REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-231/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Letica odvjetnica u Velikoj Gorici, protiv tuženika JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se osnovanim tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu BZ/08 sklopljen 3. rujna 2008. između tuženika JD OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmodavca i tužitelja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika zajma i založnog dužnika (u Zemljišnim knjigama upisan kao: DD, [adresa]), solemniziran po javnom bilježniku Ladi Draškić iz Zagreba 3. rujna 2008. pod brojem OV-2181/08.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici po pravomoćnosti ove presude na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], dvosobni stan na II katu, desno, stan broj 6 koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija ukupne površine 48,70 m2, a koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], (u Zemljišnim knjigama upisan kao: DD, [adresa], F [adresa]) u cijelosti 1/1, izvršiti brisanje upisa zabilježbe sljedećeg sadržaja: „Primljeno: 8. rujna 2008., broj Z-5001/2008.

Na temelju Ugovora o zajmu BZ/08 od 3. rujna 2008. upisuje se pravo zaloga na nekretnine u AII, radi osiguranja tražbine u iznosu od 15.255,66 EUR-a (slovima: petnaesttisuća dvjesetopedesetpet eura i šezdesetšestcenti) u kunskoj protvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, s godišnjom kamatom po stopi od 6,60 %, te sa svim ostalim ugovorenim naknadama i troškovima, a sve prema Ugovoru, za korist:

KOŠTOMAJ MARJAN, SLOVENIJA, CELJE, ULICA FRANKOLOVSKIH ŽRTEV 15„.

III. Nalaže se tuženiku JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju FD, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.126,54 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama od 17. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 3. rujna 2008. sa tuženikom sklopio Ugovor o zajmu BZ/08 solemniziran po javnom bilježniku Ladi Draškić 3. rujna 2008. pod brojem OV - 2181/08. Člankom 1. Ugovora ugovoren je zajam u iznosu od 15.255,66 EUR na razdoblje od 60 mjeseci, odnosno od 3. rujna 2008. do 3. rujna 2013., te je člankom 3. ugovorena kamata od 6,60%, te su zaračunati i nerazvrstani troškovi ugovora u iznosu od 19.271,00 kuna, a za osiguranje vraćanja zajma osnovano je založno pravo na nekretnini tužitelja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], dvosobni stan na II katu, desno, stan broj 6 koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija ukupne površine 48,70 m2, a koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja FD , te je izdana suglasnost o zapljeni 1/3 novčanih primanja i potpisana bjanko zadužnica.

1.1. Tužitelj navodi da je pozajmica iznosila 30.000,00 kuna, u odnosu na koji iznos je tuženik samoincijativno i bez znanja tužitelja izmijenio predmetni iznos te u Ugovoru napisao 15.255,66 EUR-a, kamatu od čak 6,60% i rok otplate od 60 mjeseci. U Ugovoru je, također bez znanja tužitelja, uglavljen i trošak zajma u iznosu od 19.271,00 kuna u odnosu na koji uopće nije jasno što obuhvaća taj trošak.

1.2. Tužitelj tvrdi da je do sklapanja ugovora došlo na potpuno identičan način prijevarom tužitelja kao zajmoprimca, kao i kod svih ostalih lihvarskih ugovora o zajmovima zbog čega je u tijeku kriminalistička obrada USKOK-a. Naime, tužitelj je predmetni Ugovor sklopio zbog materijalne ugroženosti, u vrijeme teškog stanja nužde i financijskih teškoća, zbog male plaće, koja je u vrijeme recesije smanjena za čak 40%, a od koje je otplaćivan kredit Erste&Steiermarkische banci, nezaposlene supruge koja je studirala, dvoje male djece, teške bolesti majke i njezinih visokih zdravstvenih troškova, kupnje stana za rješavanje stambenog pitanja, a s čime su tuženik i posrednik koji je sve dogovarao, bili upoznati, a do kojih je došao putem javno istaknutih letaka, te se radilo o prijevari, jer uopće nisu davali kredite već lihvarske zajmove.

1.3. Tužitelj kada je došao u kreditni ured u Zagrebu u Bogovićevoj ulici, morao je ispuniti brojnu dokumentaciju o svojim materijalnim prilikama, kako bi kreditori mogli odlučiti do koje visine iznosa mogu dati zajam, nakon čega je bio pozvan na sklapanje ugovora, pri čemu mu je rečeno da mora platiti 3 rate za redom i da će onda dobiti još 50.000,00 kuna, koji iznos nikada nije dobio (ukupno je zajam trebao biti 80.000,00 kuna), čime je tužitelj prevaren, jer je se zaduživao za iznose koje nije nikada primio, što je tek kasnije ustanovio. Tužitelju je redovito ustezano sa plaće čime je tuženiku plaćeno preko 56.000,00 kuna, ustegama od plaće tužitelja.

1.4. Pored navedenog, tužitelj ističe da je odredbom članka 19.j stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano: "Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan." U ovom slučaju radi se upravo o tome da je zajam dala osoba, i to strani državljanin, koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, te je i temeljem te odredbe Ugovor ništetan.

1.5. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je navedeni Ugovor o zajmu ništetan, te naložiti brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], dvosobni stan na II katu, desno, stan broj 6 ukupne površine 48,70 m2, a koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev i sve navode tužbe. Tuženik ne osporava da je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor o zajmu, ali tvrdi da je tužitelj po navedenom Ugovoru primio sve ugovorene iznose iz Ugovora o zajmu, te da je tužitelju ugovor pročitan i razjašnjen prije nego što je tužitelj isti potpisao, te tužitelj ugovor sigurno ne bi potpisao da nije primio pozajmljeni iznos. Naime, stranke su postigle suglasnost o svim bitnim sastojcima ugovora, sadržaj istog ovjerile su kod javnog bilježnika, te kao takav pročitan i rastumačen strankama prije samog potpisivanja uz upozorenje da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta nakon čega je tužitelj kao stranka ugovora izjavio da prihvaća pravne posljedice isprave i da ista odgovara njegovoj volji.

2.1. Tuženik osporava da bi predmetni Ugovor o zajmu bio ništetan, jer ako i nisu bili isplaćeni svi novčani iznosi navedeni u ugovoru, tužitelj je mogao od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze ili raskid ugovora, a nije ovlašten tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora, jer navodno neispunjenje obveze tuženika nije razlog ništetnosti.

2.2. Dodaje da se optužnica u predmetu USKOK-a ne odnosi na njega, već isključivo na osobe koje su bili zaposlenici kreditnih ureda, odnosno posrednika, te okolnost da bi tužitelj eventualno bio oštećen kaznenim djelima koja se stavljaju na teret trećim osobama, ni na koji način ne može biti od utjecaja na predmetni parnični postupak. Kako je tuženik postupao u dobroj vjeri, to predlaže tužitelja odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

2.3. Nadalje, tuženik osporava da bi se na odnos između tužitelja i tuženika primijenio Zakon o potrošačkom kreditiranju, jer je člankom 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora propisano da je vjerovnik fizička ili pravna osoba koja na području Republike Hrvatske odobrava ili obećava odobrit kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a posebno je to fizička osoba koja posluje prema zakonima koji uređuju poslovanje obrtnika ili slobodnih zanimanja. Obzirom na to da je tuženik fizička osoba koja ne odobrava i li obećava kredite u smislu citirane odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju, to je u cijelosti razvidno kako istom za sklapanje predmetnog ugovora o zajmu nije bilo potrebno bilo kakvo odobrenje Hrvatske narodne banke i/ili drugog nadležnog tijela za sklapanje istog, niti je predmetni Zakon uopće primjenjiv na tuženika, a kako to pogrešno smatra tužitelj.

3. U tijeku postupka sud je pročitao i izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to Ugovor o zajmu od 3. rujna 2008. (list 4-8 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja – promjena vjerovnika (list 9 spisa), izvod prometa po računu (list 10 -20 spisa), dopis od 20. travnja 2009. (list 21 spisa), bjanko zadužnica (list 21 -22 spisa), izvadak iz otvorenih stavki (list 24-26 spisa), opomena od 11. veljače 2009. (list 27 spisa), poziv na plaćanje s opomenom od 13. listopada 2009. (poleđina lista 27 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 28-29 spisa), novinski članci (list 30-46 spisa), kaznena prijava od 11. lipnja 2012. (list 47 spisa), tjeralica (list 49-50 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora k. o. [katastarska općina] (list 90 spisa), opomena od 19. siječnja 2009. (list 91 spisa), zahtjev za izdavanje podataka iz registra od 22. studenog 2023. (list 95 spisa), e mail korespondencija (list 104-108 spisa), optužnica od 14. siječnja 2013. (list 109-534 spisa – tužitelj na str. 527 i 566 spisa), dopis Saveznog ministarstva pravosuđa Švicarske Konfederacije broj B 231 014 VLM od 18. rujna 2012. s prilozima – ovjereni prijepis (list 691-694 spisa), iskaz tužitelja (list 722 spisa) te iskaz svjedokinje ĐD (list 724 spisa), dopis javnog bilježnika (list 738 spisa).

4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) sud je utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o zajmu BZ/08 sklopljenog sa tuženikom te zahtjev tužitelja za brisanje upisanih tereta u svrhu osiguranja novčane tražbine.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženik uknjižio založno pravo na nekretnini tužitelja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], dvosobni stan na II katu, desno, stan broj 6 koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija ukupne površine 48,70 m2, te radi ovršne naplate potraživanja prema tužitelju pokrenuo ovršne/parnične postupke.

7. Između stranaka je sporno, je li tužitelju isplaćen puni iznos naveden u predmetnom Ugovoru o zajmu i je li navedeni Ugovor zelenaški ugovor.

8. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i utvrdio:

- da je tužitelj kao korisnik zajma i založni dužnik sklopio Ugovor o zajmu BZ/08 od 3. rujna 2008. sa tuženikom kao zajmodavcem, koji Ugovor je istog dana solemniziran kod javnog bilježnika Lade Draškić u Zagrebu pod brojem OV-2181/08,

- da je zajam iznosio 15.255,66 EUR sa rokom otplate od 60 mjeseci s kamatom od 6,60% godišnje,

- da je kao sredstvo osiguranja upisano založno pravo na nekretnini tužitelja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], dvosobni stan na II katu, desno, stan broj 6 koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija ukupne površine 48,70 m2, a koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] ,

- da je kao dodatna sredstva garancije povrata zajma tužitelj dao suglasnost o zapljeni do 1/3 svoje plaće, mirovine ili drugih stalnih ili povremenih novčanih potraživanja te predao potpisanu i ovjerenu bjanko zadužnicu koju zajmodavac smije unovčiti ukoliko korisnik zajma ne ispuni na vrijeme bilo koju dospjelu obvezu iz predmetnog Ugovora,

- da je bjanko zadužnica potpisana na iznos od 500.000,00 kuna, ovjerena kod javnog bilježnika Lade Draškić pod brojem OV-2179/08,

- da korisnik zajma plaća sve troškove u svezi tog Ugovora, prije svega javnobilježničke troškove, troškove uknjižbe založnog prava na nekretninama, kao i ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po tom Ugovoru te sve eventualne poreze koji bi bili posljedica tog Ugovora,

- da je tužitelj obaviješten da je vjerovnik JD ugovorom o ustupanju potraživanja od 20. travnja 2009. ustupio društvu Usluge Axia d.o.o. sva potraživanja proizašla iz ugovora o zajmu BZ/08,

- da je društvo Poslovne staze d.o.o. podnijelo na prisilnu naplatu bjanko zadužnicu broj OV-2179/08, na iznos od 106.861,00 kuna,

- da je tuženik JD pokrenuo parnični postupak protiv tužitelja FD, tužbom od 3. veljače 2016., a radi namirenja duga u iznosu od 217.622,50 kuna sa zateznim kamatama, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu FD, dvosobnog stana na II katu, stan br. 6, ukupne površine 48,70 m2,

- da je tužitelj uplate vršio na račune pravnih osoba Usluge Axia d.o.o., Instanter d.o.o., Silur d.o.o., Afel d.o.o. koja su u međuvremenu brisana iz sudskog registra,

- da je Ugovor o zajmu BZ/08 bio predmet sudskih presuda Županijskog suda u Zagrebu i to Kov-Us-38/14, Kov-Us-52/14, Kov-Us-35/14, Kov-Us-36/14, K-Us- 22/15, K-Us-36/15, K-Us-22/16, K-Us-16/16, te je temeljem istih i taj Ugovor proglašen lihvarskim, tj. sklopljenim pod lihvarskim uvjetima s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi,

- da je uvidom u pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu : Kov-Us 38/14, Kov-Us 52/14, Kov-Us 35/14, Kov-Us-36/14, K-Us-22/15, K-Us 36/15, K-Us- 22/16, K-Us-16/16 utvrđeno da su ID, TD, ŽD, GD, SD, RD, ED, BD, PD, HD, UD i ĆD, proglašeni krivima da su se u razdoblju od početka 2007. do 17. svibnja 2012., zajedno s drugim osobama protiv kojih se još vodi kazneni postupak u cilju sklapanja većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske, povezali se u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika, te su osnovali brojna trgovačka društva, među kojima su i tuženik Zapadni način d.o.o., Afel d.o.o., Napredak poslovanja d.o.o., Mandat d.o.o., Tramontana Nautica d.o.o., Paronim d.o.o., Optimus Artis d.o.o., Zapata usluge d.o.o., te su nudili strankama sklapanje ugovora o zajmu čiji je povrat bio osiguran nekretninama ili osobnim vozilima te su sačinjavali tekstove ugovora o zajmu i dogovarali sa zajmoprimcima njihovo potpisivanje te predavali strankama novac na ime zajma sklopljenog pod lihvarskim uvjetima i od zajmoprimca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora, koji su glasili na veće iznose bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima, uz osiguravanje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga, na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja već nesrazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja, bez obzira na iznos već do tada izvršenog povrata duga, ND vodila je cjelokupno evidentiranje svih tijekova novca, a ĆD poduzimao sve potrebne radnje radi osnivanja trgovačkih društava, te kao punomoćnik raspolagao sredstvima na računima tih trgovačkih društvima koja su na ugovorima navedena kao zajmodavci, koje poslove je u lipnju 2011. preuzeo VD, na koji način su pozajmili novac najmanje 660 zajmoprimaca, od kojih su na ime povrata tih zajmova danih pod lihvarskim uvjetima pribavili korist od najmanje 91.350.523,48 kuna, te su svi proglašeni krivima radi kaznenih djela protiv javnog reda – zločinačkim udruženjem, opisano i kažnjivo po čl. 328. st. 1. KZ-a, i protiv imovine – lihvarskim ugovorom, iz članka 242. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, te su osuđeni na kazne zatvora koje su im zamijenjene radom za opće dobro, odnosno uvjetnom osudom,

- da tuženik nije osuđen radi kaznenog djela protiv javnog reda - udruživanje radi počinjenja kaznenog djela opisanog u članku 333. stavak 1 KZ-a i kaznenog djela protiv imovine - zaključenjem lihvarskog ugovora opisanog u članku 233. stavak 1. i stavak 2. KZ-a, niti je obuhvaćen optužnicom USKOK-a, K-Us-55/2014.

