REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8252/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika HPB d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 12. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 5. Ugovora o kreditu, broj 312889, solemniziran kod javnog bilježnika Željke Tranfić, pod brojem OV- 49/2008, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje banci platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora“ kao i čl. 5.1. „Naknada za odobrenje kredita: 0,70% (slovima nulacijelihsedamposto) jednokratno na iznos odobrenog kredita.“

II Nalaže se tuženiku HPB d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 435,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. rujna 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku HPB d.d., OIB: 87939104217, naknaditi tužiteljici ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 740,58 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika 1. rujna 2008. zaključila Ugovor o kreditu broj 312889. Prema čl. 5. Ugovora ugovoreno je „Korisnik kredita obvezuje se banci platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora“, dok je odredbom čl. 5.1. određeno „Naknada za odobrenje kredita: 0,70% jednokratno na iznos odobrenog kredita“ te je tužiteljici 25. rujna 2008. naplaćena naknada u iznosu 435,78 eura (3.283,42 kune). Kako je sporna odredba sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaja na njezin sadržaj te joj je suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, to smatra da je ista ništetna. Stoga tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnom odredbu čl. 5. i 5.1. Ugovora o kreditu te kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 435,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. rujna 2008. do isplate, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti. Smatra da je konverzija Ugovora o kreditu uredno provedena temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, čime smatra da je tužiteljica izgubila pravni interes za podnošenje tužbe. Dalje je istaknuo prigovor zastare. Također je naveo da tuženik ima pravo na naknadu za obradu Ugovora o kreditu te da propisi koji su tada bili na snazi nisu predviđali zabranu takvih naknada. Ujedno je naveo i da je sporna ugovorna odredba bila jasna, uočljiva i razumljiva, zbog čega se ne može tvrditi da bi stavila tužiteljicu u neravnopravan položaj. Osporio je visinu tužbenog zahtjeva. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnih troškova.

3. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj P-337/2023-12 od 3. travnja 2025. odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti te je prihvaćen tužbeni zahtjev (listovi 111-121 spisa).

3.1. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-411/2025-2 od 16. rujna 2025. ukinuti su presuda i rješenje Općinskog suda u Karlovcu roj P- 337/2023-12 od 3. travnja 2025. te je odlučeno da se predmet vraća mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu radi održavanja nove glavne rasprave (listovi 172-176 spisa).

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dopis (list 6 spisa), otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope za kredit (listovi 7-13 spisa), Ugovor o kreditu broj 312889 od 1. rujna 2008. (listovi 15-27 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 104- 105 spisa).

4.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu o plaćanju troškova za obradu kredita te s tim u vezi zahtjev za isplatu plaćenog iznosa po toj osnovi.

5.1. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 312889 od 1. rujna 2008. na iznos 105.000,00 CHF (dalje Ugovor o kreditu).

5.1.1. Također nije sporno da je tužiteljici 25. rujna 2008. naplaćena naknada iz čl. 5.1. Ugovora o kreditu (list 183 spisa).

5.2. Sporno je da li je ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade u visini 0,70% iznosa kredita, sadržana u čl. 5.1. Ugovora o kreditu ništetna te s tim u vezi pripada li u tom slučaju tužiteljici iznos koji je temeljem te odredbe isplatila tuženiku.

6. Prema odredbi čl. 5.1. Ugovora o kreditu naplaćuje se naknada u visini 0,70% od iznosa kredita, jednokratno.

7. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice i pregovaranja oko naknade za obradu kredita sud je saslušao tužiteljicu.

7.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kredit podignula radi kupnje stana u kojem i živi. Kada je došla na potpisivanje ugovora, nju je već dočekao unaprijed pripremljeni ugovor. Kako je već ranije bilo poznato djelatnicima banke da ona kredit podiže radi kupnje stana, isti su joj bili predložili sklapanje ugovora u CHF valuti kao najpovoljnijem odabiru te je ona s punim povjerenjem potpisala predmetni ugovor. Nije pregovara sa bankom o nikakvim odredbama ugovora. Navodi da prema njoj tada nije niti bilo ništa sporno budući da je mislila da potpisuje ono o čemu je razgovarala sa djelatnicom banke. Njoj djelatnica banke nije spomenula da je u ugovoru sadržana odredba kojom se obvezuje platiti banci naknadu za obradu kredita te nije niti znala da tu naknadu treba platiti. Nije tada znala, a boji se da ne zna ni danas koje troškove banke sam je uopće podmirila plaćanjem te naknade. Navodi da se ovaj postupak vodio pred sudom u Zagrebu, a ne pred sudom u [adresa], da ne zna bi li se odlučila na pokretanje istog budući da kod kuće ima teško pokretnu majku od 90 godina o kojoj se brine a isto bi joj bilo i financijski puno teže. Pročitala je ugovor o kreditu prije potpisivanja. Kupljeni stan je služio isključivo za stanovanje te u njemu nije obavljala neku poslovnu aktivnost (listovi 104-105 spisa).

