R1 Ob-415/2026-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari predlagatelja LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustranke AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Jukić u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. GN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnom skrbniku ĐN, djelatniku Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pešćenica, radi privremene mjere, 16. travnja 2026. godine

r i j e š i o je

I. Dopunjuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu sadržano u presudi P Ob-627/2024 od 27. siječnja 2026. kojim je određena privremena mjera na način da se nakon točke I. rješenja dodaje točka I.I. koja glasi:

Nalaže se ocu LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], odmah predati dijete mlt. GN OIB: [osobni identifikacijski broj], majci AN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

I.I. U preostalom dijelu rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu sadržano u presudi P Ob-627/2024 od 27. siječnja 2026. ostaje neizmijenjeno.

II. Odbija se prijedlog predlagatelja od 23. ožujka 2026. za donošenje privremene mjere koji glasi:

"1. Određuje se privremena mjera prema kojoj će mlt. SN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stanovati s majkom AN, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi prebivališta majke, a mlt. GN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stanovati s ocem LN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na adresi prebivališta oca.

2. Osobni odnosi mlt. GN s majkom određuju se svaki utorak i četvrtak od 16 i 30 do 19 i 30 u tjednu kada GN ne boravi vikend kod majke dok u tjednu kada GN boravi vikend kod majke srijedom od 16 i 30 do 19 i 30 kada ga majka vozi na trening te svaki drugi vikend i to subotu i nedjelju od 10,00 sati do 19 i 30 sati, dok će se osobni odnosi između mldb. SN i oca odvijati svaki ponedjeljak i srijedu nakon završetka školskih obveza pa do 19 i 30 sati u tjednu kada vikend ne provodi sa ocem dok u tjednu kada vikend provodi sa ocem utorkom od završetka školskih obveza pa do 19 i 30 te svaki drugi vikend od subote u 10,00 do nedjelje u 19 i 30.

3. Ukida se rješenje tog suda broj gornji do dana 27. Siječnja 2026. u točki III izreke.

4. Ova privremena mjera ostaje na snazi do drugačije odluke suda."

III. Odbija se prijedlog protustranke od 12. ožujka 2026. koji glasi: „I. Mijenja se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob-2165/2025 od 27. siječnja 2026. godine kojim je donesena privremena mjera u točki II. i II.II. citiranog rješenja na način da isto glasi:

II. Zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa mldb. SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mldb. GN, OIB: [osobni identifikacijski broj] s ocem LN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II.I. Zabrana ostvarivanja osobnih odnosa mldb. SN i mldb. GN s ocem LN određuje se u trajanju od 6 mjeseci od dana donošenja odluke.

II. U ostalim dijelovima rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob-2165/2025 od 27. siječnja 2026. ostaje neizmijenjeno. „

IV. Utvrđuje se da je povučen prijedlog predlagatelja od 12. veljače 2026. za donošenje privremene mjere koji glasi:

"1.Određuje se privremena mjera prema kojoj će mlt. SN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i mlt. GN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stanovati s ocem LN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na adresi [adresa].

Osobni odnosi maloljetne djece s majkom određuju se u trajanju od 1 (jednog) sata tjedno pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Zavod za socijalni rad, Područni ured Pešćenica i to u razdoblju od 6 mjeseci od dana imenovanja provoditelja mjere nadzora.

Ukida se rješenje tog suda broj gornji do dana 27. siječnja 2026. u točki III. izreke.

Nalaže se majci doprinositi za uzdržavanje mldb. djece i to za svako dijete iznos od 264,00 eura mjesečno.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do drugačije odluke suda."

Obrazloženje

1. Predlagatelj u prijedlogu podnesenom ovome sudu 12. veljače 2026. navodi da je ovaj sud rješenjem od 27. siječnja 2026. odredio privremenu mjeru R1 Ob- 2165/2025 prema kojoj maloljetna djeca stranaka stanuju s majkom, a osobne odnose s ocem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe Zavoda jednom tjedno u trajanju od 1 sata, koja da je mjera donesena uz pretpostavku da kod majke ne postoji neposredan rizik ugrožavanja djece. Navodi kako je ključno da se protustranka nije bila u stanju suzdržati od nasilnog ponašanja već pri prvom susretu nakon što je dogovorena postupna predaja djece po privremenoj mjeri. Naime, 10. veljače 2026., kada je L došao kod majke sa stvarima za trening, obzirom ga je majka trebala odvesti na trening, a otac preuzeti sa treninga dok ne prođe faza prilagodbe, majka je dijete L verbalno napala govoreći mu da je lažljivac i da je govorio neistinu da ga fizički kažnjava, što je dijete uzrujalo te je počeo komunikaciju opravdanja u kojoj je majci govorio da nije istina i da dobro zna što mu je radila. Nakon tog događaja L je želio otići kod oca, ali ga majka nije pustila te je došlo do fizičkog naguravanja od strane majke prema L i to na način da ga je rukama gurnula u prsa te je isti odletio u zid, udario u štok vrata i tada je uspio otići. Čitavo to vrijeme SN je bila prisutna, plakala je i vrištala. Majka nije nazvala oca da bi javila što se dogodilo već je samo putem maila poslala poruku da L nije želio da ga ona vozi na trening bez da je spomenula nasilje. L je potom došao do oca sa vidnom ozljedom na leđima te je sve prijavljeno policiji koja je uputila mlt. dijete na hitni bolnički prijem radi sumnje na frakturu. Prilikom pregleda L je samostalno ispričao liječniku što se dogodio te su utvrđene kontuzije bez prijeloma, nakon čega je upućen natrag u policijsku postaju u koju je i službenim putem dostavljen nalaz. L je u policijskoj postaji samostalno obavio razgovor s policijskim djelatnikom bez prisutnosti oca, a policija je po obavljenom razgovoru utvrdila postojanje sumnje u počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ-a na štetu mlt. djeteta i uručila ocu Obavijest žrtvi kaznenog djela-dijete. U prijedlogu dalje navodi i da se protustranka i ranije dovodila u vezu s fizičkim kažnjavanjem o čemu da postoji i stručna dokumentacija, pa je tako u nalazu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 18. siječnja 2025. navedeno da se saznaje o ranijem fizičkom kažnjavanju u vidu udarca po glavi i stražnjici, u vezi čega majka izražava žaljenje. Iz toga zaključuje kako sud više nema osnove tretirati rizik kao hipotetski jer da se radi o ponavljajućem obrascu, pri čemu da najnoviji događaj od 10. veljače 2026. pokazuje da je eskalacija neposredna i realna obzirom se majka ne može suzdržati od negativnog postupanja niti pri prvom susretu s djetetom. Nadalje, L je voditelju mjere nadzora iznosio razloge zbog kojih ne želi kontakt s majkom, među kojima i da ga je majka ošamarila te opis događaja u kojem je majka sjela na SN i gušila je, nakon čega je otac intervenirao, iz čega predlagatelj zaključuje kako je dijete konzistentno povezivalo strah i odbijanje odlaska majci s fizičkim postupanjima. Kako se L majčinom nasilju može oduprijeti, a SN ne može nikako, predlagatelj smatra da je nužno da sud zatraži izvanredno izviješće voditelja mjere nadzora i izvrši uvid u nalaz liječnika, nalaz poliklinike i obavijest žrtvi kaznenog djela te predlaže da se žurno i bez odgode izmijeni privremena mjera R1 Ob-2615/2025 od 27. siječnja 2026. na način da će mlt. SN i mlt. GN stanovati s ocem, a s makom ostvarivati osobne odnose jednom tjedno po sati vremena i pod nadzorom stručne osobe, a sve u trajanju od 6 mjeseci. Pritom se usprotivio da se s djecom provodi ikakva dokazna radnja putem istih sudskih vještaka koji su ranije vještačili u parničnom predmetu jer da je protiv istih podnio kaznenu prijavu radi davanja lažnog nalaza i mišljenja.

1.1. Prijedlogu je priložena obavijest žrtvi kaznenog djela-dijete od 10. veljače 2026., nalaz hitnog prijema KBC Zagreb od 10. veljače 2026., nalaz i mišljenje Poliklinike od 08. siječnja 2025.

