REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-527/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Maji Karaman Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja pod 1) mal. IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) mal. UV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3) mal. ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] i zastupani po zz/majci RV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac, naspram tuženika- protivnika osiguranja MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi povišenja iznosa uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene dana 4. ožujka 2026. u nazočnosti majke i zz mal. tužitelja osobno, zamjenicu punomoćnika majke i zz mal. tužitelja i tuženika, a objavljene dana 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju posl.br. R1 Ob-246/2019 od 15. ožujka 2019. kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, klasa: 552-05/18-09/19, urbroj: 2175-11-15-18-5 koji je sklopljen dana 18. prosinca 2018.g. na način da je tuženik MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan doprinositi za uzdržavanje svoje maloljetne djece 1) IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečnim iznosom od 290,00 (dvjestodevedeset) eura (umjesto ranije dosuđenog mjesečno iznosa od 179,17 €/ 1.350,00 kn), 2) UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečnim iznosom od 290,00 (dvjestodevedeset) eura (umjesto ranije dosuđenog mjesečno iznosa od 172,53 €/ 1.300,00 kn) i 3) ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečnim iznosom od 290,00 (dvjestodevedeset) eura, (umjesto ranije dosuđenog mjesečno iznosa od 172,53 €/ 1.300,00 kn) i to uplatom na račun majke i zz tužitelja RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj računa IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod PBZ banke d.d., sve to počevši od donošenja sudske odluke te svaki mjesec ubuduće najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da je obroke dospjele počevši od donošenja ove presude do njene pravomoćnosti dužan platiti odjednom u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana dospijeća svakog obroka pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem mal. tužitelji traže da obroke dospjele počevši od podnošenja tužbe do donošenja ove presude tuženik plati odjednom u roku 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se MV OIB: [osobni identifikacijski broj], da počev od 17. travnja 2026. kao dana donošenja ove privremene mjere, mjesečno novčano doprinosi za uzdržavanje svoje maloljetne djece 1) IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) UV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3) ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečnim iznosom od 290,00 (dvjestodevedeset) eura po mal. djetetu, do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i zz mal. djece RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj računa IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod PBZ banke d.d. , a u slučaju zakašnjenja uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na pojedini mjesečni obrok teče od dana dospijeća pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda.

III. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi mal. tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 840,00 (osamstočetrdeset) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda je dana 9. rujna 2025. zaprimljena tužba malodobnih tužitelja IV, UV i ČV, svi iz [adresa], zastupanih po zakonskoj zastupnici i majci RV, a ova po punomoćniku, radi povišenja doprinosa za uzdržavanje, kojom tužitelji traže da sud izmijeni iznose uzdržavanja određenim pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj R1 Ob-246/2019 od 15. ožujka 2019., te naloži tuženiku da na ime doprinosa za uzdržavanje svakog od malodobnih tužitelja plaća mjesečni iznos od po 290,00 eura, umjesto dosadašnjih iznosa od 179,17 eura za tužiteljicu IV, odnosno po 172,53 eura za tužitelje UV i ČV, uz uplatu na račun zakonske zastupnice i uz zakonsku zateznu kamatu, sve uz zahtjev za naknadu parničnog troška. Istom je tužbom predložena i privremena mjera istovjetnog sadržaja, s trajanjem do pravomoćnog okončanja postupka.