9. Radi utvrđenja okolnosti pod kojima je sklopljen navedeni Ugovor saslušan je tužitelj.

9.1. Tužitelj je u svom iskazu, iskazao da u vrijeme kada je sklopio predmetni Ugovor o zajmu bio zaposlen kod Sokola Marić, na radnom mjestu zaštitar, te kako je bilo vrijeme recesije plaća mu se smanjenja za 40%. Nalazio se u teškoj materijalnoj situaciji i stanju nužde jer su troškovi života bili skupi, a imao je stambeni kredit kod Erste&Steiermarkische banke, suprugu nezaposlenu i dvoje malodobne djece, te bolesnu majku kojoj je morao pomagati. Za tuženika je saznao putem oglasa na uličnim stupovima, te kako nije bio više kreditno sposoban, obratio se tuženiku za zajam, koji je imao ured u Bogovićevoj ulici u Zagrebu. U prostoru Bogovićeve ulice je bilo više trgovačkih društava (Usluge Axia d.o.o., Afel d.o.o., Poslovne staze d.o.o., Instantia d.o.o. i dr.), tom prilikom je kontaktirao s gospodinom J koji mu je rekao da je on posrednik, a da je gospodin JD glavni. Tuženika JD je vidio kada je došao procjenjivati je li njegova nekretnina, kao sredstvo osiguranja zajma, udovoljava uvjetima za zatraženi zajam. Tuženik je u cijelosti bio upoznat sa njegovom materijalnom situacijom, s obzirom da prije nego mu je odobren zajam trebao je donijeti platnu listu iz koje je bilo vidljivo da otplaćuje kredit za stan, izvadak iz zemljišnih knjiga, te kada su vidjeli da ima nekretninu i kolika novčana primanja ostvaruje rekli su mu da može dobiti zajam u iznosu od 80.000,00 kuna. S time da mu je rečeno da će odmah dobiti 30.000,00 kuna, a nakon otplate treće rate da će dobiti preostalih 50.000,00 kuna s rokom otplate na 10 godina i kamatom 6,60%. Nikada nije dobio preostalih 50.000,00 kuna, nakon što je vidio da nije dobio preostali iznos, obratio se tuženiku ali je počelo izvlačenje od strane tuženika i shvatio je da je izigran. Mjesečna rata mu je iznosila 2.500,00 kuna. Nije imao mogućnosti pročitati ugovor, te tek kada je došao doma vidio je da je potpisao ugovor u kojem je naveden zajam u iznosu od 15.000,00 EUR-a. S vremenom su počele prijetnje za vraćanje zajma, opomene te mu se provodila ovrha na plaći tako da dok bi platio i stambeni kredit mu je mjesečno ostajalo od plaće 100,00 kuna jer u tom trenutku nije bilo zaštićenog računa. Ovrhu na njegovim novčanim primanjima (imao je plaću oko 5.000,00 kuna) su provodila razna trgovačka društva Usluge Axia d.o.o., Afel d.o.o., Instanter d.o.o. i brojni odvjetnici. Njihovo potraživanje je poraslo na iznos od 260.000,00 kuna i plaća mu je blokirana već 13 i pol godina i svaki mjesec mu se skida sa plaće određeni iznos temeljem Ugovora o zajmu. Pored ovrhe na plaći tuženik je pokrenuo ovrhu na nekretnini ko ja je bila sredstvo osiguranja Ugovora o zajmu koja ovrha je trenutno u prekidu do okončanja ovog spora.

10. Tijekom postupka saslušana je i svjedokinja ĐD, koja je iskazala da tužitelja poznaje od kada se isti sa obitelji doselio na adresu [adresa]. Tužitelj je radio kao zaštitar, imao je suprugu koja je studirala, nije radila, te dvoje male djece. S njima je živjela i tužiteljeva majka koja je bila bolesna. Tužitelj se nalazio u teškoj financijskoj situaciji te mu je jednom prilikom i posudila 2.500,00 kuna, a znala je njegovoj obitelji i odnijeti prehrambene glavne potrepštine jer nije mogla dopustiti da dijete od 2,5 godina plače jer nema što za jesti. Upoznata je sa činjenicom da je tužitelj sklopio ugovor o zajmu jer mu je čuvala djecu kada je otišao isti potpisati, te kada je tužitelj dobio zajam joj je vratio iznos od 2.500,00 kuna koji je od nje posudio i rekao da ostatak treba potrošiti na režije i hranu. Tužitelj joj je pokazao priznanicu (potvrdu) da je primio iznos od 30.000,00 kuna, dok je čula da tužitelj nije primio preostalih 50.000,00 kuna kada je tužitelj razgovarao s nekim na telefon.

