Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-28/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja SVEČKA d.o.o., OIB 46187460421, Ljubljana, Dunajska 220, Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik Adnan Omanović, odvjetnik u Zagrebu, Amruševa 1, protiv tuženika INTEGRA d.o.o., OIB 13405669320, Varaždin, Trg kralja Tomislava 4, kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Gradinščak, odvjetnik u Varaždinu, Pavlinska 5, radi isplate iznosa od 137.437,51 kn (18.241,90 eura) i naknade štete u iznosu od 10.131,02 eura, u ponovnom postupku nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 26. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužitelja te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SVEČKA d.o.o., OIB 46187460421, Ljubljana, Dunajska 220, Republika Slovenija, koji glasi:

“Tužena je dužna platiti tužitelju iznos od 137.437,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 2. kolovoza 2017. do isplate po stopi iz čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Tužena je dužna platiti tužitelju iznos od 10.131,02 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske za EUR na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.343,86 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U povodu tužbe tužitelja podnijete ovome sudu protiv tuženika dana 9. srpnja 2019., ovaj sud je proveo prvostupanjski postupak i donio presudu poslovni broj P-183/2019-25 od 15. travnja 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži raskid ugovora o kupoprodaji stroja za automatsko prženje i prodaju brze hrane pommes-frittes, povrat plaćene kupoprodajne cijene u iznosu od 137.437,51 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te naknadu štete u iznosu od 10.131,02 EUR (točka I. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.062,50 kn te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.275,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u povodu koje je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu i rješenje poslovni broj Pž-2350/2022- 3 od 16. veljače 2023., kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. podtočki 1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o kupoprodaji, a ukinuta prvostupanjska presuda u točki I. podtočkama 2., 3. i 4. izreke, i u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.866,41 eura, pa je za navedeno predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje, ali pred drugim sucem pojedincem.

2.1. Prema tome, u ovome postupku pravomoćno je presuđeno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva radi sudskog raskida ugovora, budući da je drugostupanjski sud potvrdio presudu ovog suda od 15. travnja 2022. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o kupoprodaji, uz obrazloženje da se sudski raskid može tražiti jedino zbog promijenjenih okolnosti sukladno odredbi članka 369. ZOO-a, a što u ovoj pravnoj stvari nije bio slučaj.

3. U ponovnom postupku tužitelj je ustrajao kod postavljenog tužbenog zahtjeva iz tužbe (prema navodima punomoćnika tužitelja na ročištu 20. rujna 2023.) Prema tome, kako je pravomoćno presuđeno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za sudskim raskidom ugovora o kupoprodaji, preostao je time tužbeni zahtjev za povratom plaćene kupoprodajne cijene te naknadom štete.

4. Predmet spora u ponovnom postupku je, dakle, zahtjev tužitelja za povratom plaćene kupoprodajne cijene u iznosu od 137.437,51 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. kolovoza 2017. te zahtjev za naknadu štete u iznosu od 10.131,02 eura.

5. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaz čitanjem cjelokupne dokumentaciju u spisu, dokumentacije uz tužbu, uz odgovor na tužbu, uz podnesak tužitelja od 22.1.2020., posebno e-mail prepisku na str. 99-159 spisa, e-mail prepisku na str. 270-307 spisa, prema uputi VTS RH provedeno je kombinirano strojarsko i informatičko vještačenja uz uviđaj na licu mjesta i to najprije dana 7. lipnja 2024. u [adresa] (str. 397-401 spisa), zatim dana 8. siječnja 2025. na adresi sjedišta tuženika u Varaždinu uz sudjelovanje oba vještaka (str. 500-502 spisa), nakon čega su vještaci sačinili i dostavili u spis pisane nalaze i mišljenja i to vještak dr.sc. Mario Klačmer, dipl.inf. dana 3. veljače 2025. (str. 518-530 spisa), a vještak Neven Ereš dana 4. travnja 2025. (str. 611-619) te su vještaci saslušani na ročištu 26. veljače 2026. (str. 729-739 spisa) radi usmenog iznošenja nalaza i očitovanja na primjedbe stranaka, zatim su saslušani svjedoci NG, LG i DG, pročitani su iskazi zakonskih zastupnika parničnih stranaka s ročišta od 27. travnja 2021. te su također prema uputi VTS RH dopunski saslušani zakonski zastupnici parničnih stranaka na ročištu 9. siječnja 2024.

5.1. Tužitelj je još predlagao da sud samostalno bez sudjelovanja vještaka ponovno provede očevid na licu mjesta, a podredno da sud odredi novog vještaka strojarske struke, zbog pristranosti vještaka Nevena Ereša. Sud ove dokazne prijedloge nije usvojio, držeći da se radi o nepotrebnim dokazima, jer je na temelju provedenih dokaza stanje stvari razjašnjeno u dovoljnoj mjeri za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu, kako slijedi u nastavku obrazloženja.

5.2. Isto tako sud nije odlučio provoditi financijsko vještačenje na okolnost visine izmakle koristi (kako je to naloženo drugostupanjskom odlukom), budući da je na temelju provedenih dokaza zaključeno o neosnovanosti pravne osnove tužbenog zahtjeva (kako slijedi u nastavku obrazloženja), zbog čega se provođenje dokaza u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva pokazalo suvišnim.

6. Iz stanja spisa proizlazi nespornim te je u prvom prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno:

- da je tuženik prodao tužitelju stroj za automatsko prženje i prodaju prženih krumpirića (pommes-frites) i za prodani stroj ispostavio fakturu br. 41-17-2017 od 26. srpnja 2017. (str. 15 spisa) na ukupan iznos od 18.565,00 eura, odnosno 137.437,51 kuna, u kojoj je fakturi specificirano da se radi o stroju automat za pomfrit Model 2017 + Miele Airclean sustav, friteza ekstra i jedinica za automatsko filtriranje ulja,

- da je tužitelj kupoprodajnu cijenu u cijelosti platio tuženiku 1. kolovoza 2017.,

- da je tuženik stroj isporučio tužitelju 4. lipnja 2018.

- da je tužitelj odmah po preuzimanju stroja obavijestio tuženika da stroj ne radi,

- da je tuženik došao pregledati stroj 10. lipnja 2018. (prilikom prolaska kroz [adresa] po povratku sa sajma u Milanu), kada je pokušao otkloniti kvar, a što nije uspio, nakon čega je preuzeo obvezu prevoženja stroja na pregled i popravak u sjedište tuženika, dva puta je pokušao prevesti stroj, ali je svaki pokušaj prijevoza propao, nakon čega je tužitelj raskinuo ugovor.

7. Sporno je između stranaka je li isporučeni stroj imao sve ugovorene karakteristike te je li imao vidljive ili skrivene nedostatke, kao i je li stroj isporučen u ugovorenom roku ili je tuženik kasnio s isporukom.