8. Prvenstveno u odnosu na svojstvo potrošača treba reći da iz Ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice proizlazi da je ugovor sklopila tužiteljica kao fizička osoba te da se radilo o kreditu za gradnju kupnju stana u kojem živi. Iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je ona kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07, 125/07, 79/09, 80/09, 78/12, 56,13, dalje ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8.1. Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama ZZP, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

9. Nadalje, sud je prihvatio iskaz tužiteljice. Na temelju iskaza tužiteljice u kojem je navela da ju je dočekao unaprijed pripremljeni ugovor sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe nije moglo posebno pregovarati. Također, iz sadržaja iskaza tužiteljice proizlazi da joj nitko nije objasnio zašto se plaća sporna naknada, zbog čega je sud utvrdio da tužiteljica nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), a niti je tuženik tijekom postupka objasnio na što se točno odnosi naplaćena naknada.

10. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10.1. Odredbom stavka 2. istoga članka ZZP propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10.2. Prema st. 3. istog članka činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnosti.

10.3. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

11. Iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužiteljica obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu u visini 0,70% iznosa kredita.

11.1. Iako je predmetna odredba (članak 5.1. Ugovora o kreditu) transparenta odnosno jasna, lako razumljiva i lako uočljiva u smislu članka 100. ZZP, jer je omogućavala tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora ocijeni visinu te naknade (0,70% od iznosa odobrenog kredita), sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

11.2. Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuje u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi niti su troškovi takvi da se mogu razumno uključiti u naknadu za obradu i odobrenje kredita. Razumno u troškove banke treba uključiti materijalni trošak poput uredskog materijala, informatičke opreme te korištenja energenata. Međutim nije razumno zaključiti da se takvi troškovi namiruju naknadom koja ovisi o visini odobrenog kredita kada je jasno da je riječ o troškovima koji ne ovise o toj visini. Zbog toga se može zaključiti da su troškovi koji su na ovaj način prebačeni na tužiteljicu nerazmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali.

11.3. Naime, plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, u visini 0,70 % iznosa kredita te činjenica da tužiteljica kao potrošač nije imala objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o jednokratnoj naknadi, niti oko ne/prihvaćanja plaćanja sporne naknade, prema mišljenju ovoga suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Treba dodati da niti odredbe čl. 1021. -1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno, niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita, nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

13. S obzirom da se, dakle, o navedenoj odredbi čl. 5.1. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, jer je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, a sporna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 102. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž- 1368/2021-2 od 20. srpnja 2021., Gž-4683/22-3 od 17. siječnja 2023. i dr.).

13.1. Slijedom navedenoga sud je odlučio kao u točki I izreke.

14. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa naplaćenog na ime naknade za obradu kredita, odnosno tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

14.1. Tuženik je na ročištu održanom 12. ožujka 2026. učinio nespornim da je predmetna naknada naplaćena 25. rujna 2008. (list 183 spisa).

14.2. Uvidom u dopis tuženika od 18. svibnja 2023. utvrđeno je da je sporna naknada naplaćena u iznosu 435,78 eura (list 6 spisa).

14.3. Stoga je tužiteljici dosuđen iznos 435,78 eura čiju isplatu je zatražila.

15. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ga tužiteljici. Ugovaranjem ništetne ugovorne odredbe o naplati naknade za obradu kredita zbog propusta tuženika, njegovo je postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata kako je i zatraženo, od 25. rujna 2008. (čl. 2. ZPP-a).

15.2. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

16. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO. Kako zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude (17. travnja 2026.), jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

18.1. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 50 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 29. prosinca 2023. u visini 50 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 9. siječnja 2025. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 9. veljače 2025. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu za objavu presude 25 bodova prema Tbr. 9/3 Tarife i zastupanja na ročištu 12. ožujka 2026. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

18.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 550,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 687,50 eura.

18.3. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 eura te na presudu u iznosu 26,54 eura.

18.4. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 740,58 eura.

18.5. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika