REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-5608/2021-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1) Brodotrogir d.d., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 02610134628 i tuženika pod 2) Servisni centar Trogir d.o.o., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 80858298578, zastupani po punomoćniku Nenadu Banovcu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika pod 1) i 2), prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 17. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženicima pod 1) Brodotrogir d.d., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 02610134628 i pod 2) Servisni centar Trogir d.o.o., Put Brodograditelja 16, OIB: 80858298578, kao pravni sljednik društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., Trogir, Put Brodograditelja 16, OIB: 99699042389 da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno na ime naknade štete iz osnove razlike neisplaćene otpremnine isplate tužiteljici VI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.173,94 Eur-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan i to u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata od podnošenja tužbe 17.04.2021. godine pa do presuđenja.
III/ Nalaže se tuženicima pod 1) i pod 2) da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 3.065,90 Eur-a zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 17.04.2021. godine tužiteljica navodi da se sa tuženikom pod 1) kao poslodavcem nalazila u ugovornom odnosu na neodređeno vrijeme od dana 1. svibnja 2014. godine za obavljanje poslova „Operativni planer II“. Ističe da je Tuženik pod 1) Brodotrogir d.d. je dana 1. srpnja 2017. godine prenio gospodarsku cjelinu Sektor brodogradilišta na društvo Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. čime je prenijet i Ugovor o radu imenovanog radnika. Navodi da je isti obaviješću od 14. lipnja 2017. tuženik pod 1) garantirao tužiteljici primjenu prava iz Kolektivnog ugovora od 17. srpnja 2006. godine na radnika do kraja svog restrukturiranja, garantirajući tužiteljici sva stečena prava. Ističe se da je tuženik pod 2) u odnosu na tužiteljicu sačinio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga broj 54/19 od dana 3. rujna 2019. godine, te da je navedenom odlukom tuženik pod 2) otkazao je tužiteljici ugovor o radu ne uzimajući u obzir da je tužiteljica u ugovornom odnosu u Brodotrogiru 14 godina, a kako proizlazi iz njene radne knjižnice. U tom smislu se navodi da je tuženik pod 2) trebao je tužiteljici priznati otpremninu u iznosu od 79.002,00 kn, a ne u iznosu od 24.272,95 kn. Nadalje je navedeno da je tuženik pod 2) kao poslodavac utvrđenje visine otpremnine temeljio na netočno utvrđenom trajanju radnog odnosa radnika, pa u svezi s time sa Pravilnikom poslodavca, koji je u dijelu isplate otpremnine radniku u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza priznato pravo na isplatu najviše 6 (šest) prosječnih mjesečnih plaća. Međutim, da je čl. 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17. srpnja 2006. godine utvrđeno da radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovanog odlukom vlasnika, isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne mjesečne plaće društva, po godini neprekidnog radnog staža provedenog u društvu. Također se navodi da je navedena plaća za period I-VI. mj. 2019. godine iznosila 5.643,00 kn netto. Ističe se da kako je predmetnim Kolektivnim ugovorom ugovoreno povoljnije pravo za radnika no što je određeno Pravilnikom o radu poslodavca, a imajući u vidu kogentne zakonske propise Zakona o radu, da je jasno da se na prestanak radnog odnosa radnika ima primijeniti najpovoljnija pravna norma koja regulira pitanje otpremnine. Radi naprijed navedenog da je tužiteljica je tuženiku ad 2) kao poslodavcu dana podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od dana 27. rujna 2020. godine kao i protiv istog i tužbu radi isplate dana 18. listopada 2019. godine, a koji predmet je kod Općinskog suda u Splitu vođen pod brojem Pr-798/2019 godine. Tijekom navedenog postupka tužiteljici je isplaćen dio otpremnine u iznosu od 24.272,95 kn, no ne i razlika otpremnine u iznosu od 54.729,05 kn. Ujedno, tijekom trajanja ovog parničnog postupka, tvrtka Brodotrogir d.d. da je u predstečajnom postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu pod brojem St- 115/2019 sudu dana 31. siječnja 2020. godine, sudu dostavila Plan restrukturiranja za period od 2019. do 2028. godine. Iz navedenog dokumenta razvidno je da restrukturiranje tvrtke BRODOTROGIR d.o.o. traje sve do 2028. godine, a do kada bi, imajući u vidu obavijest navedene tvrtke danu tužiteljici 14. lipnja 2017. godine, na prenesene radnike trebalo primjenjivati stečena prava iz radnog odnosa kod tvrtke BRODOTROGIR d.o.o. Ističe se da je time jasno da se prava radnika iz Kolektivnog ugovora iz 2006. godine u pogledu visine otpremnine vremenski protežu do kraja restrukturiranja koje traje do 2028. godine, neovisno o činjenici što je tvrtka BRODOTROGIR d.d. dana 16.svibnja 2019. godine jednostrano otkazala Kolektivni ugovor iz 2006. godine. Navodi se da je Brodotrogir d.o.o. osnivač tuženika pod 2) koje tvrtke su registrirane na istoj adresi, Trogir, Put brodograditelja 16 pa da su sve ove tvrtke solidarno odgovorne tužiteljici za isplatu otpremnine odnosno za naknadu štete u trenutku kada njezin rad u brodogradilištu prestaje. Također je istaknuto da se radi o osnivaču i tvrtki kćeri koje da koriste iste radnike, ista sredstva za rad i proizvodne procese, hale i strojeve, pa zbog njihove namjere izbjegavanja ispunjenja prethodno garantiranih, stečenih prava radnika, da ne bi smio ispaštati radnik. Nadalje je navedeno da je tužiteljica tijekom parničnog postupka vođenog pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu Pr-798/2019 stekla saznanje da osim njenog poslodavca tuženika pod 2) za stečene obveze prema radnicima odgovara i tuženik pod 1) i to sve do 2028. godine, a što radnicima tuženika pod 2) nije moglo biti poznato sve do početka 2020. godine, radi čega da su isti prethodno svoje zahtjeve i tužbe usmjeravali isključivo prema poslodavcu Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. U tom smislu se ističe da radi navedenog, isplate dijela tražbine te ekonomičnosti postupanja koju je tražio odjel suda za radne sporove Općinskog suda u Splitu, da tužiteljica nije podnosila novu tužbu protiv tvrtke Brodotrogir d.d. pa tražila pripajanja dvaju spisa već da je povukla tužbu u predmetu broj Pr-798/2019 te podnosi ovu tužbu tražeći utvrđenje solidarne odgovornosti za isplatu iz osnova naknade štete od strane tuženika pod 1/ i 2/. U navedenom smislu tužiteljica predlaže donošenje presudu kojom će se tuženike pod 1/ i 2/ solidarno obvezati na isplatu naknade štete iz osnove razlike neisplaćene otpremnine, a u iznosu od 54.729,05 Kuna. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 24.01.2026.godine (list 714-715 spisa) na način da ista s osnova naknade štete iz osnove razlike neisplaćene otpremnine potražuje solidarnu isplatu od tuženih pod /1 i 2/ u iznosu od 9.173,94 Eur-a sa kamatama.