2. Podneskom od 09. ožujka 2026. predlagatelj je dodatno obavijestio sud kako ostvaruje kontakt s mlt. SN pod nadzorom, dok mlt. L i nadalje odbija odlazak majci te eventualno prihvaća samo šetnju na javnom mjestu i to na poticaj oca. Majka pritom ne čini ništa po pitanju ulaganja dodatnog napora da bi kontakt sa sinom ostvarila na nenametljiv način, pa tako ne dolazi na djetetove utakmice ili treninge, ne javlja se na telefonske pozive kada ju L na poticaj oca zove, ali istovremeno šalje ocu poruke u kojima iznosi kako L oprašta događaj u kojem je ostvarila fizičko nasilje te šalje mailove u kojima navodi kako smatra da L ima previše treninga dnevno, koje informacije otac ne prenosi djetetu kako ne bi došlo do daljnjeg poremećaja odnosa. Također, kada majka zove, zazvoni samo jednom ili dva puta, čemu je L prisutan jer je u stanu s ocem, i kada otac zove povratno, majka se ne javlja. Zadnji primjer takvog poziva je bio 02. i 04. ožujka 2026. kada je majka zvala dok je L bio na treningu i zazvonilo je dva puta. Kada je otac po završenom treningu zvao, odnosno L, a majka se nije javljala, to je kod djeteta stvorilo negativnost jer jasno vidi ponašanje majke. Navodi i da su mlt. djeca 17. veljače 2026. obavila pregled kod psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, u odnosu na koji pregled je predložio pribaviti nalaz.

3. Protustranka se u očitovanju na prijedlog istome u cijelosti usprotivila te je osporila iznesene navode oca. Ukazuje kako izneseni navodi predstavljaju nastavak dugogodišnjeg obrasca manipulativnog postupka oca usmjerenog na diskreditaciju majke i stvaranja iskrivljene slike o navodnom zlostavljanju, što da je već ranije prepoznato na sudu, u Zavodu i utvrđeno u provedenom vještačenju. Smatra zapanjujućim koliko je daleko otac otišao u izmišljanju događaja u koje više nitko ne vjeruje osim mlt. L, koji zbog očeva utjecaja i alijenacije koja se dogodila očevim utjecajem mora podržavati stavove oca i replicirati usađene tvrdnje. Navodi kako otac kontinuirano zloupotrebljava L i vrši psihičko nasilje na štetu djeteta s ciljem da ga zadrži kod sebe i da dijete ne mora predati majci prema sudskoj odluci. U ranijem postupku su vještaci utvrdili ono što je cjelokupnom stručnom timu i stručnim osobama koje su sudjelovale u postupku bilo jasno, a to je da je otac vršio perfidan i kontinuiran utjecaj na djecu i stavljao ih u konflikt lojalnosti te je naročito kod L inducirao uvjerenje da ga majka zlostavlja. Ukazuje kako je sud upravo zbog nalaza i uočenog manipulativnog ponašanja oca donio odluku o povjeravanju djece majci, no unatoč tome, otac i dalje nastavlja s istim obrascem ponašanja, na što da ukazuje novi monstruozni navod o navodnom nasilju. Iznosi kako odlučno negira da bi prema djetetu primijenila ikakvo nasilje. Susret od 10. veljače 2026. je protekao bez ikakvog fizičkog nasilja i uopće ikakvog kontakta majke i L osim prvotnog zagrljaja i poljupca majke prema L što je dječak bez otpora i rado prihvatio. Opisuje susret navodeći da je L uputila neutralno pitanje kako je te je spomenula dogovoreni trening, na što je L odgovorio da će ga otac odvesti na trening, nakon čega razgovor poprima smjer nespojiv s dobi djeteta od deset godina i koji jasno upućuje na prethodnu pripremu i utjecaj odrasle osobe jer je L odjednom postao vidno uznemiren i počeo je govoriti majci da „ima svoja prava“, da „može reći što hoće i da će tako biti“, te da „može pozvati policiju koja mora napraviti što on kaže“. Potom je dječak počeo majci iznositi optužbe identične onima koje otac godinama ponavlja u svakom podnesku i svakoj prijavi i to da je majka „tukla njega“ i „gušila SN“, a na njezino pitanje L da li je to on osobno vidio, odgovorio je da nije, što smatra dalje majka, dodatno potvrđuje da L ne govori iz vlastitog iskustva već reproducira sadržaje koje mu je otac nametnuo. Iznosi i da se u tom trenutku uključila SN koja je počela braniti majku govoreći L da to što govori nije istina. Ističe i da je tijekom cijelog susreta, osim laganog dodira po koljenu kojim je nastojala smiriti situaciju, izbjegavala bilo kakav drugi fizički kontakt, iako je žarko željela zagrliti sina i utješiti ga, no suzdržavala se zbog ranijih postupanja oca koji je u više navrata zloupotrebljavao i potpuno bezazlene situacije u nastojanju kao navodno nasilne i potom podnosio prijave Zavodu, policiji ili sudu. Ukazuje i kako medicinska dokumentacija koju predlagatelj prilaže ne sadrži ništa iz čega bi proizlazi da se dogodilo nasilje, već je iz iste razvidno da je otac na vlastitu inicijativu odveo dijete na pregled, pri čemu je liječniku iznio netočne i manipulativne anamnestičke podatke, uključujući i tvrdnju o „učestalim svađama s majkom“, što je objektivno nemoguće obzirom L nije gotovo uopće boravio s majkom. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi nikakav dokaz da bi dijete pretrpjelo ozljedu koja bi mogla nastati kako je otac opisuje, čime se potvrđuje da je riječ o još jednom u nizu očevih pokušaja da majku prikaže kao nasilnu, unatoč ranijim nalazima koji su upravo oca označili kao roditelja koji manipulira.

3.1. U podnesku dalje iznosi i kako otac uopće ne pokazuje interes za mlt. SN, već svu pažnju usmjerava na L, pa je tako prilikom zajedničkog susreta na treningu od 06. veljače 2026. otac potpuno ignorirao djevojčicu, što dodatno potvrđuje očev obrazac ponašanja manipulacije jednim djetetom i zanemarivanja drugog. Slijedno iznesenom, protustranka predlaže odbiti predlagateljev prijedlog za izmjenu privremene mjere i istu izmijeniti na način da se osobni odnosi mlt. djece i oca zabrane u trajanju od 6 mjeseci.

3.2. Očitovanju je priložila zapisniku izjavu danu Zavodu 12. veljače 2026.

4. Predlagatelj se u podnesku od 23. ožujka 2026. usprotivio prijedlogu protustranke za zabranom osobnih odnosa s mlt. djecom kao neosnovanom i protivnom interesu djece ukazujući kako nalaz Poliklinike od 17. veljače 2026. i nalaz psihijatra od 05. veljače 2026. ne ukazuju na potrebu prekida odnosa djece i oca već na potrebu stručne pomoći djeci i roditelja te smirivanja obiteljske situacije. Iznosi kako L aktualno viđa majku 1-2 puta tjedno u trajanju oko 30 min, u šetnji na javnom mjestu, koji oblik kontakta dječak prihvaća, dok ikakav boravak kod majke decidirano odbija. Otac pritom potiče kontakt i aktivno radi na tome da se odnose ne prekine stalnim objašnjavanjem L zašto je to za njega dobro. Mlt. SN uredno s njim ostvaruje osobne odnose pod nadzorom, pri čemu je dodatno zamolio voditelja mjere i za telefonski kontakt s djevojčicom. Majka je pokazala i inicijativu da otac dođe na Mijinu priredbu, što je on i učinio te je dijete vidio iz čega zaključuje da ostaje nejasno zbog čega protustranka inicira zabranu osobnih odnosa djece i oca. Iznosi i kako je SN u kontaktima s ocem sretna i vrijeme provode u igri, uvijek želi ostati dulje, a da iz nalaza Poliklinike proizlazi i da A nedostaju otac i brat, u kojem dijelu smatra protivnom interesu djeteta da se stavlja u isti „komplet“ s L i da se i u odnosu na SN traži zabrana, radi čega smatra važnim pribaviti izviješća voditelja mjere. Zaključuje kako nakon proteka vremena i u cilju normalizacije odnosa i najboljeg interesa djece, predlaže donošenje privremene mjere prema kojoj će mlt. SN stanovati s majkom, a s L s ocem, sve uz ostvarivanje osobnih odnosa bez nadzora stručne osobe.

4.1. Uz podnesak je dostavljen nalaz i mišljenje Psihologa od 17. veljače 2026., nalaz psihijatra od 05. veljače 2026. i mail korespondenciju stranaka.

