Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-187/2025-165

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HEP-Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, protiv prvotuženika KONSTRUKTOR d.o.o., OIB: 79279981603, [adresa], drugotuženika DRAGEC ILEŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u ZOU Zoran Šarić i Slavko Nedić, u Osijeku, D. Neumana 2, trećetuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, četvrtotuženika-protutužitelja SITOLOR d.o.o., OIB: 21520217808, Slavonski Brod, Pavla Radića 12, kojeg zastupa Dražen Srb, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Osijeku, Park kralja Petra Krešimira IV br. 1/II, radi isplate iznosa od 729.620,54 EUR i 72.962,05 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku KONSTRUKTOR d.o.o., OIB: 79279981603, [adresa], drugotuženiku MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i trećetuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju HEP-Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, iznos od 132.722,81 EUR (stotridesetdvijetisućesedamstodvadesetdvaeura i osamdesetjedancent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se prvotuženiku KONSTRUKTOR d.o.o., OIB: 79279981603, [adresa] i drugotuženiku MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju HEP-Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, iznos od 232.087,46 EUR

(dvjestotridesetdvijetisućeosamdesetsedameura i četrdesetšestcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stan ja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 364.810,27 EUR

(tristošezdesetčetiritisućeosamstodesetueura i dvadesetsedamcenti) odbija se kao neosnovan.

IV. Tužbeni zahtjev odbija se u odnosu na četvrtotuženika SITOLOR d.o.o.,

OIB: 21520217808, Slavonski Brod, Pavla Radića 12.

V. Nalaže se tužitelju-protutuženiku HEP-Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, isplatiti četvrtotuženiku-protutužitelju SITOLOR d.o.o., OIB: 21520217808, Slavonski Brod, Pavla Radića 12 , iznos od

72.962,05 EUR (sedamdesetdvijetisućedevetstošezdesetdvaeura i petcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

VI. Tužitelj, prvotuženik, drugotuženik i trećetuženik snose svoje troškove.

VII. Nalaže se tužitelju-protutuženiku HEP-Proizvodnja d.o.o., OIB: 09518585079, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, isplatiti četvrtotuženiku-protutužitelju SITOLOR d.o.o., OIB: 21520217808, Slavonski Brod, Pavla Radića 12, parnični trošak u iznosu od 137.847,75 EUR (stotridesetsedamtisućaosamstočetrdesetsedameura i sedamdesetpetcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 17. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII. Zahtjev četvrtotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 42.905,42 EUR (četrdesetdvijetisućedevetstopeteura i četrdesetdvacenta) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi (str. 1-318 spisa) u bitnom navodi kako je isti obveznik primjene Zakona o javnoj nabavi te kako je kao sektorski naručitelj za 2017. u Planu nabave isplanirao radove na sanaciji armirano betonskih tankvana u organizacijskoj jedinici u Osijeku i to pogon Termoelektrana-toplana Osijek te kako je radi izrade dokumentacije za nadmetanje za nabavu radova na sanaciji armirano betonskih tankvana, a zatim i za provođenje otvorenog postupka javne nabave predmetnih radova, 27. lipnja 2016. sa prvotuženikom ugovorio izradu glavnog projekta predmetne sanacije i projektantski nadzor nad izvođenjem radova, a građevinski projekt izradio je zaposlenik prvotuženika, ovdje drugotuženik, MĐ. Nadalje, nakon izrade projekta tužitelj je u fazi pripreme dokumentacije za nadmetanje 13. lipnja 2017. prije pokretanja postupka javne nabave za nabavu radova stavio opis predmeta nabave, tehničke specifikacije, kriterije za kvalitativni odabir gospodarskih subjekata, kriterije za odabir ponude i posebne uvjete za izvršenje ugovora na prethodno savjetovanje sa zainteresiranim gospodarskim subjektima u trajanju od 8 dana, a do ostavljenog roka isti nije zaprimio primjedbe niti prijedloge. Tužitelj je proveo otvoreni postupak javne nabave, a u troškovniku kao sastavnom dijelu dokumentacije za nadmetanje bilo je predviđeno nuđenje materijala čiji je proizvođač Sto Ges G.m.b.H. ili jednako vrijedan te je četvrtotuženik ponudio upravo navedeni materijal bez navođenja alternativnog jednako vrijednog materijala, a njegova ponuda je i odabrana kao najpovoljnija pa je 18. siječnja 2018. sklopljen Ugovor o izvođenju radova na sanaciji armirano betonskih tankvana sa četvrtotuženikom, a vrijednost ugovorenih radova je bila 5.497.326,00 kn bez PDV-a s rokom izvršenja od godinu dana, tj. do 18. siječnja 2019. Nadalje, prvih tjedan dana od potpisa ugovora uslijedile su pripremne radnje na uvođenju četvrtotuženika u posao, a 22. veljače 2018. nakon pripremnih radnji, a prije uvođenja u posao, četvrtotuženik je predložio izmjenu tehnologije sanacije armirano betonskih tankvana pozivajući se na manjkavost predložene tehnologije, odnosno četvrtotuženik je prigovarao predviđenim materijalima potrebnim za sanaciju, o čemu je tužitelj obavijestio i drugotuženika i predstavnika proizvođača materijala za Republiku Hrvatsku, a isti su negirali problematiku projektiranog rješenja. Dana 8. ožujka 2018. tužitelj je organizirao sastanak na koji su se odazvali svi sudionici u gradnji i predstavnici proizvođača materijala, a svi sudionici su ostali pri svojim ranijim stavovima pa je 27. ožujka 2018. četvrtotuženik uveden u posao, a početak radova i prijava gradilišta izvršena je 4. travnja 2018. Nakon uvođenja u posao i organizacije gradilišta, pristupilo je mehaničkom čišćenju poda tankvana na način da se čišćenje izvodilo vodenim mlazom 260 bara, a zatim i mehaničkim brušenjem podloge te su 11. travnja 2018. izvršena ispitivanja vlačne čvrstoće na podlogama konstruktivnih elemenata i vlažnosti podloge, a s obzirom na činjenicu kako su dobiveni rezultati manjih vrijednosti vlačne čvrstoće nego što je predviđeno projektom , dok je vlažnost podloge bila viša te su uočene pukotine, prodor vode i vegetacija na podovima tankvana, stalo se sa radovima. Četvrtotuženik je zatražio daljnje upute za rad, a drugotuženik je smatrao kako isti nije dovoljno dobro pripremio podlogu. Vezano za pukotine veće od 1 mm i prodor vode, utvrđeno je kako projektom nije obuhvaćena sanacija prodora podzemne vode u tankvani 1 i 2 u vidu uočenih pukotina na pločama i prodora u podu kroz koje je uočena vegetacija, a koje su šire od 1 mm pa je četvrtotuženik predložio dodatna ispitivanja. Dana 20. ožujka 2018. drugotuženik je dostavio tužitelju zahtjev za dodatnim ispitivanjima te je isto ugovorio sa Institutom IGH d.d., a rezultati ispitivanja pokazali su iste vrijednosti kao i prethodna ispitivanja pa je 4. svibnja 2018. drugotuženik dostavio upute kako dalje izvoditi radove i u bitnom je naveo kako priprema podloge nije dobro izvršena. Tužitelj dalje navodi kako je 9. svibnja 2018. održan sastanak svih sudionika na temu kako pripremiti podlogu za daljnje izvođenje radova, a 15. svibnja 2018. četvrtotuženik je dostavio prijedlog dopuna na projekt i prijedlog troškovnika, a koji se odnosi na pripremu podloge, koji je drugotuženik djelomično prihvatio te dostavio korigirani projekt sanacije i troškovnik u kojemu smanjuje zahtjeve za podlogu, a istodobno mijenja i materijal. Četvrtotuženik i drugotuženik nisu uspjeli postići suglasnost oko pripreme podloge i materijala koji se treba upotrijebiti pa je 30. svibnja 2018. održan sastanak na temu daljnjeg izvođenja radova na kojem nije postignut dogovor te je 4. lipnja 2018. od strane tužitelja četvrtotuženiku dan nalog za nastavak prekinutih radova kako je to ugovoreno. Nadalje, 19. lipnja 2018. ponovno je održan sastanak na kojem su prihvaćene dopune tehnološkog rješenja od strane četvrtotuženika i iste je prihvatio i drugotuženik te su radovi nastavljeni 2. srpnja 2018. i trajali do 7. prosinca 2018., a isti su obuhvaćali nanošenje izolacijskih i zaštitnih premaza na podove kako je to predviđeno projektom i izmjenom projekta. Tužitelj navodi kako u razdoblju od 19. studenog 2018. do 7. prosinca 2018., kada su se nanosili slojevi poliuretanske smole StoPur 501 i StoPur 520, vremenski uvjeti nisu bili adekvatni. Dana 16. siječnja 2019. izvršen je interni završni pregled te su utvrđeni manji nedostaci koji su otklonjeni. Tužitelj je u srpnju 2019. uočio nedostatke na podovima tankvana u smislu odvajanja završne poliuretanske smole u velikim površinama na tankvani T2 i pojavu mjehurića malog promjera u kojima se dogodilo odvajanje poliuretanske smole na podu obje tankvane, o čemu je tužitelj izvijestio četvrtotuženika i drugotuženika, a četvrtotuženik je tvrdio kako je uzrok nedostataka u projektiranom rješenju i po projektu predviđenim materijalima, dok je drugotuženik tvrdio kako je uzrok nedostataka u izvođenju radova tijekom perioda jeseni i zime kada se takvi materijali nisu smjeli ugrađivati protivno tehničkom listu materijala. Zajednički pregled nedostataka održan je 25. listopada 2019. te su utvrđeni nedostaci, a četvrtotuženik nije prihvatio iste niti je pristao na njihovo otklanjanje. Dana 13. studenog 2019. tužitelj je podnio prijedlog za osiguranje dokaza radi utvrđenja uzroka i troška otklanjanje nedostataka, a iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je kako se šteta očituje u odvajanju završne poliuretanske prevlake u velikim površinama na tankvani T2 te pojavi mjehurića malog promjera u kojima se dogodilo odvajanje slojeva poliuretana kao posljedica probijanja pare iz vlažnog podložnog betona, a tužitelj smatra kako se radi o neotklonjivim nedostacima te zahtijeva naknadu štete u iznosu od 1.107.050,00 kn, u skladu sa čl. 609. Zakona o obveznim odnosima i to od prvotuženika koji solidarno odgovara za štetu svog zaposlenika, drugotuženika kao projektanta, trećetuženika na temelju čl. 964. Zakona o obveznim odnosima te četvrtotuženika kao izvođača radova.

2. Prvotuženik i drugotuženik u odgovoru na tužbu (str. 430-681 spisa) u bitnom ne spore kako je sa tužiteljem ugovorena izrada projekta sanacije i provođenje projektantskog nadzora tijekom izvođenja radova, kako je sklopljen Ugovor o izvođenju radova sa četvrtotuženikom, kako je dolazilo do prijepora vezano uz izvođenje radova prema izrađenom projekt te kako je došlo do izmjene projekta. Međutim, isti navode kako nema njihove odgovornosti za štetu, odnosno kako za štetu smatra ju odgovornim četvrtotuženika jer isti nije u cijelosti i pravodobno postupio po izrađenom projektu i njegovoj dopuni, poštujući zahtjeve proizvođača materijala za postavljenje istih u odgovarajućim vremenskim uvjetima. Također ističe prigovor isključive, a podredno i djelomične odgovornosti četvrtotuženika i nadzornog inženjera.

3. Trećetuženik u odgovoru na tužbu (str. 405-408 spisa) u bitnom navodi kako se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava solidarnu odgovornost, odnosno poziva se na čl. 636. Zakona o obveznim odnosima. Također ističe prigovor isključive, a podredno i djelomične odgovornosti nadzornog inženjera za nastanak štete te se protivi korištenju nalaza i mišljenja sačinjenog u postupku osiguranja dokaza jer u istom nije sudjelovao.

4. Podneskom od 17. veljače 2021. tužitelj je dostavio potvrdu o osiguranju od profesionalne odgovornosti za drugotuženika (str. 689-695 spisa), iz koje je razvidno kako je MĐ osiguranik ovdje trećetuženika, a limit pokrića iznosi 1.000.000,00 kn, odnosno razvidno je kako je neosnovan trećetuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

5. Podneskom od 26. travnja 2021. (str. 711-874 spisa) prvotuženik i drugotuženik dopunili su odgovor na tužbu te u bitnom otklonili svoju odgovornost za štetu, odnosno isti smatraju kako je izvođač radova, ovdje četvrtotuženik , odgovoran za nastalu štetu te kako se u konkretnom slučaju ne radi o solidarnoj odgovornosti.

6. Podneskom od 14. lipnja 2021. (str. 1032-1067 spisa) tužitelj je preinačio tužbu i povećao tužbeni zahtjev na način da isti sada zahtijeva isplatu iznosa od ukupno 1.500.000,00 kn, a s obzirom na činjenicu kako je vještak kojeg je sud imenovao u postupku osiguranja dokaza izradio dopunu nalaza i mišljenja.

7. Podneskom od 21. lipnja 2021. (str. 1070-1073 spisa) trećetuženik je dopunio odgovor na tužbu te istaknuo kako se u cijelosti protivi preinaci, a također je istaknuo i prigovor zastare, osobito na povećani dio tužbenog zahtjeva te naveo kako je njegova obveza po predmetnim policama osiguranja limitirana do milijun kuna po štetnom događaju. Nadalje, ističe prigovor isključive, a podredno i djelomične odgovornosti tužitelja za nastalu štetu. Naime, isti je bio dužan nadzirati građenje, odnosno izvođenje radova tako da isto bude u skladu s projektom, zakonom i drugim posebnim propisima te je imao mogućnost u slučaju uočavanja nedostataka ili drugih zapreka koje utječu na kvalitetu izvedenih radova obustaviti radove.

