Poslovni broj: Us I-2095/2024-17

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VRATA PILE j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 06303264735, kojeg zastupa opunomoćenica Helena Aleksić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Grad Dubrovnik, Gradsko vijeće, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: 21712494719, radi odabira najpovoljnijeg ponuditelja za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, nakon javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Odluka tuženika Grad Dubrovnik, Gradsko vijeće, KLASA: UP/I- 342-01/24-02/149, URBROJ: 2117-1-09-24-01 od 29. srpnja 2024. o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika (15. MIKROLOKACIJA "Plaža Solitudo Mandrač" broj lokacije 15.3), te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog spora u iznosu od 2.000,00 (slovima: dvije tisuće) eura u roku od 60 dana od dana zaprimanja pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenom Odlukom tuženika o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika (15. MIKROLOKACIJA "Plaža Solitudo Mandrač" broj lokacije 15.3) trgovina na malo izvan prodavaonice, rashladni uređaj za prodaju sladoleda u pića u konfekcioniranom obliku (1 komad) na rok od 5 godina, je utvrđeno kako je ponuda ponuditelja Ponat 2021 d.o.o. iz Dubrovnika pravodobna i potpuna, te se to trgovačko društvo sa ukupno ostvarenih 75 bodova prema kriterijima iz članka 33. Plana upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Dubrovnika za razdoblje od 2024 – 2028. godine (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, broj 5/24, daje Plan) utvrđuje najpovoljnijim ponuditeljem za lokaciju 15.3 sa ponuđenom godišnjom naknadom u iznosu od 5.000,00 EUR.