8. Prvenstveno je potrebno naglasiti da se ovdje radi o sporu s međunarodnim elementom, budući da je tužiteljevo sjedište u [adresa], a tuženikovo u Republici Hrvatskoj, a kako su parnične stranke izabrale primjenu hrvatskog materijalnog prava (prema izričitoj izjavi obojice punomoćnika parničnih stranaka na ročištu 2. siječnja 2020.), kao isključivo mjerodavnog za predmetni ugovor (sukladno odredbi čl. 6. Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, „Službeni list - Međunarodni ugovori“ broj 10-41/84, („Narodne novine“ – „Međunarodni ugovori“ broj: 15-146/98), na ovaj spor se primjenjuju relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog pravnog posla, dalje u tekstu skraćeno: ZOO).

9. U pogledu stroja kojeg je tuženik isporučio tužitelju parnične stranke sklopile su ugovor o kupoprodaji iz čl. 376. st. 1. ZOO-a, pri čemu je tužitelj kupac, a tuženik prodavatelj stvari – aparata za prženje krumpirića (pommes frites).

9.1. Stoga je ovaj spor sud prosuđivao kroz odredbe sadržane u čl. 401. ZOO- a kojim je određeno kad postoje materijalni nedostaci stvari glede njezinih svojstava, odredbe čl. 403. i 404. kojim je uređen pregled stvari i vidljivi i skriveni nedostaci stvari, odredbe čl. 406., kojim je uređena obavijest o nedostatku te kroz odredbe čl. 410. ZOO-a koje uređuju prava kupca zbog nedostatka na isporučenoj robi.

9.2. Prema odredbi čl. 410. st. 1. ZOO-a kupac koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru: 1. zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, 2. zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, 3. zahtijevati sniženje cijene, 4. izjaviti da raskida ugovor. U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima (čl. 410. st. 2. ZOO-a).

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za povrat plaćene kupoprodajne cijene

10. Obrazlažući dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat plaćene kupoprodajne cijene, tužitelj u tužbi i tijekom ponovnog postupka navodi da je tuženik stroj isporučio tužitelju u [adresa] 4. lipnja 2018., da su već nekoliko dana po dopremi stroja u [adresa] počeli problemi sa strojem koji nije radio te je tužitelj o tome odmah bez odlaganja obavijestio tuženika te je zahtijevao da tuženik stroj odveze u Varaždin na servis i ukloni nedostatak stroja ili da mu isporuči isti takav novi stroj koji je ispravan, da navedenom tuženik nije udovoljio niti nakon što mu je tužitelj za to dao više mjeseci za organizaciju prijevoza i popravka. Slijedom navedenog tužitelj smatra da je time ostvario svoje pravo na raskid ugovora, budući da je tuženiku kao prodavatelju omogućio naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora, no tuženik očigledno nije bio spreman ispuniti svoju stranu ugovora tj. isporučiti novi stroj ili osposobiti isporučeni stroj za rad.

11. Jedno od prava kupca u slučaju postojanja materijalnih nedostataka stvari, pod uvjetom da je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, je i pravo na raskid ugovora u smislu odredbe čl. 410. st. 1. toč. 4. ZOO-a. Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora (čl. 412. st. 1. ZOO-a). Kupac može raskinuti ugovor i bez ostavljanja naknadnog roka ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kad kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor (čl. 412. st. 2. ZOO-a). Dakle, pretpostavka da se tužitelj može koristiti svojim pravom na raskid ugovora propisanim odredbom čl. 410. st. 1. t. 4. ZOO-a je postojanje materijalnog nedostatka i pravodobna obavijest prodavatelju o nedostatku.

11.1. Učinci raskida ugovora zbog nedostatka regulirani su odredbama čl. 419. ZOO-a, pa tako raskid ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranoobveznih ugovora zbog neispunjenja. Raskidom ugovora zbog neispunjenja obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a). Ako kupac raskine ugovor o kupoprodaji, kupac vraća stvar prodavatelju na trošak prodavatelja, a prodavatelj kupcu nadoknađuje cijenu plaćenu za stvar nakon što primi tu stvar ili od kupca primi dokaz da je stvar poslao natrag (čl. 419. st. 3. i 4. ZOO-a).

12. Prema tome, podvodeći konkretno činjenično stanje pod kontekst relevantnih pravnih normi koje reguliraju pravo kupca nakon jednostranog raskida ugovora o kupoprodaji ostvariti pravo na povrat onoga što je dao (u smislu čl. 419. st. 1. u vezi čl. 368. st. 2. ZOO-a), u ovom sporu je tužitelj, kao kupac, osim jasnog priopćenja prodavatelju da raskida ugovor (sukladno čl. 366. ZOO-a), trebao dokazati da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: postojanje materijalnih nedostataka stvari, zatim da je pravodobno i uredno obavijestio tuženika kao prodavatelja o nedostacima (čl. 401. st. 1. ZOO-a), kao i da je dao tuženiku naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora (čl. 412. st. 1. ZOO-a), odnosno da mu je tuženik kao prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili da iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku.

13. No tužitelj u ovome postupku nije dokazao da su postojali uvjeti za njegov jednostrani raskid ugovora, a time niti pravo na povrat kupoprodajne cijene, jer prvenstveno nije dokazao da predmetni stroj ima nedostatke, iz razloga kako slijedi.

14. Naime, odlučno je u ovome predmetu je li tuženik tužitelju isporučio stroj ugovorenih karakteristika, odnosno ima li stroj vidljive ili skrivene nedostatke.

15. Parnične stranke nisu zaključile ugovor u pisanoj formi kojim bi definirali sve elemente ugovora, pa tako ni predmet ugovora, odnosno karakteristike predmetnog stroja, već su detalje ugovornog odnosa dogovarali zakonski zastupnici parničnih stranaka neposredno i putem e-maila i to direktor tužitelja TG i direktor tuženika ĆG.

16. U odnosu na ugovorene karakteristike stroja tužitelj je uz tužbu dostavio ispravu „karakteristike stroja“ (str. 29-30 spisa), za koju je naveo da mu je dostavljena od strane tuženika uz stroj, zajedno sa certifikatom o ispravnosti stroja (str. 32 spisa), no da u naravi oba dokumenta ne sadrže bitne tehničke karakteristike stroja označenog kao model i3-2016, pa da zbog toga tužitelju nije jasno je li tuženik uopće isporučio tužitelju naručeni stroj ili neki drugi stroj.

Prema tome, sam tužitelj nije konkretno i precizno naveo koje su sve ugovorene karakteristike stroja, iako tijekom postupka tvrdi da stroj nije imao sve ugovorene karakteristike.