2. Tuženik pod 1) i 2) u svom odgovoru na tužbu (list 47-51) navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika ad.1,obzirom da tužiteljica ovom tužbom potražuje isplatu koja bi proizlazila prestankom radnog odnosa kod tuženika ad.2. Navodi da je točno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod poslodavca Brodotrogir d.d. temeljem ugovora o radu br. 218/14 od 01.05.2014..god., odnosno da je po sili zakona, uslijed prijenosa gospodarske cijeline predmetni ugovor o radu prenesen na novog poslodavca ovdje tuženika Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. dana 01.07.2017.god. Istaknuto je da je o prijenosu ugovora o radu, sa poslodavca Brodotrogir d.d. na novog poslodavca Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., sukladno članku 137. ZOR-a, radnik obaviješten pisanom obavijesti u kojoj se navodi, citira se:„Na radnike s prenesenim ugovorima o radu, do završetka procesa restrukturiranja nastavlja se primjenjivati Kolektivni ugovor kojeg su Brodotrogir d.d. i Sinidikati sklopili 17. srpnja 2006 (čl. 16. stavak 1. Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d., Trogir (BRDT-R-A))“. U tom pogledu da u odnosu na navod tužitelja da se kolektivni ugovor mora primjenjivati do kraja Plana restrukturiranja vezanog i izglasanog u predstečajnom postupku tuženika, a kojipredstečajni plan restrukturiranja da traje od 2019. do 2028.god., pozivajući se na naprijed navedenu obavijest da je navedeni navod neosnova obzirom da se proces restrukturiranja iz naprijed navedene obavijesti odnosi na restrukturiranje koje je vezano uz privatizaciju tuženika i koje restrukturiranje je trajalo do travnja 2018. god., da bi se tek nakon toga kolektivni ugovor otkazao i isti prestao važiti. Ističe se da je plan restrukturiranja u trajanju 2019.-2028. a koji je izglasan u predstečajnom postupku St-115/2019 i koji je vezan za isti postupak i čini njegov sastavni i neodvojivo dio, treba jasno distancirati i razlikovati od Programa restrukturiranja koji je vezan i čini sastavni dio ugovora o prodaji i prijenosu dionica Brodotrogir d.d., Trogir (BRDT-R-A) od 06.travnja 2013.god. (dalje u tekstu: Ugovor o privatizaciji), a koji Program restrukturiranja da je trajao pet godina, a što da uostalom proizlazi iz Ugovora o privatizaciji i koji se spominje u obavijesti o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca. Naime, na stranici 54. Programa koji je sastavni dio Ugovora o privatizaciji da jasno stoji da isti traje 5 godina. ističe se da je evidentno da proces restrukturiranja koji se spominje u Obavijesti o prijenosu ugovora o radu tužitelja se odnosi na Program restrukturiranja koji je sastavni dio Ugovora o privatizaciji i koji program restrukturiranja da je trajao pet godina počevši od potpisa Ugovora o privatizaciji pa da je trajao do travnja 2018.god. Navodi se da se proces restrukturiranja koji se spominje u Obavijesti o prijenosu ugovora o radu, ne odnosi na Plan restrukturiranja koji je sastavni bio predstečajnog postupka St- 115/2019 nad tuženikom pa da jasno proizlazi kako iz vremenskog konteksta, tako i iz samog predstečajnog programa restrukturiranja obzirom da je raskid kolektivnog ugovora jedna je od mjera operativnog restrukturiranja predviđenih u predstečajnom Programu restrukturiranja 2019-2028. Ističe se da je obavijest o prijenosu ugovora donesena je 14.lipnja 2017.god. (dakle, za vrijeme restrukturiranja predviđenog Ugovorom o privatizaciji koje restrukturiranje je trajalo do travnja2018.), a Plan restrukturiranja da je vezan za predstečajni postupak donesen je tek 2019.god., dakle nakon prijenosa ugovora o radu tužitelja i predmetne obavijesti, kada se nije niti znaloda će tuženik završiti i predstečajnom postupku. U tom smislu se navodi da iz naprijed navedenog proizlazi neosnovanost navoda tužitelja da bi se na njega trebao primjenjivati predmetni kolektivni ugovor, obzirom da je isti raskinut u svibnju 2019.god., dakle nakon završetka procesa restrukturiranja vezanog uz ugovor o privatizaciji , a koji da se spominje u Obavijesti o prijenosu ugovora o radu. Ističe se da je Tužiteljica već u postupku pod brojem Pr-798/2019 tužila tuženika ad.2. radi isplate otpremnine po kolektivnom ugovoru društva Brodotrogir d.d., te da je tuženik je već detaljno obrazložio razloge zbog kojih tužiteljica nema pravo na otpremninu po kolektivnom ugovoru, obzirom da kolektivni ugovor u trenutku donošenja odluke o otkazu nije bio na snazi, budući da je isti otkazan. Nadalje, tuženici ističu da nije u pravu tužiteljica kada navodi da tuženik prilikom otkaza ugovora o radu nije uzeo u obzir trajanje radnog odnosa kod prijašnjeg poslodavca Brodotrogir d.d. Ističe se da je tužiteljica u radnom odnosu kod društva Brodotrogir d.d. bila zaposlena od 16.03.2005.god. pa do 30.06.2017. god. Navodi se da je prijenosom gospodarske cjeline, ugovor o radu tužiteljice prenesen na novog poslodavca, ovdje tuženika ad.2. s danom 01.07.2017.god., te da je tužiteljici, s obzirom na joj je odluka o otkazu dostavljena 13.09.2019.god. protekom otkaznog roka od dva mjeseca i dva tjedna, radni odnos prestao kod tuženika ad.2 s danom 27.11.2019.god. Navodi se da prilikom donošenja odluke o prestanku ugovora o radu, poslodavac je tužiteljici uzeo u obzir i trajanje radnog odnosa kod prijašnjeg poslodavca Brodotrogir d.d., te da je shodno tome i donijeta odluka o trajanju otkaznog roka od dva mjeseca i dva tjedna. Što se tiče visine otpremnine, navodi se da je poslodavac istu odredio primjenom odredbi članka 126. Zakona o radu obzirom da kod tuženika nije na snazi nikakav kolektivni ugovor, niti je pravilnikom o radu ili ugovorom o radu drugačije određeno. Stoga je tužiteljici otpremnina određena sukladno odredbama Zakona o radu i to jedna trećina prosječne plaće u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca (uključujući i rad kod prijašnjeg poslodavca Brodotrogir d.d., ali ne više od šest prosječnih plaća tužiteljice. Navodi se da kod tuženih nije na snazi kolektivni ugovor obzirom da je isti otkazan Odlukom broj 13/19 od 16.05.2019.god. koju je donio poslodavac Brodotrogir d.d. koji je bio stranka i potpisnik predmetnog kolektivnog ugovora. Ističe se da je predmetna odluka o otkazu kolektivnog ugovora dostavljena sindikatima i to Nezavisnom sindikatu putem sindikalnog povjerenika ĆI, te Sindikatu Metalaca Hrvatske putem sindikalnih povjerenika OI i ŽI. Navodi se da obzirom da su potpisnici kolektivnog ugovora isti dan, 16.05.2019.god. obaviješteni o otkazu kolektivnog ugovora, da je od navedenog datuma je počeo teći otkazni rok od tri mjeseca, a koji da je istekao 16.08.2019.god., kada je kolektivni ugovor konačno prestao važiti. Nadalje se navodi da je o otkazu kolektivnog ugovora obaviješten je i Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, Odsjek za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, a koje tijelo da je dopisom od 29.svibnja 2019.god. evidentiralo otkaz predmetnog kolektivnog ugovora sukladno zakonu. Radi svega navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu od 16.03.2008.godine i 11.08.2008.godine (list 5-7 spisa); zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 26.rujna 2019.godine (list 8-11 spisa); obavijesti o prenošenju ugovora o radu od 14.lipnja 2017.godine (list 11-13 spisa); Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama poslodavca od 17.07.2006.godine (list 13-17 spisa); Plana restruktruiranja Brodotrogira d.d. od 2019-2028.godine (list 17-42, te 234-334 spisa); ugovora o prijenosu dionica Brodotrogir Brodotrogir d.d., Trogir (BRDT-R-A) od 06.04.2013.godine s programom restrukturiranja, rješenja o otvaranju predstečajnih postupaka tuženika, KU-a za društvo Brodotrogir d.d. od 17.srpnja 2006.godine; odluke o otkazu kolektivnog ugovora, e-mail korespodencije od 16.05.2019.godine i 18.05.2019.godine, dopisa Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za rad, zdravstvo i socijalnu skrb, Odsjeka za rad, zdravstvo i socijalnu skrb od 29.svibnja 2019.godine, a koji su dokazi priloženi uz odgovor na tužbu tuženika (list 52-105 spisa); podataka iz sudskog registra (list 121-129 spisa); programa restrukturiranja društva Brodotrogir d.d. (list 130-200 spisa); rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj 1 St-115/2019-74 od 21.veljače 2020.godine (list 201-233 spisa); odluke o otkazu KU-a o pravima i obvezama poslodavca od 17.07.2006.godine, a koja odluka je broj 13/19 od 16.05.2019.godine (list 335-336 spisa); e-mailova (list 337-338 spisa); dopisa Sindikata metalaca od 28.03.2018.godine (list 339-340 spisa); dopisa Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odsjeka za zdravstvo i socijalnu skrb od 29.svibnja 2019.godine (list 341-342 spisa); presude Županijskog suda u Zagrebu broj 14 Gž R-1033/2021-2 od 08.lipnja 2021.godine vezano za predmet Općinskog suda u Splitu Pr-797/2019 koji se ne odnosi na tužiteljicu (list 343-351 spisa); Fininog očevidnika o redosljedima plaćanja (list 352-362 spisa); odluke tuženika pod 1/ od 16.03.2018.godine (list 363-364 spisa); dopisa i bilješki vezanih za kolektivno pregovaranje (list 365-457 spisa); dopisa Hrvatske brodogradnje-Jadranbrod d.d. tuženiku pod 1/ od 03.07.2018.godine (list 458 spisa); priloga uz podnesak tužiteljice od 17.04.2023.godine (list 467-650 spisa); odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 03.09.2019.godine (list 664-665 spisa); prijave i odjave tužiteljice iz osiguranja vezano za rad kod HBT d.o.o. Trogir (list 668-669 spisa); izvješća (list 670-672 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčela (list 706- 709 spisa); priloga uz podnesak tuženika od 16.02.2026.godine (list 727-794 spisa) Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice i zz tuženika na ročištu glavne rasprave od 23.svibnja 2025.godine (list 695-701 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.
4.Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.
5. Podneskom tuženika zaprimljenim pred ovim sudom dana 19.01.2023. (list 117-120 spisa) tuženici su obavijestili ovaj sud da je raniji tuženik pod Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. brisan iz sudskog registra temeljem ugovora o pripajanju s društvom sklopljenim s preuzimateljem društvom Servis centar Trogir d.o.o. koji je postao pravni sljednik Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. Tuženik je u prilogu navedenog podneska dostavio sudu podatke iz sudskog registra iz kojeg to proizlazi (list 124-129 spisa), a koje je ovaj sud pregledao.
6. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da se tužiteljica sa tuženikom pod 1/ Brodotrogir d.o.o. bila u ugovornom odnosu na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu zaključenih između tuženika pod 1/ i tužiteljice pod brojem 147/08, te 688/08 od 11.08.2008.godine najprije na radnom mjestu programera numeričkog trasiranja, a potom temeljem ugovora o radu broj 218/14 od 01.05.2014.godine na radnom mjestu operativnog planera II, a koja činjenica i proizlazi iz navedenih pregledanih ugovora o radu (list 5-7 spisa). Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni činjenica da je tužiteljičin ugovor o radu prenesen na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. sa danom 01.srpnja 2017.godine jer je tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. u skladu sa Programom restrukturiranja dana 20. prosinca 2013. godine sa Hrvatskom brodogradnjom Trogir d.o.o. zaključio ugovor o prijenosu gospodarske cjeline i to dijela koji obavlja djelatnost novogradnje, te je Dodatkom II tog ugovora o prijenosu gospodarske cjeline zaključenog u lipnju 2017.godine kao dan prijenosa ugovora o radu tužitelja na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. utvrđen 01.srpnja 2017.godine, a čime je radni odnos tužiteljice kod ranijeg poslodavca Brodotrogir d.d. prestao sa danom 30.lipnja 2017.godine. Sve navedeno nesporno proizlazi iz pregledane obavijesti o prenošenju ugovora o radu radnika Sektora brodogradilište na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.d. od 14. lipnja 2017.godine, a koja je obavijest što je među strankama nesporno dostavljena tužiteljici (list 11-13 spisa), a što tuženici u ovom postupku ne čine spornim. Nije sporna ni činjenica da je drugotuženik u ovom postupku Servisni centar Trogir d.o.o., Put brodograditelja 16 pravni slijednik društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. budući je u sudskom registru izvršeno brisanje društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. zbog pravomoćno okončanog pripajanja ovog društva Servisnom centru Trogir d.o.o., a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj Tt-21/11418-2 od 06.10.2021.godine i iz priloženih izvadaka iz sudskog registra.
7. Među strankama u ovom postupku također nije sporna činjenica da je društvo Hrvatska brodogradnja Trogir d.d. tužiteljici otkazalo spomenuti ugovor o radu zaključen dana 01.05.2014. godine odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 03.09.2019.godine, a koja činjenica i proizlazi iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 03.09.2019.godine (list 664-665 spisa). Iz sadržaja navedene odluke o otkazu proizlazi da je društvo Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o.. tužiteljici otkazao navedeni ugovor o radu za radno mjesto operativni planer II radi poslovno uvjetovanih gospodarskih razloga s otkaznim rokom u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna, te da joj je navedenom odlukom o otkazu utvrdio da tužiteljici pripada pravo na otpremninu u iznosu od 24.272,95 Kuna. Iz sadržaja navedene odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici nije razvidno na koji način je društvo Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. došlo do izračuna otpremnine u navedenom iznosu.
8. Nadalje među strankama nije sporna ni činjenica da je prvotuženik u ovom postupku Brodotrogir d.d. odlukom od 16.svibnja 2019.godine otkazao Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca, a koji ugovor je sklopljen 17.srpnja 2006.godine, a što je i razvidno iz pregledane odluke tuženika pod 1/ od 16.05.2019.godine (list 335-336 spisa). Nije sporno da je tuženik pod 1/ odlučio jednostrano otkazati navedeni kolektivni ugovor zbog nedostatka likvidnih sredstava koji je Brodotrogir d.d. doveo u tešku materijalnu situaciju , a uslijed koje nije bio u mogućnosti ispunjavati svoje obveze po dospijeću.
