REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Trg pobjede 13
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Povrv-92/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o. za savjetovanje i usluge, OIB: 17863542417, iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 11, zastupanog po punomoćnici ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d, odvjetnicima u Pisarnici u Slavonskom Brodu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 5. ožujka 2026., zaključene istoga dana u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ČŠ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Ana-Marie Bogović, odvjetnika u Slavonskom Brodu, punomoćnika tuženika Josipa Stanića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. te tuženog HŠ osobno, nakon javne objave presude, 17. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zvonimira Bračun u Slavonskom Brodu poslovni broj: Ovrv-1529/2023 od 17. travnja 2023. te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:
1. Održava se na platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bračuna iz Slavonskog Broda posl.br. Ovrv-1529/2023 od 17. travnja 2023. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, isplati novčani iznos od iznosi 2.646,45 EUR/19.939,68 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od iznosi 2.646,45 EUR/19.939,68 HRK od 26.01.2022. godine pa do isplate, po stopi koja se temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417 nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR / 2.062,57 sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. travnja 2023. godine pa do naplate, po stopi koja se temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
3. Nalaže se tuženiku LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, nadoknadi parnični trošak po odluci Naslovnog suda."
II Nalaže se tužitelju Svea Ekonomi d.o.o. za savjetovanje i usluge, OIB: 17863542417, iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 11 da tuženiku HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR (devet stotina trideset i sedam eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadom više zatraženog, preko dosuđenog, iznosa od 223,96 EUR (dvije stotine dvadeset i tri eura i devedeset i šest centi) na ime troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave i to: izvatka iz poslovnih knjiga 29762467-105083, radi namirenja tražbine u iznosu od 2.646,45 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Prijedlog za ovrhu tužitelj kao ovrhovoditelj podnio je općenito na imovini ovršenika.
2. Temeljem podnesenog prijedloga za ovrhu javni bilježnik Zvonimir Bračun u Slavonskom Brodu donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-1529/2023 od 17. travnja 2023. kojim je odredio predloženu ovrhu te tužitelju dosudio troškove postupka u iznosu od 273,75 EUR.
3. Tuženik, kao ovršenik protiv predmetnog rješenja o ovrsi pravovremeno je podnio prigovor. U svom prigovoru tuženik je naveo kako se protivi predmetnom rješenju o ovrsi te osporava tužiteljevo potraživanje u cijelosti. Tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije te je u tom smislu naveo kako tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojega bi bilo razvidno da je aktivno legitimiran u konkretnoj pravnoj stvari, odnosno da uopće nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bila vidljiva osnova njegovog potraživanja niti specifikacija dugovanja kojeg pokušava prisilno naplatiti u konkretnom postupku. Nadalje, naveo je kako izuzev paušalnih navoda koje je tužitelj uputio tuženiku, tuženik nikada nije zaprimio niti jednu službenu obavijest iz koje bi proizlazilo da je u konkretnom slučaju došlo do promjene njegova vjerovnika, odnosno da bi tužitelj uistinu otkupio potraživanje od SIA DEP, društva iz Latvije. Tuženik je, nadalje, naveo kako je on 27. listopada 2021. zaključio Ugovor o kreditu u svojstvu Korisnika kredita s kreditorom Multitude Bank p.l.c., ST Bussines Centre, The Strand 120, Gzira, GZR 1027, Malta, broj kredita: 998972, na iznos od 20.000,00 kuna. S tim u svezi naveo je kako mu je za potrebu realizacije kredita bio potreban jamac te je tuženik sklopio ugovor sa SIA DEP, društvom osnovanom prema latvijskom pravu, s upisanim sjedištem na adresi [adresa], LV-1011 Riga, Lavtvija, upisano pod brojem: 40103435697. Tuženik je naveo kako su općim uvjetima za davanje jamstva propisani uvjeti jamstva, prema kojima korisnik (tuženik) zahtjeva, a jamac (SEA DEP) prihvaća i preuzima osiguranje svih korisnikovih obveza plaćanja na temelju ugovora o kreditu za vrijeme trajanja ugovora o jamstvu. Nadalje, naveo je kako su se korisnik i jamac usuglasili da će se jamac zasebno obvezati vjerovniku na plaćanje svakog iznosa kada dospije za kredit na temelju ugovora o kreditu, koje nije platio, samo na zahtjev vjerovnika. Tuženik je naveo kako se korisnik, u zamjenu za obvezu koje preuzima jamac, obvezao jamcu platiti naknadu z iznosima i u rokovima određenim u Dodatku 1. Tuženik je, nadalje, naveo kako je općim uvjetima propisano da ako korisnik u cijelosti podmiri dug prema ugovoru o kreditu prije njegovog dospijeća te pravovremeno podmiri obroke naknade koje duguje prema odredbama ugovora, svi naknadni obroci naknade koje treba platiti jamac prema uvjetima iz te odredbe, nakon mjeseca u kojem su u cijelosti podmirene obveze korisnika prema ugovoru o kreditu, neće dospjeti na naplatu.
3.1.Tuženik je naveo kako je on kao korisnik kredita 31. ožujka 2022. u cijelosti podmirio obveze iz Ugovora o kreditu, odnosno kredit je isplatio u cijelosti, a što je razvidno iz otplatnog plana sa datumima primitka uplate i iznosima primljene uplate. S tim u svezi, tuženik je naveo kako je zaključno u mjesecu travnju 2022. (s obzirom da je kredit u cijelosti otplaćen u ožujku 2022.) dospjelo zadnje potraživanje jamca na naplatu, odnosno prestale su sve daljnje obveze korisnika, odnosno tuženika prema jamcu SIA DEP.
