Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Ovr Ob-2/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i z.z. SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca, protiv ovršenika ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu ovrhe, 17. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

II. Odbija se prijedlog ovrhovoditelja i ovršenika za naknadom troškova ovog postupka.

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenik ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik u svom prijedlogu navodi kako je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P Ob 11/2023 od dana 20. svibnja 2025. godine, a koji prijedlog je zaprimljen dana 21. listopada 2025. godine pri Financijskoj agenciji. Nadalje navodi kako je u konkretnom slučaju ovrha određena temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob 11/2023 od dana 20. svibnja 2025. godine , koja je postala pravomoćna i ovršna u odnosu na toč. I., V. I VI. izreke iste. U tom smislu ističe se da se ovršni postupak izravne naplate vodi u odnosu na toč. V. i VI. izreke presude, koje se odnose na retroaktivnu isplatu uzdržavanja za razdoblje od srpnja 2023. godine do ožujka 2025. godine u iznosu od 70,00 EUR mjesečno, kao i na isplatu daljnjeg uzdržavanja od travnja 2025. godine pa nadalje u iznosu od 230,00 EUR mjesečno. Navodi kako je nesporno da je prednje navedene iznose ovršenik uredno podmirio te da nije postojala potreba za pokretanjem postupka izravne naplate, pri čemu ni u kojem slučaju namjera ovršenika nije bila izbjegavanje plaćanja iznosa dosuđenih predmetnom presudom. Dodatno naglašava da je uplata predmetnih iznosa bila određena najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, što je ovršenik uredno i pravodobno izvršavao. Slijedom navedenog, ovršenik ukazuje da je on tek nedavno utvrdio da se predmetna osnova izvršava pri FINA i. Navodi kako je nesporno da se između stranaka predmetnog postupka vodi nekoliko različitih postupka, uključujući i pokrenute kaznene postupke, zbog čega je ovršenik u početku smatrao da se radi o naplati sudskih troškova u drugim predmetima, sve do trenutka kada se obustava sredstava nastavila mjesečno, uslijed čega je zatražio pojašnjenje od FINA- e. Odmah po zaprimanju predmetne informacije te time i utvrđenja da se prisilno oduzeta novčana sredstva odnose na uvodno naznačenu presudu, ovršenik se putem punomoćnika obratio punomoćniku ovrhovoditelja s upitom povlačenja predmetne osnove sa FINA-e i isplate povrata nezakonito stečenih sredstava. Naglašava da on nije zaprimio obavijest o pokretanju predmetne izravne naplate. Obzirom je ovrhovoditelj odbio povući zahtjev za izravnu naplatu sa FINE, a zbog čega je isti doveden u situaciju kreditne nesposobnosti i zbog čega nije u mogućnosti sklapanja ugovora o kreditu, a isti navodi kako je on uredno podmirivao obveze temeljem uvodno naslovljene presude te je nesporno da neosnovana blokada računa ovršenika istome nanosi nemjerljivu štetu obzirom na što je potrebno hitno postupanje u odnosu na predmetni zahtjev, isti predlaže da sud donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim obzirom da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika te je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

1.1. Nadalje, ovršenik predlaže i da sud donese rješenje kojim će odgoditi prijenos novčanih sredstava obzirom će istome nastati nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta jer je provedbom predmetne ovrhe ovršeniku već onemogućeno redovno raspolaganje vlastitim novčanim sredstvima, budući da mu je račun blokiran bez valjane pravne osnove i to u okolnostima u kojima je uredno ispunjavao sve obveze utvrđene ovršnom ispravom. Takvo stanje, prema mišljenju ovršenika, ima trenutačne i kontinuirane posljedice jer ovršenik ne može slobodno raspolagati sredstvima potrebnima za podmirenje osnovnih životnih potreba, uključujući troškove stanovanja, prehrane, režijske obveze i druge nužne izdatke. Dodatno, evidentirana ovrha i blokada računa dovode do ozbiljnog narušavanja financijskog i pravnog položaja ovršenika budući da isti biva trajno evidentiran kao kreditno nesposoban. Posljedica toga nije samo nemogućnost sklapanja ugovora o kreditu, već i onemogućavanje pristupa drugim financijskim instrumentima koji su nužni za normalno funkcioniranje u suvremenom pravnom i gospodarskom prometu. Takva situacija ima dugoročne učinke koji se ne mogu otkloniti ni eventualnim kasnijim uspjehom ovršenika u ovom postupku. Posebno ističe da bi daljnji prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovrhovoditelju, a prije pravomoćnog odlučivanja o zakonitosti pljenidbe i prijenosa, stvorio stanje koje se više ne bi moglo vratiti u prethodno stanje bez dodatnih i dugotrajnih postupaka, uključujući eventualno pokretanje novih parničnih ili ovršnih postupaka radi povrata sredstava.

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditeljici radi očitovanja te se ovrhovoditeljica u dodijeljenom joj roku od 8 dana očitovala na način da je osporila navode ovršenika iz prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima te prijedloga za odgodu prijenosa. Navodi kako nije točno da je tražbina ovrhovoditeljice iz ovršne isprave bila namirena kako to tvrdi ovršenik u svojem prijedlogu te je stoga netočna i tvrdnja ovršenika da isti dobrovoljno podmiruje svoje obveze iz citirane presude te da nije postojala potreba za pokretanje postupka prisilne naplate. Osporava i prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe obzirom se radi o prioritetnoj tražbini uzdržavanja maloljetnog djeteta, a ovršeniku provedbom ovrhe ne prijeti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Ističe i kako ovršenik za svoje tvrdnje o mogućnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ne nudi nikakve dokaze te nije točna njegova tvrdnja da ne može slobodno raspolagati sredstvima za podmirenje osnovnih životnih potreba, uključujući troškove stanovanja, prehrane, režijske obveze i druge nužne izdatke obzirom isti i nakon ustega koje vrši FINA svojevoljno uplaćuje na račun majke i zakonske zastupnice ovrhovoditeljice određene novčane iznose. Predlaže da sud odbije prijedlog ovršenika kao neosnovan te ujedno naloži ovršeniku da ovrhovoditeljici naknadi troškove ovog postupka.

