odnosno, na kojima se ne ustanovljavaju lovišta, da je člankom 11. st. 2. ZL-a, u točki 5., propisana zabrana ustanovljavanja lovišta na: "5. na javnim cestama i drugim javnim površinama te na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov“. Navodi da mjesto štetnog događaja prema navodu tužitelja, ulazi u područje propisano čl. 11. st. 2. t. 5. ZL-a (površina na kojoj se ne ustanovljava lovište), to se ima primijeniti čl. 20. ZL-a koji glasi: 1) Na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štiti korisnik te površine.

2) Lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisni te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku).

Smatra da kako je temeljem čl. 3. st. 1. Zakona o cestama propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu RH, te kako je temeljem st. 6. istog članka Zakona propisano da županijskim cestama odnosno lokalnim cestama kao pravna osoba ovlaštena upravljati županijska uprava za ceste, to je jednostavno za zaključiti kako je pasivno legitimirana osoba za ovakvu vrstu sporova (ukoliko se dokaže da bi se uopće radilo o divljači) upravo RH tj. Županijska uprava za ceste Varaždinske županije, a ne ovdje tuženik. Navodi da u obzir valja uzeti i zakonsku odredbu 7. st. 1.

4. ZL-a kojim se definira korisnik nelovne površine kao pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Navodi da tuženik nije korisnik, odnosno lovoovlaštenik površine na kojoj je nastao predmetni štetni događaj budući da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom pak upravlja korisnik. Prema tome, za predmetnu štetu ne može biti odgovoran ovdje tuženik, nego eventualno Općina Mali Bukovec obzirom da posjeduje Program zaštite divljači. S obzirom na to da je na dionici županijske ceste 2076 postavljen prometni znak koji ukazuje na opasnost od divljači na cesti, to je tužitelj, ukoliko se uopće dokaže da bi u štetnom događaju sudjelovala divljač, trebao prilagoditi brzinu i upravljati vozilom na način da je bio spreman pravovremeno reagirati na pojavu divljači na cesti, obratiti pozornost i oprezno voziti tim dijelom ceste koji je obuhvaćen opasnošću, a samim time ako je vozač prilagodio brzinu uvjeti na cesti, uspješno bi izbjegao nalet ili čak i zaustavio vozilo. Navodi da tuženik provodi mjere radi sprječavanja štete od divljači koje su propisane ZL: izgradnja hranilišta, prihrana i dohrana divljači, planirani odstrjel divljači radi održavanje optimalnog broja jedinki, izgradnja i održavanje lovnogospodarskih objekata, itd. Ukazuje na odredbu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, a koji propisuje „Oslobođenje od odgovornosti". U tom smislu, tuženik navodi da je u lovište unosio dovoljno hrane sukladno utvrđenju iz lovnogospodarske osnove, da je na dionici postavljena tabla „divljač na cesti“, kao i da je te godine vršio odstrjel sukladno utvrđenju iz lovnogospodarske osnove, kao i to da je imao i dovoljan broj lovnogospodarskih objekata čiji je cilj upravo zadržavanja divljači u lovištu. Ističe da eventualna objektivna odgovornost tuženika ne znači i njegovu apsolutnu odgovornost, već da se tuženik ima osloboditi odgovornosti upravo zbog činjenice da je izlazak divljači na cestu, usprkos svim naporima koje je tuženik uredno izvršavao akt više sile tj. nepredvidivi vanjski utjecaj na koji tuženik nije mogao utjecati, a za koji tuženik ne odgovara. Tuženik je ujedno predložio da se o parnici obavijesti Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kod kojeg je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran radi nespornog pravnog interesa.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao uvjete za osiguranje automobilskog kaska, fotografije oštećenog vozila predane uz tužbu, potvrdu od 22. rujna 2021., prijavu štete i odštetni zahtjev, presliku prometne i vozačke dozvole AH, duplikat police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 010913380652, izvid štete 9-AK-23403/2021 od 31. kolovoza 2021. i 18. listopada 2021., račune izdane od Auto Centar Kos, nalog za doznaku, izvadak po transakcijskom računu, regresni zahtjev, izjavu osiguranika AH, dopis Ministarstva poljoprivrede od 2. lipnja 2016., original Lovnogospodarske osnove i presliku iste u spisu, cjelokupni spis Policijske postaje Ludbreg broj Urbr-511-14-07/06-O-61-4/2021 i to službenu bilješku od 2. rujna 2021., zapisnik o ispitivanju alkohola, fotografije oštećenja vozila, nalaz i mišljenje vještaka za biološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 14. veljače 2025., očitovanje Općine Mali Bukovec od 8. svibnja 2025., očitovanje Županijske uprave za ceste Varaždinske županije od 19. svibnja 2025., očitovanje Lovačkog saveza Varaždinske županije od 26. svibnja 2025., saslušao je svjedoka AH i zastupnika tužitelja HH kao stranku u postupku, proveo je dokaz prometno tehničkog vještačenja po sudskom vještaku Stivenu Šijaku, dipl. ing. za cestovni promet i vozila, izvršio uviđaj i pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka Stivena Šijaka.

4. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora u ovom predmetu je regresno potraživanje naknade štete koju je tužitelj naknadio osiguraniku, a koja potječe iz štetnog događaja naleta divljači na osobno vozilo na cesti, u iznosu od 2.302,73 EUR sa zateznom kamatom koja teče od

3. studenog 2021. do isplate.

6. Sporna je među strankama pasivna legitimacija tuženika, odnosno njegova odgovornost za štetu, dinamika nastanka štetnog događaja, uzročno posljedična veza kako je opisuje tužitelj, odnosno da li je došlo do nastanka štete naletom na divljač od strane osiguranika tužitelja te visina štete. Tuženik tijekom postupka nije osporavao da bi tužitelj svom osiguraniku isplatio s osnova police osiguranja utuženi iznos.

7. Treća osoba Euroherc osiguranje d.d. je u podnesku od 28. listopada 2024. predložila da joj sud dozvoli sudjelovanje u postupku u svojstvu umješača. Osim što se pridružuje navodima tuženika osporava da bi do štetnog događaja došlo na način kako je to opisano u tužbi, odnosno dinamici nastanka predmetnog događaja, osporava da bi vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na srneću divljač te da bi time nastala njemu šteta, osporava pasivnu legitimaciju tuženika jer nije dokazano da bi se štetni događaj dogodio unutar lovišta kojem gospodari tuženik, te da bi divljač potekla iz takvog lovišta kojim gospodari tuženik. Ističe da cesta nije dio lovišta, da u vrijeme štetnog događaja nije bilo nikakvog provođenja lova te se poziva na odredbu čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu kojom je propisana odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač. Smatra da nema odgovornosti niti tuženika kao lovoovlaštenika niti umješača za naknadu štete sukladno navedenoj odredbi budući da se u konkretnom slučaju nije provodio lov. Smatra da u konkretnoj situaciji odgovorna može biti samo pravna osoba koja gospodari cestom. Poziva se na sudsku praksu izraženu u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, te navodi da s obzirom na to da općina Mali Bukovec ima program zaštite divljači (prema čl. 47. i čl. 7. st. 1. toč. 4. Zakona o lovstvu), smatra da za trenutnu štetu ne može biti odgovoran tuženik kao lovoovlaštenik. Također smatra da je za nezgodu odgovoran vozač vozila jer da je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom. Sud je donio rješenje kojim prihvaća sudjelovanje Euroherc osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika u ovom predmetu broj P-144/2023-20 od 3. travnja 2025.

8. Nakon dostave nalaza i mišljenja sudskog vještaka Centra Ivan Vučetić koji je proveo biološko vještačenje izuzetih dlaka sa vozila na mjestu predmetne nesreće umješač više nije osporavao da je u prometnoj nesreći vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na srneću divljač, dok je ostao kod svih ostalih ranije iznesenih prigovora.