3.2. Tuženik je naveo kako je prema ranije navedenome, sukladno navedenim odredbama Općih uvjeta s Dodatkom, tuženik kao korisnik kredita, jamcu SIA DEP bio u obvezi podmiriti iznos od 1.305,55 kuna mjesečno za razdoblje studeni 2021. – travanj 2022., dakle za razdoblje od ukupno 6 mjeseci, a što bi ukupno iznosilo 7.833,30 kuna. S tim u svezi naveo je kako je on kao korisnik kredita jamcu SIA DEP tijekom trajanja ugovora izvršio uplatu iznosa od 3.710,55 kuna na ime naknade za jamstvo i to: iznos od 75,00 kuna dana 13. prosinca 2021.; iznos od 1.305,55 kuna dana 13. prosinca 2021.; iznos od 1.305,55 kuna dana 5. siječnja 2022.; iznos od 150,00 kuna dana 14. veljače 2022.; iznos od 874,25 kuna dana 28. travnja 2022. Stoga je tuženik naveo kako njegov dug kao korisnika kredita prema jamcu nikako ne može iznositi 2.646,45 EUR, a kako to potražuje tužitelj koji je navodno predmetno potraživanje otkupio od jamca SIA DEP i stupio na mjesto vjerovnika. Tuženik je također naveo kako je nejasno na što se odnosi tužiteljevo potraživanje s obzirom da je iz dostavljenog izvatka iz poslovnih knjiga razvidno da tužitelj potražuje glavnicu u iznosu 2.646,45 EUR s dospijećem 25. siječnja 2022. uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.
3.3. U prilog svojih navoda tuženik se pozvao i na odredbu članka 104. Zakona o obveznim odnosima te naveo kako je predmetnom odredbom definirano da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini. Nadalje, naveo je kako s obzirom na činjenicu da je tuženik samostalno otplatio predmetni kredit prema vjerovniku i da njegov jamac nikada nije mora isto učiniti umjesto njega, tuženik smatra kako je odredba sklopljenog ugovora o jamstvu i cjelokupna osnova potraživanja u ovoj pravnoj stvari protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva te predmetni ugovor predstavlja zelenaški ugovor. S tim u svezi tuženik se pozvao i na odredbu članka 329. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima te je naveo kako je predmetnom odredbom propisano kako je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanje drugoga, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugome dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Stavkom 2. istog članka propisano je kako se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora. Tuženik smatra kako je razvidno da tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari pokušava prisilno naplatiti dugovanje koje temelji na pravnom poslu koji sadrži sve elemente zelenaškog ugovora.
4. Povodom prigovora tuženika, temeljem članka 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. - dalje OZ), ovosudnim rješenjem poslovni broj: Povrv-92/2024-2 od 25. srpnja 2024., rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Podneskom od 21. kolovoza 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženikova prigovora.
U
predmetnom
podnesku
naveo
je
da je tuženik kao korisnik kredita sa trgovačkim društvom Ferratum Bank p.l.c. broj upisa C 56251 sa sjedištem na adresi ST Business Centre, The Strand Gzira, GZR 1027, Malta, koje zastupa FŠ kao kreditnom institucijom/vjerovnikom 21. listopada 2021. godine na daljinu, prihvatom uvjeta i odredaba navedenim u Ferratum Bank p.l.c. - Standardnim uvjetima Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj i Informativnom obrascu, koji dokumenti su referencom uključeni u Posebne uvjete Ugovora o kreditu, sklopio ugovor o kreditu. Nadalje, tužitelj se pozvao na odredbi članka 293. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima te je naveo da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, tužitelj se pozvao i na odredbu članka 1022. Zakona o obveznim odnosima te je naveo kako je prema navedenoj odredbi za postojanje ugovora o kreditu potrebno da je sklopljen u pisanom obliku, te da se ugovorom o kreditu utvrdi iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je u konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici Ferratum Bank p.l.c., tuženik zatražio potrošački kredit osiguran jamstvom treće osobe u iznosu 20.000,00 HRK i obvezao se vratiti navedeni iznos, zajedno s premijom, te podmiriti naknadu za jamstvo.
5.1. Tužitelj je naveo kako u skladu s čl. 3.2. (c) Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, Korisnik će pročitati Ugovor o kreditu i upoznati se s njim, a ako Korisnik bude suglasan s njegovim sadržajem, dat će svoju suglasnost potpisivanjem Posebnih uvjeta Ugovora o kreditu bilo svojim Naprednim elektroničkim potpisom ili vlastoručno te, u bilo kojem od ta dva slučaja, slanjem istih Ferratumu bilo poštom na gore navedenu adresu ili emailom na gore navedenu email adresu u roku od 5 (pet) dana od njihovog zaprimanja. Takvo potpisivanje predstavljat će prihvat Ugovora o kreditu i prihvat sklapanja Ugovora o kreditu putem komunikacije na daljinu, uključujući sredstva elektroničke komunikacije. S tim u svezi tužitelj je naveo da je tuženik sukladno odredbi čl. 3.2.(ii). dostavio potrebne osobne podatke i dokumentaciju.