17. Stoga je radi razjašnjenja činjenica koje se tiču ugovorenih karakteristika stroja te postojanja nedostataka na stroju, ovaj sud u ponovnom postupku dodatno detaljno analizirao dokumentaciju u spisu, e-mail komunikaciju između zakonskih zastupnika parničnih stranaka te dopunski saslušao zakonske zastupnike parničnih stranaka (na ročištu 9. siječnja 2024.) te, postupajući po uputi drugostupanjskog suda, njihove iskaze ocijenio s obzirom na dostavljenu e-mail komunikaciju.

18. Zakonski zastupnik tužitelja TG je u svom iskazu danom na ročištu 31. ožujka 2021. u odnosu na nedostatke na stroju iskazao da stroj kada je dopremljen i raspakiran na željezničkom kolodvoru u [adresa] nije radio i nisu se mogla zatvoriti vrata stroja, da je odmah o tome obavijestio direktora tuženika koji mu je rekao da je moguće da je neki problem sa strujom no električar na kolodvoru je utvrdio da je sve sa kablovima osiguračima i jačinom struje u redu. Nadalje je iskazao da je volumen frižidera u stroju 7,5 kg, a rečeno mu je od tuženika da će biti 20 kg, da stroj nema senzor za kvalitetu ulja, iako je bilo rečeno da će imati, te da stroj nema televending upravljanje, a što da je vezano uz funkciju samočišćenja. Sedam dana nakon preuzimanja stroja došao je direktor tuženika sa svoja tri djelatnika pogledati stroj i nisu mogli ustanoviti uzrok kvara i rekli su da stroj treba prevesti u sjedište tuženika na detaljan pregled, na trošak tuženika. Međutim, dva puta je taj prijevoz ostao bezuspješan, jer se prvi put prijevoznik kojeg je poslao tuženik nije pojavio, a sljedeći koji je trebao doći nakon tri dana je imao smrtni slučaj, nakon čega je on zbog bojazni da će tuženik odugovlačiti s transportom i da će stroj biti dugo na popravku, poslao tuženiku e-mail da zahtijeva povrat kupovnine i da će mu vratiti stroj. U dopunskom iskazu danom na ročištu 9. siječnja 2024. iskazao je da su svi nedostaci na stroju navedeni u e-mailu koji je poslan tuženiku dana 21. lipnja 2018.

19. Iz e-maila od 21. lipnja 2018. (str. 155-157 spisa) kojeg je poslao direktor tužitelja direktoru tuženika u bitnome proizlazi da je tužitelj jednostrano raskinuo ugovor i zatražio povrat kupovnine zbog neispunjavanja obveza od strane tuženika, jer stroj nema sve dijelove koje je trebao imati, ne radi i nije upotrebljiv te je je bio isporučen tek nakon 11 mjeseci usprkos obećanju da će biti isporučen u roku od 30 dana.

20. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi dakle da tvrdi da se radi o materijalnim nedostacima na stroju koji se odnose na to da: - da stroj općenito ne radi i nije upotrebljiv, - frižider u stroju ima premalu zapremninu (7,5 kg umjesto dogovorenih 20kg), - stroj nema senzor ili mikroprocesor za kvalitetu ulja, - u stroju nema tzv. "televenda" i nema funkciju automatskog samočišćenja. Radi se dakle o nedostacima iz čl. 401. st. 1. toč. 1., 3. i 4. ZOO-a.

21. Zakonski zastupnik tuženika ĆG u svom je iskazu iskazao da isporučeni stroj ima sve karakteristike kakve ima taj tip stroja kojeg proizvodi tuženik, a radi se o stroju model Integra i3, da je direktor tužitelja o svim karakteristikama stroja upoznat u sjedištu tuženika kada su i ugovarali ovaj posao u ožujku 2017. Osporio je navode tužitelja da isporučeni stroj ne bi imao sve ugovorene karakteristike. Naveo je da kada su došli na poziv tužitelja u [adresa] pregledati stroj nisu uopće mogli pokrenuti stroj i pretpostavili su da se nešto dogodilo s elektronikom, zbog čega je stroj trebao biti prevezen u sjedište tuženika na pregled. Naveo je i da su prilikom pregleda stroja u [adresa] utvrdili da je stroj priključen u struju preko produžnog kabela koji nije odgovarao tehničkim potrebama stroja, iz razloga što je njegova debljina u presjeku bila bitno manja od 2,5 mm2 što kod trošila od snage 16A odnosno 5 -5.5 kW struje u piku (vršna snaga predmetnog stroja) utječe na zagrijavanje žice te se pokreće automatsko gašenje osigurača u stroju koji su bitno osjetljiviji nego instalacijski osigurači u objektu, odnosno za istu snagu 16A postoje dva tipa osigurača, brzi i spori, od čega ovi brzi reagiraju kod promjene opterećenja bitno brže nego sporiji koji su u tome tolerantni. To znači da je u objektu željezničkog kolodvora instaliran 16A sporiji osigurač, a u predmetnom stroju 16A brži osigurač i problem je isključivo te produžne strujne letve koja ne odgovara tehničkoj specifikaciji stroja, odnosno priključenju stroja na strojnu mrežu.

22. Iz iskaza zakonskih zastupnika parničnih stranaka proizlazi da su suglasno iskazivali o tome da je nakon preuzimanja stroja tužitelj obavijestio tuženika da stroj ne radi te da se tuženik na taj poziv odazvao i došao pregledati stroj, no niti je uzrok kvara utvrđen niti je stroj popravljen te je tužitelj jednostrano raskinuo ugovor. Međutim, iskazi direktora parničnih stranaka proturječni su u dijelu koji se odnosi na pitanje kvara stroja te karakteristika stroja. Tako se tužiteljevoj tvrdnji da mu je isporučen stroj s kvarom suprotstavila tvrdnja tuženika da je do kvara stroja došlo tijekom tužiteljevog nestručnog rukovanja njime, dok se u odnosu na karakteristike stroja tužiteljevoj tvrdnji da stroj nema sve ugovorene karakteristike, suprotstavila tvrdnja tuženika da je stroj isporučen sa svim ugovorenim karakteristikama i dijelovima.

23. S obzirom na navedenu proturječnost te nemogućnost da sud na temelju dokumentacije i personalnih dokaza zaključi o uzrocima neispravnosti stroja i postojanju materijalnih nedostataka stroja, provedeno je kombinirano strojarsko- informatičko vještačenje uz uviđaj s pregledom stroja, a kako bi vještaci odgovorili na sljedeća pitanja (rješenje suda od 10. siječnja 2025. – str. 505 spisa):

- ima li stroj sve konstrukcijske i softverske karakteristike koje bi trebao imati model stroja Integra i3, a koje karakteristike su navedene u brošuri, odnosno ispravi „karakteristike stroja“ (str. 29-30 te 514 spisa),

- imali li stroj tzv. "televend",

- ima li stroj funkciju automatskog samočišćenja putem telefona te da se pojasni kako bi se trebalo vršiti čišćenje,

- ima li stroj mikroprocesor za ulje, odnosno senzor za ulje te usporedba rezultata s onim što je navedeno u brošuri,

- na koji način debljina produžnog kabela utječe na rad stroja.