10.1. Punomoćnik tuženika osporio je iskaz svjedokinje u dijelu da je ista vidjela potvrdu na iznos od 30.000,00 kuna, jer da potvrda postoji ista bi bila priložena uz tužbu.

11. Kao svjedokinja je na sud bila pozvana i javna bilježnica Lada Draškić, koja je solemnizirala predmetni Ugovor o zajmu. Međutim, ista je ispričala svoj nedolazak na sud i očitovala se pisanim putem. U dopisu od 10. prosinca 2025. javna bilježnica je između ostaloga navela da se prilikom solemnizacije privatnih isprava u javnobilježničkom uredu provodi strogo formalni postupak: stranci se detaljno pročita i objasni sadržaj isprave (ugovora) koja se solemnizira, te se stranka posebno upozori na određene bitne odredbe ugovora, na pravne posljedice i učinke založnog prava / fiducijarnog prijenosa prava vlasništva kao i na ovršnu klauzulu te na pravne posljedice i učinke iste. Nakon što stranke na izravan upit javnog bilježnika izričito potvrde da im je navedeno sve jasno te da prihvaćaju pravne posljedice koje iz predmetnog pravnog posla proizlaze, isprava se solemnizira, stranke parafiraju i potpisuju ispravu i stavljaju svoj potpis u javnobilježnički upisnik - knjigu ovjera i potpisa. Ukoliko bi stranka imala kakve primjedbe na sadržaj solemnizacije isprave ili na sam postupak solemnizacije, solemnizacija isprave bi bila obustavljena. Radi se o postupku jednostrane solemnizacije gdje se pred javnim bilježnikom kao stranka pojavljuje isključivo dužnik sa založnim dužnikom. Iz tog razloga javni bilježnik ne ulazi u identifikaciju vjerovnika i utvrđenje ovlaštenja vjerovnika za poduzimanje konkretnog pravnog posla. Vjerovnik i ne treba biti prisutan tijekom solemnizacije ugovora. Isto tako, na stranci je, kao punoljetnoj i poslovno sposobnoj osobi da pravilno procijeni svoje mogućnosti zaduživanja i rizike koje se time upušta, te javni bilježnik nije dužan ispitivati na koji način se vrši isplata zajma.

12. Analizirajući iskaz tužitelja i povezujući ga s prethodno navedenim ispravama, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj iskazivao uvjerljivo i dosljedno o načinu na koji su poslovali kreditni uredi preko raznih trgovačkih društava, a što proizlazi i iz pravomoćnih presuda Županijskog suda, te je isticao svoju tešku materijalnu situaciju u kojoj se našao jer mu se plaća bila značajno smanjila za vrijeme recesije, od plaće je morao otplaćivati stambeni kredit, imao je suprugu koja je studirala i dvoje malodobne djece, bolesnu majku i njezine visoke liječničke troškove. Tužiteljeve navode o njegovoj teškoj materijalnoj situaciji je potvrdila i svjedokinja ĐD, čiji iskaz sud ocjenjuje istinitim u tom dijelu jer se radi o osobi koja nije u srodstvu sa tužiteljem i koja nije osobno zainteresirana za ishod ovog spora.

13. Odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) je propisano u stavku 1. da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

13.1. Pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba (članak 7. stavak 1. ZOO). Narušavanje tog načela izaziva pravne posljedice i kroz institut zelenaškog (lihvarskog) ugovora.

13.2. Odredbom članka 329. ZOO, je stavkom 1. propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, dok je stavkom 2. propisano da se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

13.3. Za nastanak zelenaškog ugovora bitni su, zakonom određeni, objektivni i subjektivni elementi koji moraju postojati kumulativno i istodobno u vrijeme sklapanja ugovora. Prema citiranoj odredbi članka 329. stavak 1. ZOO-a, objektivni element je očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana, što se procjenjuje od slučaja do slučaja, prema okolnostima konkretnog posla. Subjektivni elementi su na strani iskorištenog suugovaratelja – nepovoljne okolnosti u kojima je zatečen u vrijeme sklapanja zelenaškog ugovora (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost, zavisnost), te na strani zelenaša – znanje o postojanju nepovoljnih okolnosti na strani iskorištenog suugovaratelja i namjera zelenaša da ove okolnosti iskoristi za sebe ili za trećega.

13.4. Dakle, za primjenu navedene odredbe potrebno je utvrditi da postoji očiti nerazmjer između onoga što netko ugovara u svoju korist i onoga što po ugovoru daje, da je oštećeni suugovaratelj u ovom slučaju tužitelj na taj nerazmjer uzajamnih davanja pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti i da je osoba koja je za sebe ili za nekog trećeg ugovorila korist znala za te okolnosti i iste namjerno iskoristila.

14. Svaka stranka dokazuje one činjenice za koje u postupku tvrdi da postoje (članak 219. ZPP) pa u situaciji kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP).