5.2. U odnosu na odabir tužitelja kao jamca, tužitelj je naveo kako je nakon apliciranja za kredit i prihvata Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu, tuženiku temeljem odredbe 6. istih Standardnih uvjeta ponuđeno da kao jamstvo odabere jamca po svom izboru. Nadalje, naveo je kako budući da je tuženik u konkretnom slučaju odabrao jamstvo SIA DEP (čije je potraživanje otkupio Guarantee Services OÜ, a kasnije tužitelj Sva Ekonomi d.o.o.) automatski je preusmjeren na njegove web-stranice, kako bi mogao prihvatiti Opće uvjete za davanje Jamstva. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je tuženik pokazao volju na sklapanje ugovora o kreditu i jamstvu, posjetom internet stranice Ferratum Bank p.l.c., označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici Ferratum bank p.l.c., tuženik je dao svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te izričito izjavio da će ih se pridržavati, te uz prihvat općih uvjeta, dostavio je svu osobnu dokumentaciju potrebnu za sklapanje ugovora o kreditu, kao i sklapanje ugovora o jamstvu.
5.3. Tužitelj je naveo i kako je iz Standardnih uvjeta Ferratum Bank p.l.c. razvidno da tuženik nije mogao sklopiti ugovor o kreditu bez određivanja jamca. S tim u svezi tužitelj je naveo da je člankom 2. Općih uvjeta za davanje jamstva propisan način sklapanja ugovora tužitelja propisani uvjeti jamstva.
5.4. Nadalje, tužitelj je naveo kako je na opisani način sklopljen ugovor o zajmu i ugovor o jamstvu elektroničkim putem, sukladno članku 247, 286. i 293. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je naveo da je tuženik propustio u ugovorenom roku ispuniti svoju obvezu, pa u skladu s člankom 4.3. Općih uvjeta za davanje jamstva, mora platiti tužitelju naknadu za automatsko produljenje Jamstva u iznosu od 75,00 kn za razdoblje od 10 dana. S tim u svezi naveo je kako se radi o iznosima koji omogućuju tuženiku da isplati iznos zajmodavcu, prije nego tužitelj u skladu s člankom 4.5. svojih Općih uvjeta plati dospjeli iznos zajmodavcu čime na njega prelazi pravo regresa prema zajmoprimcu (tuženiku). Stoga je tužitelj naveo kako ukupni nepodmireni dug tuženika prema tužitelju iznosi 2.646,45 EUR, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim u Općim uvjetima tužitelja. S tim u svezi tužitelj je naveo kako se radi o iznosu od 23.500,00 kuna naknade za iznos jamstva, 3.710,00 kuna uplate na ime jamstva, iznos od 150,00 kuna na ime naknade za produljenje jamstva.
5.5. Tužitelj je nadalje naveo kako je u svezi s predmetnim odnosom dostavio dokumentaciju na temelju koje se sa sigurnošću utvrđuje da su trgovačko društvo Ferratum Bank p.l.c. i tuženik zaista bili u obveznopravnom odnosu temeljem ugovora o kreditu. Nadalje, naveo je da se dostavljeni Standardni uvjeti Ugovora o kreditu primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj za kredite društva Ferratum Bank p.l.c. S obzirom na tužiteljev navod da su parnične stranke bile u obveznopravnom odnosu, isti je naveo da se radi o obveznopravnom odnosu iz članka 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11). Tužitelj je naveo kako je za konkretni odnos relevantna i odredba članka 6. predmetnih Standardnih uvjeta iz koje proizlazi da je tuženik prilikom ulaska u obveznopravni odnos s društvom Ferratum Bank p.l.c imao pravo izabrati jedan od načina osiguranja povrata kredita, a prema stanju spisa tuženik odabrao upravo SIA DEP ( čije je potraživanje otkupio Guarantee Services OÜ, a kasnije tužitelj SVEA EKONOMI d.o.o. ) kao jamca. S tim u svezo naveo je da je tuženik svojim odabirom tužitelja kao jamca prihvatio i Opće uvjete za davanje. Nadalje naveo je kako je stavcima 3.1. i 3.2. predmetnih Općih uvjeta Jamstva propisano da davatelj jamstva preuzima osiguranje svih tuženikovih obveza plaćanja na temelju Ugovora o kreditu, kao i da će korisnik (tuženik) platiti davatelju jamstva (tužitelj) naknadu navedenu u Prilogu 1 za pruženo jamstvo.
5.6. Tužitelj je naveo i kako je tuženik primio iznos kredita, koji je osigurao jamstvom, prihvativši Opće uvjete za davanje jamstva SIA DEP, društvo osnovano prema latvijskom pravu. Nadalje, tužitelj je osporavao navode tuženika kao netočne i paušalne, a tuženikove prigovore kao neosnovane navodeći da se oni svode na prigovaranje iznosima točno utvrđenim u Općim uvjetima tužitelja, na koje je izričito pristao prilikom apliciranja za potrošački kredit i sklapanja ugovora o kreditu i sklapanja ugovora o jamstvu. Tužitelj je opetovano naveo da kako bi se dovršila prijava za jamstvo tuženik je priložio potpisani ugovor o kreditu i jamstveni obrazac te odabirom polja „Potvrdi“ je odabrao jamstvo tužitelja. Slijedom svega navedenoga tužitelj je naveo kako on potražuje tražbinu s osnove ugovora o kreditu i ugovora o jamstvu.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu nepodmirenog duga tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.646,45 EUR, po osnovi naknade za jamstvo.
6.1. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik, kao korisnik kredita sa Ferratum Bank zaključio Ugovor o kreditu broj 998972 dana 21. listopada 2021., koji ugovor je sklopljen na daljinu. Također, nije sporno niti da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik bio obvezan izabrati jamca te da je izabrao SIA DEP. Nije sporno niti da je tuženik otplatio iznos odobrenog kredita.