2. U tužbi se pojašnjava da je navedenim pravomoćnim rješenjem ovoga suda odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su zakonska zastupnica malodobnih tužitelja i tuženik sklopili dana 18. prosinca 2018., te da je tim planom tuženiku naložen doprinos za uzdržavanje tužiteljice IV mjesečnim iznosom od 1.350,00 kuna (179,17 eura), a za uzdržavanje. tužitelja UV i ČV mjesečnim iznosima od po 1.300,00 kuna (172,53 eura). Dalje se navodi da učiteljica IV, rođena **.**.2009., pohađa treći razred srednje strukovne škole u [adresa], dok učitelji UV, rođen **.**.2011., i ČV, rođena **.**.2012., pohađaju osmi razred Osnovne škole Kamešnica u [adresa]. Tužitelji ističu da nemaju posebne potrebe izvan onih primjerenih njihovih dobi, ali da su u odnosu na vrijeme sklapanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na njihovoj strani izmijenile okolnosti na način da su im povećane potrebe za prehranom, odjećom i obućom, što prema njihovom navodu potvrđuju i znatno uvećani iznosi određeni Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 2025. Budući da zakonskoj zastupnici malodobnih tužitelja nisu poznati podaci o tome gdje tuženik radi niti o visini njegovih mjesečnih primanja, predloženo je da te podatke sud službenim putem pribavi od tuženika.

3. Na tužbu je tuženik, postupajući po pozivu ovoga suda od 19. rujna 2025., podnio pisani odgovor zaprimljen kod ovoga suda dana 14. listopada 2025., u kojem u bitnome osporava tužbeni zahtjev. U odgovoru tuženik navodi da nije financijski u mogućnosti na mjesečnoj osnovi uplaćivati iznos od 970,00 eura, koliko bi ukupno iznosilo traženo uzdržavanje za troje djece po 290,00 eura mjesečno, iz razloga što ima ovrhe po računu, te da njegova mjesečna primanja iznose u rasponu od 570,00 eura do 630,00 eura i isplaćuju se na zaštićeni račun. Izjavljuje da će po nalogu suda naknadno dostaviti svu potrebnu dokumentaciju u prilog tim navodima. Tuženik u odgovoru nadalje ističe da od 2018. svakog mjeseca uredno isplaćuje uzdržavanje, te da sudjeluje u odgoju djece i na način da plaća polovicu troškova kao što su ekskurzije, izleti, pričesti, kriza, školski troškovi i oprema, odjeća, obuća, darovi i slično.

4. U daljnjem tijeku postupka malodobni tužitelji ostali su kod svih dotadašnjih navoda i prijedloga, ističući kako smatraju da su se, s obzirom na iskaz zakonske zastupnice i uzimajući u obzir dob malodobnih tužitelja te protek vremena od donošenja rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj R1 Ob-246/2019 od 15. ožujka 2019., ispunili uvjete za povišenje uzdržavanja, tim prije što su obuhvaćeni tužbom minimalni iznosi određeni Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta iz 2025. Nadalje su istaknuli kako iz iskaza samoga tuženika proizlazi da je isti radno sposoban te u mogućnosti mjesečno isplaćivati povišeni iznos uzdržavanja, navodeći da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te predlažući sudu da se raspravljanje i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, dok je tuženik, pozvan da se očituje o navedenim navodima izjavio kako nema što za kazati.

5. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u isprave u spisu, i to u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj R1 Ob-246/2019 od 15. ožujka 2019., uvid u izvadak iz obrtnog registra za obrt [obrt], izvod prometa po računu navedenog obrta kod Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od 23. svibnja 2025. (otvaranje računa) do 11. veljače 2026.

6. Na temelju tako provedenih dokaza te iskaza saslušanih stranaka, uzimajući u obzir i nesporne navode, sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje.

7. Među strankama nije sporno da su malodobni tužitelji djeca rođena u braku zakonske zastupnice mal. tužitelja i tuženika, da je brak pravomoćno razveden rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj R1 Ob- 246/2019 od 15. ožujka 2019. kojim je ujedno odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. prosinca 2018. te je tuženiku, kao roditelju koji ne stanuje s djecom, određeno doprinositi za uzdržavanje u visini od 1.350,00 kuna (179,17 EUR) za mal. IV te po 1.300,00 kuna (172,53 EUR) za mal. UV i mal. ČV, što ukupno za sve troje djece iznosi 524,23 EUR mjesečno, a koju je obvezao tuženik sve do rujna 2025. ispunjavao sukladno odluci, te da je, počevši od mjeseca rujna 2025., samoinicijativno povisio iznos na ukupno 600,00 eura mjesečno za svo troje djece.