9. Iz iskaza svjedoka AH proizlazi da se on vozio automobilom u smjeru Mali Bukovec – Selnica Podravska kada je već bio sumrak i mokra cesta jer je padala kiša, brzinom od oko 50 do 60 km/h kada je s lijeve strane ceste u smjeru njegova kretanja iskočila srna te je uspio malo prikočiti no ne i izbjeći udarac čime mu je nastala šteta na vozilu. P se udaljila, a nakon događaja pozvao je policiju koja je izvršila očevid. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka jer je isti iskazivao logično, životno i uvjerljivo. Također, isto je i podudarno sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i ostalom dokumentacijom u spisu predmeta pa je sud isti u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan.

10. U iskazu je HH, zastupnik tuženika (na zapisnik pogrešno naznačen kao svjedok) naveo da je on ovlaštena osoba tuženika koji djeluje na geografskom području koje obuhvaća i mjesto gdje se dogodila predmetna prometna nesreća, a da je to bio i 2021. kada je došlo do predmetnog događaja. Lovnik je u to vrijeme bio ŠH, time da napominje da na prometnici nije bila nađena divljač pa stoga nitko iz lovačkog društva nije izlazio na lice mjesta i nije bio niti pozvan već je o tome obaviješten upravo ovaj lovnik, a naknadno i on. Lovačke aktivnosti koje tuženik obavlja izvršavaju se u lovištu kako je to zakonom propisano, time da cesta ne predstavlja lovište kao ni naselje, iako se isti mogu nalaziti unutar samog lovišta, te su oni izuzeti iz lovišta. Cesta na kojoj je došlo do predmetnog događaja je županijska cesta te smatra da bi županijska uprava za ceste bila odgovorna za provođenje programa zaštite divljači na županijskim cestama. Naveo je da na područjima na kojima se formira Program zaštite divljači tada lovoovlaštenik ŽUC ili općina koja bi sa lovačkim društvom koje obavlja lov na tom području trebala sklopiti ugovor što u konkretnom slučaju nije sklopljeno. Kada bi postojao takav ugovor ŽUC ili općina bi od županije dobivali markice za identifikaciju divljači za koje odgovaraju. Na posebno pitanje koje ovlasti bi u slučaju da je ugovor sklopljen lovačko društvo imalo u smislu zaštite divljači zastupnik tuženika navodi da bi se tada ugovorom moglo definirati da je lovačko društvo odgovorno za uklanjanje stradale divljači s ceste dok bi u tom slučaju bilo moguće definirati i da se postave prometni znakovi sa oznakom "divljač na cesti" što je ovlašten raditi ŽUC. Lovačko društvo ne može vršiti odstrel divljači u naseljima, no bilo bi tada ovlašteno na propisani način istjerivati divljač iz naselja, no ne zna na koji način bi točno društvo moglo osigurati da divljač ne pretrčava cestu jer ono ne bi bilo ovlašteno postavljati bilo kakve ograde uz cestu. Vezano za aktivnosti propisane lovno gospodarskom osnovom zastupnik tuženika navodi da je te 2021. godine izvršen propisani odstrel divljači kao i prehrana te su izvršene sve zakonom propisane obveze lovačkog društva, a to je bilo kontrolirano od strane lovnog inspektorata koji dolazi svake godine u kontrolu, te je zapisnički potvrđeno da je sve izvršeno sukladno zakonu. Divljač koja je naletjela na vozilo osiguranika tužitelja došla je iz područja lovišta tuženika jer je lovište tuženika s obje strane ceste na kojem se dogodila prometna nesreća, a u vrijeme događaja prometne nesreće nije bio organiziran lov jer se radilo o kolovozu kada se ne organiziraju takve radnje.

11. Sud je iskaz zastupnika tuženika ocijenio detaljnim, logičnim i podudarnim s dostavljenom dokumentacijom u spisu predmeta te je isti u cijelosti prihvatio.