6.2. Sporno je među parničnim strankama je li tuženik u obvezi podmiriti tužitelju dodatnu naknadu za jamstvo u iznosu od 2.646,45 EUR, te je sporno je li tužitelj aktivno legitimiran potraživati navedeni iznos od tuženika.
7. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja svih odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak u kojemu je izvršio uvid i pročitao isprave: izvadak iz poslovnih knjiga Svea ekonomi d.o.o., ugovor broj: 105083 (stranica spisa 7), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bračuna broj Ovrv1529/2023, UPP/OS-Ovrv-218/2023, od 17. travnja 2023. s povratnicom (stranica spisa 11-14), prigovor ovršenika (stranica spisa 15-19), opće uvjete za davanje jamstva (stranica spisa 20-28), otplatni plan (stranica spisa 29-36), Ferratum Bank — Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj (stranica spisa 48-66), informativni obrazac o potrošačkim kreditima za plus kredite s rokom dospijeća od 2 mjeseca i više (stranica spisa 67-72), posebni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 21. listopada 2021. (stranica spisa 73-74), ovjereni prijevod s engleskog jezika (stranica spisa 75-86), obavijest o prijenosu potraživanja (stranica spisa 87), ugovor o kupoprodaji (ustupu) potraživanja između Guarantee service i Svea ekonomi d.o.o.(stranica spisa 88-103), opći uvjeti za davanje jamstva (stranica spisa 104-109), jamstvo sklopljeno na dan 26. listopada 2021. (stranica spisa 110-114), naknada za pružanje jamstva u odnosu na ugovor o kreditu broj 998972 (stranica spisa 115 -118), izračun jamstva (stranica spisa 119), te je izveden dokaz saslušanjem tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja (stranica spisa 142).
7.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje: ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.
8. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga Svea ekonomi d.o.o., ugovor broj: 105083 (stranica spisa 7), razvidno je da tuženik po predmetnom ugovoru na dan 21. ožujka 2023. ima evidentiran dug prema tužitelju u iznosu od 2.646,45 EUR glavnice s datumom dospijeća 25. siječnja 2022.
8.1. Uvidom u opće uvjete za davanje jamstva (stranica spisa 20-28), sud je utvrdio da isti ne sadrže potpis tuženika kao korisnika.
8.2. Uvidom u otplatni plan (stranica spisa 29-36), sud je utvrdio da se isti odnosi na broj kredita 998972, da je ukupno plaćeni iznos glavnice kredita 2.654,45 EUR, uplaćeni iznos premije kredita 146,79 EUR, te da je stanje duga na dan 14. veljače 2023. 0,00 EUR, dakle, da duga nema u odnosu na glavnicu kredita, premiju kredita, zakonske zatezne kamate.
8.3. Uvidom u Ferratum Bank — Standardni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj (stranica spisa 48-66), sud je nesporno utvrdio da ja tuženiku odobravanje kredita uvjetovano odabirom jamstva. Naime, Iz točke 2.8. Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuje u Hrvatskoj, proizlazi da jamstvo predstavlja jamstvo koje Jamac daje Ferratum Bank p.l.c za ispunjenje obveza Korisnika u skladu s odredbama ugovora o kreditu, odnosno za osiguranje svih iznosa dospjelih na temelju Ugovora o kreditu na zadovoljstvo Ferratuma, a koje će biti u skladu s uvjetima i odredbama koje odredi Ferratum Bank p.l.c.
8.4. Uvidom u informativni obrazac o potrošačkim kreditima za plus kredite s rokom dospijeća od 2 mjeseca i više (stranica spisa 67-72) sud je utvrdio da je kreditor isplatu odobrenog kredita uvjetovao jamstvom na način da je odredio da će nakon pružanja prihvatljivog jamstva u skladu sa Standardnim uvjetima ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, biti izvršen prijenos na bankovni račun korisnika u roku od 2 radna dana, osim ako bude potrebno dodatno vrijeme kako bi se osiguralo da je jamstvo kojim se osigurava kredit valjano.
8.5. Sud je u tijeku postupka kao nesporno utvrdio da su sastavni dio predmetnog ugovora o kreditu Posebni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike kredita u Hrvatskoj sklopljeni na dan 21. listopada 2021., a iz kojih proizlazi da je Ferrratum bank tuženiku kao korisniku kredita odobrila kredit na njegov bankovni račun u iznosu od 20.000,00 kn, pod uvjetima i odredbama Ferratum bank. Posebnim uvjetima je naveden broj Ugovora o kreditu 998972, vrsta kredita (potrošački kredit plus kredit osiguran jamstvom treće osobe), premija u iznosu 1.106,00 kuna, ukupni trošak kredita u iznosu od 1.106,00 kn, ukupni iznos za otplatu od strane korisnika 21.106,00 kn, od čega iznos glavnice kredita u visini 20.000,00 kuna zajedno s ukupnim troškom kredita od 1.106,00 kuna (koji se sastoji od premije i administrativne naknade), rok otplate 18 mjesečnih otplata, krajnji datum otplate kredita 14. travnja 2023. U predmetu nije sporno da je tuženik u cijelosti podmirio dug prema Feratum Bank p.l.c. po Ugovoru o kreditu broj 998972. Iz posebnih uvjeta Ugovora o kreditu koji se primjenjuje u Hrvatskoj sklopljeni na dan 21. listopada 2021. proizlazi da potpisivanjem predmetnog dokumenta tuženik potvrđuje da prihvaća sadržaj predmetnog dokumenta, Standardnih uvjeta i informativnog obrasca.