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 28. kolovoza 2024. tužitelj pobija predmetnu odluku tuženika, te ističe kako je tom odlukom došlo do eklatantne povrede odredbi Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Ustava RH, Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 83/23, Zakona o koncesijama, Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), Zakona o upravnom sporu („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS). Ujedno pobija osporenu Odluku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pojašnjava kako ponuda tužitelja navodno ne udovoljava uvjetima ponovljenog natječaja, jer da na Obrascu 1 nije upisan broj računa ponuditelja s naznakom banke kod koje je otvoren, međutim, s tim u vezi ističe kako je navedeno trebalo učiniti zbog povrata jamčevine, dok je tužitelj dostavio sredstvo osiguranja za ozbiljnost ponude – zadužnicu ovjerenu od javnog bilježnika ispunjenu na visinu početnog godišnjeg iznosa naknade za dozvolu na pomorskom dobru. Stoga, a kako tužitelj nije uplatio novčani polog na račun Grada Dubrovnika, kako nije niti bio dužan dostaviti naziv banke i broj računa. Pri tome ukazuje kako imatelj dozvole nije niti ispravno popunio zadužnicu. Također, ističe kako su Hoteli Maestral d.o.o. u Javnom natječaju za dodjelu dozvole na pomorskom dobru odabrani kao imatelj dozvole na 21. Mikrolokaciji, unatoč činjenici što u Obrascu 1 nisu naveli naziv banke i broj računa, pa je razvidno kako se radi o neravnopravnom i nestručnom postupanju Povjerenstva i Gradonačelnika. Nadalje, ističe kako mu je dostavljanjem samo izreke pobijane odluke povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku. Tužitelj također ukazuje kako je u konkretnom slučaju javni natječaj raspisan 8. travnja 2024., odnosno nakon isteka roka iz članka 71. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, a koji je određen do 1. veljače tekuće godine, te koji rok je prema uputi Ministarstva mora, prometa i infrastrukture produljen do 15. veljače 2024., a odluka nije donesena u roku od 30 dana od dna isteka roka za dostavu ponuda, već 62 dana nakon, odnosno 27. lipnja 2024. Nadalje, ističe kako je za predmetnu lokaciju 15.3. Gradsko vijeće donijelo odluku kojim je predložilo Gradonačelniku ponavljanje Javnog natječaja, koji je i objavljen 5. srpnja 2024., u kojem je navedeno kako je rok za podnošenje prijava od 5. do 15. srpnja 2024., a što kako je suprotno članku 27. Plana, kojim je propisano kako rok ne može biti kraći od 10 radnih dana, pa je ponovljeni javni natječaj protivan Planu upravljanja i Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama. Zaključno, tužitelj ukazuje kako je ponovljenim javnim natječajem za djelatnost trgovine na malo izvan prodavaonice – rashladni uređaj za prodaju sladoleda i pića u konfekcioniranom obliku na lokaciji 15.3 raspisana dodjela dozvole na pomorskom dobru za jedan komad rashladnog uređaja, pa je prema stajalištu tužitelja ponovljeni javni natječaj za predmetu lokaciju sa nemogućim uvjetom, pri čemu iznosi razloge takvog stajališta. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti predmetnu Odluku tuženika od 29. srpnja 2024.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe kako je pobijana odluka potpuna i obrazložena, a njen sastavni dio kako je Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda od 24. srpnja 2024., pa su navodi tužitelja kako mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku potpuno netočni i neosnovani. Ističe kako je Grad Dubrovnik potpuno javno i transparentno proveo predmetni javni natječaj, na način da se otvaranje ponuda pristiglih po javnom natječaju audiovizualno snimalo i prenosilo u stvarnom vremenu na službenim internet stranicama Grada Dubrovnika, a cijeli postupak odabira najpovoljnijeg ponuditelja proveden u skladu sa Zakonom i uvjetima javnog natječaja, što je vidljivo iz cjelokupnog spisa predmeta. Napominje kako su svi ponuditelji bili ravnopravni prilikom odabira, slijedom čega su navodi tužitelja usmjereni na nezakonitost pobijane odluke promašeni i neosnovani. Nadalje, navodi kako tužitelj nije bio zakinut u ostvarivanju svojih prava u odnosu na druge ponuditelje. U odnosu na navode tužitelja kako je najpovoljniji ponuditelj krivo ispunio zadužnicu, ističe kako je predmetna zadužnica solemnizirana odnosno potvrđena od strane javnog bilježnika kojom se potvrđuje da ima snagu javnobilježničkog akta, slijedom čega Povjerenstvo kako nije imalo nikakvog razloga posumnjati u ispravnost i valjanost iste. Vezano za prigovor o povredi članka 71. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ističe kako je za raspisivanje Javnog natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje 2024. do 2028. prethodno bilo potrebno donijeti Plan upravljanja pomorskim dobrom, a donošenju Plana upravljanja pomorskim dobrom prethodi Uredba o vrstama djelatnosti i minimalne naknade za dodjelu dozvola na pomorskom dobru izdana od Ministarstva mora prometa i infrastrukture koja je stupila na snagu 9. veljače 2024. Navedenom Uredbom kako su zadane vrste djelatnosti i iznosi naknada na temelju kojih se raspisuje Javni natječaj. Nastavno ističe kako se nakon usvajanja Plana upravljanja pomorskim dobrom, koji je stupio na snagu 28. ožujka 2024., pristupilo izradi samog Natječaja koji je raspisan 8. travnja 2024. Mišljenja je kako se kod roka iz Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama radi o instruktivnom,a ne prekluzivnom roku, budući da tim zakonom nije propisana pravna posljedica u slučaju da se plan ne donesen u navedenom roku. Nadalje, a u odnosu na navode kako je tuženik u roku od 30 dana od dana isteka roka za predaju ponuda bio dužan donijeti odluku o najpovoljnijem ponuditelju, tuženik ističe kako se radi o instruktivnom, a ne prekluzivnom roku te ukoliko je tužitelj smatrao da su takvim postupanjem povrijeđena njegova prava, kako je imao mogućnost pokrenuti upravni spor i tužbom zahtijevati donošenje odluke koja nije donesena u propisanom roku. Ističe kako su navodi tužitelja neutemeljeni i ničim dokazani, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

4. Podneskom od 25. veljače 2026. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, iste osporavajući kao neosnovane, te je u bitnom ostao kod tužbenih navoda.

5. U sporu je održana rasprava 20. ožujka 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, kojom prilikom je opunomoćenica tužitelja u spis predala dvije presude ovog suda pod poslovnim brojevima Us I-2093/2024-9 od 9. ožujka 2026. i Us I-2368/2025- 15 od 24. veljače 2026., koje kako su donesene u istovrsnoj pravnoj stvari, samo u odnosu na druge lokacije. Nadalje, sud je na raspravi utvrdio kako u spor nije na strani zainteresirane osobe pozvao trgovačko društvo Ponat 2021 d.o.o. iz Dubrovnika, budući da je pregledom Sudskog registra utvrđeno kako je navedeno društvo brisano rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku pod brojem Tt-25/3046-2 od 9. rujna 2025.