9. Ono što je u ovom postupku sporno i što je trebalo utvrditi je činjenica da li je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 1/ i 2/ u ovom postupku, te da li tuženici pod 1/ i 2/ mogu biti solidarni obveznici isplate zatražene razlike otpremnine tužiteljici, te da li se u odnosu na zatraženu isplatu razlike otpremnine u ovom postupku mogu primjenjivati odredbe Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključenog 17.srpnja 2006.godine, te da li je u tom smislu osnovano potraživanje tužiteljice na ime razlike neisplaćene otpremnine u iznosu od 9.173,94 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
10. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom postupku istaknut od strane tuženika pod 1/ i 2/ ovaj sud navedeni prigovor smatra u cijelosti neosnovanim. Naime, u odnosu na tuženika pod 2/Servisni centar Trogir d.o.o. potrebno je istaći da je upisom pripajanja društva Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. društvu Servisni centar Trogir d.o.o., te brisanjem prednika tuženika pod 2/ Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. iz sudskog registra temeljem spomenutog rješenja Trgovačkog suda u Splitu Tt-21/11418-2 od 06.listopada 2021.godine tuženik pod 2/ Servisni centar Trogir postao univerzalni pravni slijednik navedenog pripojenog društva Hrvatske brodogradnje Trogir te je stupio u sve pravne odnose pripojenog društva, te upisom navedenog pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj (tuženik pod 2/) imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja tuženika pod 2/. Tužiteljica je stekla pravo na isplatu otpremnine sukladno odredbi članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine (list 13-17 spisa) kod Brodotrogira d.d. kao njenog prvog poslodavca, te njeno pravo na isplatu otpremnine proizlazi iz sadržaja odredbe članka 31. navedenog KU-a kojom je ugovoreno da radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovano odlukom vlasnika isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne mjesečne plaće Društva po godini neprekidnog radnog staža provedenog u Društvu, te je u istoj odredbi navedeno da će se o navedenom zaključiti odgovarajući sporazum između poslodavca i radnika. Da pravo tužiteljice na otpremninu predstavlja pravo iz radnog odnosa kojeg je tužiteljica temeljem navedenog KU-a stekla kod prvog poslodavca proizlazi i iz sadržaja obavijesti tuženika pod 1/ tužiteljici o prenošenju njegovog ugovora o radu na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. od 14. lipnja 2017.godine (list 11-13 spisa) budući se u navedenoj obavijesti izrijekom navodi da tužiteljica kao radnica čiji je ugovor o radu prenesen na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekla do dana prenošenja ugovora o radu pa i prava u vezi sa otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda proizlazi da je pravo tužiteljice na potraživanje isplate otpremnine od poslodavca nastalo već kod njenog ranijeg poslodavca Brodotrogira d.d. budući joj je u navedenoj obavijesti ovo pravo priznao i sam tuženik pod 1/, te se radi u tom smislu o stečenom pravu tužiteljice da potražuje isplatu otpremnine solidarno i od ranijeg poslodavca tuženika pod 1/ i od univerzalnog pravnog sljednika tuženika pod 2/, a na kojeg su pripajanjem prešla sva prava i obveze pa tako i obveza na isplatu dugovane otpremnine tužitelju. Solidarna odgovornost tuženika pod 1/ i 2/ u ovom postupku kao ranijeg poslodavca i pravnog sljednika novog poslodavca proizlazi za sve obveze prema radnicima koje su nastale do dana prijenosa pa tako i za obvezu isplate otpremnine tužiteljici budući je tužiteljica ovo pravo stekla do trenutka prenošenja njenog ugovora o radu, a sve temeljem citirane odredbe članka 31. navedenog KU-a. Navedena solidarna obveza tuženih za isplatu otpremnine tužiteljici proizlazi iz sadržaja odredbe članka 137.stavka 13. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a), a kojom odredbom je propisano da ako se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti. Potrebno je istaći da je odredbom članka 137.stavka 3. ZR-a propisano da radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. ovog članka zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu te je u tom smislu potrebno istaći da je tužiteljica sukladno navedenoj odredbi do trenutka prenošenja ugovora o radu stekla pravo na isplatu otpremnine u visini jedne prosječne mjesečne plaće društva za kompletan radni staž stečen kod Brodotrogira d.d. do trenutka prenošenja njegovog ugovora o radu sve sukladno navedenoj odredbi članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine, dok je tuženik pod 2/ Servisni centar Trogir kao pravni sljednik Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. kao poslodavca na kojeg je bio prenesen tužiteljičin ugovor o radu sukladno onome što je propisano člankom 137.stavak 3. ZR-a preuzeo s danom prenošenja 01.07.2017.godine sva prava i obveze iz tužiteljičinog ugovora o radu pa i obvezu da tužiteljici sukladno onome što je propisano odredbom članka 137.stavka 13. ZR-a solidarno s tuženikom pod 1/ isplati dugovanu otpremninu sukladno onome što je navedeno u odredbi članka 31. citiranog Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine. Sve navedeno nesporno proizlazi i iz same nesporno utvrđene činjenice u ovom postupku da je tužiteljici tuženika pod 1/ priznao u obavijesti o prijenosu njenog ugovora o radu od 14.lipnja 2017. godine njena stečena prava pa i pravo na otpremninu temeljem citiranog KU-a o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine (list 11-13 spisa) te je u navedenoj obavijesti istaknuto da svi radnici pa samim time i tužiteljica, a čiji je ugovor o radu prenesen na ovog poslodavca zadržavaju sva stečena prava iz prenesenog ugovora radu te da se na iste nastavlja primjenjivati Kolektivni ugovor kojeg su tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. i Sindikati sklopili 17.07.2006.godine.
11. Prema onome što je sadržano u Direktivi Europske unije broj 77/187 EEC od 14.02.1977.godine proizlazi da je navedena Direktiva usmjerena na pružanje zaštite prava radnika u slučaju prijenosa ili preuzimanja poduzeća odnosno dijela poduzeća na temelju pravnog posla ili pripajanja. Citirana Direktiva predviđa obvezu novog poslodavca (u konkretnom slučaju tuženika pod 2/ kao pravnog sljednika ranijeg poslodavca) da poštuje prava i obveze iz ugovora o radu koji su postojali na dan prenošenja. Novi je poslodavac u tom smislu dužan poštovati kolektivne ugovore do njihova otkaza, isteka ili stupanja na snagu novog kolektivnog ugovora, te se ta obveza može ograničiti na rok ne kraći od godine dana. Naposljetku treba istaći da tuženik pod 1/ kao poslodavac koji je na novog poslodavca (Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o.), a čiji je pravni sljednik tuženik pod 2/ prenio gospodarsku cjelinu i to dio koji obavlja djelatnost novogradnje bio dužan novog poslodavca (Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o.) potpuno i istinito pisano izvijestiti o pravima radnika-konkretno tužiteljice čiji je ugovor o radu prenesen. Ovo je propisano odredbom članka 137.stavka 4. ZR-a. U svakom slučaju propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose ne utječe na ostvarivanje prava radnika čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca, a što je propisano odredbom članka 137.stavka 5. ZR-a. Nije dvojbeno da je tužiteljica od strane tuženika pod 1/, prednika tuženika pod 2/ HBT-a d.o.o, zaprimila obavijest o prenošenju svog ugovora o radu, a koja činjenica je i razvidna iz pregledane obavijesti tužiteljici o prenošenju njenog ugovora o radu od 1.06.2017.godine od strane tuženika pod 1/, (list 11-13 spisa) te da iz sadržaja tih obavijesti izrijekom proizlazi da je tužiteljica zadržala sva prava iz radnog odnosa kod Brodotrogira d.d. pa i prava vezana za otpremninu. Tuženici nisu sudu dostavili tijekom postupka u dokazne svrhe dokaz – obavijest Brodotrogira d.d. upućenu Hrvatskoj brodogradnji Trogir d.o.o. iz koje bi se nedvojbeno moglo utvrditi da je tuženik pod 1/ potpuno i istinito pisano izvijestio novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. o svim pravima radnika čiji su ugovori preneseni na Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. pa i o pravu na isplatu otpremnine radnicima čiji su ugovori o radu preneseni na novog poslodavca, niti takav dokaz prileže spisu. Međutim, navedeno je irelevantno budući propust poslodavca da novog poslodavca pisano izvijesti o pravima radnika čiji se ugovori prenose pa tako i o pravima tužiteljice vezanim za otpremninu ne utječe na ostvarivanje ovih prava radnika čiji je ugovor prenesen, u konkretnom slučaju tužiteljice (članak 137.stavak 5. ZR-a). Dakle sva prava vezano za isplatu otpremnine su prava tužiteljice nastala još kod tuženika pod 1/ kao ranijeg poslodavca tužiteljice, a ista su se prenijela na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o., a čiji je univerzalni pravni sljednik tuženika pod 2/ kao stečena prava tužiteljice , a stečeno pravo na isplatu otpremnine u odnosu na isplatu otpremnine je nastalo samim time već u trenutku kad je tužiteljičin ugovor o radu prenesen sa tuženika pod 1/ Brodotrogira d.d. na Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. i to temeljem onog što je bilo propisano odredbama spomenutog Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine su tuženici ad/1 i 2/ sukladno tome te sukladno odredbi članka 137.stavka 13. ZR-a solidarno odgovorni tužiteljici za eventualnu nastalu obvezu isplate razlike otpremnine slijedom čega je neosnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u ovom postupku.