8.6. Uvidom u obavijest o prijenosu potraživanja (stranica spisa 87) utvrđeno je da ista sadrži obavijest u skladu s odredbe čl. 80. do 87. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu ZOO) da tvrtka Svea ekonomi d.o.o. postaje punopravni vlasnik tražbine koja se odnosi na dospjeli, a nepodmireni dug temeljem jamstva koje je SIA DEP dalo za izvršenje tuženikovih obveza. Nadalje, uz predmetnu obavijest tužitelj nije dostavio dokaz da je ista dostavljena tuženiku.
8.7. Uvidom u ugovor o kupoprodaji (ustupu) potraživanja između Guarantee service i Svea ekonomi d.o.o.(stranica spisa 88-103) sud je kao nesporno utvrdio da SIA DEP nije ugovorna strana predmetnog pravnog posla. Tužitelj je u tijeku postupka naveo kako je predmetna, utužena tražbina na njega prešla temeljem ugovora o cesiji. Iz Ugovora o cesiji koji je zaključen između Guarantee service, kao prodavatelja/ustupitelja i Svea ekonomi d.o.o., kao kupca/primatelja dana 22. siječnja 2022. razvidno je prodavatelj potraživanja izjavljuje da je zakonit i isključivi vlasnik potraživanja koja su predmet prodaje, a koja čine 10237 dospjelih, a nenaplaćenih tražbina detaljno navedenih u Dodatku br. 1 toga Ugovora. Nadalje, navedeni Dodatak 1 ne sadrži podatke o predmetnoj tražbini jer predmetni prilog sadrži tablicu bez podataka o glavnici i kamatama. U predmetnoj tablici navedeno je i „Ovrv-1529/2023), a što je identično poslovnom broju spisa u kojemu je 22. ožujka 2023. podnesen konkretni prijedlog za ovrhu. S tim u svezi valja istaknuti kako je predmetni ugovor o ustupu sklopljen 22. siječnja 2022., a predmetni Dodatak 1 njegov sastavni dio te isti sadrži poslovni broj spisa koji je pokrenut gotovo godinu dana nakon sklapanja predmetnog ugovora. Međutim, kako predmetni ugovor o kupoprodaji (ustupu) ne sadrži iznos glavnice, kao niti osnovu osnovu potraživanja (s obzirom da je ugovor o jamstvu tuženik imao sa SIA DEP, a ne sa Guarantee service, a u tijeku postupka niti jednim dokazom tužitelj nije dokaza da bi Guarantee service bio njegov prednik ili da je isti prethodno od SIA DEP preuzeo/otkupio potraživanje) ovaj sud nalazi da tužitelj niti nije dokazao da bi predmetna tražbina bila prenesena na njega i da bi bio aktivno legitimiran zahtijevati njezinu isplatu, pa s tim u svezi sud istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije cijeni osnovanim.
8.8. Uvidom u jamstvo sklopljeno na dan 26. listopada 2021. razvidno je da je predmetni ugovor sklopljen između jamca SIA DEP, [adresa], LV -1011 Riga, Latvia i vjerovnika Ferratum Bank p.l.c te iz istog proizlazi da je vjerovnik spreman odobriti kredit jedino ako korisnikove obveze plaćanja na temelju ugovora o kreditu budu osigurane jamstvom koje izda kreditno sposobna fizička ili pravna osoba; korisnik je od jamca zahtijevao da bude jamac za sve obveze plaćanja koje je korisni preuzeo u odnosu na vjerovnika s obzirom na ugovor o kreditu. U članku 3 istoga Ugovora propisani su uvjeti jamstva propisano je u točki 3.4. da kao potvrda da jamac prihvaća da ga obvezuju uvjeti toga jamstva jamac vlastoručno potpisuje jamstvo, a jamčev potpis na jamstvu mora ovjeriti javni bilježnik te će jamstvo biti poslano vjerovniku bilo izravno, bilo putem korisnika, u izvorniku najkasnije u roku 10 radnih dana od dana ugovora o kreditu. U točci 3.9. propisano je da je bilo kakvo oslobađanje od jamstva nevaljano i bez učinka ako plaćanje koje vjerovnik primi i prihvati radi podmirenja cjelokupnog ili dijela jamčenih obveza bude pobijano ili proglašeno nevaljanim od strane vjerovnika platitelja ili postane plativo trećoj osobi od strane vjerovnika ili se pokaže da nije valjano primjeno od strane vjerovnika.
8.9. Iz predmetnog ugovora vidljivo je da isti nije ovjeren po javnom bilježniku te da tuženik nije stranka navedenog pravnog odnosa.
8.10. Uvidom u naknadu za pružanje jamstva u odnosu na ugovor o kreditu broj 998972 razvidno je da je SIA DEP na tuženika adresiralo obavijest u kojoj se navodi da naknada za jamstvo koju duguje iznosi 23.500,00 kuna, a sastoji se od 18 mjesečnih obroka svaki u iznosu od 1.305,55 kuna od kojih prvi dospijeva 26. studenog 2021, a posljednji 26. travnja 2023.