5. Mlt. SN i mlt. GN su u ovome postupku, jednako kao i postupku u okviru kojeg je donesena privremena mjera, zastupani po posebnom skrbniku ĐN.

6. Radi donošenja odluke o tako podnesenim prijedlozima predlagatelja i protustranke, sud je primjenom odredbe čl. 536. st. 6. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje ObZ) od nadležnog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad zatražio prijedlog i mišljenje, koje je na spis dostavljeno 26. ožujka 2026. Također je izvršen uvid u isprave priložene predmetu te su na ročištu od 30. ožujka 2026. saslušane stranke, dok mišljenje mlt. djece za potrebe ovog postupka nije pribavljeno, čime je sud odustao od svojega rješenja od 24. veljače 2026. Dodatno tome i iz istog razloga nije prihvaćen niti prijedlog oca da s mlt. L razgovara psiholog suda. Navedeno stoga što je predmetni prijedlog za izmjenu privremene mjere od 27. siječnja 2026. podnesen svega šesnaest dana nakon što je ovaj sud pravni odnos stranaka glede roditeljske skrbi uredio presudom P Ob- 627/24 i privremenom mjerom sadržajno jednakoj presudi i sadržanom u istoj. U parničnom postupku su mlt. djeca bila višestruko uključena u razgovore sa stručnjacima, što za potrebe postupka, što privatno gdje je otac odvodio prije svega mlt. L. U tom je postupku s mlt. djecom razgovarao posebni skrbnik, psiholog Zavoda za potrebe obrade, voditelj mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora, a dodatno je i provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje roditelja i djece. U ranijem je postupku utvrđena činjenica prije svega teškog emocionalnog stanja mlt. L i preporuka vještaka je bila da se dijete dodatno ne podvrgava razgovoru s traženjem iznošenja mišljenja. Dodatno tome, posebni skrbnik mlt. djece je na ročištu u ovome postupku od 30. ožujka 2026. naveo kako bi ponovno obavještavanje djece o postupku i obavljanje razgovora s djecom za iste predstavljalo nerazmjeran teret te da bi bilo protivno Smjernicama Odbora ministara Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci koje upućuje na provođenje jednog razgovora. Naveo je i da su djeca u obradi Poliklinike te da se provođenjem razgovora s njima ne bi dobili nikakvi drugi navodi osim onih koji su izneseni u nalazu, ukazujući i kako zadatak posebnog skrbnika nije u ovome slučaju utvrđivanje autentičnosti navoda L o tome je li došlo do nasilja. Time je sud cijenio da bi ponovno izvrgavanje djece razgovoru u okolnostima ove obiteljske dinamike činilo za njih preveliki teret i izložio ih dodatnoj viktimizaciji u situaciji kada osjećaju teret konfliktnog odnosa roditelja i narušene obiteljske strukture.

7. Predlagateljeve navode i dispoziciju iz podneska od 23. ožujka 2026. kojom u svrhu normalizacije odnosa predlaže donošenje privremene mjere prema kojoj će mlt. SN stanovati s majkom, a mlt. L s ocem te prema kojoj bi se osobni odnosi djeteta i roditelja ostvarivali u uobičajenom opsegu bez nadzora, sud je cijenio kao povlačenje privremene mjere od 12. veljača 2026., slijedno čemu je primjenom odredbe čl. 12. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne Novine“ broj 59/23) odlučeno kao u točki I. izreke.

8. Predlagatelj LN je na ročištu od 30. ožujka 2026. naveo kako je od donošenja privremene mjere s L komunicirao vezano uz donesenu odluku i L je iskazivao veliki otpor glede prelaska kod majke. Nije to dobro prihvatio. Također je voditelj mjere s njim obavio razgovor kada je reagirao još burnije. Nakon toga je danima bio loše na način da je loše spavao, pomokrio se u krevet, bolio ga je trbuh, imao je probavne smetnje. On je inicirao postepenost u nekom dijelu koja bi L bila prihvatljiva i u komunikaciji s majkom je dogovorio nekoliko dana koje bi L proveo kod majke, pa su tako dogovorili utorak, srijedu i četvrtak. Za taj utorak je L pripremio opremu za trening i sam ga je doveo do haustora, no već taj prvi put je došlo do incidentne situacije. Očigledno se nešto dogodilo kad ga je L već kroz sat vremena nazvao sa svog telefona drhtajućim glasom. Nepovezano mu je govorio da su se svađali, da mu opet nije dala da izađe van, da ga je gurnula i on se udario u leđa. Rekao mu je, "dobro idem po tebe, gdje si?", na što mu je rekao da hoda Vukovarskom i neka krene prema njemu. Naveo je da je L inače super dječak, stabilan je i ne plaće, no kada je došao doma sav se tresao i rekao mu je kako ga je mama uvjeravala da je ona dobra mama, a da je on njoj potom sve rekao, na što da mu je rekla da to nije istina i da to njemu netko priča. Žalio mu se na bolove u prsima i leđima, na što mu je ponovio da ga je gurnula i da se jako udario u leđa. Kada mu je podigao majicu, na leđima mu je vidio crvenu veliku fleku. Nije znao što raditi i reagirao je roditeljski te je odlučio sam utvrditi okolnosti pa je s djetetom otišao na policiju, koja je na putu do liječnika. Kako je i u Petrovoj rekao da ga boli, preporučili su im da prvo odu na hitnu jer da će tu čekati, što su i učinili te su otišli na hitnu na Rebro gdje su mu obavljenim pregledom i rendgenom utvrdili kontuzije. U bolnici su čekali 2 sata i na policiji još dodatna 2 sata i sve zajedno je trajalo oko 5 sati, nakon čega su se kasno vratili kući te sljedeći dan L nije išao u školu. Uslijedilo je oko tjedan i pol pauze glede odnosa L i majke u kojem periodu je on kao otac pokušao smiriti situaciju, no kod L je i dalje bio izraziti otpor. U dogovoru s majkom i uz podršku voditelja mjere je pokušao uspostaviti odnos L i majke, pa su tako znali prošetati, bili su u knjižnici oko sat i pol vremena. L mu je rekao i da ga je zvala da dođe kod nje, ali da on ne želi. S SN se L viđao svaki puta kada bi je voditelj mjere doveo. Iskazao je da mu SN izrazito nedostaje, te da i ona sama voditelju mjere kaže da bi htjela još ostati. Stalo mu je do toga da djeca imaju odnos sa oba roditelja. Upitan od strane suda glede nepoštivanja mjere od 27. siječnja 2026., naveo je da on poštuje odluku suda, no i da ukazuje sudu na stvarne rizike za dijete s obzirom na L otpor koji nije nastao sada i tokom ovog postupka. Naveo je kako podsjeća da je 2023., dok su živjeli zajedno i kada su s djecom otišli na more i kada je L trebao ostati s majkom, on glede toga bio u otporu, jer da takav njihov odnos traje čitavo Maxovo odrastanje. Mijin odlazak kod majke je realiziran tako što je majka preuzela SN iz škole. Upitan o tome da li se uključio u psihoterapijski tretman, naveo je da je on u redu s tim u tom smislu. Odlazi privatno kod kolege koji se bavi sa dječjom psihologijom i sportskom psihologijom, imena DN. Odlazi radi djece i radi sebe, a o tome se ne izdaju nikakvi nalazi. Upitan da li je od Zavoda tražio izdavanje uputnice za Zavod za javno zdravstvo i Obiteljski centar, naveo je da je vidio preporuku Zavoda sadržanu u mišljenju i da nije protiv toga. Upitan od strane punomoćnice da opiše koliko se puta L viđao s majkom prije ovog incidenta i kako kreću pripreme te kako se L vraća, naveo je da ga on priprema za susret. Rekao mu je da ako se i nešto dogodilo, neke nepravilnosti, da to treba oprostiti, da mu je ipak majka i da bi trebao imati odnos s mamom. Govori mu da majci treba dati priliku. Naveo je kako želi napomenuti da L inzistira na susretu na otvorenom gdje ima ljudi. Nakon što dođe sa susreta ne ispituje ga kako je bilo, a da je bilo nekih negativnosti sigurno bi mu to rekao. Bilo je otprilike 10 susreta nakon ovog incidenta, nije bilježio, dva do tri susreta po tjednu. S majkom dogovori u koliko sati ga preuzima i L kaže da ostane koliko god mu paše. U početku nakon incidenta su susreti bili po pola sata, pa sat vremena i sad su nedavno bili sat i pol. Smatra da uspijeva nešto napraviti. Upitan ima li SN kontakt s bakom, naveo je kako od bake ima saznanja da njihove komunikacije nema. SN je pred voditeljem mjere komunicirala da joj fali baka i da je želi vidjeti. Također je prabaka imala rođendan i nije joj čestitala. Na upit punomoćnika protustranke je dalje naveo kako ne zna točan datum kada je saznao za privremenu mjeru i kako misli da je Zavod prilično instantno reagirao i pozvao ih na razgovor oko toga, no ne zna kada. Upitan da li je od dana kada je saznao za privremenu mjeru, znao da je mora poštivati, naveo je da je svjestan svoje obaveze, a upitan da li je u Zavodu razgovarao na koji način i kako bi se trebala poštivati privremena mjera, naveo je da „smo mi razgovarali o tome što je komunicirano, ja sam rekao ok i ukazao sam na određene stvari koje postoje vezano uz otpor L prema majci“. Zamolio je i da voditelj mjere sa L razgovara, a rekao je i da će on to učiniti, time da je potom voditelj mjere nakon par dana obavio s L razgovor. Na daljnji upit kada je L rekao za sadržaj mjere, naveo je da mu je to rekao u narednim danima od razgovora u Zavodu. U iskazu se dalje nije mogao sjetiti koliko je susreta majke i L bilo od donošenja privremene mjere do događaja koji je prijavio, a upitan zašto po obavijesti L o tome što se dogodilo nije nazvao majku i pitao nju što se dogodilo, naveo je da je u tom trenutku bio fokusiran na dijete i pružanje djetetu podrške. Majku je o tome obavijestio nekoliko dana nakon događaja i nakon što su bili u Poliklinici jer je njihova komunikacija nažalost narušena. Upitan od strane posebnog skrbnika zbog čega je njegov prvotni prijedlog bio da se osobni odnosi SN i majke odrede uz nadzor, naveo je da to bilo zbog incidenta jer mu je L rekao da je SN plakala i da su se svi svađali. Upitan da ukratko navede što je voditelj mjere rekao L, naveo je da je voditelj mjere prilično direktno L rekao da se sad treba spremiti i ići živjeti kod mame jer da je sudska odluka takva. L se tada raspao i rekao da nema šanse da ide tamo živjeti, da zašto njega nitko ne čuje, da će se radije ubiti nego živjeti tamo, da mamu može viđati. Tada se počeo tresti; a upitan dalje da ako je to djetetu tako teško psihofizički palo, zašto ponovno inzistira da se s L obavi razgovor, naveo je da koliko je čuo da je riječ o razgovoru s psihologom suda gdje on kao otac želi da se utvrde stvarni događaji i mišljenja od stručne osobe jer se očigledno neke stvari koje L govori drugačije shvate. Upitan od strane Zavoda zašto smatra da bi postepenost u kontaktima majke i L pomogla ako nije pomoglo tijekom trajanja ranijeg postupka i donesene privremene mjere, naveo je da on poznaje svoje dijete kao roditelj i da L nije dijete s kojim se može raditi nešto preko koljena već mu je potrebna postepenost, a upitan da li je psihologu kod kojeg privatno odlazi dao nalaz i mišljenje vještaka na uvid radi potpunije obrade, naveo je da nije i da je razgovor bio vezan isključivo za njega i dijete.