12. U odnosu na spornu činjenicu da li je Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. ., a na koju je kao zadnjeg tužiteljičinog poslodavca tuženik pod 1/ prenio ugovor o radu, kad je odlukom o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovanom otkazu) od 03.09.2019.godine (list 664-665 spisa) prilikom izračuna i isplate otpremnine tužiteljici, trebao primijeniti odredbe spomenutog Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine ovaj sud je mišljenja da je prednik tuženika pod 2/ Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. . prilikom izračuna i isplate otpremnine tužiteljici prilikom poslovno uvjetovanog otkaza ugovor trebala primijeniti odredbu članka 31. navedenog KU-a, a ne odredbu članka 126.stavka 2. ZR-a budući je Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. kao novi poslodavac koji je od ranijeg tužiteljičinog poslodavca s danom 01.07.2017.godine preuzeo tužiteljičin ugovor o radu, a što je razvidno iz pregledane obavijesti Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. . tužiteljici od 14.06.2017..godine (list 11-12 spisa) trebao sa danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu preuzeti i sva prava i obveze iz tužiteljičinog ugovora budući je sukladno odredbi članka 137.stavka 3. ZR-a propisano da poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1. ovog članka preuzima sa danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu. Obzirom da se po pitanju prava na otpremninu i načina njenog obračuna na tužiteljicu kod ranijeg poslodavca tuženika pod 1/ i kod Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. na koju je prenesen tužiteljičin ugovor o radu trebala primjenjivati odredba članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine, Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., kao zadnji tužiteljičin poslodavac je bila dužna poštivati navedeni kolektivni ugovor do njegova otkazivanja isteka ili stupanja na snagu novog kolektivnog ugovora. Potrebno je istaći da je odredbom članka 57. citiranog Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine ugovoreno da se navedeni kolektivni ugovor sklapa na neodređeno vrijeme te da se počinje primjenjivati od 01.07.2006.godine. Nadalje, odredbom članka 52. navedenog KU-a je ugovoreno da svaka ugovorna strana može otkazati navedeni ugovor u pisanom obliku, ali ne prije isteka jedne godine njegova trajanja, te da je otkazni rok najmanje tri mjeseca, a da nakon toga da može početi pregovaranje o sklapanju novog ugovora.
13. Nije sporno između stranaka u ovom postupku da je tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. odlukom od 16.05.2019.godine (list 335-336 spisa) kao poslodavac otkazao navedeni kolektivni ugovor navedenom odlukom uz otkazni rok koji iznosi tri mjeseca, a koji počinje teći od dana dostave te odluke potpisnicima KU-a, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledane odluke tuženika pod 1/ od 16.05.2019.godine (list 335-336 spisa). Iz pregledanog dopisa Ureda državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odsjeka za rad, zdravstvo i socijalnu skrb od 29.svibnja 2019.godine (list 341-342 spisa) proizlazi da ovo tijelo tuženika pod 1/ Brodotrogir d.d., obavijestilo da je temeljem obavijesti tuženika pod 1/ Brodotrogira d.d. od 28.svibnja 2019.godine o otkazu KU-a i pravima i obvezama radnika i poslodavca, a koji je bio sklopljen 17.07.2006.godine između poslodavca Brodotrogir d.d. Trogir i Nezavisnog sindikata Brodotrogir d.d. Trogir, te dostavljene odluke broj 13/19 od 16.svibnja 2019.godine o otkazu Kolektivnog ugovora kojom se stavlja van snage predmetni Kolektivni ugovor da je upisalo otkaz Kolektivnog ugovora u Knjigu evidencije kolektivnih ugovora broj II, pod evidencijskim brojem 08/06-1 sa danom 29.svibnja 2019.godine sve sukladno odredbama članka 200. Zakona o radu (''NN'' 93/14 i 127/17) i članaka 3. i 4. Pravilnika o postupku dostave i načinu vođenja evidencije kolektivnih ugovora (''NN'' 32/15). Dakle u odnosu na primjenu Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključenog 17.07.2006.godine, a vezano za tužiteljičino potraživanje potrebno je istaći da navedeni Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključen 17.srpnja 2006.godine kod tužiteljičinog zadnjeg poslodavca Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. na kojeg je bio prenesen tužiteljičin ugovor o radu nije prestao samom činjenicom što je taj ugovor tuženik pod 1/Brodotrogir d.d. otkazao citiranom odlukom Brodotrogira d.d. od 16.svibnja 2019.godine i o tome obavijestio navedeni Ured državne uprave u lipnju 2019.godine budući se u navedenom kolektivnom ugovoru u njemu sadržana pravna pravila pa i ona vezana za otpremninu i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora i to tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Navedeno je propisano odredbom članka 199. stavka 1. ZR-a a u kojoj odredbi je navedeno da nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Otkazni rok iz odluke tuženika pod 1/ od 16.05.2019.godine (list 335-336 spisa) u trajanju od tri mjeseca, a kojom odlukom tuženika pod 1/ je otkazan navedeni Kolektivni ugovor o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključen 17.srpnja 2006.godine je počeo teći od trenutka dostave te odluke potpisnicima Kolektivnog ugovora te je navedeni otkazni rok u tom smislu istekao 16.08.2019.godine, ali se sukladno citiranoj odredbi članka 199.stavka 1. ZR-a pravna pravila sadržana u navedenom kolektivnom ugovoru pa i pravna pravila vezana za institut otpremnine nastavljaju primjenjivati kao dio prethodno sklopljenog ugovora o radu u daljnjem razdoblju od tri mjeseca od isteka otkaznog roka, dakle do najkasnije 16.11.2019.godine. U navedenom smislu nesporno proizlazi kao utvrđena činjenica da su odredbe KU-a o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine bile u primjeni u trenutku prenošenja tužiteljevog ugovora o radu na poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. budući je tužiteljičin ugovor o radu bio prenesen na tog poslodavca s danom 01.srpnja 2017..godine, a kako proizlazi iz pregledane obavijesti o prenošenju ugovora o radu od 14.lipnja 2017..godine (11-13 spisa). Također obzirom da su se pravila navedenog KU-a o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine nastavila primjenjivati do najkasnije 16.11.2019.godine ista su u pogledu načina i visine obračuna otpremnine u odnosu na tužiteljicu bila u primjeni i trebala su se primjenjivati i u trenutku kad je Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. tužiteljici dala poslovno uvjetovani otkaz budući