8.10.1 Sve navedene materijalne dokaze sud je prihvatio u cijelosti i iste cijenio vjerodostojnima s obzirom da u tijeku postupka među parničnim strankama nije bilo sporno ono što je tim ispravama utvrđeno odnosno u njima navedeno stoga sud nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost istih
9. Saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tuženi LŠ iskazao je kako mu je 2021. godine trebao kredit, na internetu je vidio reklamu Ferratum banka, koja se prikazivala ponudu prema kojoj se nudi kredit bez kamata. S tim u svezi iskazao je kako je iz reklame koju je vidio proizlazilo da iznos kredita koji je odobren klijent vraća u istom iznosu, bez dodatnih davanja. Nadalje, iskazao je da se zahtjev za odobrenje kredita podnosio digitalno, putem interneta, a taj zahtjev bio je u formi obrasca, a u kojemu je trebalo naznačiti i jamca, u tom dijelu obrasca bilo je naznačeno upozorenje da jamac ne može biti supružnik niti srodnik, te je obrazac nudio mogućnost pristupa mrežnoj stranici društva SIA DEP, koje društvo se moglo odabrati za jamca, a što je tuženik i učinio. Nadalje, iskazao je kako mu je kredit vrlo brzo odobren, u roku 2 sata. Tuženik je iskazao kako mu je kredit odobren u iznosu od 20.000,00 kuna s rokom otplate od jedne godine i on je predmetno kredit otplatio prije ugovorenog roka. Nadalje, iskazao je kako ga nitko niti za vrijeme otplate predmetnog kredita a neko vrijeme niti nakon što je isti otplaćen, nitko nije kontaktirao niti mu je rekao da postoje kakva dugovanja. Tuženik je iskazao kako su ga nakon dužeg vremena od otplate kredita kontaktirali iz SIA DEP-a i rekli su mu da im je nešto dužan, i ako to ne plati, tužit će ga. Tuženik je iskazao i kako on nikada nije obavješten o prijenosu tražbine na tužitelja, te je iskazao da nikada nije zaprimio obavijest o prijenosu tražbine koja prileži stranici spisa 87 i po prvi puta je istu vidio na ročištu kada mu je sud p redmetnu obavijest predočio te je iskaza da je na predmetnoj obavijesti ispravno navedena njegova adresa boravišta. U daljnjem tijeku svog iskaza tuženik je naveo kako ga ja tužitelj Svea Ekonomi d.o.o. kontaktirao telefonskim putem i elektroničkom poštom te ga je tužitelj obavijestio da mu nešto treba platiti i predložio da se o tome dogovore, ali nikada nije zaprimio račun ili druge isprave iz kojih bi proizlazilo da je nešto dužan i u kojem iznosu, kada je to dugovanje dospjelo na naplatu i po kojoj osnovi. Nadalje, iskazao je kako se ne može sjetiti je li račun ili izvadak iz poslovnih knjiga zaprimio od SIA DEP. Tuženik je u svom iskazu pojasnio kako je jamac onaj tko jamči da ću otplatiti dug, odnosno tko će umjesto njega u slučaju njegova zakašnjenja ili neplaćanja otplatiti taj dug. Tuženik je također iskazao kako nikada nije čuo za Guarantee services te mu nije poznato da bi navedeno društvo zaključilo kakav pravni posao ili da je isti imao kakvu ulogu kod ugovora u jamstvu ili da bi SIA DEP na isto prenijelo svoju tražbinu. Tuženik je, nadalje, iskazao kako se ne sjeća da bi vlastoručno, odnosno elektronski potpisao ikakav dokument prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, odnosno ugovora o jamstvu. Također, iskazao je, kako nakon preusmjeravanja s mrežne stranice Ferratum bank na mrežnu stranicu SIA DEP, nije imao mogućnost pregovaranja o odredbama i uvjetima ugovora.
9.1. Iskaz tužitelja sud je prihvatio u cijelosti te isti cijenio iskrenim jer je tuženik iskazivao uvjerljivo i sigurno, a njegov iskaz u pretežnom dijelu potkrepljen je materijalnim dokazima u spisu. U odnosu na dio tuženikove navode iz odgovora na tužbu u kojemu je naveo da je ugovor sklopljen 27. listopada 2021., a iz stanja spisa proizlazi da je ugovor o kreditu sklopljen 21. listopada 2021., sud je isto prepisao mogućnosti da se zbog proteka vremena isti ne sjeća točnog datuma, a navedena razlika između njegova navoda i pisanog ugovora koja prileži spisu nije u takvom proturječju da bi imala utjecaj na konačnu odluku suda glede glavne stvari.
10. Prije svega, za istaći je da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom kreditu zaključenom na daljinu, te se stoga uz odredbe Zakona o obveznim odnosima primjenjuju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 - u nastavku ZZP-a).
11. U konkretnoj pravnoj stvari valjalo je utvrditi prvenstveno valjanost dva ugovora, ugovora o kreditu i ugovora o jamstvu. Iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je tuženik od strane kreditora odnosno društva Ferratum Bank dobio na korištenje kredit u iznosu od 20.000,00 kn i taj kredit je trebao vratiti zajedno sa naknadom u iznosu od ukupno 21.106,00 kn. Iz priložene dokumentacije razvidno je da je tuženik trebao vratiti kredit u 18 mjesečnih obroka. Predmetni ugovor o kreditu sa društvom Ferratum Bank zaključen je dana 21. listopada 2021. godine i uplata odnosno povrat odobrenog iznosa kredita društvu Ferratum Bank nije predmet ovog spora- Taj pravni posao, ugovor o kreditu između društva Ferratum Bank i tuženika prema stavu ovog suda valjan je pravni posao, tuženik je nesporno je i vratio kreditoru pozajmljeni iznos po tom ugovoru o kreditu.