3. Odredbom članka 210. Ovršnog zakona (˝Narodne novine˝, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024. – dalje: OZ) stavkom 1. propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Odredbom članka 53. stavkom 1. OZ-a propisano je kako ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Člankom 54. stavkom 1. istoga zakona propisano je da će se takva žalba bez odgode dostaviti ovrhovoditelju, koji se o njoj može očitovati u roku od osam dana. Odredbom članka 55. stavkom 1. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, odnosno ako rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, u kojem slučaju će sud o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku.

5. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. OZ-a, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika te da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

6. Slijedom navedenog, a obzirom je ovrhovoditeljica osporila navode ovršenika, a rješenje o žalbi ovisi o utvrđenju neke sporne činjenice, valjalo je sukladno odredbi članka 210. stavka 2. u vezi sa člankom 55. stavkom 1. OZ-a zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditeljice te je odlučeno kao u zaključku.

7. Prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe nije osnovan.

8. Ovršenik u svom prijedlogu predlaže da sud naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a iz razloga navedenih u točki 1.1. ovog obrazloženja.

9. Odredbom članka 210. stavkom 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

10. Odredbom članka 65. OZ-a propisano je kako na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak,

11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

11. Dakle, navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i zaključkom je upućen na pokretanje parnice primjenom odredbe članka 210. stavka 2. u vezi člankom 55. stavkom 1. OZ-a, pa ukoliko isti pokrene parnicu bio bi ostvaren razlog iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a. Međutim, u vezi druge pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, ističe se kako ovršenik nije dokazao isto. Naime, iako ovršenik navodi kako je provedbom ovrhe njemu onemogućeno slobodno raspolagati sredstvima potrebnima za podmirenje osnovnih životnih potreba, uključujući troškove stanovanja, prehrane, režijske obveze i druge nužne izdatke, kao i da blokada računa dovodi do ozbiljnog narušavanja njegovog financijskog i pravnog položaja, a to sve u uvjetima kada on prema svojim navodima uredno ispunjava svoje obveze, ističe se kako u ovom postupku ovršenik nije dokazao da on uredno ispunjava obveze uzdržavanja prema ovrhovoditeljici, zbog čega je isti zaključkom i upućen na pokretanje parničnog postupka u kojemu će moći dokazivati nedopuštenost predmetne ovrhe.

11.1. Nadalje, ističe se i kako se u konkretnom slučaju radi o tražbini uzdržavanja, a koja tražbina je prioritetna te bi neisplatom iste ovrhovoditeljici mogla nastati nenadoknadiva šteta, dok sam ovršenik nije dokazao kako je tražbina prestala, već je isti zaključkom upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditeljice kako bi isti tek eventualno dokazao da je on tražbinu podmirio. Također se navodi i kako je člankom 173. OZ-a određeno ograničenje ovrhe na primanjima te je time propisan tzv. egzistencijalni minimum, odnosno iznos koji se može plijeniti od ovršenika, a da se pritom zaštiti i ovršenik i dijete koje prima uzdržavanje. Slijedom toga, ovaj sud navodi kako je zakonom propisan iznos koji se najviše može mjesečno plijeniti ovršeniku kako bi se istog zaštitilo i kako mu ne bi bila ugrožena materijalna egzistencija. Slijedom navedenog, valjalo je istog odbiti sa prijedlogom za odgodu ovrhe i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

7. Obzirom ovršenik nije uspio u ovom postupku, jer se upućivanje ovršenika na parnicu radi iznesenih prigovora iz članka 50. stavka 7. i 9. OZ-a ne može smatrati uspjehom u ovom postupku, već će o osnovanosti predmetnih prigovora odlučiti parnični sud povodom tužbe u parnici na koju je ovršenik upućen, a ovaj sud odbio je i prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, valjalo je istoga odbiti i sa zahtjevom za naknadom troškova ovog postupka. (Županijski sud u Šibeniku, Gž Ovr-251/2022-2 od 15. srpnja 2022.). Nadalje, u odnosu na zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troškova ovog postupka ističe se kako se sastav odgovora na prijedlog ovršenika u kojem se ovrhovoditelj protivi prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa te odgodu ovrhe ne smatra troškom koji je bio potreban za provedbu ovrhe, zbog čega je valjalo odbiti i ovrhovoditeljicu sa zahtjevom za naknadom troškova ovog postupka (Županijski sud u Varaždinu, Gž Ovr-148/2020-3 od 29. travnja 2020. i Županijski sud u Velikoj Gorici, Gž Ovr-52/2023 od 1. ožujka 2024.), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

8. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Karlovcu, 17. travnja 2026.

Sudac: Zrinka Ban

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u roku od 8 dana od dana pisanog primitka istog.

Protiv zaključka žalba nije dopuštena.

Dostavljeno:

1. Zajednički odvjetnički ured Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke

2. Zajednički odvjetnički ured Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca

3. VV, posebna skrbnica