8. Podneskom od 24. lipnja 2021. (str. 1074-1075 spisa) prvotuženik i drugotuženik u bitnom su se protivili preinaci tužbe.

9. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-113/2021-9 od 24. rujna 2021. radi zajedničkog raspravljanja i ekonomičnosti postupka spojili su se postupci koji se vode pod poslovnim brojem P- 113/2021 i P-233/2020, a spojeni postupak nastavio se pod poslovnim brojem P- 233/2020 (str. 1388-1390 spisa).

10. Naime, tužitelj je prvotno podnio tužbu i protiv ovdje četvrtotuženika, a nakon što je sud istu odbacio u odnosu na izvođača radova Sitolor d.o.o. (ovdje četvrtotuženik) (str. 420-423 spisa), tužitelj je ponovno podnio tužbu protiv Sitolor d.o.o. (str. 1175-1319 spisa), a postupak se vodio pod poslovnim brojem P-113/2021.

11. Tužitelj u tužbi protiv ovdje četvrtotuženika ističe sve navode iz tužbe koju je podnio 15. srpnja 2020., kojom je prvotno bio obuhvaćen i izvođač radova kao jedan od tuženika (str. 1175-1319 spisa).

12. Četvrtotuženik Sitolor d.o.o. u odgovoru na tužbu (str. 1325 -1336 spisa) u bitnom navodi kako u postupku javne nabave ni na koji način nije mogao utjecati na izbor projektanta i osobe koja će obavljati nadzor, a niti na način na koji će se provesti postupak nabave. Dalje navodi kako se prijavio na poziv i dostavio ponudu prema glavnom projektu i dokumentacijom koja je bila javno objavljena, a troškovnik, kao sastavni dio dokumentacije za nadmetanje, sastavljen je prema javno dostupnoj dokumentaciji koju je objavio tužitelj. Ističe kako je u fazi pripremnog uvođenja u radove 22. veljače 2018. uočio problem u predviđenoj projektnoj tehnologiji i materi jalu te odmah tužitelju uputio prijedlog njezine izmjene, iz razloga što je utvrdio kako projektni sustav nije predviđao hidroizolaciju betonske ploče tankvane, a materijali koji su predviđeni projektnom tehnologijom zahtijevali su određene uvjete za pravilnu ugradnju i kasniju eksploataciju u vidu kvalitetne pr ipreme površine, dopuštene vlažnosti i postizanja prionjivosti za podlogu i kao takve ih nije bilo moguće primjenjivati s obzirom na zatečeno stanje konstrukcije, što je drugotuženik negirao. Četvrtotuženik navodi kako je 30. svibnja 2018. održan sastanak na kojem je jasno i nedvojbeno dao do znanja da ako se radovi nastave prema projektnom rješenju za iste ne može dati garanciju za dobro izvršenje, a također je dao prijedlog nove adekvatne tehnologije sanacije, koji nije prihvaćen u cijelosti te mu je od strane tužitelja 4. lipnja 2018. dan izričit nalog da se nastavi sa radovima prema Ugovoru, pod prijetnjom raskida. Zaključno, navodi kako je šteta posljedica radnji tužitelja i projektanta.

13. Podneskom od 11. lipnja 2021. (str. 1339-1374 spisa) tužitelj je preinačio tužbu u odnosu na četvrtotuženika na način kako je to već obrazloženo pod točkom 6. obrazloženja ove presude.

14. Podneskom od 5. srpnja 2021. (str. 1375-1384 spisa) četvrtotuženik je podnio protiv tužitelja protutužbu u kojoj u bitnom navodi kako je sa tužiteljem sklopio Ugovor o izvođenju radova na sanaciji ovdje spornih tankvana, a 21. siječnja 2018. predao je tužitelju ugovorenu bankarsku garanciju br. 4100906728 na iznos od 549.732,60 kn i to u svrhu jamstva za otklanjanje nedostataka, uz uvjete navedene u predmetnoj garanciji, sa rokom važenja do 16. siječnja 2021., po prvom pisanom pozivu. Nadalje, tužitelj je 13. siječnja 2021. od Privredne banke Zagreb d.d. zatražio naplatu po garanciji iz razloga što četvrtotuženik nije otklonio ovdje sporne nedostatke, koja isplata je izvršena, a četvrtotuženik je 22. siječnja 2021. regresno vratio banci utuženi iznos kako bi izbjegao prisilnu naplatu. Četvrtotuženik ističe kako tužitelj nije imao osnove zahtijevati naplatu po bankarskoj garanciji iz razloga što šteta koju tužitelj potražuje nije posljedica njegovog postupanja i nepoštivanja ugovornih obveza, odnosno ne postoji njegova odgovornost za uočene nedostatke opisane u tužbi. Također, nedostaci na koje se tužitelj pozvao u pozivu za naplatu po garanciji u cijelosti su otklonjeni.

15. Dana 6. listopada 2021. tužitelj je dao odgovor na protutužbu (str. 1395- 1407 spisa) te u bitnom naveo kako se u cijelosti protivi navodima iz protutužbe, odnosno kako je u srpnju 2019. uočio nove nedostatke na podovima tankvana, o čemu je usmeno obavijestio i zatražio očitovanje od drugotuženika i četvrtotuženika, a koji nisu prihvatili odgovornost za utvrđene nove nedostatke. Nadalje, dopisom od 10. listopada 2019. tužitelj je pozvao četvrtotuženika na otklanjanje nedostataka jer će u suprotnom biti aktivirano jamstvo, a kako četvrtotuženik u garantnom roku nije otklonio nedostatke koji se očituju u odvajanju materijala od temeljnog premaza na obje tankvane, 13. siječnja 2021. tužitelj je zatražio naplatu po bankarskoj garanciji.

16. Podneskom od 3. studenog 2021. (str. 1410-1417 i 1420-1442 spisa) četvrtotuženik se u bitnom protivi navodima iz odgovora na protutužbu, a također osporava solidarnu odgovornost sa ostalim tuženicima za nastanak štete te ističe prigovor prekluzije u odnosu na podnesak tužitelja kojim isti preinačava tužbu.

17. Nakon izvedenog dokaza vještačenjem tužitelj je podneskom od 12. prosinca 2022. (str. 1623-1625 spisa) i od 30. siječnja 2023. (str. 1656-1659 spisa) preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev, čemu su se tuženici protivili te sada isti na ime naknade štete potražuje iznos od 729.620,54 EUR.

18. Čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP) propisano je kako preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

19. Čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je kako tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je st. 3. istog članka propisano kako nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

20. U konkretnom slučaju tužitelj je podneskom od 14. lipnja 2021. preinačio tužbu do zaključenja prethodnog postupka i nakon dostave tužbe tuženicima.

21. Iako su se tuženici protivili, sud je rješen jem od 9. studenog 2021. (str. 1471 spisa) dopustio preinaku tužbe, smatrajući kako je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

22. Nakon izvedenog dokaza vještačenjem tužitelj je podnescima od 12. prosinca 2022. i od 30. siječnja 2023. preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev, a tuženici su se istom protivili.

23. Čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano je kako iznimno od odredbe st. 1. predmetnog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

24. U konkretnom slučaju, sud je dopustio preinaku tužbe rješenjem od 18. travnja 2023. (str. 1690 spisa) jer je tužitelj tek nakon izvedenog dokaza vještačenjem utvrdio visinu štete.

25. Naime, nalaz i mišljenje koje je sačinjeno u postupku osiguranja dokaza sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke jer su u navedenom postupku sudjelovali tužitelj i četvrtotuženik, a ne i ostali tuženici.

26. Vezano za prigovor prekluzije, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

27. Čl. 634. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču, odnosno projektantu, po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj, odnosno stjecatelj, obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku.

28. U konkretnom slučaju, sud je uvidom u podnesak prvotuženika od 23. rujna 2019. na ime tužitelja (str. 249 spisa) utvrdio kako je isti 15. srpnja 2019. obišao tankvane i kako su uočeni određeni nedostaci, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 13. srpnja 2020.

29. Sud je stava kako nije prestalo pravo tužitelja prema projektantu po osnovi njegove odgovornosti za nedostatke jer je isti tek obilaskom tankvana u prisutnosti tužitelja uredno obaviješten o nedostacima te je utvrđeno o kojim točno nedostacima se radi.

30. Također, tijekom postupka tužitelj nije ponovno obavještavao ovdje tuženike o nedostacima, odnosno isti nije isticao nove nedostatke na građevini, nego se radi isključivo o povećanom iznosu koji tužitelj potražuje na ime naknade štete u ovom postupku jer šteta još uvijek nije otklonjena.

31. U odnosu na prigovor zastare, sud je utvrdio kako je isti također neosnovan.

32. Čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je st. 2. istog članka propisano kako u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala.

33. Tužitelj je u tužbi naveo kako je za ovdje sporne nedostatke saznao u srpnju 2019., a stvarna visina štete je utvrđena tek nakon što je izveden dokaz građevinskim vještačenjem, iz čega je razvidno kako nije nastupila zastara.

34. U konkretnoj pravnoj stvari sud je donio presudu poslovni broj: P- 233/2020-117 od 26. lipnja 2023. kojom je odbio tužbeni zahtjev i prihvatio protutužbeni zahtjev, a navedena presuda ukinuta je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-2409/2023-4 od 10. travnja 2025. te je dana uputa kako će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud provesti postupak u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica te će utvrditi koji i kakav je bio dogovor tužitelja i projektanta oko toga kakav se projekt treba napraviti, potom će provesti novo vještačenje, a pri određivanju vještačenja po građevinskom vještaku će dati jasan i detaljan zadatak vještaku kako bi vještak napravio nalaz i mišljenje u kojem bi se mogle utvrditi odlučne činjenice za donošenje odluke.

35. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka AĐ (str. 1507-1511 i 1805-1806 spisa), JĐ (str. 1511-1514 spisa), R (str. 1514-1516 spisa), FĐ (str. 1524-1527 spisa) i ŠĐ (str. 1686-1688 spisa), drugotuženog MĐ (str. 1527-1529, 1693-1695 i 1807-1808 spisa) i zakonskog zastupnika četvrtotuženika OĐ (str. 1688-1690 spisa) te izvršio uvid u narudžbenicu broj N-2306-143/16 tužitelja na ime prvotuženika od 27. lipnja 2016. (str. 18 spisa), narudžbenicu broj N- 2306-108/18 tužitelja na ime prvotuženika od 20. travnja 2018. (str. 19 spisa), građevinski projekt – projekt sanacije armirano betonskih tankvana (str. 20-22, 441- 537, 548-579, 583-679, 724-819 i 1164-1165 spisa), poziv na prethodno savjetovanje svim zainteresiranim gospodarskim subjektima za pripremu otvorenog postupka javne nabave Izvođenje radova na sanaciji armirano – betonskih tankvana od 13. lipnja 2017. (str. 23 i 1188 spisa), izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranim gospodarskim subjektima za otvoreni postupak javne nabave Izvođenje radova na sanaciji armirano – betonskih tankvana od 23. lipnja 2017. (str. 24 i 1187 spisa), popratnica ugovornog dokumenta broj U2306-165/17 od 4. prosinca 2017. (str. 25 i 1189 spisa), Ugovor – Izvođenje radova na sanaciji armirno – betonskih tankvana za potrebe Sektora za termoelektrane, TE-TO Osijek sklopljen između tužitelja i četvrtotuženika od 2. siječnja 2018. (str. 26-35 i 1190-1199 spisa), prijedlog izmjene tehnologije sanacije AB tankvane od 22. veljače 2018. (str. 36 -40 i 1200-1204 spisa), pisano očitovanje na prijedlog izmjene tehnologije sanacije AB tankvane od 27. veljače 2018. od strane prvotuženika (str. 41-42 i 1205-1206 spisa), podnesak Sto Ges.m.b.H. od 26. veljače 2018. (str. 43, 440, 547, 582 i 1207 spisa), popis sudionika sastanka od 8. ožujka 2018. (str. 44 spisa), bilješke sa koordinacije od 8. ožujka 2018. (str. 45 -46 spisa), ispis e-mail komunikacije (str. 47-48 spisa), pisano očitovanje četvrtotuženika na bilješku sa koordinacije od 8. ožujka 2018. (str. 49 spisa), odgovor na prijedlog izmjene tehnologije sanacije AB tankvana Sto Ges.m.b.H. od 14. ožujka 2018. (str. 50- 51, 438-439, 545-546 i 580-581, 1162-1163 spisa), pisano očitovanje na prijedlog izmjene tehnologije sanacije AB tankvana prvotuženika od 15. ožujka 2018. (str. 52- 53 spisa), e-mail drugotuženika upućen tužitelju od 15. ožujka 2018. (str. 54 spisa), popis sudionika sastanka od 27. ožujka 2018. (str. 55 spisa), zapisnik o uvođenju u posao od 27. ožujka 2018. (str. 56-57 i 1208-1209 spisa), e-mail četvrtotuženika upućen tužitelju od 3. travnja 2018. (str. 58 spisa), građevinski dnevnik (str. 59-66, 877- 1024, 877-1204, 1166, 1210-1217 i 1259-1277 spisa), izvještaj o ispitivanju od 12. travnja 2018. (str. 67-76 spisa), e-mail četvrtotuženika na ime tužitelja od 12. travnja 2018. sa zahtjevom za očitovanje (str. 77-86, 1218-1227 i 1421-1429 spisa), očitovanje prvotuženika po pitanju izvođenja radova od 18. travnja 2018. (str. 87-90, 1229-1232 i 1430-1434 spisa), mišljenje prvotuženika o potrebi za dodatnim istražnim radovima od 20. travnja 2018. (str. 91 spisa), izvještaj o ispitivanju od 30. travnja 2018. Instituta IGH d.d. (str. 92-119 spisa), pisano očitovanje prvotuženika na temelju dodatnih istražnih radova od 4. svibnja 2018. (str. 120-121 spisa), popis sudionika sastanka od 9. svibnja 2018. (str. 122 spisa), zapisnik sa sastanka od 9. svibnja 2018. (str. 123-124 spisa), e- mail tužitelja na ime četvrtotuženika te odgovor na isti sa prijedlogom dopuna na projekt i troškovnik (str. 125-146 i 1435-1439 spisa), dopuna troškovnika od strane projektanta (str. 147-192 i 1233-1252 spisa), popis sudionika sastanka od 30. svibnja 2018. (str. 193 i 1253 spisa), zapisnik sa sastanka od 30. svibnja 2018. (str. 194-196 i 1255-1256 spisa), nalog za nastavak izvođenja radova po ugovoru (str. 197 spisa), mišljenje o odgovarajućim metodama pripreme podloge od 11. lipnja 2018. (str. 198 i 1173-1174 spisa), podnesak četvrtotuženika na ime tužitelja od 18. lipnja 2018. (str. 199-214 spisa), zapisnik sa sastanka od 19. lipnja 2018. (str. 215-217 i 1257-1258 spisa), građevinski dnevnik (str. 218-237 spisa), podnesak Sto Ges.m.b.H. od 27. kolovoza 2019. (str. 238-239, 250-251 i 1278-1279 spisa), zapisnik o internom završnom pregledu od 16. siječnja 2019. (str. 240-242, 1281-1283 i 1379-1381 spisa), pregled ugovora (str. 243 i 1284 spisa), podnesak četvrtotuženika na ime tužitelja od 9. rujna 2019. (str. 244-248, 1285-1289 i 1398-1400 spisa), pisano očitovanje o uočenim nedostacima tijekom obilaska tankvana na dan 15. srpnja 2019. prvotuženika od 23. rujna 2019. (str. 249, 1290 i 1401 spisa), obavijest o uočenim nedostacima od 10. listopada 2019. (str. 252 i 1291 spisa), zapisnik o utvrđenim nedostacima od 25. listopada 2019. (str. 253-254 i 1292-1293 spisa), primjedbe na zapisnik (str. 255-256 i 1294-1295 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj R1-110/19-6 od 22. studenog 2019. (str. 257-259 spisa), dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj R1-110/19-13 od 6. prosinca 2019. (str. 260-261 spisa), ponuda Instituta IGH (str. 262-265 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. ĐĐ, dipl. ing. građ. (str. 266-310, 1025-1029 i 1296-1312 spisa), podnesak tužitelja na ime četvrtotuženika od 7. svibnja 2020. (str. 311-312 spisa), podnesak tužitelja na ime prvotuženika od 7. svibnja 2020. (str. 313 i 1313-1314 spisa), očitovanje četvrtotuženika od 13. svibnja 2020. (str. 314-315 i 1315-1317 spisa), očitovanje prvotuženika od 13. svibnja 2020. (str. 316-317 spisa), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje (str. 318 i 1317 spisa), potvrde o osiguranju (str. 690-695 spisa), zbirno izvješće o ispitivanjima betonske konstrukcije tankvana od 14. lipnja 2016. (str. 718-723 spisa), projekt sanacije armirano betonskih tankvana – elektrotehnički projekt (str. 820-849 spisa), podatke dogovorene na sastanku 15. srpnja 2019. (str. 850-874 spisa), dopunu izvješća sudskog vještaka za sanaciju AB tankvana Instituta IGH (str. 1034-1067 i 1341-1374 spisa), dokumentaciju vezanu za postupak javne nabave koji je prethodio ugovaranju radova sa četvrtotuženikom (str. 1083-1154 spisa), stručno mišljenje o značenju i načinu ugovaranja projektantskog nadzora (str. 1169-1172 spisa), obavijest o zatvaranju predmeta (str. 1318 spisa), garanciju br. 4100906728 od 21. siječnja 2019. (str. 1378 spisa), izjavu i zahtjev za isplatu od 13. siječnja 2021. (str. 1382-1383 spisa), ispis e-mail komunikacije četvrtotuženika na ime tužitelja od 8. srpnja 2019. (str. 1384 spisa), obavijest o uočenim nedostacima tužitelja na ime četvrtotuženika od 10. listopada 2019. (str. 1402 spisa), ponudu prvotuženika na ime tužitelja od 27. ožujka 2018. (str. 1407 spisa), ispis e-mail komunikacije od 31. listopada 2018. (str. 1440- 1442 spisa), police osiguranja sa prilozima (str. 1444-1468 i 1472-1496 spisa) i meteorološke podatke DHMZ od 17. prosinca 2021. i od 10. ožujka 2022. (str. 1518 - 1522 i 1547-1558 spisa).

36. Također, sud je izveo dokaz građevinskim vještačenjem po SVEUČILIŠTU U ZAGREBU, GRAĐEVINSKOM FAKULTETU, na okolnost uzroka i visine štete (nalaz i mišljenje vještaka str. 1586-1620), kao i dokaz novim građevinskim vještačenjem po vještaku Donki Würth (EMERIKS´ d.o.o.) i to na okolnost uzroka i visine štete, odnosno na sljedeće okolnosti: je li izvođač radove izvodio po projektu iz svibnja 2018., odnosno je li se pridržavao svih faza sanacije kako je to predviđeno projektom, a posebice je li za odmašćivanje poda tankvana upotrijebljeno sredstvo Sto- Olentferner, je li nakon uporabe sredstva za odmašćivanje upotrijebljeno sredstvo Sto Pox HVPO sa posipom kvarcnim pijeskom 0,6 -1,2 mm te jesu li pukotine veće od 0,5 mm tretirane na cijeloj površini tankvana, jesu li poliuretanski premazi nanošeni protivno uputama proizvođača (loši vremenski uvjeti, pojačana vlaga i niske temperature podloge), a ako jesu, je li zbog navedenog moglo doći do odvajanja završne poliuretanske prevlake, je li nakon završetka radova do danas napravljen test vodonepropusnosti tankvana, na koji način je bilo moguće sanirati nastalu štetu uslijed odvajanja gornjeg sloja poliuretanskih premaza, da li se protekom vremena šteta povećava, je li u cilju izvršenja projektnog zadatka sanacije armirano-betonskih tankvana izbor korištenih premaza (materijala PU) od strane projektanta bio adekvatan, je li prije nanošenja materijala podloga pravilno pripremljena kako se materijal ne bi odvojio, jesu li se radovi izvodili u nepovoljnim uvjetima, odnosno u suprotnosti sa tehničkim listom materijala te ako jesu je li isto dovelo do djelomičnog ili potpunog odvajanja jednog sloja materijala od drugog sloja materijala i/ili odvajanja materijala od podloge, je li mogući uzrok nastanka štete i kombinacija nekih od prethodno navedenih okolnosti, je li projektom u izvođenju radova predviđeno korištenje materijala koji predstavljaju adekvatno i kvalitetno rješenje za sanaciju oštećenih tankvana, jesu li radovi izvedeni u skladu sa korisničkim uputama proizvođača materijala, odnosno je li izvođač radova, pri postavljanju podloge u potpunosti ispoštovao upute iz projekta i upute proizvođača materijala u pogledu kvalitete i pripreme površine – temperature podloge, kvalitete podloge, vlažnost zraka, rosište i dr., je li izvođač radova izvršio zaštitu podloge od nepovoljnih vremenskih utjecaja, koja je uloga i odgovornost stručnog nadzora u obavljanju radova, odnosno kakvo je bilo postupanje istog, je li projektant uzeo u obzir adekvatan izbor tehnologije (odabrani sustav zaštite tankvane i odabir materijala) i izbor metode rada prema uvjetima eksploatacije objekta, a uzevši u obzir istražne radove te iznos visine štete (nalaz i mišljenje vještaka str. 1825-2065).

37. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan u odnosu na prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika, dok je u odnosu na četvrtotuženika neosnovan, a protutužbeni zahtjev je osnovan.

38. Među parničnim strankama nesporno je kako je proveden postupak javne nabave za sanaciju ovdje spornih tankvana, kako je za potrebe istog tužitelj sa prvotuženikom ugovorio izradu glavnog projekta i projektantski nadzor nad izvođenjem radova te kako je tužitelj prije pokretanja postupka javne nabave za nabavu radova stavio opis predmeta nabave, tehničke specifikacije, kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, kriterije za odabir ponude i posebne uvjete za izvršenje ugovora na prethodno savjetovanje sa zainteresiranim gospodarskim subjektima u trajanju od osam dana.

39. Također je nesporno kako je četvrtotuženik odabran za izvođača radova, tj. kako je isti dao najpovoljniju ponudu i kako nije imao primjedbe na projektnu dokumentaciju prije nego li je odabran te je 18. siječnja 2019. sklopljen Ugovor o izvođenju radova.

40. Nesporno je i kako je MĐ, kao zaposlenik trgovačkog društva Konstruktor d.o.o. sačinio projekt, a isti je osiguranik ovdje trećetuženika.

41. Dalje je nesporno kako je nakon potpisivanja Ugovora četvrtotuženik iznio primjedbe na projektno rješenje, kako su postojali prijepori između izvođača radova i projektanta, kako su na navedenu temu održavani i sastanci te kako je odlučeno kako će se radovi izvesti po naknadno izmijenjenom projektu.

42. Nesporno je i kako četvrtotuženik i drugotuženik nisu uspjeli postići suglasnost oko pripreme podloge i materijala koji se treba upotrijebiti te kako je tužitelj 4. lipnja 2018. dao nalog četvrtotuženiku za nastavak radova, koji su trajali od 2. srpnja 2018. do 7. prosinca 2018., a slojevi poliuretanske smole su se nanosili od 19. studenog 2018. do 7. prosinca 2018.

43. Nije sporna niti činjenica kako su prilikom pregleda građevine uočeni manji nedostaci, koji su otklonjeni, a vezano za ovdje sporne nedostatke izvođač radova i projektant otklanjaju svoju odgovornost te odgovornim za nastalu štetu smatraju drugu stranu.

44. Naime, prvotuženik i drugotuženik smatraju kako je do nastanka štete došlo jer je četvrtotuženik premaze nanosio u neadekvatnim vremenskim uvjetima, a četvrtotuženik smatra kako je bilo nedostataka u projektnom rješenju.

45. Nesporno je i kako je proveden postupak osiguranja dokaza, a u kojem su stranke bile tužitelj i ovdje četvrtotuženik.

46. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je što je uzrok štete i koja je visina iste.

47. Također je sporno postoji li tužiteljev doprinos nastaloj šteti te koji i kakav je bio dogovor tužitelja i projektanta oko toga kakav se projekt treba napraviti.

48. U odnosu na protutužbu, nesporno je kako je tužitelj aktivirao bankarsku garanciju, odnosno naplatio iznos iz iste te kako je četvrtotuženik navedeni iznos uplatio, tj. vratio banci.

49. Sporna je činjenica ima li pravo četvrtotuženik na povrat iznosa iz bankarske garancije, s obzirom na tvrdnje tužitelja kako je četvrtotuženik odgovoran za ovdje nastalu štetu.