11.1. Međutim, uvjet za ostvarenje kredita bio je zaključenje ugovora o jamstvu sa društvom SIA DEP, pa je tuženik nesporno elektroničkim putem odnosno na daljinu zaključio i ugovor o jamstvu koji je bio uvjet za dobivanje kredita i tim je preuzeo obveze bez ikakve mogućnosti da o tome posebno pregovara. Ono što je prvenstveno presudno i odlučno u ovoj pravnoj stvari je situacija da tuženik u ovom drugom pravnom poslu, kao i u prvom, ima status potrošača, valjalo je utvrditi valjanost zaključenog ugovora o jamstvu između prednika tužitelja i tuženika, prema tom ugovoru o jamstvu tuženik je trebao na ime jamstva predniku tužitelja platiti naknadu za jamstvo, a tužitelj potražuje od tuženika razliku naknade za iznos jamstva kao i naknadu za produljenje jamstva, u ukupnom iznosu od 2.646,45 EUR/19.939,68 kuna (po ugovoru o kreditu tuženiku je stavljen na raspolaganje odobreni iznos od 20.000,00 kuna od strane kreditora – društva Ferratum Bank). Dakle, jasno je da se u biti naknada za jamstvo za godinu dana vremena otplate kredita skoro podudara po visini sa odobrenim kreditom u iznosu od ukupno 20.000,00 kn. Prema stavu ovog suda tuženik kao potrošač nije bio na pravilan način informiran o uvjetima ostvarenja kredita i posebno uvjetima jamstva, on o tome nije mogao pregovarati i bio je doveden u situaciju da zbog očitog stanja nužde na svojoj strani prihvati ovakve ugovorne odredbe jamstva koje su prema stavu ovog suda nepoštene, pa samim tim i ništetne i ne proizvode nikakve pravne učinke. Naime, sukladno odredbi članka 49. stavak 1 ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno stavku 2. istoga članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.
12. Kako je iz dokaza koji prileže spisu evidentno da tuženik nije potpisao Opće uvjeta za davanje jamstva, te uzimajući u obzir činjenicu da Standardni uvjeti Ugovora o kreditu kao i Posebni uvjeti Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj predstavljaju unaprijed pripremljene obrasce, na čiji sadržaj tuženik kao potrošač nije mogao utjecati niti je o navedenim odredbama mogao pregovarati sud je utvrdio da se radi o ništetnim odredbama Ugovora temeljem odredbe članka 49. stavak 1. ZZP-a, a u vezi sa člankom 55. stavak 1. ZZP-a, a na koje činjenice sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, dalje: ZOO)
12.1. Sud je nesporno utvrdio da tuženik kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj odredbi koje se odnose na naknadu za jamstvo, niti je tuženiku dana mogućnost da o navedenim odredbama pojedinačno pregovara, a koju činjenicu je tuženik i naveo u svom iskazu u dijelu u kojem je iskazao da kao jamca nije mogao odabrati supružnika niti srodnika nego je automatizmom preusmjeren na mrežnu stranicu SIA DEP, kojega je morao uzeti za jamca kako bi ostvari predmetni kredit. S tim u svezi valja istaknuti i kako je sud kao nesporno utvrdio da je tuženiku odobren kredit u ukupnom iznosu od 21.106,00 kuna, dok je tužitelj naveo da je prema ugovorenom jamstvu tuženik bio tužitelju dužan isplatiti ukupan iznos od 23.650,00 kuna, a koji se sastoji od naknade za iznos jamstva 23.500,00 kuna, i naknade za produljenje jamstva u iznosu od 150,00 kuna, dok je tuženik na ime jamstva uplatio 3.710,35 kuna, a što je i sam tuženik potvrdio.
13. Tuženik na ime jamstva nije ništa primio, ovo jamstvo u biti predstavlja ništa drugo nego kamatu na ugovor o kreditu koja bi bila u biti skoro 100 % za godinu dana otplate kredita. Dakle, prema stavu ovog suda ne radi se o naknadi za jamstvo koja bi bila poštena i valjana odredba, ta odredba je nepoštena i čitavo ovo jamstvo je ništetno te ne proizvodi nikakvu obvezu na strani tuženika da tužitelju isplati bilo kakav iznos na ime naknade za jamstvo za 18 mjeseci i naknade za kratki period produljenja jamstva.
13.1. Trgovačko društvo SIA DEP kao jamac i Ferratum Bank kao kreditor očito su poslovno povezana društva, radi se u biti o jedinstvenoj obvezi za tuženika, a dio koji se odnosi na naknadu za jamstvo i produljenje jamstva je ništetan, ugovor o jamstvu je ništetan pravni posao. Iznos jamstva po ugovoru o kreditu (valjanom pravnom poslu) i naknada za produljenje tog jamstva u biti predstavljaju kamate po prvom pravnom poslu, a ne naknadu za jamstvo i samim tim tuženik više nema spram tužitelja nikakvih dugovanja niti obveza, jer je ugovor o jamstvu sa pripatcima ništetan pravni posao.