je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dan tužiteljici od strane novog poslodavca Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. dana 03.09.2019.godine, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 03.09.2019.godine (list 664-665 spisa). Sam tuženik pod 1/ u obavijesti tužiteljici od 14.06.2017.godine (list 11-13 spisa) o prenošenju njegovog ugovora o radu izričito ističe da na radnike s prenesenim ugovorima o radu do završetka procesa restrukturiranja nastavlja se primjenjivati Kolektivni ugovor kojeg su Brodotrogir d.d. i Sindikati sklopili 17.srpnja 2006.godine te je obavijestio tužiteljicu da sukladno navedenom ona kao radnik čiji je ugovor o radu prenesen na novog poslodavca Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. zadržava sva prava iz radnog odnosa koje je stekla do dana prenošenja ugovora o radu pa tako i prava u svezi sa otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom te drugim pravima iz radnog odnosa. Iz svega prethodno navedenog i svih analiziranih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da obzirom da je primjena otkazanog Kolektivnog ugovora kojeg su Brodotrogir i Sindikati sklopili 17. srpnja 2006.godine vrijedila još tri mjeseca od isteka otkaznog roka, a koji je otkazni rok istekao 16.08.2019.godine da je primjena navedenog kolektivnog ugovora trajala do 16.11.2019. pa se u tom smislu na tužiteljicu u ovom postupku po pitanju obračuna i isplate otpremnine primjenjuje ono što je bio propisano navedenim kolektivnim ugovorom od 17.srpnja 2006.godine.Također je potrebno istaći da je odredbom članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine bilo ugovoreno da radniku za čijim je radom prestala potreba radi promjene osnovne djelatnosti ili zbog bitnog reduciranja kapaciteta uzrokovano odlukom vlasnika, isplaćuje se otpremnina u visini jedne prosječne mjesečne plaće Društva po godini neprekidnog radnog staža provedenog u Društvu dok je odredbom članka 126.stavka 2. ZR-a propisano da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, te je sukladno odredbi članka 126.stavka 3. ZR-a propisano da ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovog članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Iz samog sadržaja citirane odredbe članka 31. navedenog Kolektivnog ugovora o pravima radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine i citiranih odredbi članka 126.stavka 2. i 3. ZR-a je razvidno da je po pitanju načina izračuna otpremnine i prava na otpremninu navedeno pravo povoljnije ugovoreno navedenom odredbom članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine nego što je isto bilo propisano navedenim odredbama članka 126.stavka 2. i 3. ZR-a, a za koje odredbe ZR-a tuženik tvrdi da ih je primijenio prilikom izračuna otpremnine. Ovaj sud je mišljenja da je tvrtka Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. na koju je zadnju prenesen ugovor o radu tužiteljice prilikom izračuna otpremnine trebala primijeniti za tužiteljicu kao radnika povoljnije pravo za izračun otpremnine i to pravo na isplatu otpremnine na način kako je bilo ugovoreno citiranom odredbom članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine tim više što su odredbe navedenog ugovora nakon jednostranog otkazivanja tog kolektivnog ugovora od strane tužiteljičinog ranijeg poslodavca Brodotrogira d.o.o. bile na snazi sve do 16.studenog 2019.godine budući iste sukladno odredbi članka 199.stavka 1. ZR-a vrijede tri mjeseca od isteka otkaznog roka od tri mjeseca navedenog u odluci Brodotrogira d.d. od 16.05.2019.godine kojom je otkazan navedeni kolektivni ugovor pa su samim time citirane odredbe bile na snazi u trenutku kad je tužiteljica dobila navedeni poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu odlukom Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o. od 03.09.2019.godine (list 664-665 spisa).
14. Iz iskaza saslušane tužiteljice VI danog na ročištu od 23.05.2025.godine (list 695-697 spisa) proizlazi da tužiteljica navodi da se ona nalazila u radnom odnosu sa Brodotrogirom d.d. Trogir od 16.3.2005. i da je tada radila na radnom mjestu program numeričkog taksiranja a da je od 1.5.2014. neprekidno radila prema ugovoru o radu na poslovima operativnog planera 2 kod istog poslodavca. Tužiteljica ističe da je Brodotrogir d.d. uistinu dana 1.7.2017. prenio gospodarsku cjelinu sektor brodogradilišta na Društvo Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. i njen ugovor o radu a da je ona kao i drugi radnici 30.6.2017. samo dobila uz obračunsku liste plaće navedenu obavijest od strane Brodotrogira sa datum 30.lipnja 2017. da je njen ugovor prenesen od 1.7.2017. na Hrvatsku brodogradnju Trogir. Tužiteljica ističe da je Brodotrogir d.d. potpisao radnicima i garantirao da se prilikom prijenosa njihovih ugovora o radu na Hrvatsku brodogradnju Trogir prenose sva njihova do tada stečena prava na Hrvatsku brodogradnju Trogir. Tužiteljica ističe da ona od trenutka otkada je zaposlena u Brodotrogiru pa do trenutka prijenosa ugovora o radu na HBT imala oko 12 godina i otprilike 4 mjeseca radnog staža. Tužiteljica navodi da je odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovnog uvjetovanih razloga od strane HBT dobila na kućnu adresu 13.9.2019. Ista navodi da joj je HBT prilikom otkazivanja ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga isplatio na ime otpremnine iznos od 24.271,00 kn. U odnosu na činjenicu da li joj je netko pisano garantirao njezina prava prije poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu da li joj je garantirano da će se njena stečena prava i poštivati tužiteljica navodi da nije bilo nikakve sumnje u to da su se trebala ispunjavati i njihova stečena prava da je to garantirao i sindikat i da se to garantiralo prilikom prijenosa iz Brodotrogir u HBT te da je njen ugovor o radu jednom prebačen ali da je bilo radnika čiji su se ugovori prebacivali stalno iz firme u firmu. Ista je ujedno istakla da su radnici dobili prilično različite otpremnine pa da je tako jednom radniku ponuđena otpremnina od 34.000,00 kn a ako ode odmah iz firme da mu je poslodavac garantirao da će mu taj iznos uvećati za 15 posto te da mu se to i uvećalo za 15 posto te da je isti na taj način cjenkanja sa poslodavcem dobio u konačnici cca 70.000,00 kn na ime otpremnine te da ista ima listu na kojoj to piše. Tužiteljica ističe da se nije osobno protivila prijenosu ugovora o radu sa tvrtke Brodotrogir d.d. na HBT jer da se nije imala razloga tome protiviti budući je Brodotrogir d.d. prilikom tog prijenosa radnicima garantirao poštivanje svih stečenih prava pa i onih vezanih za otpremninu.