24. Stalni sudski vještak dr. sc. Mario Klačmer, dipl. inf. je, nakon što je na uviđaju održanom 8. siječnja 2025. pregledao stroj, sačinio pisani nalaz i mišljenje od 3. veljače 2025. (str. 518-530 spisa), u kojemu je u bitnome naveo kako slijedi:

- da je detaljnom analizom stroja ustanovljeno da ne postoji komunikacija pločice konvertera signala koja je spojena u COM1 port računala s elektroničkom upravljačkom pločom koja se nalazi iza stražnjih vrata stroja. Daljnjom provjerom ustanovljeno je kako pločica konvertera signala radi normalo, međutim problem je kod elektronike upravljačke ploče. Točnije, utvrđeno je da je najvjerojatnije kvar u procesorskoj pločici na elektroničkoj upravljačkoj ploči (tzv. CPU PCB pločica). To je pločica do koje prvo dolazi komunikacija iz računala stroja preko samog monitora stroja,

- naveo je da nije mogao utvrditi i ne može dati jasan odgovor na pitanje kada, kako, zbog čega i čijom greškom je došlo do kvara na procesorskoj pločici elektronike stroja,

- u odnosu na pitanje ima li stroj sve konstrukcijske i softverske karakteristike koje bi trebao imati model stroja Integra i3, naveo je da zbog kvara na elektroničkoj procesorskoj pločici nije mogao ispitati postojanje svih ugovorenih karakteristika stroja, jer je stroj većim dijelom nefunkcionalan, budući da pokvarena elektronička procesorska pločica na elektroničkoj upravljačkoj ploči (tzv. CPU PCB pločica) preko monitora upravlja pojedinim dijelovima stroja i samim time sve ugovorne karakteristike stroja nisu mogle biti ispitane,

- što se tiče funkcionalnih softverskih karakteristika potvrdio je da je na računalu stroja instaliran i normalno radi operativni sustav Windows 7 koji je u vrijeme izrade stroja još uvijek bio često korišten operativni sustav, zatim je potvrdio da je na stroju instaliran aplikativni softver zvan Konzola koji služi za softversku kontrolu odnosno promjenu parametara rada stroja. Aplikativni softver Konzola kojeg je u cijelosti izradio tuženik radi normalno, bez greške se pokreće, ali zbog već navedenog kvara nije mogao biti temeljitije ispitan. Na stroju postoji i aplikativni softver TeamViewer koji služi za udaljeni pristup računalu stroja;

- u okviru ovog pitanja, vještak je analizirao svaku softversku karakteristiku stroja koja je vidljiva u brošuri koja se nalazi u spisu predmeta (str. 29. spisa, str. 30. spisa, str. 514. spisa). Našao je šest takvih softverskih karakteristika u brošuri, no zbog kvara na procesorskoj pločici elektronike stroja ove karakteristike nije mogao ispitati, već je jedino mogao potvrditi da je upravljanje strojem na daljinu moguće;

- u odnosu na pitanje ima li stroj tzv. "televend" naveo je da je to ispitao i utvrdio da stroj ima Televend sustav, a radi se o softveru za udaljeni pristup (npr. TeamViewer) + Integra softver za nadzor, upravljanje i konfiguriranje (Konzola) koji se oslanjaju na računalo i Windows operativni sustav. Stroj može raditi i bez Televend sustava. On jedino omogućava jednostavnije upravljanje i nadzor stroja u smislu udaljenog pristupa. Televend je neupotrebljiv ako se stroj ne može spojiti na Internet, međutim i to je ispitano i stroj se normalno spaja na Internet (str. 8. nalaza);

- na pitanje ima li stroj funkciju automatskog samočišćenja putem telefona te da se pojasni kako bi se trebalo vršiti čišćenje ulja vještak nije mogao odgovoriti, jer zbog već navedenog kvara na procesorskoj pločici elektronike stroja tijekom uviđaja to nije bilo moguće ispitati, jer se pogonski dijelovi stroja nisu mogli pokrenuti;

- u odnosu na pitanje ima li stroj mikroprocesor za ulje, odnosno senzor za ulje te usporedba rezultata s onim što je navedeno u brošuri, vještak je naveo da ako se pitanje postojanja mikroprocesora za ulje odnosi na mjerenje same količine ulja, to se na uviđaju nije moglo ispitati zbog već navedenog kvara na procesorskoj pločici elektronike stroja. Ako se pitanje postojanja mikroprocesora za ulje odnosi na kontinuirano mjerenje FFA taj odgovor je negativan, odnosno takav senzor ne postoji. Tijekom uviđaja je vještak postavio pitanje postojanja senzora detekcije zasićenja ulja te mu je direktor tuženika tijekom uviđaja pojasnio kako stroj nije niti zamišljen da kontinuirano prati postotak zasićenja ulja već je to dužan činiti sam korisnik „ručno“. To je potrebno učiniti samo prvi put kod stavljanja ulja, odnosno kod promjene vrste ulja. U odnosu na pitanje što je u odnosu na mikroprocesor za ulje navedeno u brošurama u spisu, vještak je istaknuo da su brošure u spisu (str. 29-30 te str. 514) iz kojih je prema nalogu suda preuzimao karakteristike stroja bile lošije kvalitete (odsječene zadnje riječi, jedan dio fali), pa je on od punomoćnika tužitelja, direktora tužitelja i direktora tuženika zatražio dostavu brošure stroja Integra i3 u originalnom obliku. Direktor tuženika ĆG dostavio mu je brošuru stroja Integra i3 u pdf formatu (Prilog 1. njegovom nalazu – str. 536-542 spisa). Punomoćnik tužitelja dostavio mu je brošuru stroja Integra i3 u Word formatu (Prilog 2. – str. 545-546 spisa) Vještak je potom dodatno pretraživanjem internetu pronašao brošure za stroj Integra i3 i to aktualne na Web stranici Integra-e dana 3.6.2017. (Prilog 3. – 548-554 spisa), dana 20.9.2017. (Prilog 4. – str. 557-570 spisa) te dana 5.4.2018. (Prilog 5. – str. 572- 585 spisa).

