Posl. broj Pn – 1/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru po sutkinji ovoga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja: ad 1. ŽG, rođ. Ž iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 2. ŠG pok. ŽGŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 3. SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru i ad 4. mal. ĆG pok. Š iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Toniju Babiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika:

Grad Supetar, zastupan po punomoćniku Kruni Peronja, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave, zaključene dana 17. ožujka 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Josipa Anzulovića Miroševića, te zamjenice punomoćnika tuženika S, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika krune Peronja, dana 17. travnja 2026. godine, donio je i objavio

p r e s u d u

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik naknaditi štetu koja je pričinjena na kulturama- maslinama na njegovom zemljištu zv. "Razdoline" označenom u zemljišnim knjigama i katastru zemljišta kao čest. zem. [katastarska čestica], zemljištvu zv. "Kališće" označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], zemljištu zv. "Osibov dolac" označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 4.460,82 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 1995.g., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.“

II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku nastali parnični trošak u iznosu od 2.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od dana 31. srpnja 1995. godine navodi se da je tužitelj vlasnik zemljišta zv. "Razdoline" označenom u zemljišnim knjigama i katastru zemljišta kao čest. zem. [katastarska čestica], zemljištva zv. "Kališće" označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], zemljišta zv. "Osibov dolac" označeno kao čest. zem. [katastarska čestica], i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], da je požar koji je dana 25. kolovoza 1992. godine buknuo na supetarskom deponiju – smetlištu u predjelu «Kupinovica» zahvatio zemljište tužitelja, da je pri tome izgorjelo ukupno 272 stabala maslina te da se ukupna šteta koja je nastala procjenjuje na iznos od 33.590,00 kuna, a da je očevid na opožarenom području obavio sudac istražnog centra Županijskog suda u Splitu. Nadalje, da je do požara došlo isključivo krivnjom tuženika jer da na deponiju nisu poduzete preventivne mjere radi sprječavanja požara, te je iz tog razloga PS Brač podnijela ODO u Splitu kaznenu prijavu protiv odgovornih u KJP Brač, a koje je bio u zajedničkom vlasništvu tada postojećih bračkih općina. Zbog svega navedenog predlaže kao u izreci presude. Na ročištu dana 17. ožujka 2026. godine tužitelj je

precizirao tužbeni zahtjev na način da je utuženi iznos od 33.590,00 kn izrazio u 4.460,82 EUR-a.

2. U odgovoru na tužbu tužena se istoj protivi te predlaže da tužitelj sa svojim tužbenim zahtjevom bude odbijen uz osudu na snašanje parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: zk izvadak, nalaz vještaka Zdravka Škarića od 25. srpnja 1995. godine, izvadak iz katastra zemljišta, vještvo vještaka mjernika NG od 25. veljače 1998. godine, kupoprodajni ugovor od 19. ožujka 1993.g., rješenje o nasljeđivanju O-179/65., O- 70/78., rješenje Uprave za katastar i geodetske poslove u Supetru od 8. rujna 1993.g., nalaz i mišljenje vještaka za poljoprivredu Zdravka Škarića od 7. travnja 2006. godine., dopunski nalaz i mišljenje od 12. veljače 2008. godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HG, VG, ranije označenog tužitelja – prednika označenih tužitelja ŽGŽ, AG, KG, LG, GG, EG, TG, IG.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Rješenjem Županijskog suda Gž-2426/07. od 18. lipnja 2009.g. kojom je ukinuta međupresuda P-508703 od 18. prosinca 2006. godine, koji je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kojom je utvrđeno da je Grad Supetar odgovoran za štetu koja je nastala na predmetnim nekretninama, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da je u ponovljenom postupku posebno raspraviti pitanje aktivne legitimacije tužitelja obzirom da bi iz provedenih dokaza, prvenstveno iz zk izvatka za predmetne nekretnine proizlazilo da tužitelj nije bio vlasnik istih u trenutku nastanka štete.

6. Pregledom zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetne čestice u vrijeme podnošenja tužbe 31. srpnja 1995.g., utvrđeno je da su kao vlasnici čest. zem. [katastarska čestica], bili uknjiženi MG za 3/8 dijela te FG za 5/8 dijela, kao vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] bili uknjiženi JG za ¾ dijela te UG za ¼ dijela, dok je kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] bila uknjižena ŠGŽ za cijelo. U međuvremenu se kroz pojedinačne ispravne postupke kao vlasnik predmetnih nekretnina uknjižio prednik tužitelja, SGŽ, što je utvrđeno uvidom u ostavinski spis O-6372/17, u kojemu su priloženi zk izvatci za predmetne nekretnine od 7. listopada 2014.g.