9. Protustranka IN je u iskazu navela da je dva dana nakon donošenja odluke suda po ranijoj privremenoj mjeri trebala preuzeti SN iz škole, što je i učinila te je na taj način SN ostala kod nje, o čemu je LN obavijestila porukom, mailom. Po donošenju odluke suda su bili pozvani u Zavod na razgovor i dobili su uputu oko privremene mjere, gdje je LN rekao da se ne slaže vezano uz L. Nisu se uspjeli ništa dogovoriti te su po preporuci Zavoda dogovorili da će ići na postepeno ostvarivanje osobnih odnosa. LN joj nakon toga nije poslao nikakav raspored, slijedno čemu je ona poslala raspored za sljedeća dva tjedna koji je uključivao viđanja svaki dan i odlaske na trening, potom vikende i da bi od 28. veljače L ostao kod nje, na što joj je LN mailom vratio da je to u redu, ali je izmijenio njezin prijedlog i ostala su tri dana, utorak, srijeda i četvrtak. 10. veljače 2026. je bio prvi susret nje i L. Ona i SN su L priredile slime s kojim se poigrao, svi zajedno su se poigrali. Nije želio s njima ručati navodeći da je već jeo. Kada ga je trebala odvesti na trening rekao je da ne želi i tu je krenuo njihov razgovor u kojem je rekao da ne želi jer njezin auto nema ugodan miris, da mu u njezinom autu nije ugodno, na što mu je rekla da mogu otići pješice, a on je to ponovno rekao da ne želi. Taj razgovor je L otvorio dušu i počeo je govoriti da je ona za sve kriva, da se ona ne želi dogovoriti, da on nije beba, da ima svoja prava, da može pozvati i policiju; da je ona tukla SN na što se SN digla i rekla da to nije točno. Upitala ga je da li je vidio kada je tukla MiIu, na što je rekao da nije. Tražio je od nje da prizna što je radila. Kroz razgovor se jako uzrujao, no rekla bi da se nisu svađali. Fizički je kontakt bio jedino njezin dodir njega po koljenu, navodeći i da je u Poliklinici pogrešno ušlo da bi ga pokušala zagrliti. Zbog svih ranijih situacija za koje ju je LN optužio je izbjegavala sam ikakav drugi dodir. U jednom času je L rekla da je u redu i da neće ništa drugo raditi, gdje se on digao i krenuo oblačiti. Rekla mu je hodniku da stane, da nazove tatu, na što je rekao da nema sa sobom telefon. Ona je zvala LN, ali se nije javljao, pa mu je napisala poruku da je L krenuo. L je bio uzrujan, ali ne onako kako je to LN opisao i na odlasku ju je pozdravio. Sa sobom je imao torbu, a da li su unutra bile stvari za trening, ne zna. Otišao je oko 17:00, a taj je dan trening bio oko 18:00 ili 19:00 sati. SN je u to vrijeme plakala i procijenila je da je u redu da izađe L van kako bi smirila SN. Što je dalje bilo, ne zna, no nakon par dana je od LN dobila mail u kojem je obavještava da je nad djetetom ponovno izvršeno nasilje. Odgovorila mu je da nije bilo niti verbalnog niti fizičkog nasilja. Nakon 7 dana je vidjela L u Poliklinici, tada ga je potapšala po ramenu i na to nije imao ništa protiv. Nakon toga ga je vidjela par dana u ožujku u prisutnosti voditelja mjere. Zagrlila ga je i poljubila mu glavicu, na što nije negodovao, te su uslijedile njihove šetnje po otprilike 10 minuta, a sada u četvrtak su bili sat i pol vremena u knjižnici. Kada su zajedno razgovaraju o školi, rukometu, njihove teme su nesudske, pita ga kad će prespavati, na što joj kaže da ne zna, pitala ga je da dođe u subotu bojati jaja, na što je rekao da će vidjeti. Po uputi voditelja i Poliklinike ga nije ništa pitala o ovom događaju nasilja o kojem ju je LN obavijestio. Posebno upitana je navela da ona i SN zovu LN. Zove ga pred A, telefon odzvoni do kraja, no LN ne javlja. Ponekad uzvrati navečer kada su ona i SN već u krevetu. Do sada ga je dobila jedan do dva puta. L na njegov telefon ne može dobiti jer je blokirana. Kada su bili u knjižnici poslala mu je poruku na Whatsapp da vidi da li će dobiti. Poruku je primio i odgovorio je, a nakon toga mu poruke više ne može slati. Iskazala je da će ona i dalje pokušavati doći do L, probala je na postepen način, učiniti će sve da ne dođe do ovrhe. Dalje je navela da je glede ovog događaja bila na Zavodu i u policiji gdje je dala iskaz. Uzeli su izjavu i nije dobila nikakvu daljnju uputu. Upitana od strane pun. predlagatelja zašto na susretima s L nije sama, odgovorila je da je to stoga što mu je SN sestra i bitno je da se vide. Upitana da li se konzultirala sa nekim psihologom kako pristupiti djetetu u ovoj situaciji, navela je da komunicira s voditeljem mjere i Zavodom. Pokušala je dogovoriti i da L ode kod psihologa, ali LN to nije podržao. Upitana od strane punomoćnice predlagatelja zašto je po njezinom mišljenju L imao masnicu na leđima ako nije bilo nikakvog kontakta s njezine strane prema L, odgovorila je da ne zna kako je do toga došlo, trenira rukomet, možda je od toga, masnicu nije vidjela. L ne dolazi na treninge po uputi voditelja mjere. Pokušava ga kontaktirati na mobitel. Upitana od strane punomoćnice predlagatelja kako vidi najbolji interes djece u situaciji kada L pruža otpor, navela je da želi da L dođe k njoj i da nadoknade tri godine koje su prošle, a upitana kako bi se ponašala da L dođe do nje i kaže da ne želi ostati, navela je da bi koristila pomoć voditelja mjere i psihologa kojeg je predložila. U 10 min koliko ostane s njim ne može učiniti ništa jer je on pod tolikim utjecajem oca i govori ono što otac želi čuti. Razgovarala je s djetetom da bi trebao doći živjeti kod nje, no kad dođe doma i razgovara s LN to se promijeni.