6. Opunomoćenica tužitelja je popisala trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, sastava podneska od 25. veljače 2026., zastupanja na raspravi 20. ožujka 2026., svaka radnja po 500 bodova, ukupno 1500 bodova, odnosno 3.000,00 eura, te trošak izbivanja iz pisarnice 20. ožujka 2026. u trajanju od 7 sati od 175 bodova (7x25 bodova) te trošak naknade za prijevoz od 421,80 eura, odnosno ukupni trošak od 3.771,80 eura.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u sudskom spisu, te u dokumentaciju priloženu u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a nije provodio budući da su utvrđeno činjenično stanje, te dokumentacija priložena u spisu tuženika, dostatni za donošenje odluke u sporu.

8. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti predmetne Odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika (15. Mikrolokacija "Plaža Solitudo Mandrač" broj lokacije 15.3), pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava. Naime, tužitelj u bitnom prigovora kako predmetna odluka osim što je neobrazložena, je i nezakonita.

10. Iz sadržaja Odluke proizlazi kako su na Ponovljenom javnom natječaju za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje 2024.-2028. (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, broj 17/24) za predmetnu lokaciju, za obavljanje trgovine na malo izvan prodavaonice, rashladni uređaj za prodaju sladoleda i pića u konfekcioniranom obliku (1 komad), na rok od 5 godina zaprimljene tri ponude. Nadalje je utvrđeno kako ponuda ponuditelja "Braniteljska zadruga Mandrač" nije potpuna i nije uzeta u razmatranje, kako ponuda Vrata Pile j.d.o.o. iz Zagreba, ovdje tužitelja, ne udovoljava uvjetima Ponovljenog javnog natječaja, te da je ponuda ponuditelja Ponat 2021 d.o.o. pravodobna i potpuna, te je utvrđena najpovoljnija sa ukupno ostvarenih 75 bodova prema kriterijima iz članka 33. Plana, sa ponuđenom godišnjom naknadom u iznosu od 5.000,00 EUR.

11. Iz Zapisnika 1 o javnom otvaranju ponuda Klasa: 342-01/24-01/06, Urbroj:

2117-1-27/12-24-281 od 23. srpnja 2024., Zapisnika 2 o pregledu i ocjeni ponuda Klasa: 342-01/24-01/06, Urbroj: 2117-1-27/12-24-282 od 24. srpnja 2024. i Rang liste ponuditelja Klasa: 342-01/24-01/06, Urbroj: 2117-1-27/12-24-283 od 24. srpnja 2024., koji su sastavni dio osporene Odluke, proizlazi kako je nakon razmatranja pravodobne ponude tužitelja utvrđeno da na Obrascu I. nije upisan broj računa ponuditelja s nazivom banke kod koje je isti otvoren, kako je propisano točkom 1. (XIV. Sadržaja ponude) Ponovljenog javnog natječaja, slijedom čega je utvrđeno kako ponuda ne udovoljava uvjetima istog.

12. U točki XI. Ponovljenog javnog natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje 2024. -2028. je navedeno kako je ponuditelj dužan kao sredstvo osiguranja za ozbiljnost ponude Gradu dostaviti zadužnicu ovjerenu od javnog bilježnika ispunjenu na visinu početnog godišnjeg iznosa naknade za dozvolu na pomorskom dobru za koju se podnosi zahtjev ili novčan i polog u istom iznosu na račun Grada Dubrovnika, u kojem slučaju je uz ponudu potrebno dostaviti potvrdu o izvršenom plaćanju, te je navedeno da se ponuditeljima vraća jamčevina za ozbiljnost ponude u nominalnom iznosu i bez kamata u roku od najduže 30 dana od dana donošenja odluke po Ponovljenom javnom natječaju.

13. U točki XIV. Ponovljenog javnog natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje 2024. -2028., na koju se tuženik poziva, navedeno je što ponuda sadrži, te između ostalog, broj računa ponuditelja s nazivom banke kod koje je isti otvoren radi povrata jamčevine (podaci se upisuju u Obrazac I, pod toč. 1.).