50. U daljnjem tijeku postupka sud je izvodio dokaze u odnosu na sporne činjenice.

51. Svjedok ČĐ u svom iskazu na ročištu održanom 14. prosinca 2021. (str. 1507-1511 spisa) u bitnom je naveo kako je zaposlen kod tužitelja kao koordinator za građevinske poslove, a tadašnji zakonski zastupnik tužitelja ŠĐ imenovao ga je osobom za praćenje realizacije ovdje spornog ugovora i kao koordinatora za koordinaciju između naručitelja, izvođača i projektanta. Navodi kako nije bio u skladu sa Zakonom o gradnji ovlašteni nadzorni inženjer, ali je sudjelovao u Ugovoru u smislu izvršenja radova i nadgledao je realizaciju ugovora. Nakon potpisivanja ugovora kontaktirao ga je izvođač radova vezano za izmjenu tehnologije projektnog rješenja, odnosno zbog nedostataka u projektu vezano za hidroizolaciju, a također i prije uvođenja izvođača u posao. Izvođač radova naveo je kako projektno rješenje nije dobro, odnosno nije prepoznalo problem vlage u podnoj površini, a nakon uvođenja u posao, vezano za predmetnu problematiku, tužitelj je stupio u kontakt sa projektantom i upozorio na problem hidroizolacije. Tužitelj, izvođač radova i projektant su kontinuirano održavali sastanke, a na kojima je projektant ostao kod predloženog projektnog rješenja, kao i proizvođač materijala i to sve dok nisu obavljena ispitivanja na probnim poljima, koja su rezultirala negativnim rezultatima i nakon toga su se sastanci ponovno održavali. Dalje navodi kako na tim sastancima tužitelj je zahtijevao nastavak izvođenja radova, projektant je ostao kod svog projektnog rješenja, a izvođač radova kod navoda kako projektno rješenje nije zadovoljavajuće. Nakon toga se pristupilo dodatnim ispitivanjima koja su usuglašena sa projektantom, a na osnovu dobivenih rezultata određene su dodatne koordinacije između projektanta, izvođača radova i naručitelja te se odlučilo za izmjenu tehnologije pripreme površine, odnosno odlučeno je da se u pripremu površine ide sa hidrodinamičnim razaranjem i nakon toga je nastavljeno izvođenje radova. Svjedok navodi kako je Ugovor ispunjen u rokovima, nedostaci koji su uočeni prilikom same primopredaje radova su otklonjeni, a ovdje sporni nedostaci su uočeni prilikom otklanjanja prethodno navedenih nedostataka i to su odvajanje novih sustava od pripremljene površine betona. Također navodi kako je izvođaču prije potpisa Ugovora bio prezentiran projekt po kojem treba raditi, kako je prije samog postupka javne nabave provedeno i savjetovanje, a tijekom kojih izvođač radova nije istaknuo niti jednu primjedbu na natječajnu dokumentaciju. Tijekom izvođenja radova, odnosno trajanja Ugovora, na gradilištu je bio prisutan projektantski nadzor, 10-ak puta, a podloga se pripremala struganjem leda kako bi se pripremila za nanošenje premaza i to ne samo sa betona, već sa dijelova novih sustava koji su bili naneseni i nakon toga su se nanosili novi sustavi. Nadalje, tužitelj je usmeno i pisano upozoravao izvođača na problematiku dinamike izvođenja radova, a istog nije upozoravao kako se premazi nanose u vremenskim uvjetima koji nisu adekvatni, odnosno to je bila zadaća projektantskog nadzora, koji nije upozorio izvođača. Dalje navodi kako je 12. travnja 2018. prekinuo radove jer se nisu postigli projektom propisani uvjeti, a radove kasnije nije prekinuo jer su isti bili u rokovima i nije smatrao kako ih treba prekinuti. O neadekvatnim vremenskim uvjetima obavijestio je ŠĐ, koji nije poduzeo nikakve radnje. Nadalje, u građevinskom dnevniku na mjestu nadzornog inženjera stoji njegov potpis, iz razloga tehničkih specifikacija samog Ugovora kojim načinom se vrši praćenje samog Ugovora. Vezano za podlogu, ista nije tretirana sredstvom za odmašćivanje stol-olentferner na cijeloj površini, nego samo na površinama koje su bile nužne za nanošenje odmaščivača, iako je bilo predviđeno da se cijela podloga tretira na taj način. Navodi kako je on dao ovlaštenje da se odstupi od projekta, kao i projektant i nadzor, iz razloga što su promijenili tehnologiju pripreme površine sa čime se složio projektant. Međutim, projektantski nadzor nije dao suglasnost za odstupanje nego za promjenu tehnologije izvođenja. Prilikom uočavanja nedostataka, svjedok navodi kako je bio prisutan predstavnik izvođača radova te je zamolio predstavnike izvođača da se očituju po pitanju uočenih nedostataka, na što je pisanim putem izvođač radova konstatirao kako za iste oni nisu odgovorni i to u roku od par mjeseci (tri, četiri), ali prije toga su se dogodili izvidi projektanta i predstavnika proizvođača materijala. Projektanta i proizvođača materijala je obavijestio telefonskim putem, a ne može se decidirano izjasniti je li bilo i pisanim putem. Svjedok dalje navodi kako nisu vršena mjerenja vlažnosti betona po projektu prilikom istražnih radnji, a isto je bitno jer je projektant u svom projektnom rješenju propisao sustav koji se smije nanositi na površinu koja ima određenu vlažnost. Nadalje, materijal koji je bio predviđen u projektu nije odgovarao postotku vlažnosti betona izm jerenog tokom izvođenja radova. Pukotine i njihova sanacija su bile predviđene projektom i projektnim rješenjem, ali samo određene pukotine većih zazora jer sustav koji se nanosi premošćuje pukotine manjih zazora. Izvođač radova na podovima tankvane je primijenio projektom propisane tehnologije pripreme, a projektant nije bio prisutan kada su se nanosili završni premazi u zadnjim mjesecima izvođenja radova i to od listopada pa nadalje, a nedostaci završnog sloja otklonjeni su od strane izvođača, koji su izvedeni u svibnju i lipnju 2019., odnosno u povoljnim vremenskim uvjetima. Nadalje, projektant je promijenio projekt u svibnju 2018. na zahtjev izvođača, a radi izmjene tehnologije pripreme podloge hidrodinamičkim mlazom od 2300 bara, nakon lipnja 2018. sve stranke bile su suglasne oko daljnjeg načina izvođenja radova, a mraz se strugao sa podloge zadnjih par dana i to dva puta i u tom periodu je nanošen završni sloj.

52. Svjedok JĐ u svom iskazu na ročištu održanom 14. prosinca 2023. (str. 1511-1514) u bitnom je navela kako je kod četvrtotuženika zaposlena na radnom mjestu voditelja inženjerskog biroa, a u trenutku sklapanja ugovora za ovdje sporno gradilište bila je inženjer gradilišta, odnosno vodila je predmetno gradilište i nadgledala izvođenje radova. Nakon sklapanja Ugovora četvrtotuženik je uveden u posao i krenulo se sa pripremnim radnjama koje su obuhvaćale i pripremu površine, odnosno isti je napravio pripremu površine sukladno projektu i troškovniku na referentnoj površini, a bila je brušenje i pranje tlakom 260 bara uz dodavanje kvarcnog pijeska i dijamantno brušenje. Nakon pripremljene površine na toj referentnoj površini dobiveni rezultati vlačne čvrstoće prionjivosti nisu bili zadovoljavajući pa je nakon toga izvođač predložio izmjenu pripreme površine u hidrodinamičku tlakom vode 1700 -2500 bara ručno točkastom mlaznicom. Dobiveno je mišljenje projektanta na tu predloženu metodu, odnosno kako je prikladnost metode trebalo dokazati na probnim poljima, a što je učinjeno te su dobiveni rezultati zadovoljavajući za nanošenje materijala. Dalje navodi kako je došlo do prekida radova zbog dogovaranja nove metode i usuglašavanja troškovnika, a kada je troškovnik usuglašen krenulo se sa izvođenjem radova po predloženoj i odobrenoj metodi od strane naručitelja i projektantskog nadzora. Prilikom pripreme površine utvrdile su se pukotine koje nisu bile konstatirane u projektu i projektom nije bilo konstatirano kako postoji hidroizolacija tankvane. Nakon toga su naručeni istražni radovi po pitan ju ispitivanja dubine pukotina, a u tim istražnim radovima se vidjelo da se pukotina proteže po cijeloj visini i debljini gornje ploče, obzirom postoje dvije ploče. Navodi kako su se pukotine preslikavale i na donju ploču sa nekim odmakom pa je došlo do dopune troškovnika od strane projektantskog nadzora da se pukotine injektiraju veće od 1 mm, što nije u skladu sa pravilima struke jer se pukotine injektiraju kada je zazor veći od 0,3 mm. Od strane projektanta i naručitelja je pretpostavljena količina pukotina i na prvoj tankvani T1 su se većinom sve pukotine injektirale, obzirom se prešlo više od pola predviđene količine radove i samim time se u tankvani T2 smanjila količina pukotina i nisu se injektirale sve pukotine na T2, a isto je smanjeno od strane naručitelja radova, odnosno njegovog predstavnika ČĐ i projektantskog nadzora. Dalje navodi kako se nakon sanacije pukotina nastavilo sa nanošenjem slojeva koji su predviđeni usuglašenim izmijenjenim troškovnikom, a koji je usuglašen od strane projektantskog nadzora i naručitelja. U tom troškovniku je bilo definirano , obzirom na vlažnost podloge koja je veća od dopuštene traženim tehničkim listom da se premaz koji podnosi veću vlagu nanosi samo na zidove, a ne na pod, što nije logično iz razloga što vlaga dolazi odozdo, a objekt nema hidroizolaciju pa je trebalo ići obrnuto. Vezano za ovdje sporne nedostatke, četvrtotuženik je saznao kada je došla na aktivaciju bankarska garancija za jamstveni rok. Nadalje, podloga je pripremana sukladno projektu i ugovornom troškovniku, ali na referentnoj (probnoj) površini, a to znači da je to manja površina tankvane. Cijela podloga je pripremljena hidrodinamičim putem mlazom vode ultravisokog tlaka 1700-2500 bara točkastom mlaznicom, odobrenom od strane projektantskog nadzora i naručitelja. Odmah po saznanju o nedostacima u projektu i troškovniku četvrotuženik je obavijestio naručitelja radova, a vezano uz činjenicu kako tankvane nemaju hidroizolaciju i je li isto bilo predviđeno projektom, u projektu nije bilo navedeno kako nema hidroizolacije, a što je bitno iz razloga za materijale koji se trebaju nanositi, a koji ne podnose vlagu zbog pritiska vode. Projektom nije mjerena vlažnost betona, a predviđeni materijali nisu odgovarali vlazi do koje je došao četvrtotuženik ispitivanjem. Navodi kako predviđeni materijal (epoksidni premazi, stopoksgh205) podnosi vlažnost 4 % težinski kod kvalitete betona C3037 i maksimalno 3 % kod kvalitete betona C3545, a na inicijativu predstavnika naručitelja i projektantskog nadzora na pod je nanesen prethodno navedeni premaz. U nedostacima su bile navedene završne poliuretanske prevlake i isti su otklonjeni, a nanosile su se tokom izvršavanja ugovora, u povoljnim vremenskim uvjetima i to u rujnu, listopadu i par dana u studenom. Vezano za sušenje podloge, kako bi četvrtotuženik nanio stopur 501 25. rujna 2018., a dan ranije je padala kiša, isto su sušili krpama te u građevinskom dnevniku nema upisan niti jedan upis od strane nadzora i projektanta kako radove ne mogu izvoditi. Radovi su izvedeni u roku, odnosno angažiran je broj djelatnika sukladno ugovorenom roku. Četvrtotuženik je nanosio materijale sukladno uputama proizvođača, a radovi su završeni 7. prosinca 2018. Operativno stručni nadzor nad građenjem obavljao je predstavnik naručitelja i projektantski nadzor, a cijela podloga nije čišćena sa sredstvom sto olent ferner jer to izmijenjenim troškovnikom, nije bilo predviđeno zbog promjene tehnologije pripreme površine, a izmijenjeni troškovnik je napravio projektantski nadzor. Četvrotuženik je morao izvoditi radove po izmijenjenom tehnologiji, obzirom mu je prijetio raskid ugovora i naplata garancije za uredno ispunjenje ugovora, radove nije izvodio u neadekvatnim vremenskim uvjetima, a postojali su materijali koji trpe bolje vremenske uvjete, ali isti nisu bili ugovoreni.

53. Svjedok ĐĐ u svom iskazu na ročištu održanom 14. prosinca 2021. (str. 1514-1516 spisa) u bitnom je naveo kako je bio vještak u postupku osiguranja dokaza u predmetu između predlagatelja osiguranja – ovdje tužitelja i protivnika osiguranja – ovdje četvrtotuženika te u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja koji je dao u postupku osiguranja dokaza, a također i kod nadopune nalaza i mišljenja, koju nadopunu je napravio na inicijativu tužitelja. Navodi kako su prilikom osiguranja dokaza uočena oštećenja podloge, odnosno na tankvani T1 uočena su manja oštećenja, mjehurići, a na tankvani T2 su već tada bila uočena oštećenja uklanjanja u potpunosti sustava površinske zaštite i to otprilike 60-100 m2. Naknadno je izvršena analiza konstrukcije i oštećenja u cilju vještačenja uzroka odvajanja zaštitnog sustava na dvije tankvane u Osijeku, svibanj 2020., napravljena je fotodokumentacija, istražni radovi i mišljenje i dan je nalaz i mišljenje, a istražnim radovima utvrđeno je kako je vlažnost podloge ploče obje tankvane u srednjim vrijednostima 5,7 % odnosno 4,5 % što je više od postavljenih kriterija 3 %. Isto tako niti jedno ispitivanje nije pokazalo vrijednost manju od 3 %. Uzrok je u povećanoj vlažnosti podloge koja je utvrđena naknadnim ispitivanjima i sam sustav zaštite koji je bio predviđen i apliciran nije mogao podnijeti taj stupanj vlažnosti jer sustav koji je bio predviđen za sanaciju poda je stopoks hvpo, temeljni sloj stopoks gh205, plivajući sloj stopur ph505+ stodiverzst, habajući sloj stopures501+ stodiverst i završni sloj stopur dl520. Taj temeljni sloj predviđen je do 3 % vlažnosti, a sve kasnije je uzrok povećane vlažnosti u kasnijem sustavu zaštite. Naime, u sustavu zaštite svaki sloj ima svoju ulogu, a temeljni sloj trebao je blokirati povišenu vlagu; tada ne bi došlo do odvajanja poliuretanskog premaza u tom sustavu jer vlaga nema kuda izaći iz površine. U nalazu i mišljenju napravljena je detaljna skica oštećenja, a iz tih površina oštećenja dana su dva tipa sanacije , tamo gdje je sustav potpuno odvojen i tamo gdje je u fazi mjehurenja sustava. Jedinične cijene su formirane iz ugovornog troškovnika za tu vrstu radova i pomnožene sa površinama utvrđenih oštećenja te se dobije iznos od 1.500.000,00 kn. Vezano za podlogu, svjedok navodi kako je ista dobro pripremljena, obavljeni su i istražni radovi, a trebalo je injektirati sve pukotine. Nadalje, do oštećenja bi došlo i da se radilo u ljeto jer su preintenzivna zbog povećane količine vlage, no u isto nije siguran, a sredstvo stopokshvpo nije predviđeno da zadržava vlagu, nego da očisti zauljenu površinu.