8. Iz iskaza majke i zakonske zastupnice proizlazi da je mal. IV, rođena **.**.2009., u sedamnaestoj godini života i pohađa treći razred srednje strukovne škole u [adresa], dok mal. UV, rođen **.**.2011., i ČV, rođena **.**.2012., pohađaju osmi razred Osnovne škole Kamešnica u [adresa]. Kod njih ne postoje posebne materijalne potrebe trajnije prirode koje bi proizlazile iz njihovog zdravstvenog stanja; u odnosu na malodobnog UV, zbog slabijeg uspjeha u školi organiziraju mu se privatne instrukcije koje se kreću u rasponu od 12,00 do 15,00 EUR po satu, dva do tri puta mjesečno. Tužitelji stanuju s majkom, dok oca viđaju povremeno i to na način da jednu večer prespavaju kod oca svako 3-4 mjeseca, a malodobni UV, kako je iskazala majka, nešto češće jer ga samostalno posjećuje budući da stanuje u blizini.

9. Nadalje majka navodi da malodobni tužitelji stanuju s njom, a oca viđaju povremeno – po jednu noć svaka 3-4 mjeseca, dok UV oca posjećuje češće jer do njega odlazi sam biciklom. Iznosom koji tuženik plaća (530,0 eura za svo troje djece, a od rujna 2025. samovoljno povišenim na 600,00 eura) nije moguće pokriti sve materijalne potrebe djece, na što ga je majka djece upozoravala. Uplatu za siječanj 2026. još nije zaprimila. Navodi da je na ranije određenu visinu doprinosa za uzdržavanje otpadalo oko 170 eura po djetetu, što je primjerice IV jedva pokrivalo školsku užinu, a tuženik je na njenu primjedbu odgovorio da IV nije potrebno davati 5 eura za užinu jer burek košta 3 eura. Svi troškovi djece da padaju na majku. UV i ČV su u jesen 2025. sa školom bili u Vukovaru, pri čemu je škola tražila da djeca imaju sa sobom džeparac od najmanje 150,00 eura po djetetu a još ih je trebalo opremiti užinom za put, pokojim komadom odjeće i sl.; tuženik je dao po 50,00 eura, a ostalo je snosila majka. IV je u prosincu 2025. išla sa školom u Beč, što je koštalo 300,00 eura plus džeparac; tuženik nije dao ništa. Školske knjige i pribor za svu djecu kupila je isključivo majka. Odjeću i obuću isto kupuje sama. Djeca nemaju trajnih zdravstvenih potreba, no majka redovito vodi djecu liječnicima; UV je u studenom bio hospitaliziran, bez posebnih troškova po toj osnovi. Zbog slabijeg školskog uspjeha organizira mu repeticije 2-3 puta mjesečno, po 12,00-15,00 eura po satu ovisno o predmetu. Tuženik smatra da su njegova davanja dostatna i sugerira joj da nađe dodatni posao. U posljednjem razgovoru da je zaprijetio da će preuzeti jedno dijete kako bi plaćao manju alimentaciju. Inače da doprinosi neredovito – za razdoblje travanj–kolovoz 2025. nije uplaćivao, potom je odjednom podmirio zaostatke; u svibnju 2025., kada je IV bila krizma, nije uplatio ni alimentaciju ni na koji drugi način financijski doprinio organizaciji proslave. Majka živi s djecom u stanu u njezinom vlasništvu od 2024. godine, prethodno je 5 godina bila u podstanarstvu. Za uređenje stana podigla je kredit od 23.000 eura na deset godina s ratom od 230,00 eura mjesečno. Zaposlena je na neodređeno s primanjima od oko 1.200,00 eura, a režije iznose 200,00-250,00 eura mjesečno.