U pdf brošuri dostavljenoj e-mailom vještaku od direktora tuženika ĆG, ali i u svim brošurama pronađenim na Internetu od strane vještaka, ne postoji naslov „I Kontrola kvalitete ulja u službi zdravlja i zadovoljstva kupaca“ kao što to postoji u brošuri na str. 30. spisa gdje se navodi „Kada govorimo o kvaliteti ulja za pečenje u službi zdravlja kupaca, ističemo da je Integra I3 jedini stroj koji posjeduje mikroprocesorski sustav kvalitete razine ulja, te kao takav kontinuirano prati udio štetnih tvari (FFA) u ulju nakon svakog pojedinog ciklusa pečenja“. U word brošuri dostavljenoj e-mailom vještaku od strane punomoćnika tužitelja odvjetnika Adnana Omanovića koja se i nalazi na str. 30 spisa taj naslov postoji. On kao vještak za informatiku nije mogao objasniti ovaj nesklad između brošure tužitelja u spisu i brošure dostavljene od strane tuženika kao i brošura pronađenih na Internetu.

25. Stalni sudski vještak Neven Ereš je, nakon što je na uviđaju održanom 8. siječnja 2025. pregledao stroj, sačinio pisani nalaz i mišljenje od 4. travnja 2025. (str. 611-619), u kojemu je u bitnome naveo da je nakon što je stroj priključen na struju kod inicijalnog paljenja se upalio zaslon hladnjaka te je košara u centralnoj jedinici obavila početno pozicioniranje, dok upravljački zaslon na prednjem dijelu stroja nije proradio. Nakon spajanja napajanja računala proradio je i upravljački zaslon te je tek tada utvrđeno da nema komunikacije između pločice konvertera signala iz računala sa samom elektronikom stroja koja upravlja svim funkcijama stroja, pri čemu je najvjerojatnije uzrok kvara tehnički neispravna procesorska pločica elektronike stroja , pa stoga daljnji rad stroja nije bilo moguće utvrđivati prije nego se otkloni kvar na navedenoj pločici. Nakon što je zamijenjen prednji desni kotač, obavljeno je spajanje bravica vrata direktno na struju zbog opisane tehničke neispravnosti i njihovo aktiviranje, utvrđeno je da je funkcija otvaranja i zatvaranja vrata pomoću elektromagnetnih bravica ispravna. U konačnici je prijedlog predstavnika tuženika bio da stroj ostane u prostoru tuženika oko 3 tjedna kako bi se otklonio kvar na procesorskoj pločici i kako bi se mogle ispitati daljnje funkcije stroja, no s tim prijedlogom se nisu složili predstavnici tužitelja jer nisu željeli ostaviti stroj bez nadzora i odlučili su da će stroj otpremiti natrag u prostor tužitelja.

Odgovarajući na pitanja iz naloga suda ovaj vještak je u bitnome napomenuo da nije bilo moguće utvrditi je li stroj prilikom isporuke imao sve ugovorene karakteristike, jer se prilikom oba pregleda (uviđaj u [adresa] i u [adresa]) stroj nije nalazio u tehnički potpuno ispravnom stanju, a utvrđivanje svih ugovorenih karakteristika moguće je obaviti jedinom pregledom i probnim radom tek kada stroj bude u tehnički potpuno ispravnom stanju. Osim toga je vještak istaknuo da nije moguće utvrđivati je li stroj isporučen s materijalnim nedostacima konstrukcijske, odnosno softverske prirode, budući da u spisu nema nikakvih podataka o stanju stroja prilikom isporuke. Nije moguće utvrditi koji je bio primjereni rok za sastavljanje stroja od dana uplate fakture jer u spisu o opsegu narudžbi i raspoloživoj radnoj snazi u tom vremenu nema bilo kakvih podataka. Nije moguće zaključivati je li tuženik prilikom plaćanja fakture od strane tužitelja imao sve potrebne dijelove za sastavljanje predmetnog stroja ili je neke dijelove morao naknadno nabavljati, jer u spisu o stanju zaliha dijelova i materijala u tom vremenu nema bilo kakvih podataka. Vještak nije mogao odgovoriti niti na pitanje da li i na koji način debljina produžnog kabela utječe na rad predmetnog stroja, jer to spada u područje rada vještaka elektrotehničke struke.

26. Na nalaz i mišljenje informatičkog vještaka tužitelj se očitovao u podnesku od 28. veljače 2025., a tuženik u podnesku od 19. veljače 2025. Na nalaz i mišljenje strojarskog vještaka tužitelj se očitovao u podnesku od 2. svibnja 2025., a tuženik u podnesku od 2025., te su primjedbe iz navedenih podnesaka raspravljene s vještacima na ročištu 26. veljače 2026.

27. Prilikom analize vještačkih nalaza sud se fokusirao na utvrđenja vještaka koja se tiču činjeničnih tvrdnji tužitelja o nedostacima predmetnog stroja (toč. 20 obrazloženja) te će se u nastavku obrazloženja iznijeti zaključci suda u odnosu na svaki od navedenih nedostataka na koje se tužitelj poziva, dok će se u ostalom dijelu opaske tužitelja na vještačke nalaze izostaviti kao irelevantni.

28. Na temelju detaljne analize nalaza i mišljenja dr. sc. Maria Klačmera, dipl. inf., kao i nalaza i mišljenja strojarskog vještaka Nevena Ereša, u kontekstu cjelokupne dokumentacije u spisu, sud je u odnosu nedostatke na koje se tužitelj poziva utvrdio:

- u odnosu na primjedbu da stroj općenito ne radi – oba vještaka suglasna su da nema komunikacije između pločice konvertera signala iz računala sa samom elektronikom stroja koja upravlja svim funkcijama stroja, pri čemu je najvjerojatnije uzrok kvara tehnički neispravna procesorska pločica elektronike stroja, pa stoga daljnji rad stroja nije bilo moguće utvrđivati prije nego se otkloni kvar na navedenoj pločici . Uzrok kvara na procesorskoj pločici vještaci nisu mogli utvrditi, kao što vještačenjem nije bilo moguće niti utvrditi je li stroj prilikom isporuke imao sve ugovorene karakteristike, jer se prilikom oba pregleda (uviđaj u [adresa] i u [adresa]) stroj nije nalazio u tehnički potpuno ispravnom stanju, a utvrđivanje svih ugovorenih karakteristika moguće je obaviti jedinom pregledom i probnim radom tek kada stroj bude u tehnički potpuno ispravnom stanju;

- u odnosu na primjedbu da stroj nema senzor ili mikroprocesor za kvalitetu ulja

– informatički vještak je utvrdio da stroj nema mikroprocesor za ulje koji bi se odnosio na kontinuirano mjerenje kvalitete ulja, no sud nije mogao utvrditi radi li se o ugovorenoj karakteristici stroja ili ne. Naime, o tome su direktori stranaka proturječno iskazivali kao što su i u spis dostavili različite brošure, odnosno brošura stroja koju je dostavio tužitelj (str. 29-30 te str. 514) sadržava poglavlje „I Kontrola kvalitete ulja u službi zdravlja i zadovoljstva kupaca“ iz kojeg bi se zaključilo da je stroj trebao imati takav mikroprocesor za ulje, no u pdf brošuri dostavljenoj vještaku od direktora tuženika, ali i u svim brošurama pronađenim na Internetu od strane vještaka, ne postoji takav naslov. Ovaj nesklad između dostavljenih brošura stroja sud nije uspio razjasniti niti na ročištu 26. veljače 2026., slijedom čega nije bilo moguće utvrditi radi li se o ugovorenoj karakteristici stroja ili ne;

- u odnosu na primjedbu da u stroju nema tzv. "televenda" i nema funkciju automatskog samočišćenja - na temelju informatičkog vještačenja utvrđeno je da stroj ima Televend sustav, budući da je vještak o tome detaljno i stručno izložio da se o softveru za udaljeni pristup (npr. TeamViewer) + Integra softver za nadzor, upravljanje i konfiguriranje (Konzola) koji se oslanjaju na računalo i Windows operativni sustav. Televend sustav omogućava jednostavnije upravljanje i nadzor stroja u smislu udaljenog pristupa. Na pitanje ima li stroj funkciju automatskog samočišćenja putem telefona te da se pojasni kako bi se trebalo vršiti čišćenje ulja vještak nije mogao odgovoriti, jer zbog već navedenog kvara na procesorskoj pločici elektronike stroja tijekom uviđaja to nije bilo moguće ispitati, jer se pogonski dijelovi stroja nisu mogli pokrenuti;

- u odnosu na primjedbu da frižider u stroju ima premalu zapremninu, odnosno da u frižider ne stane 20 kg smrznutih krumpirića – prilikom uviđaja u [adresa] održanog 7. lipnja 2024. (str. 397-401 spisa), u prisutnosti strojarskog vještaka Nevena Ereša, obavljeno je testiranje zapremnine spremnika hladnjaka te je provedeno punjenje toga spremnika krumpirićima poprečnog presjeka 7x7 mm radi provjere može li u spremnik hladnjaka stati deklariranih 20 kg smrznutih krumpirića. Prilikom punjenja prvih 6 vrećica krumpirića mase 2,5 kg bilo je izvedeno uredno, dok je prilikom punjenja sa zadnje dvije vrećice je došlo do ispadanja krumpirića izvan spremnika, no u konačnici je u spremnik stalo svih 20 kg ili 8 vrećica smrznutih krumpirića. Ovdje je potrebno napomenuti da je tužitelj podneskom od 7. siječnja 2025. obavijestio sud da je zbog toga što tijekom navedenog uviđaja održanog 7. lipnja 2024. nije provedena proba koliko kilograma industrijskih sirovih krumpirića poprečnog presjeka 10 mm x 10 mm može stati u spremnik stroja , sa ciljem da se utvrdi koliko kilograma takvih krumpirića može stati u spremnik, zatražio od javne bilježnice (notara) u [adresa] NGŠ da provede postupak utvrđivanja činjenica. Dostavio je u spis javnobilježničku potvrdu o utvrđenju činjenica (str. 481-488 spisa) kojom je potvrđeno da je dana 14. listopada 2024.g. izašla na lice mjesta na adresu [adresa] te je sipanjem krumpirića poprečnog presjeka 10 mm x 10 mm iz vrećice težine 2,5 kg u spremnik stroja utvrdila da u spremnik može stati 6 cijelih vrećica i manji dio sedme vrećice, što odgovara težini od ukupno 15 kg, a ne 20 kg.

Opisana utvrđenja javnobilježničkim posvjedočenjem činjenica nisu dovela u pitanje utvrđenja do kojih je sud došao prilikom uviđaja u [adresa] održanog 7. lipnja 2024. da u spremnik frižidera stane 20 kg smrznutih krumpirića, budući da iz stanja spisa ne proizlazi o kakvoj dimenziji krumpirića se trebalo raditi, odnosno nigdje u dokumentaciji u spisu nije određeno za koju dimenziju krumpirića je stroj predviđen.

29. Nakon svega do sada navedenog, valja istaći da je tužitelj, koji očigledno nije zadovoljan strojem i isti ne ispunjava njegova očekivanja, u ovome predmetu, temeljem čl. 219. ZPP-a, bio dužan dokazati da su postojali uvjeti za njegov jednostrani raskid ugovora zbog materijalnih nedostataka, u smislu odredbe čl. 410. st. 1. toč. 4. ZOO-a.

29.1. Međutim, u konkretnom slučaju je u kontekstu činjenične osnove tužbe , na temelju provedenih dokaza izostala mogućnost zaključivanja u postojanju odlučnih činjenica sa stupnjem izvjesnosti, odnosno sa dovoljnim stupnjem sigurnosti na temelju kojeg bi sud mogao donijeti zaključak o postojanju materijalnih nedostataka na stroju za koje prodavatelj odgovara. Tome je tako najvećim dijelom zbog toga što se tijekom vještačenja u ovome predmetu, prilikom oba pregleda stroja (uviđaj u [adresa] i u [adresa]), stroj nije nalazio u tehnički potpuno ispravnom stanju (pri čemu je najvjerojatnije uzrok kvara tehnički neispravna procesorska pločica elektronike stroja , no uzrok kvara procesorske pločice vještaci nisu mogli utvrditi), a utvrđivanje svih ugovorenih karakteristika, kao i utvrđivanje nedostataka na stroju, moguće je obaviti jedinom pregledom i probnim radom tek kada stroj bude u tehnički potpuno ispravnom stanju.

30. Zadaća suda u parničnom postupku je uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje činjenica od kojih zavisi primjena prava. Kad je uvjerenje suda o relevantnoj činjenici takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost, prihvaća se kako je određena teza potpuno dokazana, odnosno kako postoji izvjesnost o njenom sadržaju i postojanju. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu nije bila u stanju do zaključenja glavne rasprave sudu pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a.

31. S obzirom na iznijeto, u konkretnom slučaju sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi se radilo o materijalnim nedostacima za koje bi odgovarao tuženik (čl. 401. ZOO -a), a budući da je osnova prava na raskid ugovora prema članku 410. st. 1. ZOO-a, postojanje materijalnih nedostataka, to kupac koji nije dokazao postojanje materijalnih nedostataka za koje prodavatelj odgovara, nema pravo ni na raskid ugovora, a time niti na povrat plaćene kupoprodajne cijene.