54. Svjedok FĐ u svom iskazu na ročištu održanom 8. veljače 2022. (str. 1524-1527) u bitnom je naveo kako je zaposlen na radnom mjestu stručnog prodajnog savjetnika u trgovačkom društvu Ges.m.b.h. podružnica Zagreb, a koje se bavi proizvodnjom i prodajom građevinske kemije. Nadalje, bio je upoznat kako je MĐ pravio projekt za sanaciju ovdje spornih tankvana i isti ga je kontaktirao u fazi projektiranja vezano za prijedlog rješenja hidroizolacije. Prisustvovao je jednom od sastanaka na kojem su bili prisutni MĐ, tužitelj i izvođač radova, a na navedenom sastanku raspravljalo se o rješenju koje je bilo drugačije od projektiranog, odnosno izvođač radova je imao sasvim drugačije rješenje. Na tom sastanku tužitelj je htio saznati koje su razlike između napravljenog projektnog rješenja i rješenja kojeg je nudio izvođač radova bez obzira što je sve bilo dogovoreno po troškovniku. Drugi sastanak je bio oko dinamike izvođenja radova, na kojem je izvođač radova rekao kako radove ne može izvesti radi neadekvatnih vremenskih uvjeta i to je bilo početkom 2018., a predstavnik tužitelja ČĐ je rekao kako do završetka radova prethodi još cijela godina pa će doći do adekvatnih uvjeta za njihovo izvođenje, a to su temperatura zraka, vlažnost zraka, temperatura podloge, rosišta i kvaliteta podloge. Dalje navodi kako nakon što su utvrđeni nedostaci u izvođenju radova prisustvovao je sastanku sa predstavnikom tužitelja i DĐ na kojem sastanku nije bio izvođač radova. Na navedenom sastanku pregledana je podloga te su zatražili koji su bili tadašnji vremenski uvjeti, a ČĐ je podatke našao na službenim stranicama DHMZ, mjerne jedinice Osijek. ČĐ je također rekao kako je izvođač radova jedno jutro razbijao led na podlozi, a zatim je nanosio premaze; a radilo se o istom danu. Premazi bi se trebali nanositi kada je temperatura zraka između 10- 25 stupnjeva i to u periodu od ugradnje materijala do vezivanja materijala, a koji proces traje 7 dana. Dalje navodi kako je predstavnik proizvođača materijala dao prijedlog projektantu koje materijale treba ugraditi i isti je bio upoznat sa primjedbama izvođača radova vezano za vlažnost podloge prije nego što se krenulo sa nanošenjem premaza, odnosno dana je uputa kako prvi proizvod može ići na vlažnu površinu uz prethodno tretiranje zamašćene površine proizvodom hvpo oeentferner – odmaščivač, a nakon istog stavlja se stopoxhvpo temeljni premaz za blokadu zauljenih površina, ali je potrebno podlogu isprati sa hvpo odmaščivačem kako bi se iz površinskog sloja izvukla masnoća, isprati sa odmaščivačem i neposredno nakon toga na mat vlažnu površinu nanijeti blokator za zauljene podove. Također navodi kako je uočio nedostatke, odnosno uočio je kako je došlo do odvajanja nosivog sloja koji premošćuju pukotine na bazi poliuretana, međutim do odvajanja temeljnog premaza nije došlo. Nadalje, kako bi ambijentalni uvjeti bili adekvatni kako bi došlo do kvalitetnog vezivanja poliuretanskih premaza, potrebno je da se radi o 10-25 stupnjeva jer niža temperatura može usporiti ili zaustaviti vezivanja materijala i time utjecati na optimalnu kvalitetu proizvoda i eventualne defekte, a navedena temperatura mora biti prisutna tjedan dana, a ne radi se o adekvatnoj situaciji kada je izvođač radova razbijao led, a zatim nanosio premaz. Vezano za hidroizolaciju, ČĐ mu je rekao kako postoji neka stara izolacija koja je upitna pa je zanemarena, odnosno smatrano je kako nema hidroizolacije, a materijali za odmaščivanje koji su navedeni u projektnoj dokumentaciji su pogodni za takvu površinu bez hidroizolacije. Nadalje, a vezano za projekt, kontaktirao ga je MĐ, a na sastanke ga je zvao ČĐ, s tim da predstavnik proizvođača materijala sa tužiteljem nije bio u ugovornom odnosu. Vezano za završne premaze, prijedlog proizvođača materijala je bio da se natkrije površina i zagrije, odnosno da se postigne adekvatna temperatura ako se treba početi raditi prije postizanja adekvatnih vremenskih uvjeta, što je zanemareno. Naneseni materijali trpe vlažnost podloge 4 % trenutne vlage ako se ugrađuje direktno na betonsku podlogu, a izvođač radova je stavljao još jedan premaz i onda vlaga više nije bitna.

55. Svjedok ŠĐ u svom iskazu na ročištu održanom 18. travnja 2023. (str. 1686-1688) u bitnom je naveo kako je u vrijeme postupka provođenja javne nabave, kao i za vrijeme izvođenja radova bio zakonski zastupnik tužitelja. Nakon što je proveden postupak javne nabave odlučeno je kako će radove na sanaciji tankvana izvoditi Sitolor d.o.o. i to po već unaprijed pripremljenoj projektnoj dokumentaciji, a nakon potpisa Ugovora o izvođenju radova održan je sastanak u Zagrebu na kojem je prisustvovao on, još jedan zaposlenik tužitelja iz Osijeka te još dva direktora, a koji su po hijerarhiji tada bili iznad njega, predstavnik izvođača radova i projektant. Također navodi kako su na sastanku bili prisutni predstavnici pravne službe i službe javne nabave trgovačkog društva Hep proizvodnja d.o.o., a koji su i provodili postupak javne nabave za pogon u Osijeku. Tema sastanka je bila promjena tehnologije izvođenja radova u odnosu na projektiranu dokumentaciju jer je izvođač radova isticao kako se radovi ne mogu kvalitetno izvesti na temelju projektirane tehnologije. Tužitelj je tada naveo kako je izvođač radova navedeno trebao prigovarati u postupku javne nabave, odnosno kako je isti trebao predložiti zamjensku tehnologiju koja bi bila bolja za izvođenje radova, a Sitolor d.o.o. nije ponudio u postupku javne nabave drugu tehnologiju nego je pristao na uvjete iz javne nabave. Dalje navodi kako je tužitelj upozorio izvođača radova kako se radovi mogu izvoditi samo na temelju projektirane dokumentacije iz postupka javne nabave, odnosno kako je četvrtotuženik imao mogućnost ili prihvatiti uvjete ili raskinuti ugovor te je nakon nekog vremena izvođač radova započeo sa sanacijom. Nadalje, tijekom izvođenja radova bilo je prijepora oko obrade samih tankvana, odnosno oko pripreme za izvođenje radova, ali se postigao dogovor između projektanta, izvođača radova i predstavnika tužitelja. Na poseban upit suda iz kojeg razloga je imenovan ČĐ kada isti nije ovlašteni nadzorni inženjer, svjedok navodi kako je predmetni građevinske struke te nije bilo potrebe da isti bude ovlašteni nadzorni inženjer. Nadalje, svjedok navodi kako je bio obaviješten od strane AĐ kako se potkraj radova radovi izvode u neadekvatnim vremenskim uvjetima za nanošenje tih premaza, odnosno tužitelj je bio svjestan kako se premazi nanose u neadekvatnim uvjetima, ali obzirom je četvrtotuženik bio ograničen rokovima za izvođenje radova, tužitelj se nije miješao u isto, odnosno pustio je četvrtotuženika da izvodi radove. Ističe kako je bilo dovoljno vremena da se radovi izvedu i u povoljnijim vremenskim uvjetima, a također postoje i dopisi kojima je tužitelj požurivao izvođenje radova, odnosno istog upozoravao na rokove i vremenske uvjete. Četvrtotuženik nije izvodio radove kada je bilo suho vrijeme, a tužitelj ih nije niti požurivao jer je izvođač radova imao krajnji rok za dovršetak radova. Tužitelj po zakonu nije bio obvezan imati nadzornog inženjera jer se nije pribavljala građevinska dozvola za sanaciju objekta. Nadalje, osim predstavnika tužitelja, tu je bio i projektant koji je obavljao projektni nadzor, odnosno isti je davao svoje mišljenje u slučaju prijepora između projektnog rješenja i izvođenja radova. Na sastanku održanom 30. svibnja 2018. zaključeno je kako se po postupku javne nabave mogu izvesti samo isprojektirani radovi ili se može raskinuti ugovor, s obzirom na činjenicu kako ponuditelj nije iskazao, a mogao je ponuditi drugačije tehnološko rješenje. Tužitelj se očitovao četvrtotuženiku kako mora krenuti u posao ili će se raskinuti ugovor, a tehnologija se nije mogla izmijeniti jer bi u suprotnom došlo do raskida ugovora. Nadalje, došlo je do spora između izvođača radova i projektanta vezano za pripremu za nanošen je slojeva za zaštitu tankvane jer je četvrtotuženik smatrao kako treba biti izvedeno hidrorazaranje, a projektant je smatrao kako u projektu predviđena mehanička priprema obuhvaća i hidrorazaranje. Izvođač radova nije tražio raskid ugovora.

56. Drugotuženi MĐ u svom iskazu na ročištu održanom 8. veljače 2022. (str. 1527-1529 spisa) u bitnom je naveo kako je projekt napravio u skladu sa pravilima struke i kako je došlo do izmjene projekta nakon dodatnih istražnih radnji te smatra kako je do nedostataka u izvođenju radova došlo jer su isti izvođeni tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta, odnosno premazi su se nanosili u neadekvatnom vremenskom razdoblju. Nakon dopune projekta u svibnju 2018. nije dopustio izmjenu postupanja po projektu u odnosu na to da se odmaščivač stoolentfelner ne tretira po cijeloj površini jer se temeljni premaz može nanijeti tek nakon što se izvrši odmaščivanje podloge; odmaščivanje podloge i stopoxhvpo je predviđen na cijeloj površini podova tankvane. Nadalje, ČĐ je obavljao stalni stručni nadzor, a njega je i obavijestio o intenzitetu radova. Drugotuženik navodi kako njegova funkcija kao projektantskog nadzora je da pojašnjava dijelove projekta, radi izmjenu projekta, a ne i dolaženje na gradilište, a prije izrade projekta bio je na licu mjesta i vidio podove. Nadalje, istražne radove dobio je od naručitelja, a isti su bili stari oko godinu dana, a u prvotnom projektu nije bilo navedeno da tankvane imaju hidroizolaciju. Izvođač radova zatražio je promjenu načina pripreme podloge, a iz razloga što je smatrao kako isti nije adekvatan. Naime, on je u projektu predvidio način pripreme sa 260 bara, ali je također rekao kako je moguć i drugi način mehaničke obrade. Pickmaherom je obrađivano oko 12 m2 zidova tankvane, a podovi su obrađivani brušenjem dijamantnim brusevima. Kada su nanošeni završni slojevi, predložio je AĐ da se radovi prekinu jer je površina bila prekrivena ledom, što je isti odbio, odnosno rekao kako se radovi ne mogu prekinuti, odnosno kako isti moraju biti završeni u roku.

57. Zakonski zastupnik četvrtotuženika OĐ u svom iskazu na ročištu održanom 18. travnja 2023. (str. 1688-1690 spisa) u bitnom je naveo kako se četvrtotuženik prijavio na natječaj za sanaciju tankvana i dao najpovoljniju ponudu, a prije davanja ponude nije proučio projektnu dokumentaciju jer to nikada ne radi i to ovisno o složenosti projekta, visini projekta i sl. Nakon što je potpisan Ugovor pregledano je projektno rješenje i troškovnik, odnosno sva popratna dokumentacija i uočeno je kako projektno rješenje ima manjkavosti te je upozoren tužitelj. Dalje navodi kako je on razgovarao sa tadašnjim direktorom ŠĐ i on mu je rekao kako je potrebno otkloniti problem i ugovoren je sastanak u Zagrebu sa osobama koje su tada bile nadređene ŠĐ. Na sastanku je bilo sedam osoba koje su predstavljale investitora, a na tom sastanku nije bio projektant, ali su prisustvovali predstavnici izvođača radova. Na sastanku je četvrtotuženik rekao kako u projektnom rješenju ima manjkavosti i ako bi se radilo po istom ne može se dati garancija kako će radovi biti kvalitetno izvedeni. Predstavnici tužitelja su to uz visoku aroganciju i ignoriranje odbili te su prijetili raskidom ugovora, na što je četvrtotuženik odgovorio kako nema problema, neka se ugovor slobodno raskine. Tužitelj je izjavio kako neće raskinuti ugovor i da se radovi izvode prema projektnom rješenju. Obveza izvođača radova je da upozori na manjkavost ugovora investitora i nadzornog inženjera, a u ovom slučaju nije bilo nadzornog inženjera, ali je upozoren investitor. Nakon toga nastavljeno je s izvođenjem radova, a prije sastanka su bili izvedeni radovi na nižoj razini. Vezano za projektno rješenje, isto je bilo puno manjkavosti i iznimno loše, odnosno isto ne počiva na zakonitostima građevinske fizike i hidrologije. Na poseban upit suda zašto je izvođač nastavio s radovima ako je znao, odnosno smatrao kako je projektno rješenje iznimno loše, zakonski zastupnik četvrtotuženika naveo je kako izvođač nije dužan obustaviti radove ukoliko konstrukcija nije ugrožena. Tijekom iskaza zakonski zastupnik četvrtotuženika istaknuo je kako je glavna manjkavost u projektu što u istom nije navedena tehnička specifikacija materijala koji se treba upotrijebiti, odnosno u projektu je bio naveden samo proizvođač materijala, odnosno ime i prezime (komercijalni naziv), a nije bila navedena tehnička specifikacija koja obuhvaća gustoću materijala, vlačnu čvrstoću, prionjivost, viskozitet i sl. Navodi kako nije bitno kako se zove proizvođač, bitno je prethodno navedeno, a pravo izvođača radova je da odabere onaj proizvod koji obuhvaća sve ono što je potrebno, odnosno na temelju provedenih istražnih radova određuje se izbor tehnologije i izbor metode rada, a što ovdje nije slučaj i to je temeljni problem, odnosno uzrok problema. Dalje navodi kako se usuglasio s projektantom na sastanku održanom 19. lipnja 2018. vezano za pripremu podloge (hidrorazaranje), a do problema ne bi došlo da je bio kompetentniji nadzorni inženjer, odnosno nije postojala stručna komunikacija sa predstavnicima investitora. Zakonski zastupnik četvrtotuženika ističe kako je ključni problem nedostatak hidroizolacije. Naime, navedeno je od strane investitora zanemareno već dugi niz godina; ovo je bio treći put da se obnavlja tankvana i niti jednom se nije izvela hidroizolacija. Uopće nije bitno koji su materijali korišteni, a u ovom slučaju se radi o vrhunskim materijalima, bitno je jedino to što nije bilo hidroizolacije, na što je od strane četvrtotuženika upozoren investitor, ali je isti zahtijevao nastavak izvođenja radova.