12. Uvidom u priloženu dokumentaciju i to Potvrdu policijske postaje Ludbreg od 22. rujna 2021., prijavu štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska, prometnu i vozačku dozvolu AH, duplikat police osiguranja od automobilske odgovornosti, oznaku štete 9-AK-23403/2021, račune izdane od Auto Centar Kos, službenu bilješku, izjavu osiguranika AH, nalog za doznaku, izvadak po transakcijskom računu, službenu bilješku Policijske postaje Ludbreg od 2. rujna 2021., fotografije s očevida na licu mjesta, nalaz i mišljenje vještaka za biološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, nalaz i mišljenja prometno tehničkog vještačenja sudskog vještaka Stivena Šijaka, te iskaz svjedoka AH utvrđeno je da je AH, osiguranik tužitelja 30. kolovoza 2021. oko 20,00 sati vozio osobni automobil marke Dacia Duster reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom županijskom cestom ŽC 2076 izvan naselja iz smjera Mali Bukovec prema Selnici Podravskoj te mu je na vozilo naletila srneća divljač koja je pretrčavala kolnik vozaču s lijeve strane na desnu stranu u odnosu na smjer kretanja tako da je ista udarila u automobil vozača pri čemu mu je nastala šteta na vozilu. Naime, iz nalaza biološkog vještačenja, koji je sud u cijelosti prihvatio kao stručan, a na isto niti stranke niti umješač nisu imale prigovora, proizlazi da je dlaka izuzeta od strane policije prilikom očevida prometne nesreće životinjskog porijekla i pripada porodici H. Utvrđeno je, prema nalazu prometno tehničkog vještačenja, da je u trenutku nastanka nesreće bio je sumrak i padala je kiša, a asfalt na kolniku je bio gladak i mokar. AH vozio je brzinom od 60 km/h, a srneća divljač se kretala brzinom od 39,6 km/h, te je nakon nesreće odbačena na površinu s desne strane kolnika i nije nađena. Nadalje je utvrđeno prema nalazu prometno tehničkog vještaka da s obzirom na brzinu vožnje vozača i mogućeg uočavanja srneće divljači do mjesta naleta, srnu nije bilo moguće izbjeći ni kočenjem ni trzajem volana. Ističe se da je ograničenje brzine na mjestu nesreće bilo 90 km/h. Nadalje, iz nalaza proizlazi da je vrijednost popravka vozila prema cijeni od 17.349,90 KN sa PDV-om prema izdanom računu Auto Centar Kos broj 101529 za popravak vozila opravdana. Navedeni je iznos tužitelj uplatio na račun Auto Centra Kosa koji je izvršio popravak vozila AH kao oštećeniku po osnovi štete AK 23403 2021/1. Također, iz službene bilješke Policijske postaje Ludbreg od 2. rujna 2021. proizlazi kako je o navedenom događaju obaviješten ŠH lovnik LD Prepelica koji je izjavio da neće izlaziti na mjesto događaja kao i to da je na navedenoj dionici županijske ceste postavljen prometni znak A33 Divljač na cesti uz dopunsku ploču E02 – 2100 m koji znak označuje duljinu dijela ceste na kojem prijeti opasnost od divljači na cesti, a nalazi se 850 m prije mjesta događaja.

13. Tuženik je na okolnosti promašene pasivne legitimacije predložio pribavu službenim putem podatak o tome predstavlja li mjesto prometne nesreće lovište od Lovačkog saveza Varaždinske županije, očitovanje Županijske uprave za ceste Varaždinske županije da li je s kojom pravnom ili fizičkom osobom imala sklopljen ugovor o obavljanju lova na površini javne ceste, lokalne ceste, Program zaštite divljači te očitovanje Općine Mali Bukovec da li je s kojom pravnom ili fizičkom osobom imala sklopljen ugovor o obavljanju lova ili Program zaštite divljači, saslušanje zastupnika tuženika HH te uvid u Lovnogospodarsku osnovu tuženika.

14. Iz očitovanja Lovačkog saveza Varaždinske županije proizlazi da se sukladno pozitivnim propisima mjesto prometne nesreće ne smatra lovištem. Predmetna prometnica unutar naselja, kao i samo neposredno područje oko prometnice nije adekvatno stanište za uzgoj divljači, te ondje ovlaštenici prava lova nisu ovlašteni djelovati te ne mogu štititi divljač, već to čine izgradnjom i održavanjem hranilišta podalje od naseljenih mjesta i prometnica, kako bi se divljač nalazila unutar lovišta.