7. Pregledan je Kupoprodajni ugovor koji je dana 19. ožujka 1993. godine zaključen između MG i AG, kao prodavatelja te ZG prednika tužitelja, kao kupca, kojim prodavatelj prodaje kupcu predmetne nekretnine, čest. zem. [katastarska čestica], i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Pod točkom 2. ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 1.000.000 HRD, primitak kojeg prodavatelji potvrđuju potpisom ugovora. Navedeni ugovor dostavljen je Upravi prihoda općine Brač u svrhu odmjere poreza na promet nekretninama dana 30. kolovoza 1993. godine.

8. Uvidom u spis Klasa: 932-07/93-01/175 Uprave za katastar i geodetske poslove, utvrđeno je da su rješenjem od 8. rujna 1993. godine izmijenjeni podaci za predmetne nekretnine, na način da je kao posjednik istih, umjesto do tada upisanog DG upisan ZG.

9. Na okolnost aktivne legitimacije tužitelja, odnosno radi utvrđenja navoda tužitelja da je u trenutku nastanka štete bio predmnijevani vlasnik spornih nekretnina izveden je dokaz saslušanjem svjedoka. Svjedokinja AG, sestra MG, koja je kao suposjednica predmetnih nekretnina upisana u katastru skupa sa svojim bratom MG, u svom iskazu je navela kako zna da je njezin brat prodao neke nekretnine tužitelju, ali da ništa ne zna niti o usmenom niti o pismenom kupoprodajnom ugovoru.

9.2. Svjedok HG naveo je da mu je poznato da je tužitelj predmetne nekretnine kupio od prijašnjih vlasnika ali ne zna koje godine bi kupnja bila izvršena. Poznato mu je da je tužitelj predmetne nekretnine obrađivao i prije požara. Svjedok VG ( saslušan na ročištu 11.5.2005.g. ) naveo je da mu je poznato da je tužitelj neke maslinike kupio pred 25-30 godina. ( znači 75-80 g. ), a neke druge maslinike dvije do tri godine, prije nastanka požara. Nije mu poznato tko su bili raniji vlasnici predmetnih nekretnina ali zna da su neki bili iz Škripa a neki iz [adresa]. Nisu mu poznate osobe imena MG i AG. Ranije označeni tužitelj ĆGŽ, prednik tužitelja ad 1.-4. naveo je da je predmetne nekretnie kupio od Ć i MG, brata i sestre koji su živjeli u [adresa], da tada nije sklopljen kupoprodajni ugovor već je sve bilo dogovoreno usmeno. KG ( 66 g. ) u svom je iskazu naveo da je tužitelj, koliko je njemu poznato, kupio predmetne nekretnine prije Domovinskog rata i to „od gospodina N kojemu se ne mogu sjetiti prezimena, a tu parcelu je prije njega obrađivao njegov otac kojega su zvali H ( koji je umro 1965 g. op.a.) a nakon Dominkove smrti njegova kći, sada pok. UG“. Svjedok LG ( 37 g. ) naveo je da mu je poznato da tužitelj posjeduje predmetne nekretnine barem 17-18 godina, dakle od prije početka Domovinskog rata. Svjedok GG naveo je da je svom prijatelju tužitelju u nekoliko navrata pomagao čistiti maslinik koji on obrađuje a koji se nalazi na tom području a prvi put mu je pomogao čistiti maslinik pred nekih 10 godina ( saslušan je 2006.g. ) Nije mu poznato kad je i od koga kupio predmetne nekretnine ali da je čuo da se priča da ih je kupio od nekih MG. Svjedok EG također je naveo kako je tužitelj predmetne nekretnine kupio prije Domovinskog rata.

10. Većina saslušanih svjedoka navela je kako je tužitelj predmetne nekretnine kupio prije Domovinskog rata, osim svjedoka GG koji je naveo je da je svom prijatelju, tužitelju u nekoliko navrata pomagao čistiti maslinik koji on obrađuje a koji se nalazi na tom području a prvi put mu je pomogao čistiti maslinik pred nekih 10 godina ( saslušan je 2006.g. dakle 1996.g. ). Saslušani svjedoci nemaju preciznih saznanja o tome od koga je točno tužitelj kupio predmetne nekretnine, za koju cijenu, koje godine, jedino u što su sigurni je to da su kupljene prije Domovinskog rata, što nije uvjerljivo, obzirom da je to jedina okolnost koja je navodno svim saslušanim svjedocima bila poznata, osim što je svjedok GG, prijatelj tužitelja koji je naveo da je tužitelju svom prijatelju pomagao raditi u masliniku, s tim da mu je prvi puta pomogao 1996.g., dakle nakon požara.