15. Naime, iz okolnosti konkretnoga slučaja, tvrdnji tužitelja da se radi o prijevarnom postupanju različitih društava, tuženika i drugih fizičkih osoba u cilju sklapanja što više ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja ljudi, a posredstvom više trgovačkih društava, koji su sklapali takve lihvarske ugovore, sud je posebnu pozornost posvetio upravo utvrđenju vjerodostojnosti dokumentacije koju su stranke dostavile u spis predmeta, a radi utvrđenja osnovanosti potraživanja iz ugovora o zajmu.

16. Iz isprava u spisu, te činjeničnih navoda tužbe sud je utvrdio da je tužitelj po inicijalnoj ponudi kreditnog ureda nepoznatog naziva koji se nalazio u Zagrebu sklopio Ugovor o zajmu BZ/08 dana 3. rujna 2008., sa tuženikom kao zajmodavcem, koji Ugovor je istog dana solemniziran kod javnog bilježnika Lade Draškić u Zagrebu pod brojem OV-2181/08, da je zajam iznosio 15.255,66 EUR sa rokom otplate od 60 mjeseci s kamatom od 6,60% godišnje, te da je kao sredstvo osiguranja upisano založno pravo na nekretnini tužitelja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], dvosobni stan na II katu, desno, stan broj 6 koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija ukupne površine 48,70 m2, te suglasnost o zapljeni do 1/3 plaće, mirovine ili drugih stalnih ili povremenih novčanih primanja. Tužitelj je istoga dana potpisao bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kuna, a radi osiguranja plaćanja navedenog iznosa, a koja je ovjerena kod javnog bilježnika Lade Draškić pod brojem OV-2179/08 od 3. rujna 2008. Tužitelj je podmirivao navedeno dugovanje za korist različitih trgovačkih društava (Usluge Axia d.o.o., Instanter d.o.o., Silur d.o.o., Afel d.o.o.) koja su prema presudi Županijskog suda u Zagrebu Kov-Us-35/14 od 25. travnja 2014., Kov-Us-36/14 od 25. travnja 2014., Kov-Us-38/14 od 29. travnja 2014. osnivana od strane počinitelja kaznenih dijela radi prikrivanja stvarne naravi i pravnog posla. Tužitelju su putem financijskih institucija (banke), a temeljem navedene zadužnice iznos od 106.861,00 kuna naplaćivale Usluge Axia d.o.o. koje su navedenu zadužnicu putem servis Poslovne staze d.o.o. stavile na provedbu 27. travnja 2009., dok je JD kao tužitelj protiv FD kao tuženika dana 3. veljače 2016. podnio tužbu radi namirenja iz založene stvari- nekretnine, i to iznosa od 217.622,50 kuna.

17. Nadalje, temeljem svih prethodno provedenih dokaza utvrđeno je kako tuženik JD nije bio nazočan prilikom sačinjavanja ugovora iako se njegov potpis nalazi na ugovoru, a niti nazočan prilikom isplate iznosa i u Ugovoru se ne navodi bilo kakav račun tuženika te je sagledavajući poslovanje vezano za zaključenje svih ugovora o zajmu koje zajedno sa ugovorom o zajmu koji je predmet ovog postupka valja promatrati kao cjelinu odnosa koji su ujedno predmet kaznenih postupaka koji se vode pred Županijskim sudom u Zagrebu, poslovni broj Kov-Us- 35/14, Kov-Us-36/14 i dr. u kojima su okrivljenici priznali počinjenje kaznenih djela na štetu niza osoba.

18. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o zajmu dobio samo iznos od 30.000,00 kuna te da mu je rečeno ukoliko otplati 3 rate za redom da će dobiti preostalih 50.000,00 kuna, koje po njegovim tvrdnjama nije nikada dobio. U odnosu na takve navode tužitelja valja navesti da je tužitelj u konkretnom slučaju potpisao i solemnizirao Ugovor kod javnog bilježnika prema kojem je pozajmio iznos od 15.255,66 EUR sa ugovorenom kamatom od 6,60 % godišnje s povratom u 60 jednakih mjesečnih anuiteta, uz ukupan trošak zajma u iznosu od 19.271,00 kuna. Osim svojih tvrdnji da je stvarno primio iznos od 30.000,00 kuna, tužitelj nije pružio nikakve dokaze da je doista primio manji iznos od onog koji je naznačen u Ugovoru o zajmu. Iskaz svjedokinje u dijelu kojem je iskazivala da je vidjela potvrdu prema kojoj je tužitelj primio iznos od 30.000,00 kuna, sud ocjenjuje neistinitim jer da takva potvrda postoji tužitelj bi je priložio uz tužbu. Međutim, sama okolnost što tužitelj, kako je tvrdio tijekom postupka, nije primio onaj iznos zajma koji je bio naznačen u ugovoru, odnosno da bi primio manji iznos zajma, ne predstavlja okolnost koja dovodi u pitanje pravnu valjanost spornog ugovora, već se tiče pitanja njegova ispunjenja, pa bi se pravni odnos između stranaka (obzirom na tvrdnje tužitelja iznijete u tužbi i tijekom postupka) načelno mogao riješiti kroz zahtjev za raskid ugovora zbog neispunjenja ili kroz zahtjev za ispunjenje sve pozivom na odredbu članka 360. ZOO, ali ne i kroz zahtjev za utvrđenje ništetnosti.