58. Tijekom postupka prvotno je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po SVEUČILIŠTU U ZAGREBU, GRAĐEVINSKOM FAKULTETU (nalaz i mišljenje vještaka str. 1586-1620 spisa) na okolnost uzroka i visine štete, a iz nalaza i mišljenja vještaka, koji je izradio prof. dr. sc. Marijan Skazlić, dipl. inž. građ., razvidno je kako je glavni uzrok oštećenja loše projektno rješenje. Naime, projektant je trebao bolje sagledati konstrukciju tankvane prilikom izrade projekta te uočiti kako je betonska podna ploča napravljena iz dva dijela te kako nema hidroizolaciju, odnosno da je projektant predvidio hidroizolaciju na betonskoj podnoj ploči te injektirao sve uočene pukotine, ne bi došlo do oštećenja sanirane tankvane u obliku pojave mjehura ispod poliuretanske prevlake te njihovog spajanja i potpunog odvajanja poliuretanske prevlake. Vezano uz visinu štete, ista je jednaka ugovorenoj vrijednosti radova na sanaciji te iznosi 5.497.326,00 kn.

59. Na ročištu održanom 6. veljače 2023. (str. 1660-1668 spisa) prof. dr. sc. Marijan Skazlić, dipl. inž. građ, u cijelosti je ostao kod svog nalaza i mišljenja te također u bitnom naveo kako se poliuretanski materijal odvojio uglavnom zbog ne postavljanja hidroizolacije i ne injektiranja pukotina, jer to projektom nije predviđeno, a uzrok odvajanja presvlaka na podu tankvane jest prodiranje vlage iz donjih slojeva, odnosno betonske ploče koja nije hidroizolirana, tj. uzrok odvajanja materijala je dizanje nivoa podzemnih voda i porni pritisak koji uvjetuje odvajanja nanesenih materijala na podu tankvane. Dalje navodi kako je pod tankvane u potpunosti oštećen uslijed prodiranja podzemnih voda i dizanjem nivoa vode, a tankvane su u potpunosti neuporabljive za njihovu primjenu. Činjenica što se izvođač radova u nekim intervalima nije držao preporučenih vremenskih uvjeta prilikom nanošenja poliuretanskih premaza nije uzrok nastanka štete. Vezano za investitora, vještak navodi kako isti nije angažirao nadzornog inženjera za građevinu, tj. imao je samo i isključivo projektantski nadzor od strane projektanta, odnosno isti nije uzeo stručni nadzor za nadzor sanacije tankvana, a stručni nadzor može i treba djelovati na gradilištu u pogledu rješenja problematike gradilišta, a koja uključuje i neodgovarajuću projektnu dokumentaciju.

60. Nakon što je sud izveo dokaz vještačenjem, odlučio je ponovno izvesti dokaz saslušanjem drugotuženika te je isti u svom iskazu na ročištu održanom 17. svibnja 2023. (str. 1693-1695 spisa) u bitnom naveo kako ostaje kod iskaza koji je dao na ročištu održanom 8. veljače 2022. te također osporava nalaz i mišljenje vještaka u ovom postupku. Vezano za hidroizolaciju, ista nikada nije bila izvedena na tankvanama. Naime, tankvane su izgrađene prije rata, a poslije rata su sanirane. Kada je radio projekt, u isti nije mogao uvrstiti hidroizolaciju jer ona nikada nije ni bila izvedena, a projekt je radio na temelju postojeće projektne dokumentacije, odnosno na temelju dokumentacije kada je tankvana izgrađena i dokumentacije kada je tankvana sanirana te na temelju istražnih radova koje je naručitelj naručio od IGH Osijek iz 2014. ili 2015. godine. Projekt je u većem dijelu bio prihvaćen od strane investitora, odnosno bilo je manjih formalnih primjedbi koje je istaknuo ČĐ, koje je on prihvatio i projekt promijenio u tom dijelu, a primjedbe su se odnosile na provedbene propise. Tijekom postupka javne nabave nije bilo primjedbi na projektnu dokumentaciju, a nakon što je završen postupak javne nabave izvođač radova je dao primjedbe na projektnu dokumentaciju te su nakon toga održane tri, četiri koordinacije i provedeni su dodatni istražni radovi i na temelju toga napravio je korekciju projekta, na koju nije bilo primjedbi, ali je izvođač radova i dalje isticao neke prijedloge sanacije. Navodi kako bi u slučaju da je znao da po cijeloj površini nije nanesen temeljni premaz on bi kao temeljni premaz umjesto sto pox GH 205 naveo sto pox 452 EP, koji je pogodan za vlažne podloge, a projektantski nadzor ne obuhvaća nadziranje izvođača radova. Tankvane nisu funkcionirale nakon izgradnje i sanacije jer nisu bile vodonepropusne, a njegovim projektom je taj problem trebao biti riješen i to premazima, a u njihovim tehničkim karakteristikama nije predviđeno da se ti premazi koriste na površinama koje nemaju hidroizolaciju i premazi se koriste za vlažne površine, ali vlažnost nije bitna. Nadalje, kako bi njegov projekt ostvario svoju svrhu, potrebno je postaviti temeljne i završne premaze točno po projektu i u adekvatnim vremenskim uvjetima, a bilo je adekvatnih vremenskih uvjeta za izvođenje radova i za postavljanje premaza, a ako istih nije bilo trebalo je takve uvjete napraviti, odnosno prekriti podove u zimskim uvjetima i grijati. Dalje navodi kako je u vrijeme postavljanja premaza T2 bila djelomično prekrivena tankim slojem leda, na što je on upozorio AĐ, a koji je na to rekao kako radove ne može prekinuti zbog rokova, a on nije imao ovlasti zaustaviti radove niti obvezu upozoravati nadzor na nepravilnosti u izvođenju radova u sklopu projektantskog nadzora jer je to zadaća stalnog stručnog nadzora. Vezano za istražne radove, odnosno zašto nije radio nove istražne radove, nego je koristio stare prilikom izrade projektne dokumentacije, drugotuženik je naveo kako su istražni radovi bili stari otprilike godinu dana i nije bilo potrebe da se rade novi istražni radovi, a vlažnost podloge se mjeri CM uređajem koji je uređaj nalik mobitelu (prijenosi uređaj) i to bi izvođač trebao odraditi prilikom nanošenja premaza. Novi istražni radovi nisu bili niti ugovoreni, nego je sa investitorom bilo dogovoreno kako će se koristiti ovi stari, stari godinu dana.

61. Nadalje, a nakon zaprimanja drugostupanjske odluke, sud je ponovno izveo dokaz saslušanjem svjedoka AĐ i drugotuženika, a vezano za spornu činjenicu koji i kakav je bio dogovor tužitelja i projektanta oko toga kakav se projekt treba napraviti.

62. Svjedok ČĐ u svom iskazu na ročištu održanom 25. rujna 2025. (str. 1804-1806 spisa) u bitnom je naveo kako je prvotuženik po provedenom postupku javne nabave imenovan projektantom u predmetnoj sanaciji tankvana, s tim kako je ranije bio izrađen projektni zadatak koji je propisao točno opseg i granice za izradu glavnog projekta sanacije te je na osnovu predmetnog projektnog zadatka prvotuženik izradio ponudu na osnovu koje je dogovoren posao. Nadalje, projektni zadatak sadržavao je i navode, odnosno uputu kako tankvane treba sanirati na način da iste budu vodonepropusne, a za to su projektantu dani dokumenti, analiza varijantnih rješenja osiguranja vodoodrživosti tankvana i zbirno izvješće o ispitivanjima betonske konstrukcije tankvana te sva postojeća projektna dokumentacija postojećih izgrađenih tankvana. Osim toga, projektantu je u projektnom zadatku sugerirano kako je isti dužan pribaviti i sve ostale potrebne podloge za projektiranje ako ih naručitelj ne posjeduje za projektiranje i kako je to sadržano u cijeni. Sv jedok dalje navodi kako u trenutku sklapanja ugovora sa projektantom, a također niti do završetka izvođenja radova, nije bilo dodatnih potraživanja od strane projektanta, odnosno nije tražio izmjenu postojeće ili dodatne dokumentacije. Također navodi kako pisani ugovor između tužitelja i projektanta ne postoji, no postoji narudžbenica, a u istoj je zatražena izrada glavnog projekta sanacije te kako nakon završetka radova nije izvršio test vodonepropusnosti tankvane. Svjedok također navodi kako je projektantu bilo jasno o kojem projektnom zadatku se radi na temelju izdane narudžbenice jer je isti projektni zadatak i ugradio u glavni projekt, a u odnosu na ispitivanje vodonepropusnosti nakon izvedenih radova iste tužitelj nije izvršio iz razloga uočenih nedostataka na tankvani jer za provođenje ispitivanja vodonepropusnosti naručitelj snosi određene troškove ispitivanja, a zbog evidentnih nedostataka smatra kako su nedostaci u takvoj mjeri da je vodonepropusnost upitna te kako za navedeno znanstvena metoda nije nužna jer su odvojeni svi naneseni sustavi na podnici armirano betonske tankvane, tj. podna ploča je na dijelovima jednaka prvobitnom stanju prije izvođenja radova, a što je utvrđeno da je vodopropusno. Nadalje, dijelom je on, a dijelom ŠĐ bio zadužen pratiti postupa li izvođač radova po projektu, u smislu nanošenja svih premaza, kao i drugih projektom predviđenih radova za sanaciju tankvana te kako tužitelj nije imao angažiran stručni nadzor, a on se u građevinskom dnevniku potpisao kao nadzorni inženjer iz razloga što je bio dužan ovjeravati obračune izvođača i projektantskog nadzora na temelju izdanih situacija, a kao dokaz obračunu potpisivao je građevinske knjige i građevinske situacije, a projektantski nadzor u građevinskom dnevniku potpisuje pod rubrikom upis i potpis nadzornog inženjera i drugih osoba.

63. Drugotuženik MĐ u svom iskazu na ročištu održanom 25. rujna 2025. (str. 1807-1808 spisa) u bitnom je naveo kako se prijavio na pozivni natječaj i kako je izabran, odnosno Konstruktor d.o.o. kao projektant za sanaciju ovdje spornih tankvana. Dalje navodi kako je obavio sve po projektnom zadatku, a u odnosu na vodonepropusnost ističe kako je ista također obavljena i to na način da su na tankvanu naneseni razni premazi koji bi trebali osigurati vodonepropusnost tankvane, a funkcija tankvane je da zadrži tekućinu ako bi došlo do havarije rezervoara, da tekućina ne ode u tlo. Nadalje, predmetna vodonepropusnost razlikuje se od klasične hidroizolacije, odnosno hidroizolacija nikada nije bila izvedena na tankvanama i kada bi se ista sada radila moralo bi se kopati ispod zemlje ili sa strane, odnosno morao bi se izgraditi novi objekt, a sa tužiteljem nikada nije razgovarao o temi izrade klasične hidroizolacije upravo iz navedenog razloga što se ista ne bi mogla niti napraviti. Također navodi kako hidroizolacija nikada nije spominjana, odnosno kako se ne navodi u projektnom zadatku, a vodonepropusnost je napravljena sa korištenjem premaza. Drugotuženik dalje navodi kako je o izboru materijala, odnosno premaza dogovarao sa Sto gmbh Hrvatska, a materijali su odabrani na njihovu sugestiju, s tim da je u troškovniku dana mogućnost izvođaču da pri formiranju svoje ponude odabere druge materijale, odnosno premaze koji su jednako vrijedni, a na sastancima je bio prisutan investitor, projektant i izvođač, bili su i predstavnici Sto gmbh Hrvatska. Dalje navodi kako nije imao obvezu svakodnevnog nadziranja izvođača, odnosno kako je to bila dužnost stalnog stručnog nadzora te kako po njegovim saznanjima nije primijenjeno sredstvo za odmašćivanje podne površine i premaz sto hvpo koji se trebao nanijeti prije nanošenja temeljenog epoksi premaza, a to je bio uvjet da se premaz može nanijeti na vlažniju površinu. Također navodi kako je i prije radio projekte s tim materijalima i to upravo kod tužitelja, kako je pri izboru materijala bitna vlažnost podloge i vlačna čvrstoća te kako je, a u odnosu na odstupanje od uvjeta u izboru materijala, odnosno zahtjeve podloge, smanjio zahtijevanu čvrstoću pull off testa. Navodi kako tužitelj nije sugerirao na koji će se način osigurati vodonepropusnost podova tankvane, kako tužitelju nakon što je pročitao projektni zadatak nije sugerirao kako mora ići hidroizolacija jer se neće uspjeti postići vodonepropusnost te kako je drugotuženik bio siguran kako će vodonepropusnost moći postići isključivo s premazima, a zadatak projekta je bila vodonepropusnost iznutra prema van, a obrnuto je nemoguće .

64. Nakon što je sud postupio po uputi drugostupanjskog suda, odnosno izveo dokaze saslušanjem svjedoka i drugotuženika, izveo je dokaz novim građevinskim vještačenjem po vještaku Donki Würth (EMERIKS´ d.o.o.).