15. Iz očitovanja Općine Mali Bukovec od 8. svibnja 2025. proizlazi da je ta općina u vrijeme štetnog događaja imala na snazi Program zaštite divljači za svoje područje za koji je ishođena suglasnost Ministarstva poljoprivrede te da je temeljem tog programa općina stekla status lovoovlaštenika.

16. Prema čl. 7. st. 1. toč. 4. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20., 127/24., dalje: ZL) korisnik nelovne površine - pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Lovoovlaštenik je sukladno istom članku toč. 12. pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju toga Zakona.

17. Iz dopisa Ministarstva poljoprivrede od 2. lipnja 2016. proizlazi da, primjenjujući odredbe iz čl. 9., 45. i 73. ZL zaključuje kako cesta koja se nalazi unutar lovišta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i mjera za sprečavanje štete od divljači, već da je te mjere obvezna provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom.

18. Odredbom članka 1063. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO) propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a odredbom članka 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Odredbom članka 1067. st. 1. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, st.2. ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

19. Vezano za navode tuženika i umješača glede očitovanja Lovačkog saveza Varaždinske županije da se mjesto prometne nesreće, prometnica na kojoj je došlo do naleta vozila na srneću divljač, ne smatra lovištem sukladno pozitivnim propisima, valja reći da je nesporno da je do naleta divljači na motorno vozilo došlo na mjestu izvan lovišta. Naime, notorna je činjenica da prometnica ne može predstavljati mjesto lovišta, no tuženik pogrešno navodi da on odgovara samo za štetu nastalu isključivo unutar lovišta. Naime, s obzirom na to da se divljač smatra opasnom stvari, za istu odgovara njen imatelj, odnosno onaj kojemu je ona dana upravljanje (čl. 1066. st. 1. ZOO), a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik. Divljač je sukladno čl. 3. Zakona o lovstvu dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, no to ujedno znači da za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Tuženik nije osporio svoje svojstvo lovoovlaštenika u lovištu koje se nalazi s lijeve i desne strane ceste na kojoj se desila prometna nesreća, a kao takav, odgovoran je za štetu koja je nastala zbog naleta divljači osim u slučaju da dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (viša sila), ili da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, a ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti.

20. Neosnovan je prigovor tuženika da ne bi bio odgovoran za štetni događaj, s obzirom na to da se štetni događaj desio na županijskoj cesti, što ne predstavlja područje lovišta kojim gospodari tuženik sukladno članku 2. st. 1. t. 14. Zakona o lovstvu, te da lovoovlaštenik odgovara samo za naknadu štete koju divljač počini u lovištu, a ne i izvan lovišta. Lovačko društvo koje upravlja lovištem u kojem je divljač živjela odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/15, dalje: ZOO).

21. Glede navoda tuženika i umješača da je Općina Mali Bukovac usvajanjem Programa zaštite divljači za koji je dobivena suglasnost nadležnog ministarstva stekla status lovoovlaštenika radi čega tuženik nije korisnik odnosno lovoovlaštenik površine na kojoj se desio predmetni događaj budući da je šteta nastala na nelovnoj površini koja je obuhvaćena navedenim Programom pa time nije imao niti ovlasti za divljač u vrijeme štetnog događaja zbog čega ne može biti niti odgovoran za štetu nastalu od divljači valja reći da Zakon o lovstvu zakon ne propisuje obveze lovoovlaštenika u slučaju nastanka štete od divljači na motornim vozilima koja se kreću kolnikom već je istim predviđeno da se programom zaštite divljači uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta (čl. 47. ZL). Tuženik nije dokazao da bi Programom zaštite divljači na koji se poziva Općina Mali Bukovec bila propisana drugačija odgovornost imatelja opasne stvari od one kako je ista propisana odredbama Zakona o obveznim odnosima. Budući da tuženik nije niti predložio dokaz da se izvrši uvid u navedeni Program niti pak je tvrdio da bi istim bila propisana odgovornost Općine Mali Bukovac kao korisnika odnosno lovoovlaštenika površine na kojoj se desio predmetni događaj za štetu nastalu nailaskom divljači na cestu na kojoj se nalaze vozila, niti je uopće utvrđeno koja je prava lovoovlaštenika Općina Mali Bukovec stekla, prigovor promašene pasivne legitimacije u tom smislu sud je našao neosnovanim.