19. Nadalje, po ocjeni ovog suda, tuženik kao zajmodavac je zaključenjem konkretnog Ugovora o zajmu želio steći nepripadnu imovinsku korist na štetu tužitelja, koristeći se lakomislenošću i teškim imovinskim prilikama tužitelja. Uslijed smanjenja plaće zbog recesije, nezaposlene supruge i dvoje malodobne djece, stambenog kredita, bolesne majke i njezinih troškova liječenja, tužitelj nije imao sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Imovinske prilike tužitelja su u vrijeme sklapanja spornog ugovora bile teške u tolikoj mjeri da je kod njega postojalo stanje nužde u smislu prethodno citirane zakonske odredbe jer zbog male plaće, koja je u vrijeme recesije smanjena za čak 40% nezaposlene supruge koja je studirala, dvoje male djece, te kreditne opterećenosti, nije imao dovoljno sredstava za život pa je bio prisiljen na sklapanje ugovora o zajmu s tuženikom za podmirenje troškova života. S obzirom na materijalno stanje nije imao druge mogućnosti (putem kreditne institucije) nego pozajmiti novac od tuženika. Naprijed navedene okolnosti očituju se i u činjenici da je tužitelj olako i nepromišljeno, a očito i bez čitanja dokumentacije koju potpisuje, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, ulazio u konkretni obveznopravni odnos i u konačnici dao u zalog stan očito nesvjestan pravnih posljedica tog postupanja. S druge strane, tuženik je, bio upoznat sa činjenicom teškog materijalnog stanja i stanja nužde u kojoj se tužitelj nalazio, te činjenicom da nema drugih mogućnosti, od kreditne institucije, dobiti zajam/kredit jer sa svojim primanjima i već postojećim obvezama nije kreditno sposoban obzirom da je isti ili putem posrednika prije nego je uopće odobren zajam tužitelju, imao uvid u tužiteljeve platne liste i zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, što tuženik tijekom postupka nije ni osporio. Isto tako, za zajam od 15.255,66 EUR uvećan za kamate i trošak zajma, tuženik je kao zajmodavac predmetni iznos osigurao sa čak tri sredstva osiguranja, dakle zajmodavac se potpuno nesrazmjerno pozajmljenom iznosu osigurao sa tri sredstva osiguranja.

20. Sagledavajući cjelokupnost izvedenih dokaza, osobito vođenje kaznenog postupka protiv osoba koje su osnivale kreditne urede i trgovačka društva sa jedinom svrhom da preko istih primaju uplate dužnika u ugovorima o zajmu u kojima su ta trgovačka društva formalno navođena kao zajmodavci, a kasnije se u ugovorima pojavljuju kao zajmodavci i fizičke osobe, strani državljani, a kojima se pozajmljeni iznos vraćao upravo uplatom na račune raznih trgovačkih društava , bez obzira što protiv tuženika osobno nije vođen kazneni postupak. Iz kaznenih presuda proizlazi da je među oštećenicima zbog zaključenja lihvarskog ugovora i tužitelj, a u odnosu na njega se kao lihvarski ugovori navode Ugovor o zajmu BZ/08. Kako je optužnicom bilo obuhvaćeno 660 zajmoprimaca, te kako iz izvedenih dokaza iz kaznenog postupka proizlazi da se tuženik navodi kao zajmodavac i u odnosu na druge oštećenike, nije za vjerovati da tuženik nije bio upoznat sa poslovanjem kreditnih ureda, odnosno načinom na koji se pozajmljivao novac. Optuženici su u svojim iskazima potvrdili da su zajmoprimci primali upola manje iznose od onih koji su bili navedeni u ugovorima, da se vršio pritisak na zajmoprimce kako bi zaključivali nove ugovore po kojima su stvarno dobivali još manje novca, a sve uz prijetnju da će se aktivirati sredstva osiguranja.

21. Po mišljenju ovog suda iako u navedenoj kaznenoj presudi okrivljenik nije bio ovdje tuženik, isto nedvojbeno ukazuje na protupravno postupanje osoba posrednika u kreditnim uredima putem kojih je tužitelj došao u kontakt sa tuženikom, te je i predmetni Ugovor sklopljen sa tuženikom zelenaški, što je utvrđeno i u navedenim kaznenim presudama. Zbog toga i ovaj sud poklanja vjeru iskazu tužitelja, jer isti potvrđuje iskaze optuženika o načinu na koji se novac pozajmljivao i načinu na koji su se zaključivali ugovori i vršio pritisak na zajmoprimce, pa i na tužitelja koji se očigledno bojao aktiviranja založnog prava i prodaje svoje nekretnine koju je založio kao osiguranje Ugovora o zajmu.