10. Uvidom u prijedlog i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica od 26. ožujka 2026. utvrđeno je kako sadrži prikaz obiteljske dinamike od početka obraćanja roditelja Zavodu, koje su okolnosti cijenjene u obrazloženju presude i rješenja P Ob-627/24, slijedno čemu se ovdje ponovno ne iznose, te dalje prikaz postupanja Zavoda po zaprimanju spomenute presude od 27. siječnja 2026.

10.1. Po zaprimanju presude i rješenja o privremenoj mjeri P Ob-627/24 od 27. siječnja 2026., koje stupa na snagu danom donošenja, oba roditelja su se po pozivu Zavoda odazvala na razgovor te je s njima proveden savjetodavni razgovor u kojem su upoznati su sa odlukom suda te su saslušani na zapisnik vezano uz izricanje mjere ocu NN nad kontaktima sa mlt. L i SN. Roditelji su izjavili da će poštovati odluku suda. Ovršna odluka suda, međutim, nije provedena u dijelu koji se odnosi na mlt. L, dok je mlt. SN preselila kod majke. Odmah po donošenju odluke, otac je od strane Područnog ureda upućen bez odgode pripremiti i predati i mlt. L majci na skrb. Iako je otac od same upute na verbalnoj razini isticao kontinuirano kako je „spreman na suradnju“, odbijao je mogućnost da se preseljenje mlt. L kod majke provede odmah, već je inzistirao na postupnosti, pripremi, prilagodbi djeteta i osobito iskazivao o neprihvaćanju takve odluke od strane mIt. L, kao i njegovom lošem emotivnom stanju vezano uz navedeno. Nakon što je proveo razgovor s mIt. Maxom uz pomoć i voditelja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, otac je izvijestio kako nikako ne može pristati odmah na preseljenje djeteta s obzirom na njegov otpor, no iznosi spremnost na dogovor s majkom u smislu postepeno češćih susreta s djetetom s ciljem konačnog preseljenja. Roditelji su e-mail korespondencijom postigli određeni dogovor. Međutim, već nakon prvog odlaska djeteta majci (koji otac kasnije naziva ,.predajom djeteta“, iako se evidentno radilo samo o planiranom kratkom popodnevnom susretu majke i sina), otac prijavljuje majku za fizičko nasilje u odnosu na mlt. L i odvodi ga na policiju kako bí dao iskaz. Prema uputi policijskog službenika, odvodi ga i na liječnički pregled, na kojem nisu utvrđene ozljede. Ovaj Područni ured je odmah uspostavio usmenu i pismenu korespondenciju vezano uz navedeno sa nadležnom policijskom postajom, te je dopisom IV PP Zagreb od 06. ožujka 2026. zaprimljena obavijest da su policijski službenici te policijske postaje proveli kriminalističko istraživanje nad AN zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela „Tjelesna ozljeda“ na štetu młt. sina GN te je podneseno Posebno izvješće Općinskom Kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Majka je u potpunosti negirala bilo kakvo nasilje pa čak i fizički kontakt s djetetom (pri čemu se zapaža evidentna tuga i tjeskoba majke dok pojašnjava kako je nažalost prisiljena ustručavati se od bilo kakvog fizičkog kontakta spram djeteta, zbog straha od novih optužbi oca). Otac po navedenom navodi svoju nemogućnost postupanja po odluci Suda radi zaštite djeteta. Nadalje su se uz posredovanje voditelja mjere obiteljsko pravne zaštite i mjere nadzora nad osobnim odnosima ipak počeli odvijati kraći kontakti majke i sina, dok mlt. SN otac vida pod nadzorom, sukladno odluci Suda. Voditelj mjere u svom izvješću za siječanj 2026. navodi da LN kontinuirano izražava zabrinutost vezano za majčino postupanje s djecom, te općenito za adekvatnost majčine roditeljske skrbi, te voditelja mjere traži savjete i podršku u postupanju. Nadalje, voditelj mjere navodi da otac kontinuirano problematizira nalaz vještaka i zaključak o otuđujućem utjecaju na odnos mlt. L s majkom i tvrdi da mu majka ne omogućuje telefonski kontakt s mlt. SN. LN je izričito upućen u činjenicu da će odgađanje neminovnog prelaska mlt. L kod majke isključivo produbiti otpor i intenzivirati viđene reakcije, u činjenicu da je za njegovu dobrobit nužno da se jasno i nedvosmisleno definira dan prelaska koji mora biti čim prije realiziran, te u činjenicu da je za njegovu dobrobit nužno da se jasno i nedvosmisleno s dječakom komunicira o tome da su svi uključeni u dogovoru oko toga da je za njega bolje da trenutno živi s majkom, a s ocem ostvaruje redovite kontakte. Osim toga, upućen je i u stav voditelja o tome da ukoliko se prelazak ne realizira u najkraćem roku sukladno navedenim uputama, ne postoji osnova za daljnju suradnju u kontekstu aktualnih mjera obiteljsko-pravne zaštite i daljnji postupak se drastično komplicira, također po izravnu štetu svih uključenih dionika. Oba roditelja su dalje obavijestila područni ured o nalazu i mišljenju psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba za mlt. SN i GN, koji nalaz i mišljenje od 17. veljače 2026. prileži spisu i iz istog slijedi kako se kod mlt. GN radi o dječaku narušene slike o sebi koji odrasta u obitelji separiranih roditelja narušenih i konfiliktnih odnosa te kod kojega se primjećuje odbijajući stav prema majci uz priklanjanje ocu; dok je u odnosu na mlt. SN navedeno kako je djevojčica prosječnih neverbalnih kognitivnih sposobnosti kod koje je primjetna tuga zbog obiteljske dinamike te za koju odrastanje u obitelji separiranih roditelja narušene i konfliktne suradnje predstavlja rizik za emocionalni razvoj. Za oboje djece je zakazan termin za travanj 2026. te su roditelji savjetovani.