10. Iz iskaza tuženika proizlazi da je zaposlen na neodređeno vrijeme u BIT GRADNJI kao tesar, radi 35 sati tjedno, a ukupna neto plaća iznosi mu 980,00 eura. Od toga raspolaže iznosom od 640,00 eura koji prima na zaštićeni račun, dok mu se razlika od 330,00 eura plijeni kod FINE po osnovi dugova nastalih iz firme koja je bila u njegovu vlasništvu 2008. godine. Osim toga, dodatno zarađuje na crno 500,00– 600,00 eura mjesečno radeći kao tesar, i to 5-6 puta mjesečno po nekoliko sati poslijepodne, radnim danom ili vikendom. U vlasništvu ima kuću u [adresa], površine 65 m² u kojoj stanuje sa suprugom koja je nezaposlena. Drugih nekretnina nema, kao ni motornog vozila u vlastitom vlasništvu; koristi automobil od firme. Otplaćuje kredit od 110,00 eura mjesečno, ukupnog iznosa 5.000,00 eura, podignut radi podmirenja ranijih dugova. Nema druge djece koju bi bio dužan uzdržavati. Potvrdio je navod majke da je UV i ČV dao po 50,00 eura za izlet u Vukovar, dok IV nije dao džeparac za Beč jer, prema njegovu iskazu, nije znao za taj izlet budući da ga majka nije obavijestila, a ni sama IV s njim ne razgovara. Na pitanje o materijalnom doprinosu od rujna 2025. naovamo izjavio je da u tom razdoblju djeci nije kupio odjeću, obuću, knjige ni školski pribor. Naveo je da se za ljeto 2025. sjeća da je kupio tenisice i hlače te dao djeci džeparac, ali se ne može sjetiti u kojim iznosima. Na pitanje koliko bi mogao doprinositi za uzdržavanje djece odgovorio je da mu je i sadašnji iznos previše, ali da bi volio moći doprinositi u većem iznosu. Na pitanje suda od čega žive on i supruga s obzirom na ukupna primanja od oko 1.200,00 eura, nezaposlenost supruge i obvezu plaćanja uzdržavanja od 600,00 eura mjesečno, odgovorio je da se nekako snađu, da firma nekad posluje bolje, a nekad lošije, te da mu je supruga kazala kako su to njegova djeca i da ona neće sudjelovati u njihovu uzdržavanju, pa je on tu obvezu preuzeo na sebe.

11. Majka i zz mal. tužitelja osporila je kao neistinite navode tuženika da nema drugih izvora primanja, ističući da je firma u kojoj je zaposlen u vlasništvu njegove supruge, kao i službeno vozilo kojim se koristi, te da je ta ista tvrtka ljeta 2025. kupila quadove i bavila se njihovim iznajmljivanjem, zbog čega smatra da tuženik ostvaruje veće prihode nego što prikazuje.

12. Na pitanje suda tuženik je izjavio da je [obrt] obrt čija je osnivačica njegova supruga PV, kemijska tehničarka po zanimanju, koja je u obrtu zaposlena ali si ne isplaćuje plaću. Obrt je registriran za obavljanje građevinskih djelatnosti. Tuženiku nije poznato u kakvom je financijskom stanju obrt bio koncem 2025. godine. Naveo je da obrt ima račun kod Zagrebačke banke d.d., ali nije siguran. Potvrdio je da se obrt [obrt] bavio iznajmljivanjem quadova nešto u ljeto 2025., ali mu nije poznata ostvarena zarada.

13. Pregledom izvatka iz obrtnog registra za obrt [obrt] utvrđeno je da je obrt u vlasništvu PV sa sjedištem u [adresa], započeo sa radom u veljači 2023., registriran za obavljanje građevinskih radova, turističke usluge na quad vozilima, ugradnju stolarije i sl.

14. Pregledom izvoda prometa po računu navedenog obrta kod Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od 23. svibnja 2025. (otvaranje računa) do 11. veljače 2026. utvrđeno je da obrt aktivno obavlja registriranu djelatnost i ostvaruje prihode, a visina pojedinih priljeva ukazuje na poslovnu aktivnost koja nije zanemariva.

15. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio odgovarajuće odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje ObZ), te Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine" br. 75/25), koja je u primijenjeni od 3. svibnja 2025.

16. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 288. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mal. dijete, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta.

17. Tijekom postupka je valjalo utvrditi da li su se u međuvremenu izmijenile okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom donošenja ranije odluke tj. je li osnovan zahtjev mal. tužitelja da se povisi iznos uzdržavanja sa ranijih 1.350,00 kuna (179,17 eura) za mal. Lanu, odnosno po 1.300,00 kuna (172,53 eura) za mal. UV i mal. ČV, na iznos od 290,00 eura mjesečno po djetetu i to počev od dana donošenja ove presude pa ubuduće.

18. Odredbom čl. 314. st. 1. ObZ-a propisano je da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a koji minimalni iznos se određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to različito ovisno o dobi djeteta, primatelja uzdržavanja.

19. U konkretnom slučaju, polazeći od utvrđenja da je od donošenja rješenja kojim je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (15. ožujka 2019.) do trenutka presuđenja proteklo razdoblje od gotovo sedam godina, tijekom kojeg su malodobni tužitelji prešli iz dobi ranoga školskog, odnosno predškolskog uzrasta u dob srednjoškolskog, odnosno završnog osnovnoškolskog uzrasta, sa sukladnim i očitim uvećanim potrebama za prehranom, odjećom, obućom, školskim priborom, pravilnim izvanškolskim aktivnostima i redovitim troškovima obrazovanja, nesumnjivo je da su nastupile izmijenjene okolnosti u smislu članka 285. ObZ-a, koje opravdavaju ponovno određivanje visine doprinosa za uzdržavanje na strani tuženika kao roditelja koji s djecom ne stanuje.

20. Sukladno točki I. Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 75/25), kao postotak od prosječne mjesečne isplaćene neto naknade po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske koja je za 2024. godinu iznosila 1.318,00 eura, minimalni iznos ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta određen je u iznosu od 224,00 eura za dijete do 6 godina (17 %), 264,00 eura za dijete od 7 do 12 godina (20 %) te 290,00 eura za dijete od 13 do 18 godina (22 %).

21. Imajući u vidu da su svi malodobni tužitelji u trenutku podnošenja tužbe navršili 13. godinu života (tužiteljica IV, rođena **.**.2009., navršila je 16. godinu, tužitelj UV, rođen **.**.2011., navršio je 14. godinu, a tužiteljica ČV, rođena **.**.2012., navršila je 13. godinu), svi malodobni tužitelji spadaju u dobnu skupinu od 13 do 18 godina, za koji je minimalan iznos uzdržavanja koji je dužan platiti roditelju koji s djetetom ne stanuje iznosi 290,00 eura mjesečno po djetetu.

22. Zakonski minimum uzdržavanja propisan gore citiranim Odlukama predstavlja obvezu svakog roditelja obveznika uzdržavanja koji je radno sposoban, makar bio nezaposlen i bez bilo kakvog prihoda ili imovine.

23. Ocjenjujući mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja u smislu članka 313. ObZ, sud je pošao od njegova iskaza prema kojemu ukupno raspolaže s oko 640,00 eura mjesečno iz radnog odnosa (od plaće od 980,00 eura umanjene za ovršnu pljenidbu od približno 330,00 eura), uz dodatni prihod od neprijavljenog rada u iznosu od 500,00 do 600,00 eura mjesečno, što zajedno iznosi od 1.140,00 do 1.240,00 eura raspoloživih mjesečnih primanja. Tuženik nema troškova najma stambenog prostora jer stanuje u vlastitoj obiteljskoj kući u [adresa], nema drugih uzdržavanih osoba osim djece-tužitelja, a jedini drugi redoviti financijski odljev, osim ovršne pljenidbe koja je već uračunata u raspoloživi iznos, jest kreditni obrok od 110,00 eura mjesečno koji za ovaj postupak nije relevantan u smislu odredbe čl. 313. st. 5. ObZ-a.

24. Sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz tuženika u dijelu koji se odnosi na njegovo zaposlenje u obrtu [obrt] te na vlasništvo obiteljske kuće. Međutim, sud nije prihvatio kao vjerodostojan onaj dio iskaza u kojemu tuženik tvrdi da ne raspolaže drugim materijalnim izvorima osim prijavljenih 640,00 eura i priznatog neprijavljenog rada od 500,00 do 600,00 eura mjesečno.

25. Naime, u pogledu navoda zakonske zastupnice malodobnih tužitelja o postojanju dodatnih materijalnih resursa kojima se tuženik objektivno koristi, sud iz provedenih dokaza utvrđuje da je obrt [obrt], vlasnice PV, supruge tuženika, aktivan poslovni subjekt registriran za djelatnost u građevinarstvu, s transakcijskim računom kod Zagrebačke banke d.d., na kojem nije zabilježena blokada, te da je iz izvatka prometa po tom računu za razdoblje od 23. svibnja 2025. do 11. veljače 2026. vidljiva redovita poslovna aktivnost obrta s kontinuiranim uplatama po osnovi izdanih računa te isplatama troškova poslovanja, plaća, javnih davanja i drugih uobičajenih poslovnih obveza. Pri vrednovanju ovoga dokaza sud naglašava da ne izjednačava prihode obrta s prihodima tuženika, budući da je nositelj djelatnosti njegova supruga te da se prihodi obrta ne mogu izravno pripisati tuženiku. Ipak, navedeni dokaz ima posrednu dokaznu vrijednost u dva pravca.

26. Prije svega, ocjenjuje se u kontekstu vjerodostojnosti iskaza tuženika. Naime, tuženik je iskazao da je njegova supruga zaposlena u obrtu kao kemijski tehničar, ali bez plaće, da je obrt u ljeto 2025. obavljao i djelatnost iznajmljivanja vozila quadova o čijoj zaradi nema saznanja, te da se on i supruga — koja je bez vlastitih primanja i koja se, prema njegovu iskazu, odrekla sudjelovanja u uzdržavanju njegove djece — „nekako snalaze" od njegovih raspoloživih 640,00 eura, od kojih valja odbiti kreditni obrok od 110,00 eura i troškove života dvočlanog kućanstva. Takav iskaz, ocijenjen u svjetlu utvrđene redovite poslovne aktivnosti obrta u kojemu su oba supružnika angažirana, a tuženik se uz to koristi i vozilom obrta za vlastite potrebe, ne može se prihvatiti kao potpuno vjerodostojan.

27. U drugom smjeru, provedeni dokazi doprinose ocjeni stvarne životne razine obiteljske zajednice u kojoj tuženik živi te materijalnih resursa koji su mu objektivno na raspolaganju. Ti resursi nadilaze iskazana novčana primanja i u konkretnom slučaju obuhvaćaju, pored vlastite plaće i neprijavljenih dodatnih zarada, korištenje infrastrukture obrta te očevidno funkcionalnu ekonomsku zajednicu sa suprugom čija je djelatnost aktivna i prihodovno ne bez značaja. Navedeni elementi, uzeti zajedno s priznanjem samog tuženika da bi „volio da može doprinositi u puno većem iznosu", jasno ukazuju na to da njegove stvarne materijalne mogućnosti ne odgovaraju minimalistički prikazanoj slici iz odgovora na tužbu i stranačkog iskaza te da je realan kapacitet tuženika za uzdržavanje vlastite djece znatno veći od iznosa koji je plaćao do rujna 2025., odnosno veći od iznosa koji je od rujna 2025. samoinicijativno počeo uplaćivati.