22. Prigovor umješača da je za nastalu štetu odgovorna pravna osoba koja upravlja cestom na kojoj se dogodila prometna nezgoda također nije osnovan. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno kako je prije samog mjesta događaja na navedenoj dionici županijske ceste postavljen prometni znak A33 Divljač na cesti uz dopunsku ploču E02 – 2100 m koji znak označuje duljinu dijela ceste na kojem prijeti opasnost od divljači na cesti, a nalazi se 850 m prije mjesta događaja čime je Županijska uprava za ceste u mjeri u kojoj je to moguće osigurala predmetnu dionicu na način da pravovremeno upozori vozače od mogućih naleta divljači. Ovdje međutim valja istaknuti da takve odgovornosti te pravne osobe u konkretnom slučaju ne bi bilo i iz razloga što je tijekom postupka utvrđeno da se vozač vozila na koje je naletjela divljač vozio 60 km/h na mjestu gdje je ograničenje brzine 90 km/h pa prema tome niti takav propust pravne osobe (ne postavljanje odgovarajućeg prometnog znaka) ne bi bio u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer se vozilo kretalo znatno ispod maksimalne dopuštene brzine.

23. Nesporno je u postupku da je tuženik obavljao svoje obveze lovoovlaštenika propisane ZL, da je predmetna prometna nesreća nastala na području koje nije lovište, no da tuženik djeluje na geografskom području koje obuhvaća i mjesto gdje se dogodila predmetna prometna nesreća te da je divljač koja je naletjela na vozilo osiguranika tuženika došla iz područja lovišta tuženika jer je lovište tuženika s obje strane ceste na kojem se dogodila prometna nesreća. Također iz iskaza HH proizlazi da Općina Mali Bukovec nije sa tuženikom kao lovačkim društvom koje obavlja lov na tom području sklopila ugovor iz čega proizlazi da Općina mali Bukovec u konkretnom slučaju nema sva prava lovoovlaštenika.

24. Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta. Stoga je tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji neki od ekskulpacijskih razloga iz članka 1067. ZOO-a za (potpuno ili djelomično) oslobođenje od odgovornosti, no isto nije učinio.

25. Kao što je već navedeno, sudski vještak je u Nalazu i mišljenju prometno tehničkog vještačenja, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao objektivan, detalja i stručan te na isti niti stranke niti umješač nisu imale prigovor, naveo kako vozač osiguranog vozila tužitelja nije vozio nedozvoljenom brzinom prije nego je kočenjem smanjio brzinu i udario srnu. Naime, prije održavanja uviđaja u vrijeme nastanka nesreće ograničenje brzine na mjestu nesreće bilo je 90 km/h, što proizlazi iz policijskog zapisnika, dok je u vrijeme održavanja uviđaja ograničenje brzine bilo 50 km/h te je ujedno postavljen prometni znak ograničenja brzine od 50 km/h i to u blizini lokacije gdje je došlo do naleta. Iz nalaza također proizlazi da nije postojao nikakav tehnički doprinos vozača vozila prometnoj nesreći. Valja reći i to da su tuženik i umješač bili suglasni sa zaključcima sudskog vještaka u cijelosti, odnosno nisu imali prigovora na isti.