22. Dakle, proizlazi da je konkretan Ugovor zaključen po istom principu kao što su zaključivani svi ugovoru u kreditnim uredima, da je konkretni Ugovor bio predmet kaznenog postupaka te je isti utvrđen kao lihvarski ugovor, odnosno između ostalog i radi zaključenja tog ugovora optuženici su bili proglašeni krivima, a navedenu činjenicu ovaj sud ne može zaobići i zaključiti samo na temelju toga što tuženik nije bio sudionik kaznenog postupka i što nije osobno pregovarao sa tužiteljem , da se ne radi o lihvarskom ugovoru.

23. Ugovaranje nerazmjerne koristi može biti i u korist treće osobe, pa čak i da tuženik nije imao saznanja o prilikama tužitelja, s obzirom na to da su kod sklapanja ugovora pregovarale druge osobe, njima ta okolnost nije mogla ostati nepoznata s obzirom na to da je tužitelj pristao na vrlo nepovoljne uvjete prilikom sklapanja Ugovora o zajmu, pritisnut životnim problemima i činjenicom da nije bio kreditno sposoban (za iznos od 15.255,66 EUR tuženik se osigurao sa čak tri sredstva osiguranja). Dakle, dovoljna je svijest onog tko je sudjelovao u nastanku ugovora, u konkretnom slučaju djelatnika kreditnog ureda uz posredovanje kojeg je ugovor sklopljen, o stanju nužde tužitelja, odnosno njegovom teškom materijalnom stanju, da bi ugovor bio ništetan, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju radi o zelenaškom ugovoru, o čemu se može zaključiti i analizirajući sadržaj kako ovog tako i kaznenog postupka.

24. Tvrdnje tuženika da je postupao u dobroj vjeri, te da ga ne obvezuje postupanje kreditnih ureda ne može dovesti do drugačijeg zaključka u odnosu na konkretni ugovor koji je obuhvaćen počinjenjem navedenih kaznenih djela, a pored toga tuženik ni na koji način nije objasnio, a niti dokazao svoje tvrdnje da nije znao za postupanje djelatnika kreditnih ureda te da nije bio upoznat sa njihovim načinom poslovanja i lihvarenja s obzirom na činjenicu da se pojavljuje kao zajmodavac i u drugim ugovorima koji su obuhvaćeni kaznenim dijelom.

25. Jednako tako, kad se ima u vidu da je tužitelj, očito prema nalogu tuženika (zajmodavca), zajam vraćao uplatom na račun pravnih osoba koje su u činjeničnom opisu kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela i lihvarskih ugovora navode kao povezana društva putem kojeg su okrivljeni i s njima povezane osobe djelovale, ovaj sud smatra da tužitelj osnovano osporava sklopljeni Ugovor o zajmu.

26. Solemnizacija ugovora o zajmu, a imajući u vidu i njenu svrhu i postupak, nije od pravno odlučnog značaja za ocjenu predmetnog ugovora o zajmu zelenaškim ugovorom jer javnom bilježniku sigurno nisu bile, a niti su mu mogle biti poznate sve one činjenice iz kojih proizlazi takva ocjena.

27. Zbog navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev i navedeni ugovor sklopljen između stranaka utvrđen je ništetnim te je brisana i uknjižba založnog prava koja je očito poduzeta da se ostvari imovinska korist.

28. Nadalje, odredbom članka 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15- dalje: ZPK), koja odredba je 30. rujna 2015. stupila na snagu (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju "Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK), je u tekst ZPK dodana odredba kojom je u stavku 1. propisano da je ugovor o kreditu ništetan ako ga je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, a ZID ZPK nema povratno (retroaktivno) djelovanje, zbog čega se odredba članka 19.j stavak 1. ZPK ne primjenjuje na predmetni Ugovor, pa je stoga neosnovano pozivanje tužitelja na tu odredbu ZPK kao razlog ništetnosti Ugovora.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta spora, te prema priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 26. svibnja 2022. prema Tbr. 7.1 Tarife u iznosu od 100,00 EUR, trošak sastava podneska od 23. studenoga 2023., od 28. kolovoza 2024., od 16. rujna 2024. i 17. veljače 2026. prema Tbr. 8.1 Tarife u iznosu od 100,00 EUR za svaki podnesak, trošak sastava podneska od 5. prosinca 2023. prema Tbr. 8.3 Tarife u iznosu od 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 7. prosinca 2023. prema Tbr. 9.2 Tarife u iznosu od 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima 17. rujna 2024., 19. veljače 2025., 29. rujna 2025., 9. prosinca 2025. i 3. ožujka 2026. prema Tbr. 9.1 Tarife u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište, odnosno sveukupno 1.100,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR kao i potraživani trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 13,27 EUR. Trošak sastava podneska od 31. svibnja 2022. tužitelju nije priznat jer isti sukladno odredbi članka 155. ZPP nije bio potreban za predmetni postupak.

30. Slijedom navedenoga, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.126,54 EUR. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

Velika Gorica, 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).