Poslovni broj: P-777/2024-40

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranja d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I) Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.415,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2017. do isplate po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 561,23 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. studenog 2018. protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu u kojoj tvrdi da se 12. lipnja 2012. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu koju je prouzrokovao tuženik upravljajući vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola od 0,79 g/kg u krvi. Tom prilikom je tuženik svojim vozilom vozio neprilagođenom brzinom te je udario u osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao LP iz [adresa] koji je vršio radnju skretanja ulijevo. Protiv oba sudionika nezgode je vođen prekršajni postupak te je donesena presuda Prekršajnog suda u Zaprešiću poslovni broj Pp-887/2012 kojom je LP osuđen radi prekršaja iz čl. 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer nije propustio vozilo iz suprotnog smjera, dok je tuženik osuđen za prekršaj iz čl. 53. ZOSPC-a, jer je kroz naseljeno mjesto upravljao vozilom prekomjernom brzinom. Osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 017200983586. LP je u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti te mu je prouzročena materijalna šteta u vidu oštećenja osobnog automobila. Tužitelj smatra da je LP pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 60%, a tuženik 40%. Oštećeni LP je pred Općinskim građanskim sudom podnio tužbu protiv tužitelja u predmetu broj Pn - 2444/2015 koji je dovršen sudskom nagodbom. Shodno navedenom doprinosu, tužitelj je oštećenom isplatio iznos od 6.616,00 kn na ime naknade štete, iznos od 3.750,00 kn na ime parničnih troškova i 300,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu, ukupno 10.662,00 kn. Tuženik je obaviješten o vođenju parnice pa se na njega proteže intervencijski efekt. Tuženik je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola pa je izgubio prava iz osiguranja sukladno čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i čl. 3. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti. Predlaže donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos od (10.662,00 kune), uvećan za zatezne kamate od dana plaćanja 26. listopada 2017. i parnične troškove.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja, visinu štete (list 278) i činjenicu da je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola od 0,79 g/kg. Također, priznaje da je u trenutku štetnog događaja bio kod tužitelja osiguran policom od autoodgovornosti i da je tužitelj isplatio oštećeniku LP iznose koje potražuje tužbom (list 278). Osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja jer je LP isključivo kriv za nastanak prometne nezgode time što je svojim vozilom oduzeo prednost prolaska vozilu tuženika. Alkoholiziranost tuženika nije u vezi sa štetnim događajem, niti je imala utjecaj na nastanak istog, slijedom čega ne postoji uzročno posljedična veza između alkoholiziranosti tuženika i predmetnog štetnog događaja. Stoga se u konkretnom slučaju ima primijeniti čl. 3. st. 4. toč. 2. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti koja propisuje da osiguranik ne gubi prava iz osiguranja ako dokaže da štetni događaj nije u vezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode pod utjecajem alkohola. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Ovaj sud je presudom od 29. ožujka 2021. u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od zaključka da postoji uzročno posljedična veza između prometne nezgode i alkoholiziranosti tuženika, a što temelji na provedenom toksikološkom vještačenju i vještačenju provedenom po vještaku Ivanu Bedenikoviću za potrebe prekršajnog postupka.

4. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 3. listopada 2023. ukinuo presudu i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje uz uputu da sud ponovno razmotri prigovore tuženika o nedostatku uzročno posljedične veze između nastanka štete i alkoholiziranosti tuženika imajući u vidu zaključke toksikološkog vještačenja te činjenicu da LP skrećući ulijevo nije propustio vozilo tuženika koji je dolazio iz suprotnog smjera, a koje činjenice su pravno relevantne za utvrđivanje odgovornosti sudionika za nastanak štetnog događaja pa time i za gubitak prava iz osiguranja.