26. Nadalje, sudski vještak je na temelju izvida štete tuženika od 31. kolovoza 2021. te dopunskog izvida štete tuženika od 18. listopada 2021. utvrdio da je izvid štete napravljen u skladu s pravilima struke te da je za uklanjanje štete potrebno zamijeniti 12 dijelova vozila i to registarske pločice, nosač reg. pločica, prednji branik, rešetku branika, ukrasnu letvicu branika, ispunu branika, rešetku hladnjaka, vezni lim, kondenzator plina, dovod zraka, usmjerivač zraka i rashladno sredstvo, te da je potrebno lakirati prednji branik, ukrasnu letvicu branika i poprečni nosač za što je potrebno 5,40 radnih sati popravka limara i ostalih poslova te 3,20 radnih sati popravka lakirera. Stoga je procijenio da je visina iznosa popravka štete na vozilu od 2.320,88 EUR / 17.349,90 KN sa uračunatim PDV-om opravdana.

27. Dakle iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da je šteta koja je nastala na osobnom automobilu osiguranika tužitelja koju je tužitelj osiguraniku podmirio, čime je došlo do zakonske subrogacije u smislu čl. 963. ZOO-a, nastala od naleta divljači na osobno vozilo osiguranika tužitelja, a koja se nesreća, uzevši u obzir brzinu kretanja vozila i divljači, nije mogla izbjeći, time da je divljač izašla iz lovišta kojim gospodari tuženik na cestu koja nije lovište. Sud je cijenio da u vrijeme nastanka prometne nezgode tuženik nije provodio nikakve aktivnosti (npr. lov). No, divljač u pokretu koja se kreće u ovom slučaju nalazi u letu na cesti kojom se prometuje predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO, u kojem slučaju da bi se vlasnik stvari ili osoba kojoj je stvar povjerena na čuvanje oslobodio odgovornosti, na njemu je teret dokazivanja ostvarenja pretpostavki propisanih člankom 1067. ZOO. 45. Slijedom navedenog, kako tuženik i umješač na strani tuženika nisu dokazali ostvarenje pretpostavki iz citirane odredbe zakona sud je utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu odgovornosti tuženika.

28. Stoga je valjalo pravilnom primjenom odredaba članka 963. stavka 1. u vezi s odredbama članaka 1064. i 1067. ZOO-a, obvezati tuženika na isplatu iznosa od 2.302,73 EUR na koji iznos glasi tužbeni zahtjev, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi naknade štete (tako i sudska praksa izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1889/2016 od 5. lipnja 2019. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 570/2016 od 8. travnja 2019. i Pž-2303/2021 od 4. veljače 2022.).

29. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, dužan je tužitelju platiti i zatezne kamate (članak 29. stavak 1. ZOO-a), po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose kako je to tužbenim zahtjevom zatraženo.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja na ročištima 5. srpnja 2024., 23. rujna 2025. i 19. ožujka 2026. u iznosima od po 250,00 EUR za svako ročište sukladno tbr. 9. st. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje Tarifa). Nadalje, priznat je trošak sudskog biološkog vještačenja u iznosu od 27,97 EUR, trošak sudskog vještačenja po vještaku prometno tehničke struke u iznosu od 400,00 EUR, trošak uviđaja sudske komisije u iznosu od 49,48 EUR. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 69,48 EUR sukladno Tar.br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi te čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama te trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 69,48 EUR sukladno tar.br. 2. st. 1. Uredbe. Sud nije priznao traženi trošak sastava podneska od 30. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR uvećano za iznos PDV budući da tužitelj nije dostavio podnesak niti sa tim datumom niti toga dana, niti mu je priznat trošak vještačenja u iznosu od 108,84 EUR za biološko vještačenje. Naime, iako je od tužitelja zatražena uplata predujma u tom iznosu konačni trošak tog vještačenja iznosio je 27,97 EUR koliko je tužitelju i priznato, dok će se ostatak neutrošenog predujma tužitelju vratiti. Tužitelju je priznato ukupno 1.366,41 EUR. Na parnične troškove dosuđena je i zatražena zakonska zatezna kamata sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 17. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Patneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22

2. Tuženik po punomoćniku Filipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, Ulica Stjepana Radića 2

3. Umješač po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu, Zagrebačka 63