REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2509/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Danijela Uzelac Ljubić, u pravnoj stvari tužitelja MARINA PIROVAC d.o.o., OIB: 44821931416, Zagreb, Savska cesta 32, kojeg zastupa punomoćnica Iva Đakulović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ADVENTURE CHARTER d.o.o., OIB: 15614353255, Zagreb, Trnsko 37A, kojeg zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja, proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenima te isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1408/2022 od 22. travnja 2025., 17. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1408/2022 od 22. travnja 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1408/2022 od 22. travnja 2025. utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u odnosu na tužbene zahtjeve za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa sredstava s računa tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate tražbina pred Financijskom agencijom u iznosu od 694.462,17 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 1. studenoga 2021. do isplate na temelju bjanko zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Vojislava Vulina iz Šibenika, pod brojem OV -5498/17 te isplatu iznosa od 735.200,84 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 8. srpnja 2022. do isplate u roku od 15 dana.
2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedenog rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud uvaži njegovu žalbu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova nastalih u povodu odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Nakon što je ispitao pobijano rješenje u skladu s člancima 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91 ., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono nepravilno i protivno zakonu.
6. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe, već djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP -a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Pravilan je i zaključak suda da je povlačenje tužbe jednostrana izjava volje stranke te da se radi o procesnoj radnji tužitelja kojom tužitelj izjavljuje da, neovisno o razlozima, odustaje od traženja da sud u konkretnoj parnici odluči o osnovanosti njegova tužbenog zahtjeva, kao i da izjava proizvodi pravni učinak trenutkom njezinog davanja, kada se tuženik nije usprotivio povlačenju, dok rješenje ima deklaratorno značenje.
7. Prema članku 193. stavku 2. ZPP-a tužba se može povući, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, no ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
8. Iako je točno da je u članku 193. stavku 2. ZPP -a riječ o zakonskom roku, pogrešno sud zaključuje da činjenica da je sud tuženiku dao rok od 30 dana za očitovanje na podnesak tužitelja od 19. listopada 2022. (što uključuje očitovanje na cjelokupan podnesak pa tako i na dio kojim je tužitelj djelomično povukao tužbu), ujedno ne znači da je time sud produljio zakonski rok u kojem se tuženik trebao očitovati na povlačenje tužbe te da je tuženik ako je propustio dati očitovanje u zakonskom roku od 15 dana, trebao podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
9. U konkretnom slučaju pogrešna uputa suda sadržana u rješenju od 28. listopada 2025. (koje je tuženik zaprimio toga dana) u kojoj je stranci dan rok za očitovanje koji je povoljniji za nju od onog zakonskog, i to rok od 30 dana umjesto roka od 15 dana koji je propisan člankom 193. stavkom 2. ZPP -a, a po kojoj uputi je stranka postupila u danom roku od 30 dana kada se podneskom od 23. studenoga 2022. protivila djelomičnom povlačenju tužbe i to prije donošenja pobijanog rješenja, ne smije ići na štetu te stranke. Naime, kada sud stranci dodijeli rok koji je dulji od zakonom propisanog roka time se stvara legitimno očekivanje da će svako očitovanje te stranke predano unutar danoga roka biti pravovremeno.
10. Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) je u odluci broj: U-III- 2698/2021 od 13. rujna 2023., u kojoj se pozvao na svoju raniju odluku broj U-III- 4613/2017 od 19. rujna 2018., ponovio svoje višekratno izneseno načelno stajalište prema kojemu je ustavnopravno neprihvatljivo propuste nadležnih tijela stavljati na teret strankama i time ih uskraćivati u ostvarivanju njihovih procesnih prava. Navedeno je stajalište Ustavni sud izrazio u više svojih odluka (primjerice u odluci broj: U-III-4673/2008 od 20. svibnja 2009., „Narodne novine“ broj 67/09., § 6.; odluci broj: U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009., „Narodne novine“ broj 88/09., § 11.4.; odluci broj: U-III-3063/2007 od 4. listopada 2011., „Narodne novine“ broj 124/11., § 7.1.). Istovjetno stajalište zauzeo je i Europski sud za ljudska prava, koji je u predmetu Gashi protiv Hrvatske (presuda, 13. prosinca 2007., zahtjev br. 32457/05) istaknuo sljedeće: „Sud smatra da bi pogreške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što je napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina. ...“
11. Imajući u vidu pravno načelo prema kojem sud poznaje pravo (iura novit curia) pogreška suda u pogledu danog roka za očitovanje, koji za sobom veže posljedice za stranku u slučaju nepostupanja po njemu, u konkretnom slučaju ne smije pasti na teret stranke koja je postupala u skladu s uputom suda, pa čak i kada je stranka zastupana po kvalificiranom punomoćniku odnosno odvjetniku jer bi suprotno postupanje bilo protivno načelu pravičnog suđenja.
12. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1367/2024-2 od 12. studenoga 2024. na koju se u obrazloženju pozvao prvostupanjski sud nije primjenjiva u ovom predmetu s obzirom na to da iz navedene odluke ne proizlazi da je stranci dana pogrešna uputa odnosno da joj je dan rok za postupanje koji je za nju bio povoljniji od onog zakonom propisanoga.
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 380. točke 3. ZPP -a odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.
14. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka sud će odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
15. U ponovnom postupku sud će nakon provedenog dokaznog postupka donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenim zahtjevima pa tako i o zahtjevu za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa sredstava s računa tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate tražbina pred Financijskom agencijom te zahtjevu za isplatu iznosa od 735.200,84 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.
Zagreb, 17. travnja 2026.
Sutkinja
Danijela Uzelac Ljubić