32. Ovdje je potrebno napomenuti da je ovaj sud, osim u svjetlu odredbi čl. 410. ZOO-a, pravo tužitelja kao kupca raskid ugovora (i time na povrat plaćene kupoprodajne cijene) analizirao i kroz odredbu čl. 426. ZOO-a, kojom je regulirano da kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene, a u svakom slučaju i pravo na popravljanje štete, ako prodavatelj ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari.

33. U tom smislu je sud provedene dokaze analizirao i u odnosu na pitanje je li tužitelj prije raskida ugovora ostavio tuženiku razumni rok za popravak, odnosno je li tuženik ozbiljno pokušao organizirati prijevoz stroja na popravak iz [adresa] u [adresa] ili se radilo o izbjegavanju obveze te procjenjivao općenito tuženikov način postupanja, odnosno namjeru tuženika da u primjerenom roku otkloni nedostatke na stroju.

34. Na temelju provedenog dopunskog saslušanja zastupnika po zakonu stranaka i to posebice na okolnost kada je tuženik i na koji način u razdoblju od 10. do 20. lipnja 2018. i s kim pokušao organizirati prijevoz predmetnog stroja, a potom ocjenjujući njihove iskaze s obzirom na dostavljenu e-mail komunikaciju u spisu, sud je utvrdio da je tuženik od prvog dolaska na pregled stroja u [adresa] dana 10.06.2018. iskazao spremnost na suradnju i popravak stroja (e-mailovi od 01.06. 2018.g., 05.06.2018., 06.06.2018., 10.06.2018. i 11.06.2018.), preuzeo obvezu plaćanja prijevoza iz [adresa] u [adresa] i natrag (e-mail od 11.06.2018.), aktivno sudjelovao u organizaciji prijevoza zajedno sa tužiteljem (e-mail 13.06.2018., 15.06.2018.), bio u kontaktu sa tužiteljem te, suprotno navodima tužitelja, nije izbjegavao komunikaciju s tužiteljem.

35. Prema mišljenju strojarskog vještaka Nevena Ereša, primjereni rok za organizaciju prijevoza predmetnog stroja od [adresa] do Varaždina iznosio bi približno 1-2 tjedna. U konkretnom slučaju su parnične stranke bile u komunikaciji oko realizacije prijevoza stroja na popravak u razdoblju od 10. do 20. lipnja 2018. Tuženik je imao problema pronaći slobodan kamion za prijevoz mašine i to sa rampom budući da tužitelj nije mogao osigurati viličara za utovar mašine. Dana 13.06.2018.g. direktor tuženika e-mailom obavještava tužitelja o navedenom te istog upućuje na djelatnicu tuženika ŠG da iskomunicira daljnji tijek transporta. Imenovana istog dana 13.06.2018.g. putem e-maila šalje kontakt broj vozača tužitelju radi lakše organizacije transporta te sljedećih dva dana sam tužitelj dogovara sa vozačem prijevoznika vrijeme utovara mašine, nakon čega u ponedjeljak 18.06.2018.g. obavještava tuženika kako prijevoznik nije došao na utovar. Nakon toga e-mailom od 20. lipnja 2018. tužitelj obavještava tuženika da raskida ugovor o kupoprodaji.

36. Prema tome, kako od tuženikovog prvog dolaska u [adresa] na pregled stroja po pozivu tužitelja (10. lipnja 2018.), pa do tužiteljevog raskida ugovora (20. lipnja 2018.) proteklo deset dana, tijekom kojih je tuženik vrlo jasno iskazivao namjeru i spremnost otkloniti kvar na stroju, za što je tužitelj (na tuženikov trošak, prema tuženikovom prijedlogu) trebao prevesti stroj u sjedište tuženika u Varaždin, što pak nije učinio, ovdje se po stavu ovoga suda ne može govoriti o pravu tužitelja, kao kupca na raskid ugovora temeljem čl. 426. ZOO-a, koji regulira pravo na raskid ugovora ako prodavatelj ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari. Drugim riječima, kako je u konkretnom slučaju tužitelj izjavu o raskidu ugovora poslao prije nego što je tuženiku kao prodavatelju ostavio razumni rok da izvrši popravak stroja, to nema pravo na raskid ugovora temeljem čl. 426. ZOO-a

37. Temeljem navedenoga, kako tužitelj u ovome predmetu nije dokazao da su postojali uvjeti za njegov jednostrani raskid ugovora (niti po čl. 410. st. 1. toč. 4. ZOO-a, niti po čl. 426. ZOO-a), njegova izjava o raskidu ne može imati za posljedicu prestanak ugovora, slijedom čega u konkretnom slučaju nema pravnih posljedica raskida ugovora, pa tako niti pravo na povrat onoga što je dano , odnosno pravo na povrat plaćene kupoprodajne cijene stroja. Zbog navedenog je sud odlučio o neosnovanosti ovoga dijela tužbenog zahtjeva za povrat plaćene kupoprodajne cijene u iznosu od 137.437,51 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom .

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva radi naknade štete

38. U odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva primarno je potrebno navesti da tužitelj tužbenim zahtjevom na ime naknade štete potražuje ukupni iznos od 10.131,02 eura, uz obrazloženje da se naknada štete u iznosu od 9.292,22 eura odnosi na izmaklu dobit zbog neispravnog stroja od 5.6.2018. do 31.8.2018., odnosno za lipanj, srpanj i kolovoz 2018. u iznosu od po 2.200,00 eura po mjesecu, zatim za kašnjenje u isporuci stroja od 10 mjeseci iznos od 2.200,00 eura, za plaćenu zakupninu u pothodniku kolodvora za lipanj 2018. iznos od 329,40 eura te za naknadu za montažu kontrolnog električnog brojila za stroj u iznosu od 162,82 eura . Navedeni iznosi zbrojeno daju 9.292,22 eura, pri čemu tužitelj ne pojašnjava na što se odnosi daljnji iznos do utuženih 10.131,02 eura koji iznos potražuje na ime naknade štete.

39. Kao što je navedeno pod točkom 9.2. obrazloženja, jedno od prava kupca u slučaju postojanja materijalnih nedostataka stvari, pod uvjetom da je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, je pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog nedostataka (čl. 410. st. 1. i 2. ZOO-a), a što je pravna osnova ovog dijela tužbenog zahtjeva (u odnosu na izmaklu dobit zbog neispravnog rada stroja, plaćenu zakupninu u pothodniku kolodvora te naknadu za montažu kontrolnog električnog brojila).

40. Pravo na naknadu štete prema članku 410. st. 2. ZOO-a, povezano s primjenom kojih od prava iz čl. 410. st. 1. ZOO-a (a osnova kojih prava je postojanje materijalnih nedostataka), to kupac koji nije dokazao postojanje materijalnih nedostataka nema pravo ni na naknadu štete. Drugim riječima, pretpostavka da se tužitelj može koristiti svojim pravom na naknadu štete zbog materijalnih nedostataka kupljene stvari, u smislu čl. 410. ZOO-a, je postojanje materijalnog nedostatka.