10.2. Iz mišljenja stručnog tima dalje slijedi kako privremena mjera kako je predlaže otac nikako ne bi bila u interesu djece. Iznose kako se prethodna odluka suda temelji između ostalog na provedenom psihologijsko-psihijatrijskom vještačenju kojim je utvrđeno kako otac „nema roditeljske empatije za emocionalne potrebe svoje djece i to prvenstveno G, a to je njegova autentična potreba za oba roditelja, pa tako i za majkom“. Također je vještačenjem utvrđeno kako je kod gospodina GN „prisutna suptilna manipulacija zbog koje dječak ima potrebu svojim stavom prema majci pokazivati ocu svoju lojalnost“, te se postupci oca „mogu ocijeniti kao zanemarivanje emocionalnih potreba djeteta i predstavljaju štetu za njegov emocionalni razvoj“. Stručni tim iznosi kako su upravo u tom kontekstu ocu i određeni kontakti s djecom pod nadzorom, ne zbog rizika od bilo kakve drukčije vrste ugroze, već isključivo emocionalne u vidu manipulativnog postupanja s ciljem emocionalnog i fizičkog udaljenja djeteta od majke, što predstavlja značajnu psihološku ugrozu za dijete. Pritom stručni tim napominje kako su takve zaključke vještaka prihvatili i sami donijeli i stručni radnici područnog ureda, dva posebna skrbnika uključena u sudski postupak, a konačnici i sam Sud što u bitnome eliminira vjerojatnost krive procjene, pri čemu se najveće težište stavlja upravo na kompleksno, stručno i sveobuhvatno psihološko- psihijatrijsko vještačenje. Napominju i kako se u obitelji provodi mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora počevši od 15. listopada 2024. te je tijekom iste od strane dva različita voditelja zabilježena suradljivost majke kao i njezino primjereno roditeljsko postupanje. Prema navedenom, smatraju da očevu prijavu o fizičkom kažnjavanju mlt. L treba razmatrati u gore navedenom kontekstu i ukazati na mogućnost i rizik da je prijavljeni događaj odraz planiranog i manipulativnog korištenja djeteta od strane oca. Također, fizičko nasilje nad djetetom prilikom prvog kontakta s njime po odluci suda da dijete živi s njom, ukazivalo bi na potpuno neracionalno i nekontrolirano ponašanje majke, a takvi kapaciteti, osobine i sklonosti, kroz sva prethodna postupanja, uključujući i vještačenje, nisu niti približno utvrđeni. S druge strane, očevo nepoštivanje odluke suda koja se odnosi na zaštitu i dobrobit djece, kao i vještačenjem potvrđeno zanemarivanje emocionalnih potreba djece, ocjenjuje se štetnim i ugrožavajućim za djecu. Ukazuju i kako su uslijed navedenog postupanja oca, također aktualno razdvojeni brat i sestra, te isti ostvaruju kontakt u vrlo suženom i ograničenom obimu, što je svakako protivno interesu djece. Sukladno iznesenom, Područni ured predlaže da na snazi i dalje ostane ista privremena mjera prema kojoj djeca stanuju s majkom, a osobne odnose s ocem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe. Iako se ne spori adekvatna skrb oca u brizi o osnovnim potrebama djece, kao i blizak odnos s oboje djece, aktualno postupanje oca i njegovo neuvažavanje odluka nadležnih tijela predstavlja ugrozu za dobrobit i mentalno zdravlje djece. Jednako kako i u parničnom postupku, upućuju oca, ujedno i sukladno takvom prijedlogu vještaka, na uključivanje u psihoterapijski tretman s ciljem uvida u štetnost vlastitog roditeljskog postupanja, koji kontinuirano i u potpunosti izostaje, i potom korekcije istog.

11. Predlagatelj se na ročištu od 30. ožujka 2026. usprotivio mišljenju Zavoda, navodeći da je dijete i na razgovoru u Poliklinici izvještavalo da je bilo nasilja. Također i da je L i dalje u otporu spram majke, no da se otac tu situaciju trudi smiriti u kojem je smislu i dan prijedlog za izmjenu privremene mjere od 23. ožujka 2026.

11.1. Protustranka se s mišljenjem Zavoda u cijelosti suglasila te se dodatno usprotivila predloženoj izmjeni privremene mjere kako je predlaže predlagatelj. Navodi kako s obzirom na dugotrajni obrazac manipulativnog, emocionalno nasilnog i za djecu štetnog postupanja oca, kao i na činjenicu da takvo postupanje sada već dovodi do realne opasnosti da bi se dijete, nastavi li se ovakav utjecaj, moglo potpuno otuđiti od majke, smatra da je nužno hitno intervenirati radi zaštite djeteta od daljnje manipulacije i emocionalnog zlostavljanja. Kako otac odbija predati dijete majci, predlaže sudu da naloži ocu da odmah preda dijete.

11.1. Posebni skrbnik se na mišljenje Zavoda očitovao na način da na isto nema primjedbi (očitovanje s ročišta od 30. ožujka 2026.).

11.2. Predstavnici Zavoda su po iznošenju primjedbi stranaka ostali kod danog mišljenja.

12. Odredbom čl. 534. ObZ-a propisano je da sud može privremenu mjeru izmijeniti ili ukinuti na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti ako ju je po službenoj dužnosti ovlašten odrediti.

13. Činjeničnu i pravnu osnovu prijedloga za izmjenom privremene mjere od 27. siječnja 2026. otac LN temelji na narativu počinjenog nasilja majke prema mlt. L **.**.2026. u prisutnosti mlt. SN i slijednom nalazu KBC Zagreb od 10. veljače 2026. Uvidom u isti nalaz (list 11 spisa) i dovodeći isti u svezu s iskazom oca u ovom postupku, utvrđeno je da otac, nakon što je stupio u kontakt s L i nakon što mu je L ispriča događaj kod majke, „reagira roditeljski instinktivno“ i ne zove majku djeteta da bi provjerio što se dogodilo, već odlazi na policiju kako bi prijavio majku za nasilje, a po uputi policije, i radi upotpunjavanja dokaznog materijala, i na hitni prijem KBC Zagreb. U nalazu se iznosi anamneza na način da je majka dječaka u 16:30 gurnula i da je udario leđima u zid. Iznosi o učestalim svađama s majkom koje da su već eskalirale fizičkom agresijom od strane majke. Prema mišljenju uređujućeg liječnika, na rtg-u nema znakova frakture i dječak je cijelo vrijeme kompenziran i hemodinamijski stabilan s uputom javljanja obiteljskom liječniku. Majka u očitovanju na prijedlog za izmjenu privremene mjere otklanja opis susreta s mlt. L na način kako ga opisuje otac i iznosi svoju verziju priče, a takvi polariteti glede događaja za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice već su u ovom postupku zabilježeni, čime ovakva situacija od 10. veljače 2026. ne odstupa od događaja zabilježenog obrasca zajedničkog nazivnika nasilja majke nad djecom. Ovdje je važno ukazati da su presuda i privremena mjera od 27. siječnja 2026. doneseni na temelju detaljno provedenog dokaznog postupka koji su obilježile višestruke obrade djece u Poliklinici i u privatnim aranžmanima, mišljenja Zavoda i izviješća voditelja mjere te u konačnici psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja čiji su zaključci gore izneseni.

14. Pri prosuđivanju stoga zahtjeva predlagatelja za izmjenom ovosudne privremene mjere od 27. siječnja 2026., sadržane u presudi istog sadržaja poslovni broj P Ob-627/2024/R1 Ob-2165/2025 od 27. siječnja 2026., ovaj sud polazi od zaključka sadržaja iste odluke i zaključka suda iznesenog u istome. Istom je presudom i rješenjem određeno da će zajednička djeca stranaka mlt. SN i mlt. GN stanovati će s majkom AN na adresi njezina stanovanja u [adresa] (točka I. izreke), dok će osobne odnose s ocem LN ostvarivati pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijali rad, Područni ured Pešćenica, jednom tjedno u trajanju od 1 (jednog) sata na mjestu i vremenu prema dogovoru voditelja mjere nadzora i roditelja, a ako dogovor glede vremena i mjesta osobnih odnosa izostane, tada utorkom, od 15:30 do 16:30 sati u parku u blizini mjesta stanovanja djece ili u kućanstvu oca (prema odluci voditelja mjere), sve u trajanju od 6 mjeseci i računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pešćenica imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa (točka II. izreke); nadalje je majci dodijeljena djelomično samostalna roditeljsku skrb za mlt. djecu u dijelu odluka o zdravlju, obrazovanju, izvanškolskim aktivnostima, ishođenju osobnih isprava i prijavi prebivališta/boravišta na području [adresa], dok je zastupanje djece u drugim bitnim osobnim pravima određeno kao zajedničko (točka III. izreke); te je ocu naloženo doprinositi za uzdržavanje mlt. djece. Potom je odbijen zahtjev tužitelja/oca za donošenje presude prema kojoj bi djeca stanovala s njim, a s majkom ostvarivala osobne odnose; odbijen je prijedlog tužene za potpuno samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi; te je određena privremena mjera jednakog sadržaja presudi.

14.1. Do donošenja navedene presude između stranaka je bila na snazi privremena mjera prema kojoj mlt. djeca stanuju s ocem, a s majkom ostvaruju osobne odnose, koja se privremena mjera ostvarivala samo u odnosu na mlt. SN, dok mlt. L s majkom nije ostvarivao osobne odnose.