14. Pregledom ponude tužitelja je utvrđeno kako je tužitelj uz svoju ponudu priložio zadužnicu, solemniziranu od strane Javnog bilježnika u Zagrebu, Kristijana Hukelja poslovni broj OB-6637/2024 „Zagreb, 15.07. 2024.“, kao jamčevinu za ozbiljnost ponude, a što je nesporno utvrđeno i od strane tuženika

15. Stoga, te s obzirom da iz točke XIV. Ponovljenog javnog natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje 2024. -2028., jasno proizlazi kako je broj računa i naziv banke ponuditelja potrebno navesti radi povrata jamčevine, što je i u Obrascu I u zagradama izričito navedeno, osnovano tužitelj prigovara formalističkom pristupu tuženika kako je ponuda tužitelja nepotpuna jer u Obrascu I isto nije naveo. Kako tužitelj nije platio polog kao jamčevinu, već je priložio ovjerenu zadužnicu, prema stajalištu suda osnovano je smatrao kako nije bio dužan navesti broj računa i naziv banke za povrat pologa, jer isti polog nije niti uplatio, a imajući u vidu kako u Obrascu I stoji: "Naziv banke i br. računa ponuditelja (radi vraćanja jamčevine)", dakle, nije općenito navedeno "Naziv banke i br. računa ponuditelja" već je stavljena jasna napomena "(radi vraćanja jamčevine)".

16. Nadalje, te uzimajući u obzir da je osporena odluka tuženika pojedinačni upravni akt, to znači da takva odluka mora biti i obrazložena na način kako to u vidu ima mjerodavna odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a, kojom je propisano kako obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, kakvo obrazloženje je u osporenom aktu u cijelosti izostalo, osnovano tužitelj prigovara da tuženik u obrazloženju pobijane odluke nije izložio činjenično stanje na temelju kojeg je donesena odluka u izreci, a o čemu ovisi i pravilnost zaključka tuženika.

17. U odnosu na prigovor tužitelja kako je u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 71. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, prema kojoj je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno do 1. veljače tekuće godine objaviti javni natječaj za dodjelu dozvola na pomorskom dobru, za istaći je kako je ovaj sud suglasan sa stajalištem tuženika kako se ne bi radilo o prekluzivnom roku, odnosno roku protekom kojeg ne bi bilo moguće više raspisati natječaj i dati dozvole.

18. Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a poništio osporenu odluku tuženika, te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, uz uputu iz članka 119. stavak 4. ZUS-a, pa je presuđeno kao pod točkama I. i II. izreke.

19. U ponovnom postupku tuženik je dužan, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno ispitati ponudu tužitelja, te ukoliko utvrdi da bi ponuda bila nepotpuna dati jasne i obrazložene razloge, pri tome uvažavajući prethodno iznijete primjedbe suda, u skladu sa odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS -a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

21. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 20. ožujka 2026. u iznosu od po 1.000,00 eura, ukupno 2.000,00 eura, bez uvećanja za pripadajući PDV. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 25. veljače 2026. , budući da se radi o ponavljanju tužbenih navode, a koje je tužitelj mogao istaknuti i na raspravi od 20. ožujka 2026., za koje zastupanje po odvjetniku mu je priznat trošak. Tužitelju također nije priznat zatraženi trošak na ime izbivanja iz pisarnice 20. ožujka 2026. u trajanju od 7 sati, u iznosu od 175 bodova (7 sati x 25 bodova za svaki započeti sat), te trošak naknade prijevoza u iznosu od 421,80 eura (Tbr. 49), budući da je sud ocijenio kako se ne radi o opravdanom trošku, koji se kao takav može prevaliti na trošak tuženika. Naime, tužitelj je odabrao da ga u sporu na sudu u Splitu zastupa opunomoćenik koji ima poslovno sjedište u [adresa], a što je njegovo pravo, premda je imao mogućnost angažirati opunomoćenika u osobi odvjetnika koji ima ured u sjedištu suda (Split), slijedom čega je sud ocijenio kako zatraženi trošak radi izbivanja iz pisarnice i trošak prijevoza ne može teretiti tuženika, već taj trošak opunomoćenik može naplatiti od strane, pa je u tom dijelu tužitelju odbijen zatraženi trošak.

22. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a.

U Splitu, 17. travnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv točke I. i II. izreke presude nije dopuštena žalba. Protiv točke III. (odluke o trošku) dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje točke III.

DNA:

1. VRATA PILE j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], putem opunomoćenice Helene Aleksić, odvjetnice u [adresa]

2. Grad Dubrovnik, Gradsko vijeće, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, uz povrat spisa

3. u spis