5. Sud je pročitao spis ovog suda Ppu-703/2016 i spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2444/2015, izvadak po transakcijskom računu (list 3,56), dopis MUP-a (list 4), zapisnik o očevidu (list 5-9), presudu Prekršajnog suda u Zaprešiću Pp- 887/2012 (list 10-17), prijava i odštetni zahtjev iz osiguranja od autoodgovornosti (list 18-19), fotografije (list 20-21), izvid štete (list 22-24), odštetni zahtjev (list 25-27), medicinsku dokumentaciju (list 28-55), sudsku nagodbu (list 57), Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 58-59), optužni prijedlog (list 69-70), situacijski plan (list 74), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 75), naredba za oduzimanje vozačke dozvole (list 76), toksikološko vještačenje napravljeno za potrebe MUP-a (list 77-81), prometno vještačenje za potrebe prekršajnog postupka (list 85-90), izveden je dokaz saslušanjem tuženika i svjedoka EP (list 98,107), toksikološkim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (list 120-125), očevidom na licu mjesta (list 209-210), prometnim vještačenjem po vještaku Miši Bariću (list 213-219), usmenim očitovanjem Miše Barića na ročištu (list 240-242), prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću (list 254-264), usmenim očitovanjem vještaka na ročištu (list 277-278).

6. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka LP jer je isti tijekom postupka preminuo. Stoga je sud odlučio koristiti njegov iskaz koji je dan za potrebe postupka Pn-2444/2015 gdje je saslušan kao tužitelj (list 109 tog spisa). Pritom je sud vodio računa da se tuženik suglasio s korištenjem ovog dokaza, a da je tužitelj, koji se protivio korištenju ovog dokaza, sudjelovao u postupku Pn-2444/2015 te je imao prilike svjedoku postavljati pitanja svjedoku.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema svom osiguraniku, ovdje tuženiku, za isplatom iznosa od 1.415,09 EUR/10.662,00 kn koji je isplatio drugom sudioniku prometne nezgode s osnove naknade štete, koju nezgodu je, prema navodima tužbe, suuzrokovao tuženik upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola čime je izgubio prava iz osiguranja.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija i visina iznosa kojeg tužitelj potražuje od tuženika. Također, nije sporna odgovornost drugog sudionika (LP) za nastanak šetnog događaja, no sporan je stupanj te (su)odgovornosti, odnosno da li je isti isključivo odgovoran za nastanak istog. Također, sporna je uzročna veza između alkoholiziranosti tuženika i prometne nezgode.

10. Iz, tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je tuženik imao kod tuženika ugovoreno obvezno osiguranje od autoodgovornosti po polici 017200983586 od za razdoblje od 1. studenog 2011. do 21. studenog 2012.,

- da su sastavni dio Ugovora Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti koji u čl. 3. propisuju gubitak prava iz osiguranja za osiguranika koji je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola s koncentracijom većom od 0,5 g/kg (utvrđeno analizom krvi) uz iznimku ako dokaže da nije kriv za postojanje okolnosti koje dovode do gubitka prava iz osiguranja ili da štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je bio pod utjecajem alkohola,

- da je kod tuženika analizom krvi utvrđena koncentracija alkohola od 0,79 g/kg (nesporno),

- da se prema provedenom prometnom vještačenju po vještaku Berislavu Šimunoviću prometna nezgoda dogodila u zapadnoj prometnoj traci kolnika [adresa] (kojom se kretao tuženik) na način da je vozilo tuženika naletjelo na prednji desni dio vozila LP koje je u tom trenutku obavljalo radnju skretanja ulijevo čime je presjekao put vozilu tuženika; da je brzina vozila tuženika u trenutku sudara iznosila oko 74,2 km/h, a brzina vozila LP oko 10,8 km/h ; da se vozilo LP prije skretanja ulijevo kretalo prometnom trakom namijenjenoj vozilima iz suprotnog smjera; da preglednost na mjestu šetnog događaja iznosi oko 70 metara, što znači da su sudionici mogli uočiti svjetla i nailazak drugog vozila u trenutku kad je LP započeo s radnjom skretanja ulijevo jer su bila međusobno udaljena 37,1 m; da bi sudar bio izbjegnut da je u tom trenutku LP odustao od radnje skretanja i propustio vozilo tuženika; da je sudar bio neizbježiv za vozilo tuženika u trenutku uočavanja opasnosti pri brzini kretanja od 74,2 km/h; da je tuženik za zaustavljanje imao na raspolaganju put od 37,1 metar, dok mu je zaustavni put radnjom kočenja iznosio oko 49,8 metara; da je mogao zaustaviti svoje vozilo pod pretpostavkom da se kretao brzinom manjom od 62,3 km/h;

- da na mjestu štetnog događaja postoji ograničenja brzine na 40 km/h (list 263),