65. Iz nalaza i mišljenja vještaka (str. 1825-2065 spisa) sud je u bitnom utvrdio kako tužitelj kao investitor nije ispunio svoju zakonsku obvezu, odnosno isti pismeno nije imenovao stručnog nadzornog inženjera, kako projektant nije izradio projekt u skladu sa stvarnim stanjem armirano betonske konstrukcije te kako prisutnost vlage u podnoj ploči nije adekvatno sanirana projektom, a izvođač radova u razdoblju od 22. studenog 2018. do 7. prosinca 2018. radove nije izveo u skladu s Tehničkim listovima proizvoda i uvjetima iz projekta. Nadalje, uzrok štete je loša izrada projekta sanacije iz razloga što je loš odabir tehnologije izvedbe sanacije i loš odabir materijala prema stvarnom stanju konstrukcije i to ne samo što je uzrok bila veća vlaga u podnoj betonskoj ploči, već je i dobro izvedeni sustav na unutarnjim zidovima tijekom vremena bez utjecaja vlage također degradirao, iako je izveden prema projektu i u skladu s Tehničkim uputama proizvođača. Dalje je utvrđeno kako na vanjskim zidovima koji nisu sanirani poliuretanskim sustavom nema oštećenja, odnosno kako uzrok štete nije izvođenje radova u nepovoljnim uvjetima jer sanacije tankvane T1 je izvedena u razdoblju kada je temperatura zraka bila od 10 do 30 C, tj. izvedena je u dobrim uvjetima, ali i na tim dijelovima nastaje šteta, odnosno degradacija materijala. Također je uzrok štete taj što investitor nije imenovao stručni nadzor, a dio uzroka štete je i taj što je izvođač radove izvodio u nepovoljnim uvjetima u razdoblju od 22. studenog 2018. do 7. prosinca 2018., odnosno u uvjetima koji nisu propisani Tehničkim listom. Dalje je utvrđeno kako nakon sanacije tankvane T1 i T2 nisu postignuta tražena svojstva vodonepropusnosti istih te je investitoru prouzročena šteta, odnosno potrebna je nova sanacija uz uklanjanje svih slojeva do površine betona, a kako bi se postiglo svojstvo vodonepropusnosti. U odnosu na visinu štete, iz nalaza i mišljenja razvidno je kako ona iznosi 729.620,54 EUR, odnosno kako točan iznos štete koja je nanesena tužitelju je ona gdje se moraju sagledati svi troškovi nove sanacije takvana T1 i T2 u stanje vodonepropusnosti.

66. Stranke su imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka (str. 2070-2072, str. 2073-2079, str. 2080-2085 i str. 2086-2088 spisa), a na koje se vještak očitovao podnescima od 15. ožujka 2026. (str. 2089-2090 i str. 2091-2092 spisa).

67. Na ročištu održanom 17. ožujka 2026. vještak je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te kod podnesaka od 15. ožujka 2026., odnosno isti je naveo kako je uzrok štete loša izrada projekta sanacije jer je loš odabir tehnologije izvedbe sanacije i loš odabir materijala prema stvarnom stanju konstrukcije. Prije svega nadzor nije bio stručni nadzor i nije se moglo od njega očekivati u smjeru struke da kontrolira projekt sanacije, tj. izvedbu sanacije u skladu sa projektom sanacije, a kada su se pojavila pitanja problema detektiranja oštećenja gdje je projektant inzistirao da stručni nadzor odredi pozicije koje treba dodatno sanirati stručni nadzor nije bio dovoljno kompetentan, a ne može se isključiti nadzor iz sanacije jer isti mora ukazati na nepravilnosti neovisno o projektu. Također vještak navodi kako do štete ne bi došlo ako je stručni nadzor kompetentan za izvedbu sanacije armirano betonske konstrukcije, odnosno kako i projektant i nadzorni inženjer koji se javljaju za poslove sanacije armirano betonske konstrukcije moraju biti kompetentni za obavljanje istih poslova. Dalje navodi kako konstrukcija nije imala dovoljno detaljne istražne radove da bi se primijenio sustav poliuretana koji je vrlo osjetljiv na vlagu, klimatsko okruženje, a ono što je neuobičajeno, sustav za sanaciju poda i unutarnjeg zida ima 9 proizvoda za jedan infrastrukturni objekt kao što je tankvana vrlo je neuobičajeno, odnosno nemoguće je izvesti sanaciju na taj način uz uvjet da su svi parametri (prisutnost vlage, pukotina) riješeni, a s obzirom na vremenske prilike ovaj način sanacije nije uobičajen niti je dobar za ovu vrstu objekta, odnosno kako poliuretani zahtijevaju vrijeme ugradnje, tj. temperaturu ugradnje više od 10 stupnjeva, suhu podlogu ili do 3 posto vlažnosti, što je nemoguće postići na tako velikoj površini, a isto nije moguće postići u razdoblju između 6. i 9. mjeseca jer u tom razdoblju pada kiša, temperatura je veća od 30 stupnjeva, a osim temperature najveći problem je podloga koja nije bila niti dovoljno ispitana niti adekvatna za primjenu ovih materijala. Navedeno proizlazi iz provedenih istražnih radova na zahtjev projektanta od 30. travnja 2018., koji ukazuju kako pukotine prolaze cijelom pločom, kako se valjak v3 prilikom vađenja raspao, a projektant nije ustanovio uzrok raspada valjka niti je tražio dodatno ispitivanje pokraj tog valjka čime bi se ustanovila kvaliteta podloge, što ukazuje da proizvod hvpo nema utjecaja na loš beton koji je bio podloga. U odnosu na hvpo sredstvo i može li ići na vlažnu podlogu, vještak navodi kako može, međutim podloga mora biti nosiva i bez razdvajajućih karakterističnih ili stranih tvari, a iz istražnih radova je vidljivo kako je cijela podloga bila nenosiva i oštećena. Vezano za suglasnost projektanta za izostavom primjene Stoprim fungal i Stoolentferner, vještak navodi kako projektant nije izostavio te proizvode, međutim nakon promjene pripreme podloge hidrodemoliranjem u dopisima novog troškovnika projektant vidi (iz troškovnika koji je dostavio izvođač sa izmijenjenim stavkama, a projektant nije reagirao) da će se cijena hidrodemoliranja u stavci istih proizvoda iskoristiti na način da se isti ne primijene, na što je kasnije nadzorni inženjer u samoj izvedbi dao potpis u građevinski dnevnik znajući da se nisu primijenili ti materijali. Isto tako projektantski nadzor upisom u dnevnik naveo je kako nema nikakvih pitanja niti problema, dao je svoj potpis i vidio kako se ne primjenjuju ti proizvodi, a isti je trebao reagirati kada je primijetio kako se ne primjenjuju. Dalje navodi kako izvođač radova za odstupanje od projekta mora imati izričitu pisanu suglasnost projektanta, ali isto tako tijekom izvedbe projektantski nadzor mora znati što se izvodi na njegovoj konstrukciji, a kada se odstupa od projekta to mora znači i izvođač i nadzor te kako u konkretnom slučaju nadzor niti projektantski nadzor nisu zabranili rad zbog odstupanja od projekta, a izvođač je obavijestio o odstupanju od projekta tijekom izvedbe izmjenama u troškovniku. Nadalje, izvođač nije izričito zatražio suglasnost za odstupanje od projekta i to od nadzora ili projektantskog nadzora, ali dostavom troškovnika vidljivo je kako će se pojedini radovi izostaviti zbog iznosa nove cijene pripreme podloge hidrodemoliranjem. Vještak dalje navodi kako je podloga tretirana kvarcnim pijeskom, a što je potvrdio i vještak ĐĐ istražnim radovima, ispitivanjem pull off metode da je podloga posipana kvarcom te kako se u građevinskom dnevniku moraju upisati radnje koje se obavljaju na gradilištu, međutim u istom generalno nema upisa o posipanju kvarcnog posipa, ali to je dio postupka pripreme podloge, a projektantski nadzor nije upisao u dnevnik prigovore za izvedbom i upisom u dnevnik, isto kao i stručni nadzor. Nadalje, izvođač nigdje u građevinskom dnevniku nije napisao zašto je odstupio od projekta u pogledu posipanja kvarcnim pijeskom, a isto se dokazalo ispitivanjem pull off kako je kvarcni pijesak nanesen. Dalje vještak navodi kako bi prema pravilima struke u građevinskom dnevniku trebala biti upisana jutarnja temperatura izmjerena na gradilištu te kako je građevinski dnevnik imao upis temperature, odnosno kako je navedeno jedini dokaz temperature, a u odnosu na podatke DHMZ navodi kako je meteorološka stanica u Čepinu mjerena 5 cm od površine tla. Također vještak navodi kako je izvođač dužan pridržavati se tehničkog lista, a izvođač je ispitao i aplicirao proizvode i to iz razloga što nadzorni inženjer nije zaustavio radove. Isto, kada je padala kiša, kada nisu bili uvjeti za izvedbu sanacijskih slojeva, zaustavljena je sama izvedba upisom u građevinski dnevnik te se zbog kiše nije izvodila sanacija, a izvođač nije aplicirao proizvode kada vlažnosti nije bila adekvatna jer istom nije u interesu da izvodi mimo tehničkog lista i projekta. Nadalje, u konkretnom slučaju ne može se govoriti o postojanju stručnog nadzora u smislu pravila struke, međutim u građevinskom dnevniku stoji izjava, odnosno akt o imenovanju 2-23106756 od 22. ožujka 2018., gdje se istom imenuje nadzorni inženjer pa to znači kako je navedeni dokument vjerodostojan, odnosno kako je nadzorni inženjer vjerodostojan. Nadalje, izvođač nema obvezu tražiti niti provjeravati postoji li imenovan stručni nadzor sukladno zakonskim odredbama, odnosno prema zakonu investitor mora imenovati stručni nadzor, a u konkretnom slučaju nadzorni inženjer je imenovan, a kompetenciju nadzornog inženjera ne kontrolira izvođač. Izvođač na sebe preuzima odgovornost dobrog gospodarstvenika da radi po pravilima struke, a zadatak nadzornog inženjera je da kontrolira izvođača radi li u skladu sa projektom. Dalje navodi kako testiranje podloge nije u nadležnosti i opisu poslova nadzornog inženjera, međutim vođenje brige o testiranju podloge prije nanošenja svakog sloja u nadležnosti je nadzornog inženjera, iako nije potrebna suglasnost i odobrenje nadzornog inženjera za nanošenje svakog sljedećeg sloja jer samim potpisom u dnevniku izvođenje ide svojim tijekom. Dužnost je izvođača u građevinski dnevnik unositi podatke o vremenskim uvjetima, a istinitost istih kontrolira nadzorni inženjer, dok je konačna odluka o tome da neće izvoditi ili da će obustaviti radove u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta na nadzornom inženjeru. Vezano za temperaturu i vlažnost zraka, odnosno pod pretpostavkom kako su podaci u građevinskom dnevniku vezano za isto netočni, bi li to mijenjalo zaključak iz nalaza, vještak je naveo kako ne bi i to iz razloga što problem nije bila okolna temperatura, nego podloga koja nije bila adekvatna za ovu vrstu sanacije, odnosno podloga nije bila dobra za aplikaciju materijala. Također, vezano za temperaturu navodi kako izvođač nije izvodio radove u skladu sa tehničkim listom i zato su navedeni periodi upisani u dnevnik, no bez obzira na temperaturu aplikacije materijala vlaga koja je bila u podlozi je isto uzrokovala štetu. Vještak navodi da je podloga bila pravilno pripremljena i adekvatna, u odnosu na materijale koji nisu izvedeni u adekvatnim uvjetima oštećenje bi izgledalo drugačije, ne bi se ljuštio cijeli sustav, nego pojedini materijal koji je apliciran. Kada bi podloga bila vodonepropusna, materijali koji su se nanosili u nepovoljnim uvjetima ljuštili bi se ili odvajali u potpuno drugačijem obliku, nego što je nastala ukupna šteta cijelog sustava. Oštećenja koja ukazuju i danas je prisustvo vlage u podlozi, a ne primjena pojedinog materijala u lošim vremenskim uvjetima, a navedeno je vještak zaključio iz vrste oštećenja koja se pojavljuje na objektu i samih kasnije istražnih radova IGH. Nadalje, dužnost je nadzornog inženjera upozoriti izvođača radova i projektanta na nepravilnost i, bilo u izvođenju radova, bilo u projektom rješenju, a koje su uočene tijekom radova te je isti dužan te nepravilnosti unijeti u građevinski dnevnik, zaustaviti radove, kao što je i bilo vidljivo u dnevniku i nakon toga održati sastanak koordinacije gdje bi nadzor trebao upozoriti na neadekvatnu podlogu, odnosno pripremu podloge , a također nadzorni inženjer mora u slučaju utvrđenja nekih nepravilnosti u projektu zatražiti izmjenu projekta i zaustaviti radove. U konkretnom slučaju takvih upisa ima i to kada je podloga bila ispitana, nakon prvog prijedloga projektanata zaustavio je radove i održana je koordinacija o nastavku dalje radova uz izmjenu pripreme podloge, kao i kada su bile loše vremenske prilike. Nadalje, projektant je bio dužan sudjelovati u kontroli pripreme podloge jer je bio upozoren od strane izvođača i nadzornog inženjera. Dalje navodi kako je ovdje izvođač upozoravao na loše projektno rješenje, odnosno kako je 22. veljače 2018. izvođač predložio izmjenu tehnologije, dao prijedlog 15. svibnja 2018. o promjeni pripreme površine i projektant je 11. lipnja 2018. odobrio izmjenu pripreme podloge, međutim bez obzira na pripremu podloge prisutnost vlage nije eliminirana. Vezano za je li bilo potrebno primjenjivati sredstva Stoolefenner, fungal i corect vci i da li je neprimjena tih sredstava u uzročno posljedičnoj vezi sa nastalom štetom, vještak navodi kako projektant primjenjuje i propisuje proizvode koji nemaju utjecaja na kasniju izvedbu sanacije jer istom kada se promijenila priprema podloge na način hidrodemoliranjem nije potrebna primjena sto prim fungala i stooelenfendera, a otopina cortec nema smisla za primjenu na otvorenoj armaturi jer nema korozije od utjecaja klorida i to je inhibitor korozije koji nema vjerodostojan list, a to je izjava o svojstvima za primjenu u Europi. Neprimjena tih sredstava nije dovela do štete na tankvanama jer se postupkom hidrodemoliranja uklonila površina sa algama i mrljama ulja za koju projektant nije napravio istražne radove da bi se znalo koja je to vrsta ulja, do koje dubine i da li ona utječe na degradaciju betona. Projektant je potpisao nešto na što se nije pozvao, na ispitivanje betona u istražnim radovima, kao što se pozvao na količinu klorida i utjecaj karbonizacije, a ista posljedica na tankvani T1 i T2 nastala bi i da su svi radovi izvedeni u povoljnim vremenskim uvjetima. Međutim, izvođač mora izvoditi radove prema tehničkom listu, a nakon primopredaje objekta vidljivo je da je odmah jedan dio sloja bio nekvalitetan, što ukazuje na primjenu u lošim vremenskim uvjetima te kasnije do dana današnjeg vide se oštećenja koja je uzrokovala vlaga u podlozi. Vezano za otklanjanje nedostataka od strane izvođača, iz vještaku dostupne dokumentacije nije razvidno jesu li otklonjena baš ta oštećenja, iako je iz zapisnika o primopredaji od srpnja 2019. razvidno kako je izvođač otklonio neke nedostatke, ali se ne vidi jesu li to baš ti nedostaci. Nadalje, T2 ima veća oštećenja nego T1, a projektom nije bilo predviđeno injektiranje pukotina te je isto uočio izvođač. Prije svega pukotine nisu bile adekvatno evidentirane svojom duljinom, dubinom, širinom, a u projektu nije izričito dobro napisana sanacija istih, dakle u stavkama c7 i c10 troškovnika nema opisa o sanaciji pukotina te na prijedlog izvođača izvršena je sanacija i na vertikalnim i na horizontalnim površinama, za pukotine veće od 0 ,5 injektiranjem, a za manje pukotine zalijevanjem; izvođač je dao prijedlog sanacije, a da isti nije prigovorio tom dijelu projekta dogodila bi se oštećenja veća nego su nastala, ali vještak ističe kako cijela površina ili podloga nije adekvatno istražena u istražnim radovima prije izrade projekta i to 2016. Nadalje, odabir poliuretanskih materijala za ovu vrstu sanacije nije dobar zbog loše podloge jer ove vrste premaza vrlo su osjetljive na okoliš, vrstu podloge te je rizik ovaj objekt izvoditi ovim sustavom , a izvođač je neke premaze nanosio u nepovoljnim vremenskim uvjetima iz navedenog PU sustava. Vještak je također naveo kako bi i da se radovi izvedu u ovom projektu ispočetka u povoljnim vremenskim uvjetima nastupila ista ili slična štetna posljedica, a izvođač nije mogao eventualno spriječiti štetu da je u fazi postupka javne nabave, odnosno savjetovanja sa gospodarskim subjektima, a prije ugovaranja, obišao tankvanu što mu je bilo omogućeno te već tada stavio konkretne primjedbe na projekt , što mu je također bilo omogućeno, odnosno isti je s početkom radova ukazivao na loš projekt i projektant je i dalje inzistirao na projektu; izvođač ne može promijeniti projekt, već samo ukazati. U slučaju da je izvođač to učinio prije ugovaranja, bi li imao više vremena u adekvatnim vremenskim uvjetima izvoditi radove, vještak je naveo kako ne jer izvođač ne može vizualno vidjeti stanje podloge, nego su potrebni dovoljno dobri istražni radovi i tek kada su provedeni 30.4.2018. od strane IGH došlo je do promjene projekta, a navedeni istražni radovi nisu dovoljno detaljno i dobro napravljeni da bi se ustanovila podloga za izvođenje sanacije. Međutim, na temelju takvih istražnih radova provedenih od strane IGH, projektant je mogao sačiniti projekt koji bi bio prikladan za ovakvu vrstu sanacije, ali ne s tim materijalima. Nadalje, izvođač može sam zaustaviti radove ako primijeti da nije po pravilima struke, a ako ne zaustavi onda je to dužnost nadzornog inženjera. Projektant je po primjedbama izvođača izvršio dopunu projekta i to vezano za izmjenu pripreme podloge, koju je izvođač prihvatio, a bilo je još primjedbi izvođača i to vlažnost podloge i pukotine u podlozi, odnosno nije jasno zašto projektant nije prihvatio prijedlog da se Stopox 452 primjenjuje i na podnu ploču.

68. Materijalnu dokumentaciju u spisu, a koja tijekom postupka i nije bila sporna, sud je prihvatio kao vjerodostojnu.

69. Nalaz i mišljenje vještaka Donke Würth sud je također prihvatio jer je isti sačinjen jasno, objektivno i u skladu s pravilima struke te na temelju dokumentacije koja je bila dostupna vještaku prilikom izrade nalaza i mišljenja, a vještak se na ročištu detaljno očitovao o svim pitanjima stranaka.

70. Vezano za iskaze svjedoka i stranaka, sud je iste prihvatio, osim u dijelu koji su u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka i to u odnosu na uzrok nastanka štete.

71. Dakle, sud je utvrdio kako je uzrok nastanka štete loša izrada projekta sanacije i to iz razloga što je bio loš odabir tehnologije izvedbe sanacije i loš odabir materijala prema stvarnom stanju konstrukcije.

72. Čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je kako tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je čl. 1046. istog Zakona propisano kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

73. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako se u konkretnom slučaju radi o solidarnoj odgovornosti za štetu. Međutim, to ovdje nije slučaj jer kad su za štetu odgovorni izvođač, projektant i osoba koja obavlja nadzor, odgovornost svakog od njih određuje se razmjerno njihovoj krivnji, u skladu sa člankom 636. stavak 1. ZOO-a.

74. Čl. 1092. ZOO-a propisano je kako oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

75. U konkretnom slučaju, sud je također utvrdio kako je tužitelj pridonio nastanku štete.

76. Naime, isti tijekom sanacije nije imenovao stručni nadzor, odnosno nadzornog inženjera te je unatoč upozorenjima izvođača radova na manjkavost projektne dokumentacije i dalje ustrajao u saniranju tankvana po predmetnoj dokumentaciji, a unatoč upozorenjima drugotuženika na nanošenje premaza u neadekvatnim uvjetima, tužitelj je odlučio kako će se radovi nastaviti izvoditi. Navedeno je bitno iz razloga što je dužnost nadzornog inženjera upozoriti izvođača radova i projektanta na nepravilnosti, bilo u izvođenju radova, bilo u projektom rješenju, a koje su uočene tijekom radova te je isti dužan te nepravilnosti unijeti u građevinski dnevnik te zaustaviti radove.

77. Također, tužitelj je za potrebe projektnog rješenja drugotuženiku predočio dokumentaciju vezanu za istražne radove koje je obavio IGH Osijek, odnosno drugotuženik nije niti imao mogućnost sam obaviti istražne radove , a iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je kako konstrukcija nije imala dovoljno detaljne istražne radove, odnosno kako cijela površina ili podloga nije adekvatno istražena u istražnim radovima prije izrade projekta i to 2016.

78. Zbog naprijed navedenog, sud je utvrdio kako tužitelj ima pravo na razmjerno sniženu naknadu, odnosno kako je odgovornost tužitelja 50%.

79. Dakle, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika solidarno obvezao na isplatu iznosa od 132.722,81 EUR, dok je prvotuženika i drugotuženika obvezao na isplatu iznosa od 232.087,46 EUR.

80. Naime, iznos od 364.810,27 EUR čini 50 % od utuženog iznosa, a s obzirom na činjenicu kako je drugotuženik MĐ osiguranik ovdje trećetuženika, a limit pokrića iznosi 132.722,81 EUR, sud je preko navedenog iznosa obvezao na isplatu isključivo prvotuženika i drugotuženika.

81. U odnosu na četvrtotuženika, sud je odbio tužbeni zahtjev jer je tijekom postupka utvrđeno kako je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno kako bi šteta nastala i da su radovi izvedeni u povoljnim vremenskim uvjetima.

82. Čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

83. Vezano za protutužbeni zahtjev, sud je utvrdio kako je isti osnovan jer prijelaz četvrtotuženikove-protutužiteljeve imovine u tužiteljevu-protutuženikovu imovinu nema osnove, odnosno ne postoji odgovornost četvrtotuženika-protutužitelja za nastalu štetu te je tužitelju-protutuženiku naložio isplatiti četvrtotuženiku- protutužitelju utuženi iznos.

84. Dakle, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i u cijelosti prihvatio protutužbeni zahtjev.

85. Odluku o kamatama sud je donio u skladu sa čl. 29. i čl. 1115. ZOO-a, a iako se radi o stjecanju bez osnove u odnosu na protutužbu, isto proizlazi iz osnovnog, tj. trgovačkog ugovora pa se primjenjuje stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora.

86. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za priklopom spisa ovog suda broj R1-110/2019 te za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka PĐ, BĐ, GĐ, HĐ, ZĐ, UĐ, VĐ, KĐ, ŽĐ i TĐ iz razloga što prvotuženik, drugotuženik i trećetuženik nisu sudjelovali u postupku osiguranja dokaza, a predloženi svjedoci bi iskazivali u odnosu na ovdje nesporne i već utvrđene činjenice.

87. Također, sud je odbio dokazni prijedlog prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika za izvođenjem dokaza dopunskim ili novim građevinskim vještačenjem, kao i izvođenjem dokaza saslušanjem vještaka Marijana Skazlića jer je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Donke Würth, a kao što je to već ranije obrazloženo.

88. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu sa čl. 151., čl. 154. st. 1. i 4., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

89. U odnosu na tužitelja, prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika sud je donio odluku u skladu sa čl. 154. st. 4. ZPP-a, a iz razloga što su stranke uspjele u parnici u jednakim dijelovima.

90. Kako je tijekom postupka utvrđeno kako je tužitelj-protutuženik u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na četvrtotuženika-protutužitelja, sud je četvrtotuženiku- protutužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 137.847,75 EUR.

91. Sud je četvrtotuženiku-protutužitelju priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 27. svibnja 2021. u iznosu od 2.362,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava protutužbe od 5. srpnja 2021. u iznosu od 1.100,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 2. studenog 2021. u iznosu od 3.462,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 31. svibnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. OT), trošak sastava podneska od 19. siječnja 2023. u iznosu od 4.096,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 14. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak sastava podneska od 9. listopada 2025. u iznosu od 11.582,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 5. ožujka 2026. u iznosu od 11.582,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 9. studenog 2021. u iznosu od 4.096,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 14. prosinca 2021. u iznosu od 4.096,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 8. veljače 2022. u iznosu od 4.096,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. veljače 2023. u iznosu od 4.096,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 18. travnja 2023. u iznosu od 11.582,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 17. svibnja 2023. u iznosu od 11.582,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 25. lipnja 2025. u iznosu od 11.582,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 25. rujna 2025. u iznosu od 11.582,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 17. ožujka 2026. u iznosu od 11.582,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV, što čini iznos od 135.910,00 EUR.

92. Također, sud je četvrtotuženiku priznao trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 345,08 EUR (Tar. br. 1. t. 2.), trošak sudske pristojbe za protutužbu u iznosu od 663,61 EUR (Tbr. 1. t. 1.) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61 EUR (Tbr. 2. t. 1.), kao i trošak na ime predujma za izvođenje dokaza vještačenjem u iznosu od 265,45 EUR.

93. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je četvrtotuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 42.905,42 EUR odbio kao neosnovan, a iz razloga što je četvrtotuženik tražio trošak za sastav podnesaka od 31. svibnja 2022. i 15. ožujka 2023. u visini od 2049 bodova, odnosno 5797 bodova, a u konkretnom slučaju radi se o podnescima iz Tbr. 8. t. 4. OT, odnosno Tbr. 8. t. 3. OT pa mu je sud priznao trošak u visini od 25, odnosno 100 bodova uvećano za PDV. Također je četvrtotuženik za sastav protutužbe tražio trošak u visini od 1731 bod, međutim u konkretnom slučaju istom pripada trošak u visini od 550 bodova, odnosno trošak po vrijednosti predmeta spora protutužbe, ali ne i tužbe.

94. Nadalje, četvrtotuženik je tražio trošak sastava podneska od 2. studenog 2021. u visini od 2049 bodova, a sud mu je priznao trošak u visini od 1731 boda uvećano za PDV, s obzirom na činjenicu kako je vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja predmetne radnje iznosila 156.885,00 EUR. Također, četvrtotuženik je tražio trošak za sastav podneska od 19. siječnja 2023. i trošak zastupanja na ročištu od 6. veljače 2023. u visini od 5797 bodova, međutim sud mu je priznao trošak u visini od 2048 bodova uvećano za PDV jer je preinaka tužbe dopuštena 18. travnja 2023. i vrijednost predmeta spora do tada je iznosila 199.084,21 EUR.

95. Također, četvrtotuženik je za pojedine radnje za koje mu pripada 1181 bod tražio 1182 boda, dok je za pojedine radnje za koje mu pripada 2048 bodova tražio 2049 bodova te je za radnje za koje mu pripada 5791 bod tražio 5797 bodova.

96. Vezano za troškove sudskih pristojbi, četvrtotuženik je dva puta tražio trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu, a sud mu je dosudio trošak koji je imao , odnosno nije mu priznao trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR.

97. Nadalje, sud četvrtotuženiku nije priznao niti trošak sudske pristojbe za prijedlog za osiguranje u iznosu od 331,81 EUR, s obzirom na činjenicu kako je navedeni prijedlog odbijen.

98. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 17. travnja 2026.

Sutkinja

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.