41. Međutim, kao što je gore obrazloženo, tužitelj u ovome predmetu nije dokazao da je predmetni stroj imao materijalnih nedostatka na koje se poziva (da stroj ne radi zbog greške prilikom same isporuke stroja, da u stroju nema Televend sustav, da stroj nema funkciju automatskog samočišćenja naredbom putem telefona, da stroj nema mikroprocesor za ulje). Zbog navedenog je, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, sud zaključio o neosnovanosti i dijela tužbenog zahtjeva radi naknade štete (za izmaklu dobit zbog neispravnog rada stroja, plaćenu zakupninu u pothodniku kolodvora te naknadu za montažu kontrolnog električnog brojila).

42. Osim u svjetlu odredbe čl. 410. st. 1. i 2. ZOO-a, pravo tužitelja kao kupca na naknadu štete, sud je analizirao i kroz odredbu čl. 426. ZOO-a, prema kojoj kupac uz pravo na raskid ugovora ima pravo na naknadu štete ako prodavatelj ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu svari. Kako tužitelj nije dokazao svoje pravo na raskid ugovora po ovoj zakonskoj odredbi, jer nije dokazao da je izjavu o raskidu ugovora poslao nakon što je ostavio tuženiku kao prodavatelju razumni rok da izvrši popravak stroja (kako je obrazloženo pod točkom 36. obrazloženja), to nema pravo niti na naknadu štete na koju bi po čl. 426. ZOO-a kumulativno imao pravo uz pravo na raskid ugovora.

43. U odnosu na naknadu štete zbog kašnjenja u isporuci, sud na temelju stanja spisa nije utvrdio da bi se u konkretnom slučaju radilo o kašnjenju u isporuci stroja od 10 mjeseci, kako to tvrdi tužitelj. Naime, iako je točno da je tužitelj kupoprodajnu cijenu u cijelosti platio tuženiku 1. kolovoza 2017., a da je tuženik stroj isporučio tužitelju 4. lipnja 2018., iz e-mail komunikacije između zastupnika po zakonu parničnih stranaka u tome razdoblju (e-mail od 20.11.2017., 11.12. 2017., 18.12.2017., 30.01.2018., 11.02.2018., 12.02.2018.), vidljivo je da su njih dvojica bili konstantno u kontaktu (o čemu su i iskazivali prilikom saslušanja) te je tuženik obavještavao tužitelja o stanju stroja tijekom njegove proizvodnje, o problemima oko nabave pojedinih dijelova stroja te o drugim okolnostima koje su produljile isporuku, a tužitelj na to nije imao primjedbi, već proizlazi da se suglasio s time da isporuka bude čim će stroj biti spreman za isporuku (što je zakonski zastupnik tužitelja i naveo u svom iskazu na ročištu 31. ožujka 2021. iskazavši da je pristao na poček isporuke odnosno da se sve to oduži dok tuženi ne finišira proizvod). Iz navedenog sud zaključuje da, ukoliko je između stranaka prvotno i dogovoren rok isporuke 30 dana (kako tvrdi tužitelj), odnosno 60 dana (kako tvrdi tuženik), taj rok se tijekom same izrade stroja prolongirao, tuženik je o svemu uredno obavještavao tužitelja, koji pak je na to pristao, slijedom čega se sada ne može govoriti o odgovornosti tuženika za kašnjenje s isporukom stroja.

44. Konačno, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev radi naknade štete, ovdje valja napomenuti da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti da bi se ovdje, izvan odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari, ispunile opće pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 1045. ZOO-a. Naime, odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojemu je jedna strana dužna drugoj naknaditi štetu, a druga strana je od prve ovlaštena takvu naknadu zahtijevati te taj odnos nastaje pod pretpostavkom da je štetnik počinio radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži naknadu štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju se ispuniti kumulativno, te ako jedna izostane nema odgovornosti za štetu. Tužitelj ovdje nije dokazao postojanje navedenih pretpostavki.

45. Temeljem svega navedenoga, kako je utvrđeno da tužitelj nema pravo na povrat plaćene kupoprodajne cijene stroja (budući da tužitelj nije dokazao da su postojali uvjeti za njegov jednostrani raskid ugovora niti po čl. 410. st. 1. toč. 4. ZOO- a, niti po čl. 426. ZOO-a, pa njegova izjava o raskidu ne može imati za posljedicu prestanak ugovora) te kako je utvrđeno da tužitelj nije dokazao da bi imao pravo na naknadu štete (niti zbog materijalnih nedostataka stroja niti zbog kašnjenja u isporuci), odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (točka I. izreke).

46. Odluka o troškovima parničnog postupka iz točke II. izreke presude, temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka. Tuženiku su priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.343,86 eura. Navedeni iznos troškova sud je bazirao na zahtjevu tuženika za naknadu troška (troškovnik punomoćnika tuženika – str. 727 spisa), vrijednosti predmeta spora (137.437,51 kn/18.241,90 eura + 10.131,02 eura, ukupno 28.372,92 eura) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarife).

46.1. Priznati parnični trošak tuženiku odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1. Tarife), sastav podneska od 18. rujna 2023., 1. kolovoza 2024., 19. veljače 2025., 22. travnja 2025. iznos od po 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8.t.1 Tarife), zastupanje tuženika na ročištima 2. siječnja 2020., 31. ožujka 2021., 27. travnja 2021., 22. veljače 2022., 20. rujna 2023., 9. siječnja 2024., 1. veljače 2024., 9. svibnja 2024., 7. lipnja 2024., 8. siječnja 2025. te 26. veljače 2026. u iznosu od po 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 30. siječnja 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja iznos od 100,00 eura (Tbr. 9.t.5.Tarife), što zbrojeno daje iznos od 8.100,00 eura, čemu se pribraja PDV od 25% na svaku radnju u ukupnom iznosu od 2.025,00 eura te putni trošak za osobni automobil punomoćnika tuženika za uviđaj u [adresa] u iznosu od 218,86 eura (relacija [adresa] – 230 km x 2= 460 km x 0,441 eura = 202,86 eura uvećano za cestarinu (vinjeta) od 16,00 eura), što daje ukupni iznos od 10.343,86 eura, koji iznos je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku.

46.2. Trošak sastava podneska od 17. veljače 2026. nije priznat tuženiku, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka, budući da se radi o ponavljanju već ranije tijekom postupka iznijetih navoda.

U Varaždinu 17. travnja 2026.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA: 1. za tužitelja – pun. Adnan Omanović, odvjetnik u Zagrebu

2. za tuženika- pun. Dalibor Gradinščak, odvjetnik u Varaždinu