- da iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" proizlazi da se osoba s koncentracijom alkohola u krvi 0,79 g/kg nalazi u stanju lakše pripitosti u kojem se javljaju prvi znakovi djelovanja alkohola na središnji živčani susta što općenito izaziva poremećaje u sposobnosti percepcije, koncentraciji i pažnji, zaprimanju osjetilnih podražaja, motorici itd.; da je vozač s tom koncentracijom alkohola u krvi relativno nesposoban za sigurnu vožnju motornog vozila; da su mu vozačke sposobnosti smanjenje, ali ne bitno; da alkoholiziranost tog stupnja nije velika i nije od presudnog značaja za nastanak prometne nezgode, no ne može se niti isključit njen doprinos u vidu smanjenja kritičnosti i osjećaje povećane sposobnosti vozača koja može biti poticaj za prebrzu vožnju uz ignoriranja prometnih propisa (kao npr. ograničenja brzine),

- da su presudom Prekršajnog suda u Zaprešiću poslovni broj Pp 3 P-887/12 od 11. rujna 2013. oba sudionika nezgode proglašena krivim za počinjenje prekršaja i to LP za prekršaj iz članka 57. stavak 7. ZOSPC (jer je oduzeo prednost vozilu tuženika) i tuženik za prekršaj iz članka 53. stavak 4. ZOSPC (jer je prekoračio brzinu kretanja za 30 km/h).

11. Prvenstveno valja reći da je sud u cijelosti ocijenio vjerodostojnom isprave u spisu.

12. Ocijenjen je istinitim iskaz LP u kojem navodi da je skretao u dvorište svoje kuće iz Ulice Pavla Štosa kad je u traci iz suprotnog smjera na njega naletjelo vozilo tuženika. Sud ne vjeruje svjedoku da u trenutku skretanja nije vidio vozilo tuženika jer suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji je, temeljem podataka sa očevida, utvrdio da je na tom mjestu preglednost 70 m, a tuženik se nalazio na udaljenosti 37,1 m. Sud vjeruje tuženiku kad opisuje dinamiku svog kretanja prije nezgode, osim u pogledu brzine kretanja koja je iznosila 74,20 km/h (nalaz i mišljenje vještaka), a ne 65 km/h kako tvrdi tuženik. Također, sud vjeruje tuženiku da je u trenutku opasnosti za njega sudar bio neizbježiv jer pri utvrđenoj brzini kretanja nije više mogao zaustaviti svoje vozilo, a što potvrđuju rezultati vještačenja. Sud ne vjeruje tuženiku da LP nije upalio desni pokazivač smjera prije skretanja ulijevo jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka EP, nepristranog svjedoka kojem sud vjeruje jer nema razloga sumnjati u njegov iskaz, koji se svojim vozilom kretao iza vozila LP i koji je potvrdio da je i sam usporio kretanje jer je vidio da isti daje signal za skretanje ulijevo. Sud vjeruje tuženiku da se isti osjećao trijezan i potpuno sposoban za vožnju jer iz provedenog toksikološkog vještačenja proizlazi da utvrđena količina alkohola kod tuženika izaziva poremećaje u sposobnosti percepcije te uzrokuje smanjenja kritičnosti i osjećaj povećane sposobnosti vozača.

13. Sud je prihvatio prometno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću jer je isto napravljeno u skladu s pravilima struke temeljem materijalnih tragova policije i podataka pribavljenih na očevidu. Vještak je svojim usmenim očitovanjem odgovorio na sve prigovore stranaka i otklonio sumnju u svoj nalaz i mišljenje. Osim toga, navedeno vještačenje je u bitnom suglasno vještačenju Ivana Bedenikovića u pogledu dinamike kretanja sudionika, brzine kretanja i mogućnosti izbjegavanja nezgode. Također, navedeno vještačenje je suglasno i vještačenju provedenom po Miši Bariću u pogledu brzine kretanja sudionika, mogućnosti međusobnog uočavanja (preglednosti lica mjesta), no razlikuje se u pogledu dinamike kretanja vozila LP prije sudara. Sud nije prihvatio vještačenje Miše Barića u dijelu u kojem isti iznosi zaključak da vozilo LP nije skretalo netom prije sudara, već da se kretalo u suprotnom smjeru. Isto je suprotno provedenom vještačenju po Ivanu Bedenikoviću, Berislavu Šimunoviću i iskazima svih sudionika i svjedoka sudara koji su potvrdili da je LP skretao ulijevo s Ulice Pavla Štosa u svoje dvorište.

14. Sud je prihvatio vještačenje provedeno po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" jer je isto napravljeno u skladu s pravilima struke, utemeljeno je na iskustvu i kompetenciji navedene Ustanove i obrazloženo jasnim i nedvosmislenim razlozima. Pritom nisu prihvaćeni prigovori tužitelja da je navedena Ustanova izašla iz okvira zadatka. Naime, uvidom u navedeno vještačenje vidljivo je da je vještak dao općenite odgovore na pitanje suda vezano uz sposobnost vozača za upravljanje vozilom pri utvrđenoj koncentraciji alkohola , no i odgovore koji se odnose na konkretnog vozača u konkretnoj situaciji, a što je bio i zadatak vještačenja.

15. Prije svega valja reći da se odgovornost sudionika ocjenjuje po pravilima subjektivne odgovornosti za štetu jer se radi o naletu vozila na drugo vozilo (čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO). Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su oba sudionika odgovorna za nastanak štetnog događaja. Tuženik je odgovoran iz razloga jer je svojim vozilom prekoračio brzinu kretanja i zato što istu nije prilagodio uvjetima na cesti (mokrom i skliskom kolniku, noćnim uvjetima vožnje) i zato što je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola, a što je u uzročnoj vezi s dinamikom odvijanja prometne nezgode. LP je suodgovoran za nezgodu jer je svojim vozilom oduzeo prednost vozilu tuženika koje se kretalo iz suprotnog smjera. Pretežiti uzrok nezgode je nepropisno kretanje vozila LP jer bi nezgoda bila izbjegnuta da je tuženik odustao od skretanja ulijevo na opisani način. No, tuženik je suodgovoran za nastanak štetnog događaja jer je prekoračenje brzine uzrok nemogućnosti zaustavljanja vozila nakon uočavanja opasnost. Međutim, kako je opasnost uzrokovao LP svojim nepropisnim kretanjem, to je isti pretežito odgovoran za nezgodu jer do opasnosti ne bi ni došlo da je isti odustao od opasne radnje. Sud smatra da je omjer doprinosa sudionika 60% na strani LP i 40% na strani tuženika. Sud je utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između alkoholiziranosti tuženika i nastanka prometne nezgode budući da je uslijed konzumacije alkohola kod tuženika došlo do smanjene kritičnosti i osjećaja povećane sposobnosti što je kod njega bilo poticaj za prebrzu vožnju uz ignoriranja prometnih propisa ograničenja brzine. Suprotni navodi tuženika ne mogu se prihvatiti.

16. Člankom 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) je propisano da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari. Gubitak prava iz osiguranja na temelju stavka 1. točke 1. do 6. ovoga članka nema utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete te oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju. Društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. ovoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Sličnu stipulaciju sadrže tužiteljevi Uvjeti automobilskog osiguranja od autoodgovornosti na koje je tuženik pristao sklapanjem Ugovora o osiguranju time da isti sadrže i određene iznimke od gubitka prava iz osiguranja na koje se tuženik pozivao u odgovoru na tužbu. međutim, iste nije dokazao.

17. Budući da je tuženik izgubio prava iz osiguranja, dužan je naknaditi tužitelju iznos cjelokupno isplaćene štete uvećano za kamate i troškove, visina kojeg iznosa nije sporna između stranaka. Budući da tužitelj od tuženika potražuje isplatu prema omjeru odgovornosti od 40% koji omjer je utvrđen ispravnim u ovom postupku, to mu je valjalo naložiti da isplati tužitelju čitavo potraživanje pri čemu valja reći da sud smatra notornim da iznos 12 prosječnih neto plaća u 2017. premašuje utuženi iznos (1.415,09 EUR).

18. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu temeljem čl. 1086. i čl. 29. st. 1. ZOO- a od dana isplaćene naknade svom osiguraniku (26. listopada 2017.) koji datum je sud utvrdio uvidom u dokumentaciju (list 56 spisa). Odluka o stopi je donesena temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema troškovniku tužitelja.

20. Tužitelju je dosuđen trošak u iznosu 561,23 EUR, a koji se odnosi na troškove plaćenih pristojbi na tužbu 53,09 i presudu 26,54, troškove vještačenja 481,60 EUR.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

S u d a c

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika