Poslovni broj: Usž-4029/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Eveline Čolović Tomić , predsjednice vijeća , Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], [adresa], [adresa], [adresa], zastupane po opunomoćeniku Vinku Samardžiću , odvjetniku u Splitu , Ruđera Boškovića 21 , protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske , OIB: 76767369197 , Zagreb , Ulica grada Vukovara 78 , PP 1034, radi povrata sredstava, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-773/2024-6 od 11. srpnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2026.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-773/2024-6 od 11. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske , KLASA: UP/II-034-08/23-01/1130 , URBROJ: 525-04/122-24-3 od 13. veljače 2024. , kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv Odluke. o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju , KLASA: 440-12/18-06-02- 01/0257 , URBROJ: 343-1504/01-23-020 od 3. listopada 2023. , kojom je tužiteljica obvezana u roku od 30 (trideset) dana od dana zaprimanja iste vratiti iznos od 24.686,44 EUR/186.000,00 kn. Sudskim rješenjem, istog poslovnog broja i nadnevka, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Iako to izričito ne navodi, iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija i odluku o troškovima spora.
3. U žalbi, u bitnom, ukazuje na kontradiktornost između obrazloženja i izreke prvostupanjske presude. Pojašnjava da nije sporno da je sklopljen Ugovor o financiranju s Dodatkom u svezi uvjeta isplate sredstava od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, kao i da je tužiteljica podnijela Zahtjev za isplatu prve rate, a kojem Zahtjevu je i udovoljeno, kao i da je po isplati prve rate tužiteljica ispunila sve ugovorne obveze iz Ugovora o financiranju, a sukladno poslovnom planu s ciljem ostvarenja poslovnog plana i time ispunjenja uvjeta za isplatu druge rate. Točno je da je tužiteljica podnosila zamolbe za odgodu roka završetka provedbe projekta iz objektivnih razloga na koje tužitelj nije mogao utjecati, iste otkloniti ili izbjeći. Zahtjevima za odgodom roka udovoljeno je od strane Agencije i to zbog posljedica pandemije koronavirusa te, potom, zbog smrti nositelja OPG FB, potpisnika Ugovora o financiranju. Nadalje, mišljenja je da nije kriva za to što nije uspjela u dogovorenom roku dovršiti projekt do kraja, a do čega je došlo uslijed nedostatka radne snage na tržištu građevinskog sektora i zbog okolnosti što građevinske tvrtke istovremeno ugovaraju više poslova pa nije mogla izvesti preostalih 5% potrebnih radova za finalizaciju objekta. Zbog navedenog, a budući su ugovorne obveze na strani tužiteljice ispunjene gotovo u cijelosti, smatra da nisu ostvareni razlozi za povrat uloženih sredstava zbog neispunjenja ugovorene obveze, jer ako je ugovorena obveza ispunjena u opsegu od 95% ne može se govoriti o neispunjenju obveze, slijedom čega niti pravna posljedica povrata cjelokupnih sredstava nije zakonita i opravdana, a zbog čega je predlagala izvođenje dokaza vještačenjem izvedenih radova. Predlaže usvojiti žalbu i potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalb i, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice.
7. Naime, člankom 126. stavka 1. ZUS, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga koje ističe tužiteljica. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Naime, tužiteljica nesporno, niti nakon dvije odobrene odgode za produženje roka dostave konačnog Zahtjeva za isplatu, koji je isticao 27. svibnja 2023., nije dostavila Zahtjev za isplatu konačne rate, prekršila je odredbe članka 14. stavka 14.3. Priloga 1 Ugovora o financiranju, zbog čega je osnovano donesena odluka od 3. listopada 2023., o povratu sredstava. Navedenim produljenjima roka odobren je tužiteljici maksimalan rok produljenja sukladno članku 14. stavku 14.3. Priloga 1 Ugovora o financiranju, jer se prema tim odredbama rok može produžiti za najviše 12 mjeseci, a iznimno u slučaju više sile ili izvanredne okolnosti, pri čemu su odredbom članka 2. stavka 2. Uredbe 1306/2013 navedeni slučajevi koji se mogu smatrati višom silom ili izvanrednom okolnosti, dakle da se radi o vanjskim, nepredvidljivim i neotklonjivim događajima. U konkretnom slučaju, i po ocjeni ovog Suda, razlozi koje navodi tužiteljica (stanje na tržištu građevinskog sektora) ne mogu se smatrati izvanrednim okolnostima na koji upire navedena Uredba.
10. Obveza podnošenja Zahtjeva za konačnu isplatu proizlazi iz ugovornih odredbi Ugovora o financiranju, točnije iz članka 14. stavka 14.3. Prilog 1. Ugovora, prema kojem je tužiteljica bila u obvezi da u razdoblju od najviše 36 mjeseci od dana sklapanja Ugovora, ostvaruje sve aktivnosti i ostvaruje cilj iz poslovnog plana, au iznimnim i opravdanim situacijama navedeni rok se može produžiti za najviše 12 mjeseci . Posljedica neizvršavanja navedenih ugovornih obveza određena je poglavljem 20. stavkom 1. alinejom 4. Natječaja, gdje je propisano da Agencija za plaćanja donosi Odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore ako korisnik ne podnese konačni Zahtjev za isplatu do roka navedenog u Ugovoru o financiranju.
11. Sukladno navedenom, tužiteljica nije izvršila sve svoje obveze iz ugovora, iako obavlja gospodarsku aktivnost i očekivano treba voditi brigu o pravodobnom ispunjavanju obveza koje su preuzete Ugovorom i pri tom na odgovarajući način organizirati svoje poslovanje, što nesporno nije učinila i što je pravilno utvrđeno, a zbog čega nije trebalo izvoditi nikakve druge dokaze.
12. Neosnovani su prigovori istaknuti u žalbi kojima tvrdi da je došlo do bitne povrede odredbe upravnog spora zbog nedostatnog obrazloženja presude, odnosno razloga na kojima se presuda temelji, kao i prigovor u pogledu nejasne izreke, jer, upravo suprotno, obrazloženje presude sadrži sve propisano odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a , a izreka sadrži odluku o glavnoj stvari sukladno članku 119. stavku 3. ZUS-a .
13. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Stoga je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu , 17. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