11. Osim prijedloga da se saslušaju svjedoci, tužitelji nisu priložili niti predložili izvođenje drugoj dokaza na okolnost postojanja usmenog kupoprodajnog ugovora. Indikativno je da tužitelj u spis nije dostavio kupoprodajni ugovor iz 1993.g. već je isti pribavljen od Ureda porezne uprave i Katastra. Sukladno nalogu suda od 13. svibnja 2010.g. tužitelj je dostavio prijedloge ZG, prednika tužitelja, radi provođenja pojedinačnog ispravnog postupka na predmetnim nekretninama u kojima prednik tužitelja navodi:“ predlagatelj je stekao pravo vlasništva navedenih nekretnina na osnovi Kupoprodajnog ugovora od 19. ožujka 1993.g., na kojem je potpis prodavatelja MG“. što znači da tužitelji u pojedinačnom ispravnom postupku, u kojem je nužno predočiti neku ispravu na kojoj temelje svoj zahtjev, tvrde da su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli temeljem Kupoprodajnog ugovora iz 1993.g., a u predmetu radi naknade štete, u kojemu je potrebno da je tužitelj vlasnik stvari u trenutku nastanka štete, tvrde da su vlasništvo nekretnina stekli prije nastanka štete 1992. godine.

12. Vještak za poljoprivredu Zdravko Škarić u svom nalazu vještačenja od 28. srpnja 1995.g. naveo je da se na predmetnim nekretninama nalazilo 60 maslina starih 100 godina, 40 maslina starih 70 godina, 90 maslina starih 40 godina, a 35 stabala starijih od 100 godina, što znači da do trenutka izrade nalaza vještačenja tužitelj na predmetnim nekretninama nije zasadio nova stabla maslina, već je isključio obnovio stare masline.

13. Obzirom na sve navedeno, ovaj sud smatra da tužitelji u konkretnom slučaju nisu aktivno legitimirani za podnošenje tužbe za naknadu štete, slijedom čega nisu niti ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu štete iz čl. 154. ZOO ( NN 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96), koji zakon je vrijedio u vrijeme nastanka predmetne štete, kojima je propisano da se šteta nadoknađuje onome kome je nastala, da oštećeni u parnici mora dokazati da mu je nastala šteta, definirana odredbom čl. 155. ZOO – a kao umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

14. Kako je prednik tužitelja ŽGŽ stekao pravo vlasništva na predmetnim nekrentinama na osnovi Kupoprodajnog ugovora od 19. ožujka 1993.g., kao što i sam navodi u prijedlozima za pokretanje pojedinačnih ispravnih postupka u odnosu na predmetne nekretnine, dakle nakon požara koji se dogodio 25. kolovoza 1992. godine, štetom na predmetnim nekrentinama uslijed požara, tužitelju nije mogla biti umanjena imovina, jer u trenutku požara, predmetne nekretnine nisu ulazile u njegovu imovinu. Šteta je mogla nastati osobi koja je u trenutku nastanka štetnog događaja bila vlasnik nekretnine, koji je kupoprodajnim ugovornom od 19. ožujka 1993.g., kao prodavatelj mogao na njega prenjeti (ustupiti) pravo na naknadu štete( cesija potraživanja). Bez tog prijenosa, tužitelji nisu aktivno legitimirani.

15. Obzirom na sve navedeno tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

16. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s obzirom da je tuženika zastupao odvjetnik, te popisu troška koji je priložen u spisu, stoga je tuženiku obistinjen trošak kako slijedi: za zastupanje na ročištima 1.3.2017.g., 18.4.2023.g., 17.10.2023.g. 22.4.2025.g., 17.6.2025.g., 17.3.2026.g., sastav podneska od 19.7.2010.g., sastav žalbe od 9.11.2010.g., sve po 100 bodova, ukupno 800 bodova x 2,00 EUR iznosi 1.600,00 EUR, uvećano za 400,00 EUR na ime 25% PDV-a, iznosi 2.000,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Supetru, dana 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Heinrich

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. odvj. Josip Anzulović Mirošević, Supetar

2. odvj. Kruno Peronja, Split