14. Sud smatra da tužiteljev zahtjev i ne predstavlja regresni zahtjev spram tuženika na ime nečega što bi umjesto tuženika na ime povrata zajma tužitelj platio društvu Ferratum Bank, nego zahtjev za isplatu po nepoštenoj ugovornoj odredbi na ime naknade za jamstvo i produljenje jamstva. U ovom slučaju, prema stavu ovog sud, prema odredbi članka 285. ZOO, predmetni ugovor o jamstvu zaključen između SIA DEP (navodnog prednika tužitelja) i tuženika je fiktivan pravni posao te kao takav ne proizvodi učinke među strankama, pa tako ni za tuženika obvezu plaćanja tzv. naknade za jamstvo i produljenje jamstva, u toj situaciji se radi u biti o ugovornim kamatama u visini skoro primljenog iznosa na ime kredita od Ferratum Bank, ne o naknadi za jamstvo, a sve i da se radi o troškovima jamstva, isti imaju obilježja zelenaškog pravnog posla i opet se radi o nepoštenim odredbama ugovora između prednika tužitelja i tuženika. Dakle, sud drži da naknada za jamstvo nije u biti naknada za jamstvo nego u stvarnosti kamata, u nedopuštenom iznosu i po nedopuštenoj stopi, takva kamata bila bi zelenaška kamata da je ugovorena po prvom pravnom poslu, ugovoru o kreditu, a inače je pravni posao odnosno ugovor o jamstvu ništetan i nepošten pravni posao. (isto Županijski sud u Splitu, poslovni broj: Gž-898/2024-2 od 19. ožujka 2025.)
15. Prema odredbi članka 296. ZOO-a ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, ovdje tuženik . Nadalje, i prema odredba ZZP radi se o nepoštenim odredbama ugovora o jamstvu, čitavo jamstvo predstavlja nepošten pravni posao pa tuženik ni prema tom propisu ne bi trebao platiti tužitelju zatraženi iznos sa zakonskim zateznim kamatama. I primjenom odredaba članka 270. i članka 271. ZOO-a činidba iz ugovora o jamstvu je nedopuštena, protivna je Ustavu RH, pozitivnim propisima i moralu društva, dakle, taj pravni posao je ništetan u cijelosti.
16. Nadalje, sud je temeljem provedenog dokaznog postupka nesporno utvrdio da suprotno navodima tužitelja, isti nije dokazao ni da mu je ustupljeno potraživanje od strane društva SIA DEP, odnosno da se radilo o njegovoj tražbini jer tužitelj dostavlja samo ugovor o kupoprodaji (ustupu) potraživanja kojega je zaključio dsa Guarantee Services OÜ. Naime, odredbom članka 80. stavak 1. ZOO je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovog svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaz (ugovor) o prijenosu predmetne tražbine (naknade za jamstvo) od strane jamca društva SIA DEP na društvo Global Guarantee OÜ, pa je ovaj sud utvrdio da tužitelj nije niti dokazao postojanje svojeg potraživanja. Naime, sukladno odredbi članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak1. ZPP stranke sud
Dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a što u konkretnom slučaju u odnosu na postojanje utužene tražbine, tužitelj nije učinio, stoga nije niti dokazao pravno sljedništvo SIA DEP na Guarantee Services OÜ, pa kako bi onda eventualno predmetna tražbina sa Guarantee Services OÜ prešla na njega.
17. Na temelju svega iznesenoga, temeljem savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je temeljem odredbe članka 8. ZPP utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
19. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zvonimira Bračun u Slavonskom Brodu poslovni broj: Ovrv- 1529/2023 od 17. travnja 2023. te je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
20. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
20.1. Zbog toga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (isto presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž – 1370/2021 od 20. prosinca 2021.).
20.2. Nakon što je po prigovoru tuženika ovaj sud rješenjem odredio nastavno postupanje kao povodom prigovora protiv platnog naloga, smatra se da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga te se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom u kojem se o troškovima postupka odlučuje jedinstvenom odlukom, bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.
21. O parničnim troškovima, uzevši u obzir da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, da vrijednost predmeta spora iznosi 2.646,45 EUR, te da tuženika zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika sud je donio odluku na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP. Troškove parničnog postupka sud je odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.- dalje: Tarifa.)
21.1. Sud je kao osnovan trošak tuženiku priznao trošak sastava prigovora protiv rješenja u ovrsi u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 16. listopada 2025. i 5. ožujka 2026. svako u iznosu 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, trošak pristupa ročištu 9. siječnja 2026. u iznosu 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife, trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife. Dakle, sud je osnovanim troškom utvrdio iznos od 750,00 EUR na koji iznos je tuženiku sukladno Tbr. 46 priznao i PDV od 25% u iznosu od 187,50 EUR, što sveukupno iznosi 937,50 EUR.
21.2. Kamate na trošak dosuđene su od dana presuđenja, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a u vezi s odredbama članka 29. stavak 1. i 2. ZOO.
22. Sud je neosnovanim troškom tuženika utvrdio više zatraženi iznos od 150,00 EUR na ime troška zastupanja na ročištu 9. siječnja 2026. s obzirom da je predmetno ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa je sud tuženiku priznao samo 25% iznosa, stoga sud tuženiku nije priznao niti zatraženi trošak PDV-a na taj iznos od 37,50 EUR. Nadalje, tuženiku nije priznat niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 36,46 EUR s obzirom da je tuženik uspio u sporu i navedena pristojba pada na teret tužitelja sukladno članku 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23. -dalje: ZSP) kojim je propisano da obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom okončanju postupka razmjerno uspjehu u postupka. Sijedom navedenoga sud je kao neosnovan odbio zahtjev tuženika za naknadom više zatraženog, preko dosuđenog, iznos od 223,96 EUR.
23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 17. travnja 2026.
Sutkinja
Anđela Bionda Martić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. Tužitelj Svea Ekonomi d.o.o. po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu
ĆŠ i partneri d.o.o. u Zagrebu
2.Tuženik LŠ po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Rački i partneri j.t.d., Pisarnica u Slavonskom Brodu