15. Iz iskaza saslušanog zz tuženika AI (list 697-700 spisa) proizlazi da isti ističe da on vezano za pitanje isplate otpremnina, te a također pitanje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici nema nikakvih saznanja ni kada se to događalo ni što se to događalo. U odnosu i s aspekta tuženika pod 1 Brodotrogira d.d. Trogir zz tuženika navodi da on samo može reći da je u vrijeme o kojemu je riječ Brodotrogir bio u predstečaju i da se zapravo u to vrijeme borio za financijsko preživljavanje na tržištu. Na daljnji isti navodi da što se tiče restrukturiranje Brodotrogira d.d. da se ono odvijalo u periodu od travnja 2013. do travnja 2018. i da je ono dovršeno sa travnjom 2018. te da se restrukturiranje ovog tipa nije više odvijalo. Isti navodi da je restrukturiranje koje se događalo u spomenutom periodu bilo vezano uz ugovor o privatizaciji, ugovor o prijenosu dionica Brodotrogira a čiji je prilog i sastavni dio bio program restrukturiranja koji je odobren od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te da je od strane Vlade RH i Opće uprave za javno nadmetanje Europske komisije te da je taj program i provođenje tog programa bio jedan od uvjeta za ulaženje RH u Europsku uniju te da se cijela ta situacija sa restrukturiranjem događalo prije nastanka ovih problema vezano za isplatu otpremnina a koji su predmet ovog postupka. Nadalje, navodi da ne zna da su tvrtke obavještavale radnike da je restrukturiranje Brodotrogira prestalo 2018. Isti navodi da je plan restrukturiranja predstavljao plan pokušaja izlaska Brodotrogira iz pred stečaja uoči postizanja predstečajne nagodbe jer da je predstečajna nagodba sudsko rješenje iz listopada 2020. a koje obuhvaća period od donošenja rješenje pa za narednih 9 godina. Jedna godina greys period a ostalih 8 godina je period u kojem se plaćaju obaveze, te da je program restrukturiranja za izlazak iz pred stečaja zasnovan na stečajnom zakonu i zakonu o trgovačkim društvima. Također isti navodi u iskazu da tvrtka Brodotrogir d.d. nije u stalnom restrukturiranju jer da na današnji dan nema ni jednog zaposlenog, te da je aktivna, ali da samo služi tome da bi se kroz nju namirile obveze iz pred stečajne nagodbe, te da je u spomenutom stečajnom postupku postignuta stečajna nagodba o kojoj da je Trgovački sud donio rješenje. U odnosu na činjenicu da li je upoznat o postojanju sporazuma između Brodotrogira i sindikata da će se kolektivni ugovor Brodotrogira primjenjivati kod Hrvatske brodogradnje Trogir nakon proteka jedne godine od prijenosa gospodarske cjeline isti je istakao da se Hrvatska brodogradnja Trogir nije obvezala nikakvim sporazumom i ugovorom na tako nešto, te da se u odnosu na Brodotrogir i Hrvatsku brodogradnju nije primjenjivao socijalni sporazum iz 2013. te da je socijalni sporazum sklopljen između vlasnika Brodotrogira i sindikata te da se Brodotrogir držao važećeg kolektivnog ugovora i da je radio prema zakonu a da sindikati koliko zna nikada nisu išli prema Hermas energija d.o.o. a koja je bila tadašnji vlasnik Brodotrogira. U odnosu na činjenicu da nakon što je otkazan kolektivni ugovor Brodotrogira d.d. da li je donesen novi kolektivni ugovor isti navodi da nikada nije donesen novi kolektivni ugovor nakon otkazivanja ranijeg kolektivnog ugovora Brodotrogira d.d. U odnosu na činjenicu zbog čega su radnici HBT dobili otkaze ugovora o radu u rujnu 2019. isti navodi da su radnici od strane HBT u rujnu 2019. dobili poslovno uvjetovanje otkaze iz razloga koji su bili vezani za probleme u poslovanju HBT budući da je HBT bio u predstečaju te da nije bio ni u financijskom ni poslovnom stanju da može doći do novih poslova, a da postojeći poslovi koji su bili da su bili minimalni i šanse za preživljavanje HBT bile jednake nuli te da je u konačnici HBT bio pripojen nekoj drugoj firmi unutar bivšeg Brodotrogira i HBT da je prestao postojati. Obveze iz pred stečajne nagodbe za HBT da su prešle na tu novu tvrtku kojoj je HBT pripojen i da su uredno plaćane. U odnosu na činjenicu da li je poslodavac u rujnu 2019. primijenio pravila o promjeni kolektivnog ugovora iz čl. 199. o produljenoj primjeni kolektivnog ugovora zz tuženika je istakao da ne zna točno na što se odnosi navedeni članak, ali da zna da nije bilo produljenje primjene kolektivnog ugovora. Također zz tuženika navodi da se na radnike sa prenesenim ugovorom o radu primjenjivao navedeni kolektivni ugovor do travnja 2018.
16. Navedeni iskazi tužiteljice i zz tuženika potvrđuju sve utvrđene činjenice u predmetnom postupku iz pregledanih dokaza i to da je tužiteljici prenesen ugovor o radu sa ranijeg poslodavca Brodotrogira d.o.o. na pravnog prednika tuženika pod 2/ Hrvatsku brodogradnju Trogir, a koja je tužiteljici dala spomenuti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dana 03.09.2019. Tužiteljica ističe da joj isplaćen sam dio otpremnine prema onome što je navedeno u odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Ovaj sud poklanja u cijelosti vjeru dijelu iskaza tužiteljice iz kojeg proizlazi da je njoj tuženik pod 1/ garantirao prilikom prenosa ugovora o radu na Hrvatsku brodogradnju Trogir da ista zadržava sva stečena prava pa tako i pravo na isplatu otpremnine, a što je iz svih navedenih i provedenih dokaza u ovom postupku utvrdio i ovaj sud, te budući navedeno proizlazi nedvojbeno iz pregledane obavijesti tuženika pod 1/ o prijenosu tužiteljičinog ugovora o radu na HBT d.o.o. od 14.lipnja 2017.godine (list 11-13 spisa), Ovaj sud je u predmetnom postupku nedvojbeno utvrdio činjenicu da je primjena KU-a o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine bila produžena do 16.11.2019. pa su se odredbe tog ugovora u tom smislu trebale primjenjivati na tužiteljicu u smislu obračuna otpremnine i u vrijeme kad je tužiteljici otkazan poslovno uvjetovanim otkazom ugovor o radu tim više što iz iskaza saslušanog zz tuženika AI jasno proizlazi da nikad nije donesen novi kolektivni ugovor nakon jednostranog otkazivanja navedenog kolektivnog ugovora od strane tuženika pod 1/, te je isti istakao u iskazu da se postojeći kolektivni ugovor na radnike čiji su ugovori preneseni na novog poslodavca primjenjivao sve do travnja 2018. U navedenom smislu je irelevantan dio iskaza zz tuženika u kojem isti navodi da nije postojao sporazum između tuženika pod 1/ i sindikata da će se navedeni kolektivni ugovor primjenjivati kod Hrvatske brodogradnje Trogir nakon proteka jedne godine od prijenosa gospodarske cjeline budući u konkretnom slučaju sukladno citiranim zakonskim odredbama vrijedi produžena primjena navedenog kolektivnog ugovora.