14.2. Iz obrazloženja potonje presude i rješenja slijedi kako su prema rezultatima dokaznog postupka „ovdje stranke živjele u izvanbračnoj zajednici tijekom koje je rođeno dvoje zajedničke djece, mlt. L i mlt. SN. Iz isprava koje se odnose na period obveznog savjetovanja početkom 2023. slijedi kako su roditelji tada još stanovali zajedno i izrazili spremnost na sklapanje Plana na način da djeca stanuju s ocem, a s majkom ostvaruju široke osobne odnose, na što je majka pristala prvenstveno zbog tada neriješenog stambenog pitanja, dok je dugoročno izražavala želju da djeca podjednako vremena provode sa svakim roditeljem. Otac tada nije načelno odbacivao takvu mogućnost, no nije bio niti spreman na sklapanje plana koji odgovara aktualnom stanju. Roditelji su gotovo godinu dana pokušavali postići sporazum, te je tom periodu došlo do teškoća u roditeljskoj komunikaciji, dogovorima oko viđanja djece i postupnog udaljavanja mlt. L od majke. Činjeničnu odnosu tužbenog zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji kako majka nije kontinuirano sposobna brinuti za djecu te detaljno, usmjereno i ponavljajuće tijekom postupka iznosi primjere njezine nebrige. Nastavno na ranije izneseno, već u tužbi iznosi i o fizičkom kažnjavaju djece od strane majke, pri čemu naročito ističe majčin atak na mlt. SN. Dok otac prijavljuje nebrigu majke, istovremeno u svakom njezinom pokušaju ostvarivanja kontakta s djecom nalazi razlog za prijavu bilo nametljivog ponašanja, bilo daljnje nebrige i zanemarivanja. Istovremeno, majka traži pomoć jer vidi da se djeca, naročito mlt. L odmiču od nje. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da otac izvrsno skrbi o bazičnim potrebama djece za hranom, odijevanjem, stanovanjem, socijalnim životom i školovanjem. Također je utvrđeno da je tijekom zajedničkog života bio roditelj koji je vodio djecu kod pedijatrice, koji se angažirao oko škole. Dojam je suda da su u uvjetima zajedničkog života i svakodnevnih obveza, roditelji balansirali i dijelili obveze oko djece. Tužena u prilog toga u iskazu navodi da ako je ujutro odvela djecu u školu/vrtić, zbog posla ih kasnije nije mogla i preuzeti, koju podjelu roditeljskih uloga sud cijeni životnom. Sud primjećuje da je već u mišljenju Zavoda, a time i stručnjaka koji ne raspolažu alatima kakvima raspolažu vještaci, izneseno kako se stječe dojam da otac određenim postupcima i kalkulacijama s ciljem ostvarenja prednosti u postupku, otežava kontakt i održavanje bliskosti djece s majkom, što je jedna od najvažnijih psiholoških potreba djece. Također, Zavod u mišljenju iznosi i kako je trenutna organizacija života obitelji odraz odluke oca da upravlja situacijom. Otac je kontinuirano tijekom postupka majku djece opisivao nepovoljno i isticao je njezine nedostatke i nezainteresiranost za djecu. Također i pri obradi vještaka ne navodi niti jednu pozitivnu stvar na strani majke. Svoj angažman vidi potpunim, majčin nedostatnim. U psihologijskom testiranju kod Zavoda za sebe je naveo čak 25 jakih strana, navodeći i kako uloga majke možda i nije za tuženu. Nasuprot takvog tumačenja, psiholog Zavoda psihološkom dijagnostikom zaključuje kako iz majčinih odgovora na upitniku za roditelje proizlazi dobro poznavanje osobina i potreba djece, ali i njena slabija uključenost u život djece. Provedenim je vještačenjem također utvrđeno da na strani majke nema okolnosti koje bi je ograničavale u skrbi za djecu. Otac u ovom postupku kao razlog Maxova otpora prema majci iznosi njezino dugogodišnje zanemarivanje djeteta. Opisuje da je bila hladna i gruba prema djetetu te da joj je nedostajalo topline i strpljenja. Nadalje, otac voditeljici mjere navodi kako je majka dječaka tukla, vikala na njega, često je iznevjerila njegova obećanja. Provedenim psihološkim testiranjem majke po psihologu Zavoda, ali i po vještacima nije dobiven opis osobe u čijoj bi ličnosti bilo psihopatologije. Psihomotorno je mirna, urednog uvida i kritičnosti, koju kritičnost zadržava i pri opisu sebe kao majke tijekom postupka, a u skladu s time je i neposredni dojam suda glede tužene. Iz rezultata dokaznog postupka slijedi da je otpor L spram majke stvaran i realan. Jedan od razloga izricanja roditeljima mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora jest bio omogućiti majci intenzivniji odnos s djecom, međutim, tijekom provedbe mjere do navedenog nije došlo, već je po ocjeni suda raskorak između majke i L produbljen do mjere da L na obiteljskoj fotografiji za potrebe škole izostavlja majku. Majka je u iskazu pred ovim sudom navela da L aktualno viđa mjesečno dva i pol sata. Provedenim je vještačenjem u postupku utvrđeno da je dječakov otpor prema majci fabriciran od strane oca koji iz spektra svoje osobnosti sebe nameće kao besprijekornog te nudi L sjećanja na majku koja „tuče“, „udara“, „guši“, koja mu ne govori istinu glede dresa jer je pregledom interneta utvrđeno kako je u tom području bilo više trgovina koje su radile. Otac i L stvaraju savez u kojem dječak nije u stanju „evocirati svoje autentične želje“, već njegove želje predstavljaju projekciju očevih. Mlt. L, kao dijete koje se patološki stopilo s ocem, pretpostavljene želje svog oca iskazuje kao vlastite. Takvo iskustvo L stvara bol koja traje dulje vrijeme. Već je u nalazu psihijatra izrađenom nakon razgovora posebne skrbnice s djetetom, zabilježeno kako L lomi prste, trese nogom. Sud je mišljenja da je razgovor posebne skrbnice s L, dječaka suočio s onim osviještenim dijelom emocija za majku i potrebe za lojalnosti ocu s kojim je ostao stanovati po prekidu zajednice. Znakovit je opis situacije po vještacima kada je L trebao izgovoriti da ne voli majku, gdje se navodi kako reakcijom pokazuje nepodnošljivost mogućnosti da ne voli majku i „jeca dok grca u suzama u teškoj emocionalnoj patnji“. Ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak vještaka o razlozima Maxova statusa spram majke te ga ocjenjuje u potpunosti stručnim i dostatno pojašnjenim. Dodatno je ocjena suda da tužitelj svojim primjedbama nije takav zaključak vještaka uspio dovesti u pitanje. Otac u iskazu navodi kako puno preispituje sebe u ovom postupku i neobično mu je da se nismo pomakli od nulte točke i da se i dalje ne preispituju stvarne činjenice koje su se dogodile, aludirajući pritom na majčino nasilje, čime i dalje pokazuje kako usprkos savjetodavnom radu stručnog tima Zavoda, voditeljice mjere i u konačnici kroz vještačenje, i nadalje nema roditeljske empatije za emocionalne potrebe svojeg djeteta, odnosno za djetetovu autentičnu potrebu za oba roditelja. I premda otac u faktičnom smislu uredno izvršava skrb za hranu, obrazovanje, zdravlje djece, istome nedostaje temeljna odlika roditeljske kompetencije, a to je roditeljska empatija za djetetovo iskustvo koja je važnija od svake materijalno osigurane stvari. Time se očevi postupci kroz status L ocjenjuju kao zanemarivanje emocionalnih potreba djeteta te predstavljaju štetu za emocionalni razvoj djeteta. Nadalje, iz mišljenja vještaka slijedi da mlt. SN pokazuje privrženost ka oba roditelja te kao mehanizam obrane koristi bijeg u nezrelo ponašanje. Njezin odnos s majkom je topao i podržavajući, pri čemu sud primjećuje kako L, u stvaranju „saveza“ s ocem ide toliko daleko da od sebe i oca te nekih pretpostavljenih druženja, odmiče SN. Odnos djevojčice prema majci i uživanje u majčinom društvu za L stvara tenziju, a takav odnos prema sestri također predstavlja rizik za daljnji emocionalni status dječaka. I premda otac u stranačkim navodima iznosi kako je L odličan učenik koji pokazuje rezultate i u sportu, želeći ukazati kako je dječak dobro, ovaj sud prihvaća usmeni dio nalaza vještaka u kojem navode kako izostavljanje majke u ovom formativnom periodu djece, dugoročno ne može dovesti do toga da djeca ne bi osjetila tu prazninu u životu, a takva se praznina u nekoj od faza razvojne dobi popunjava bijegom u neprihvatljiva ponašanja. Cijeneći stoga da na strani majke ne postoje okolnosti koje bi umanjivale njezine roditeljske kapacitete te da je željna uživanja u društvu svoje djece, što se u odnosu na mlt. SN ostvaruje prema mjeri suda, no na razini razvojne potrebe djeteta ne dovoljno, a na strani L u potpunosti izostaje, te cijeneći da su roditeljski kapaciteti oca reducirani i da njegovi postupci rezultiraju zanemarivanjem emocionalnih potreba djeteta i predstavljaju štetu za emocionalni razvoj djeteta, pri čemu otac, sukladno obilježjima svoje ličnosti, navedeno ne poima kao problem već problem vidi na strani majke, ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak vještaka, ali i mišljenje Zavoda kako je u najboljem interesu mlt. djece da stanuju majkom. Mlt. L još uvijek posjeduje osviješteni dio ljubavi za majku kroz koji dio i životom s majkom treba evocirati ranija pozitivna sjećanja koja je potisnuo i faktično povratiti zatomljeni dio sebe bez kojeg nema emocionalnog i psihofizičkog napretka. Stoga je sud primjenom odredbe čl. 416. i čl. 96. ObZ-a odlučio da će mlt. L i mlt. SN stanovati s majkom na njezinoj adresi stanovanja, koja je odluka sadržana u točki I. izreke.