28. Obveza doprinosa za uzdržavanje troje malodobnih tužitelja u iznosu od po 290,00 eura mjesečno, što ukupno iznosi 870,00 eura, nalazi se u okvirima materijalnih mogućnosti tuženika. U prilog tome govori i okolnost da je obrt [obrt] registriran za obavljanje građevinskih djelatnosti, a osnovala ga je i formalno vodi njegova supruga koja je po struci kemijski tehničar — zanimanje koje nema nikakve veze s građevinarstvom. Iz toga je razvidno da je obrt faktički osnovan kako bi tuženik, koji je po zanimanju tesar, mogao obavljati poslove u građevinskoj djelatnosti, ali bez prijave visokih osobnih prihoda, što je u njegovom interesu s obzirom na to da se prema utvrđenim okolnostima spisa nalazi u blokadi po osnovi starih dugova. Tesar je pritom zanimanje koje je na tržištu rada izrazito traženo i koje omogućuje ostvarivanje nadprosječnih prihoda, što se i odražava u utvrđenom neprijavljenom dodatnom radu u iznosu od 500,00 do 600,00 eura mjesečno, koji tuženik sam nije poricao.

29. Uzimajući sve navedeno u obzir, nakon podmirenja obveze uzdržavanja i redovnih osobnih troškova života te otplate kredita, a imajući u vidu da stanuje u vlastitoj kući bez troška najma i raspolaže vozilom u vlasništvu obrta, tuženik ima osigurana sredstva dostatna za podmirenje vlastitih životnih potreba. Ujedno, s obzirom na nesporno utvrđenu radnu sposobnost tuženika i njegove godine života (39), kao i na činjenicu da je po zanimanju tesar — traženo zanimanje na tržištu rada koje mu objektivno omogućuje ostvarivanje prihoda iznad prijavljenog minimuma — sud ocjenjuje da je dosuđeni iznos uzdržavanja realan i u okvirima onoga što tuženik može i mora snositi kao roditelj troje malodobne djece.

30. S druge strane, iz iskaza zakonske zastupnice mal. tužitelja nesporno proizlazi da ona svoj dio obveze uzdržavanja malodobnih tužitelja ispunjava, pored novčanog doprinosa razmjerno svojim primanjima od oko 1.200,00 eura mjesečno uz otplatu stambenog kredita za stan u kojemu djeca stanuju, i kroz svakodnevnu neposrednu skrb, njegu, odgoj ali da ujedno zadovoljava i materijalne potrebe djece što je prvenstvena obveza tuženika u smislu odredbe čl. 310. st. 1. ObZ-a

31. Slijedom svega navedenog, sud je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na povećanje uzdržavanja prihvatio te je pod točkom I. izreke ove presude izmijenio iznos uzdržavanja određen rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj R1 Ob-246/2019 od 15. ožujka 2019. na način da je tuženiku naloženo doprinositi za uzdržavanje svakoga od malodobnih tužitelja mjesečnim iznosom od 290,00 eura, koji iznos odgovara minimalnom iznosu propisanom važećom Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za dobnu skupinu od 13 do 18 godina u kojoj se tužitelji nalaze i u potpunosti je usklađeno s materijalnim mogućnostima tuženika utvrđenim u ovom postupku, uz uplatu na račun zakonske zastupnice kod Privredne banke Zagreb dd specificiran u izreci presude, te s početkom primjene od dana donošenja ove presude, svaki mjesec ubuduće najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu.

32. S obzirom na to da presuda do pravomoćnosti ne postaje izvršna, obroke dospjele u razdoblju od dana donošenja ove presude do njezine pravomoćnosti, kako je to u tužbenom zahtjevu i zatraženo, tuženik je dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, u visini koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u skladu s odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

33. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva u kojemu se tražilo da tuženik plati odjednom, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, obroke su dospjele u razdoblju od podnošenja tužbe do donošenja ove presude, sud je takav dio zahtjeva odbio kao neosnovan, kako je to pod točkom II. izreke presude i odlučeno.

34. Naime, budući da su malodobni tužitelji tužbenim zahtjevom povećanje uzdržavanja tražili počevši od dana donošenja sudske odluke — a ne od dana podnošenja tužbe — sud je zahtjev u tom obliku i usvojio. Posljedično, povišeni iznos uzdržavanja od 290,00 eura po djetetu nije određen za razdoblje prije donošenja ove presude, zbog čega ne postoje dospjeli, a neisplaćeni obroci po povišenom iznosu koje bi tuženik bio dužan podmiriti odjednom u roku od 15 dana pa je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev odbiti kako je odlučeno pod točkom II. izreke.