17. U svrhu utvrđivanja visine razlike neisplaćene otpremnine ovaj sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za FI (list 706-708 spisa). Iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela proizlazi da je vještak utvrdio iz dokumentacije u predmetnom spisu da je razlike otpremnine tužiteljice obračunavao po nalogu suda i dokumentaciji u predmetnom spisu uzimajući u obzir KU tuženika o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.07.2006.godine, odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog poslovno uvjetovanih razloga od 03.09.2019.godine, podacima tuženika iz podneska od 01.09.2025.godine u kojem stoji da tuženici dostavljaju podatke o visini prosječne plaće za 2020.godinu pa da je prosječna bruto plaća radnika po mjesečnoj rekapitulaciji obračuna plaća u 2019.godini u tuženika pod 1/ iznosila 6.671,00 kuna, te kod tuženika pod 2/ 5.884,05 kuna. Vještak u Tablici koja prileže vještvu daje pregled razlike otpremnine tužiteljice iskazane u kunama i eurima, te zaključno u nalazu i mišljenju ističe da na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mu je na raspolaganju i podataka navedenih u gornjoj tablici je iskazao razliku otpremnine tužiteljice koju ista potražuje od tuženika u ukupnom iznosu od 69.121,05 (Tabl. br. 1, stupac 6, red ukupno), a da to predstavlja prouvrijednost u eurima u iznosu od 9.173,94 Eur-a (Tablica br. 1, stupac 7, red ukupno). Iz Tablice koja je sastavni dio navedenog vještva je razvidno da bi tužiteljicu za 14 godine staža pripadao ukupan iznos od 93.394,00 Kuna/12.395,51 Eur-a, a da je tužiteljici obračunat i isplaćen prema odluci o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 14.09.2019.godine iznos od 24.272,95 Kuna/3.221,57 Eur-a, te da u tom smislu tuženik tužiteljici na ime otpremnine duguje neisplaćenu razliku na ime otpremnine od 69.121,05 Kuna (93.394,00 Kuna – 24.272,95 kn), a što predstavlja iznos od navedenih ukupno 9.173,94 Eur-a.
18. Ovaj sud smatra navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ante Mrčela u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je vještak izračunao razliku otpremnine koja tužitelja pripada sukladno relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu i sukladno odgovarajućoj odredbi članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca zaključenog 17.srpnja 2006.godine, a čija je primjena produžena najmanje do 16.studenog 2019.godine, najduže do kraja restrukturiranja Brodotrogira
– travnja 2018. primjenom pravila o produženju primjene pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru (članak 199.stavak 1. ZR-a). Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ante Mrčela stranke nisu imale primjedbi.
19. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku posebice iskaza tužiteljice i nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je prema tužiteljici pogrešno primjenjena odredba članka 126. ZR-a (''NN'' 93/14) umjesto još uvijek važeće odredbe članka 31. Kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavca od 17.srpnja 2006.godine, a kojom je odredbom za tužiteljicu utvrđeno povoljnije pravo za isplatu otpremnine budući se prema navedenom kolektivnom ugovoru prilikom obračuna otpremnine uzima u obzir cjelokupan radni staž tužiteljice i to kompletan staž kod tuženika pod 1/ i Hrvatske brodogradnje Trogir d.o.o., a što iznosi ukupno prema nalazu i mišljenju vještaka 14 godina staža, a što u konkretnom slučaju nije primjenjeno pa je u odnosu na tužiteljicu pogrešno primjenjena odredba članka 126. ZR-a i pogrešno obračunata i isplaćena visina otpremnine kako je navedeno u odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici. U navedenom smislu tuženik pod 1/ i pravni prednik tuženika pod 2/ su solidarni obveznici isplate otpremnine budući je tuženik pod 1/ Brodotrogir d.d. sva prava i obveze iz tužiteljičinog ugovora pod 2/ prenio na Hrvatsku brodogradnju Trogir, a čiji je univerzalni pravni sljednik tuženik pod 2/., a koje pravo je tužiteljici nastalo temeljem navedenog kolektivnog ugovora do dana prenošenja njegovog ugovora o radu, te su postupili protivno odredbi članka 137.stavka 2. ZR-a jer treba uzeti u obzir da radnik-u konkretnom slučaju tužiteljica čiji je ugovor o radu prenesen zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekla do prenošenja ugovora o radu pa tako i pravo na obračun i isplatu otpremnine zbog otkaza ugovora o radu sukladno navedenom važećem kolektivnom ugovoru iz 2006. Prilikom obračuna otpremnine tužiteljici postupljeno je protivno odredbi članka 137.stavka 3. ZR-a budući novi poslodavac sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu preuzima s danom prenošenja tog ugovora u neizmjenjenom obliku i opsegu, a tužiteljici nije obračunata otpremnina sukladno citiranom članku 31. navedenog kolektivnog ugovora od 17.srpnja 2006.godine nego sukladno odredbi članka 126. ZR-a ne uzimajući u obzir cjelokupni radni staž tužiteljice od 14 godina, a slijedom čega je tužiteljica oštećena, te je njena imovina umanjena za iznos razlike neisplaćenih otpremnina i to upravo u iznosu od 9.173,94 Eur-a, a do kojeg se iznosa došlo na način da se utvrdilo da je tužiteljicu sukladno navedenom kolektivnom ugovoru iz 2006.godine za 14 godine radnog staža pripadalo na ime otpremnine prema izračunu vještaka Mrčele 93.394,00 Kuna, a istoj je isplaćeno prema navedenoj odluci o otkazu ugovora o radu 24.272,95 Kuna, pa joj na ime neisplaćene razlike pripada otpremnine pripada iznos od 69.121,05 Kuna, a što predstavlja upravo navedeni iznos od 9.173,94 Eur-a, a za koji je iznos tužiteljica oštećena s osnova neisplaćene otpremnine. Sve navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela. Naime, prema odredbi članka 43.stavka 1. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21) svaki dužnik solidarne obveze, u konkretnom slučaju tuženik pod 1/ i 27 odgovara vjerovniku za cjelokupan dug te vjerovnik, u konkretnom slučaju tužiteljica može tražiti od koga hoće od solidarnih dužnika isplatu predmetnog duga s osnova dugovane otpremnine sve dok dug s osnova otpremnine ne bude u cijelosti ispunjen.
20. Šteta je između ostalog umanjenje nečije imovine (članak 1046. ZOO-a). Temeljem odredbe članka 1090.ZOO-a sud će uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna protivno citiranim odredbama ZR-a obračunat i isplaćen manji iznos otpremnine od onog koji ga pripada po citiranom Kolektivnom ugovoru iz 2006.godine, a zbog čega tužiteljica na ime naknade štete osnovano potražuje dugovani iznos razlike otpremnine od 9.173,00 Eur-a. Na priznati iznos razlike otpremnine u iznosu od 9.173,00 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15-u daljnjem tekstu ZOO-a). Navedena zakonska zatezna kamata na imovinsku štetu isplate razlike otpremnine tužiteljicu pripada sukladno odredbi članka 1089.stavka 2. ZOO-a od presuđenja pa do isplate budući se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja. U navedenom smislu je potrebno odbiti dio potraživanja zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice potraživanja i to za razdoblje od utuženja 17.04.2021. do presuđenja, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
21. Radi navedenog, a ocjenom svih dokaza u ovom postupku, te primjenom odredbe članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.
22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužiteljica nije uspjela samo sa neznatnim dijelom ovog zahtjeva vezano za zatezne kamate, a zbog toga dijela nisu nastali nikakvi troškovi ovaj sud je odlučio sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a da tuženici pod 1/ i 2/ naknade tužiteljici parnične troškove u cijelosti. U navedenom smislu, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) tužitelja pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 66,36 Eur-a; zastupanja na ročištu od 02.02.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja ročištu od 18.04.2023.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 18.04.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 28.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 12.02.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 23.05.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.07.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 26.01.2026.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 26.01.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 18.02.2026.godine u iznosu od 100 bodova; a što ukupno iznosi 1066,36 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 2.132,72 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 533,18 Eur-a ukupno iznosi 2.665,90 Eur-a te što uz trošak vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 3.065,90 Eur-a, a koji iznos su tuženici pod 1/ i 2/ dužni isplatiti tužiteljici zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu,17.travnja 2026.
S u d a c
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DN-a:
1/ tužiteljici -po punomoćniku
2/ tuženicima pod 1/ i 2/ - po punomoćniku