14.3. Iz obrazloženja presude u dijelu osobnih odnosa djece i oca se navodi kako „kraj činjenice naravi ograničenja očevih roditeljskih kapaciteta na način kako su ranije obrazložena, i cijeneći da je mlt. djeci potrebno dati vrijeme za mirni prelazak kod majke, u kojem je periodu nužno, kako to i vještakinje navode, neutralizati negativan utjecaj oca, sve kraj činjenice da isti i dalje ne prihvaća nikakve sugestije i savjete, svoje mišljenje vidi kao jedino ispravno, a sve majčine postupke kao negativne, sud cijeni da je osobne odnose djece i oca potrebno ograničiti kroz nadzor stručne osobe koja će pratiti interakciju oca i djece i istu usmjeravati svojim stručnim znanjem i iskustvom. Ovaj sud je stava da ne postoji niti jedna blaža mjera kojom bi se u odnosu oca i djece aktualno mogao zaštiti status djece. Mjera je izrečena na vrijeme od 6 mjeseci, uz naznaku da se ista može i ranije ukinuti u slučaju bitnog pomaka u mišljenju oca.“

15. Presuda suda (i privremena mjera) time je rezultat odluke suda da dijete, ovdje mlt. L, obzirom je na njegovoj strani zabilježen otklon od majke, ima prirodno pravo da intrapsihički osjeća prisutnost oba roditelja u svojem životu. Otac LN u parničnom postupku nije prihvaćao zaključke vještaka. Premda je već tada verbalizirao o tome da ne može prihvatiti nešto što nije u interesu djeteta, po donošenju presude i privremene mjere od 27. siječnja 2026. pokazuje stav prema kojemu se s pozivom na status mlt. L odluka suda ne može provoditi i predlaže postepeni prijelaz, premda je isti kao takav trebao biti ostvaren kroz ranije u postupku donesenu privremenu mjeru, što je izostalo. Vještakinje su u usmenom iznošenju nalaza predvidjele razvoj događaja u kojem do prelaska mlt. L kod majke neće doći djelovanjem oca, te su ocu savjetovale da prezentira djetetu svoj odlazak na poslovni put ili slično radi čega dječak treba biti kod majke. Otac LN to po donošenju odluke suda nije mogao. Otac se ovdje poziva na volju mlt. L. Pokušava uvjeriti cijeli sustav uključen u tretman ove obitelji, pa i sud, a stječe se dojam da je i sam u to uvjeren, kako je mlt. L odlučio da ne želi otići kod majke, da je se boji te da on ne želi dijete prisiljavati na ono što ono ne želi jer bi to bilo nasilje prema djetetu. Pozivanje oca na volju djeteta ovome sudu nije prihvatljivo jer dozvoljavanje djetetu da odlučuje o stvarima za koje nije zrelo i o kojima ne može odlučiti (jer je to dio njegovog prirodnog statusa), po ocjeni suda, a s pozivom na zaključke vještaka i mišljenje Zavoda predstavlja jedan od načina manipulativnog ponašanja. Roditelj koji se postavlja u ovakvu poziciju da poštuje djetetovu autonomiju zapravo suptilno podupire otuđenju djeteta od drugog roditelja. Ponašanje i stav oca glede odluke suda, osim što je takvo da šalje djetetu poruku da se odluke suda ne moraju poštivati, ujedno sadrži elemente emocionalnog zlostavljanja djeteta opisanog u provedenom vještvu. Točno je da je pravo djeteta da izrazi svoju volju i mišljenje, međutim, isto treba tumačiti u skladu s cjelokupno provedenim postupkom i time najboljim interesom djeteta. Što je najbolji interes mlt. L U situaciji u kojoj dječak osjeća prazninu zbog manjka figure majka u svojem životu, istodobno stvara konstrukciju koja je protivna normalnom psihičkom razvoju djeteta. Mlt. L još uvijek ima intrapsihičku potrebu za majkom, međutim, kraj činjenice da se „patološki“ stopio s ocem kao roditeljem o kojem ovisi, pretpostavljene želje svojeg oca iskazuje kao vlastite. Riječ je o mišljenju oca koji smatra da majka i nije za majku, premda je provedenim vještačenjem utvrđeno da je urednih roditeljskih kompetencija, o ocu koji je za sebe pri testiranju napisao 25 pozitivnih osobina, a niti jednu za majku. Kakvu poruku takav otac može dati djetetu glede druge polovice njegove osobnosti? Što za dijete znači poticanje ovog oca na susrete s majkom? Otac LN uopće ne uviđa da takvim suptilnim porukama prema mlt. L, njegovo dijete odrasta s porukom da ako je majka loša, tada niti on ne može biti dobar i niti se njega ne može voljeti. Time ovaj sud u okolnostima prijedloga predlagatelja i s naglaskom na detaljno provedeni dokazni postupak, ne nalazi osnovu za izmjenu privremene mjere, čime u potpunosti prihvaća mišljenje stručnog tima Zavoda kao skupa stručnjaka (psihologa, socijalnog radnika i pravnika) koji imaju potrebna znanja za prosuđivanje obiteljskih dinamika, o tome kako aktualno postupanje oca i njegovo neuvažavanje odluka nadležnih tijela predstavlja ugrozu za dobrobit i mentalno zdravlje djece, poglavito mlt. L. Kraj činjenica da ne postoje promijenjene okolnosti takve naravi da bi utjecale na potrebu izmjene privremene mjere od 27. siječnja 2026., ovaj je sud odbio prijedlog oca od 23. ožujka 2026. za izmjenom privremene mjere, ali i majke za izmjenom privremene mjere na način da se ocu u okviru iste zabrane osobni odnosi s djecom. U situaciji poštivanja privremene mjere i prelaska oboje djece kod majke, nadzor nad osobnim odnosima je dovoljna zaštita od emocionalne ugroze djece spram oca, slijedno čemu je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke. Nadalje, kraj činjenice da otac s pozivom na volju djeteta odbija predati dijete majci, a da je postepeni prelazak mlt. L kod majke protivan smislu i svrsi odluke suda od 27. siječnja 2026. jer je dječak pod kontinuiranim utjecajem oca koji negira djetetovu prirodnu potrebu za majkom, sud je primjenom odredbe čl. 415. ObZ-a dopunio donesenu privremenu mjeru od 27. siječnja 2026. na način da je naložio ocu da odmah preda dijete majci, koja je odluka sadržaja u točki I. izreke.

U Zagrebu, 16. travnja 2026. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu ovom sudu u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA

1. pun. predlagatelja

2. pun. protustanke

3. posebni skrbnik

4. HZSR, PU Pešćenica