35. Privremena mjera određena je na temelju odredbe članka 529. st.1. toč. 2. i st.2., čl. 538. st. 1. i 2., 539. i 543. ObZ-a, prema kojoj sud može tijekom postupka odrediti privremenu mjeru radi uzdržavanja ako je to potrebno radi zaštite interesa maloljetnog djeteta.

36. Sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Presudom ovoga suda od 17. travnja 2026. tuženiku je naloženo plaćanje povećanog doprinosa za uzdržavanje u iznosu od 290,00 eura po djetetu mjesečno. Međutim s obzirom na to da izjavljena žalba protiv presude u skladu s mjerodavnim procesnim pravilima ne odgađa ovrhu, a vrijeme nastupa pravomoćnosti presude ne može se unaprijed sa sigurnošću predvidjeti, postoji stvarna potreba za osiguranjem kontinuiranog podmirenja tekućih životnih potreba malodobnih tužitelja za cijelo vrijeme dok postupak ne bude pravomoćno okončan. Malodobna djeca imaju tekuće i svakodnevne potrebe koje ne trpe odgodu, a njihova majka i zakonska zastupnica snosi veći dio cjelokupnog tereta njihova uzdržavanja. Čekanje na pravomoćnost presude bez određivanja privremene mjere dovelo bi do toga da djeca u međuvremenu ne bi imala osiguran doprinos za uzdržavanje u iznosu koji je ovom presudom utvrđen kao primjeren njihovim potrebama i mogućnostima tuženika.

37. Iz navedenih razloga sud je, štiteći interes malodobnih tužitelja, odredio privremenu mjeru kojom se tuženiku nalaže plaćanje uzdržavanja u povećanom iznosu od 290,00 eura po djetetu mjesečno počevši od 17. travnja 2026. kao dana donošenja ove odluke, i to do pravomoćnog okončanja postupka ili drugačije odluke suda.

38. O troškovima postupka sud je odlučio na temelju članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 36/24) u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), a ujedno takvu odluku sud nalazi pravičnomu u smislu odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a vodeći računa o svim okolnostima slučaja i ishodu postupka.

39. Naime, iako malodobni tužitelji nisu uspjeli s cjelokupnim postavljenim zahtjevom (s obzirom na točku II. izreke), riječ je o odbijanju zahtjeva u uzgrednom i razmjerno neznatnom dijelu, koji nije utjecao ni na visinu dosuđenog iznosa uzdržavanja ni na opseg provedenih radnji u postupku.

40. Mal. tužiteljima je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u vidu jednokratne nagrade u visini od 200,00 bodova sukladno Tar. br. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz uvećanje od 20% sukladno Tbr. 40. toč. 1. Tarife. Na dosuđeni iznos troška obračunat je i PDV od 25%, pa je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 600,00 eura. Mal. tužiteljima priznat je i trošak sastava prijedloga za određivanje privremene mjere te je isti odmjeren prema Tbr. 11. toč. 2. Tarife u visini od 80 bodova, odnosno 160,00 eura (Tbr. 54.), što uz uvećanje od 20% sukladno Tbr. 40. toč. 1. Tarife i pripadajući iznos PDV-a od 25 % daje ukupno 240,00 eura, a budući da privremena mjera po svojoj procesnoj prirodi odgovara postupku osiguranja.

41. Slijedom navedenog, mal. tužiteljima je priznat parnični trošak od ukupno 840,00 eura kako je odlučeno pod točkom IV. izreke rješenja. Na navedeni iznos tuženik je dužan platiti i zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Splitu, 17. travnja 2026.

S U D A C:

Maja Karaman Grbavac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Protiv rješenja kojim je određena privremena mjera radi uzdržavanja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 8 dana od dana primitka odluke, dok protiv rješenja kojim je odlučeno o parničnom trošku nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- majci i zz mal. tužitelja po pun.

- tuženiku

- Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Sinj- po pravomoćnosti