REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-7155/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A.Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženice EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 plati iznos od 914,79 EUR / 6.892,49 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe sve do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženici rješenjem klase 140-02/21-03/05019935212 od 24. rujna 2021. (pravomoćno 15. veljače 2022.) utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2021. u iznosu 914,79 Eur, slijedom čega predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u izreci pozivom na čl.166.st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne Novine" 57/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18,115/18, 102/19, 84/21; dalje:ZMO) u vezi s čl.1111. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 dalje:ZOO).

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor nadležnosti ovog suda jer da nema prebivalište niti boravište u [adresa] te u bitnom navodi da je ostvarila starosnu mirovinu u vrijeme donošenja rješenja 162608 od 20. prosinca 2017., ali je tužitelj donio i rješenje o pravu na obiteljsku mirovinu nakon smrti supruga KK te se od donošenja odluke 162608 nisu promijenile okolnosti koje bi utjecale na njezin položaj, slijedom čega nije imala obvezu o bilo čemu obavijestiti tužitelja, da rješenje kojim je obustavljena isplata obiteljske mirovine nakon smrti supruga zadire u njezina već stečena prava jer je obiteljska mirovina isplaćena unatoč činjenici da nije došlo do promjena okolnosti koje bi mogle utjecati na to pravo s obzirom da nisu postojale u trenutku donošenja rješenja, da je tužitelj raspolagao svim podacima o mirovinama koje ona prima, uključujući i podatke o ostvarivanju starosne mirovine, ali je ipak priznao obiteljsku mirovinu nakon smrti supruga bez da je od nje tražio podatke prima li kakvu drugi mirovinu i bez obavijesti da bi to moglo biti razlogom zbog čega ne bi mogla ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti supruga te da je ona mirovinu primala na zakonit način, prema pravomoćnoj odluci, pa nema osnove da se traži povrat sredstava jer nije poništena odluka na temelju koje je mirovinu primala.

2.1. Tuženica nadalje navodi da u njezinom postupanju nema protupravnosti, a ako je i došlo do greške tada je krivnja za istu na tužitelju jer je imao sve potrebne podatke i unatoč tome isplaćivao nešto za što je znao i mogao znati da eventualno nije u obvezi platiti, slijedom čega se poziva na stečena prava, čl.1112.st.1. ZOO-a i smatra tužiteljev zahtjev protivnim normama Europske unije.

3. S obzirom da je predmetni postupak spor male vrijednosti, koji je pisani postupak, a sud nalazi da održavanje ročišta radi provođenja dokaznog postupka nije potrebno jer je pravno odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju priloženih isprava, sve u skladu s čl.461. a st.3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), to je izvršen uvid u priloženu dokumentaciju i to izvod iz evidencije tužitelja, rješenje od 20. prosinca 2017., 24. rujna 2021., 30. studenog 2021., 1. lipnja 2021. i 9. travnja 2021., dopis od 15. lipnja 2022. i 20. prosinca 2017., analitiku regresa, žalbu, zahtjev od 29. siječnja 2018. i potvrdu o životu.

4. Prigovor nenadležnosti nje osnovan s obzirom na čl.66. ZPP-a.

5. Ocjenjujući sadržaj priložene dokumentacije, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da tužitelj posjeduje potrebne podatke – vodi evidenciju za KK i tuženicu,

-da je rješenjem tužitelja od 20. prosinca 2017. broj 162608 tuženici priznato pravo na obiteljsku mirovinu počev od 1. siječnja 2016. kao udovici korisnika KK,

-da je tužitelj dostavio tuženici pregled usklađivanja mirovine te dopisom od 20. prosinca 2017. zatražio da dostavi potrebne podatke radi isplate mirovine, po kojem traženju je tuženica postupila,

-da je rješenjem višeg tijela tužitelja od 1. lipnja 2021. poništeno rješenje tužitelja od 9. travnja 2021. kojim je tuženici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2021. u iznosu 6.892,45 kn te je obvezana taj iznos vratiti u roku od 15 dana, iz obrazloženja koje odluke proizlazi da spisu ne prileži dokumentacija putem koje je moguće utvrditi pravilno činjenično stanje,

-da je rješenjem tužitelja od 24. rujna 2021. broj 162608 (pravomoćno i ovršno 15. veljače 2022.) tuženici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2021. u iznosu 6.892,45 kn te je obvezana taj iznos vratiti u roku od 15 dana, iz obrazloženja koje odluke proizlazi da je tuženica primala dvije mirovine iz hrvatskog osiguranja i to prema rješenju od 12. veljače 2010. (razmjerni dio starosne mirovine počev od 14. kolovoza 2009.) te prema rješenju od 20. prosinca 2017. (obiteljsku mirovinu od 1. siječnja 2016.),

-da je rješenjem višeg tijela tužitelja od 30. studenog 2021. broj 462820 odbijena žalba tuženice protiv gore navedenog rješenja, iz obrazloženja koje odluke proizlazi da je tuženici rješenjem od 20. prosinca 2017. priznato pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti KK, a ranijim rješenjem od 12. listopada 2010. joj je priznato pravo na razmjerni iznos starosne mirovine koja je bila povoljnija u odnosu na obiteljsku,

-da je tužitelj dopisom od 15. lipnja 2022. pozvao tuženicu platiti gore navedeni iznos,

-da tužitelj u analitici regresa ima zavedenu gornju tražbinu prema tuženici.

7. Temeljem čl.166. ZMO-a tužitelj je ovlašten utvrđivati nepripadno isplaćena mirovinska primanja, a osoba koja je primila mirovinu koja joj ne pripada ima obvezu vratiti ono što je stekla/primila bez osnove.

7.1. Nije sporno da je rješenjem tužitelja od 24. rujna 2021. broj 162608 (pravomoćno i ovršno 15. veljače 2022.), tuženici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2021. te je obvezana taj iznos vratiti. Isto tako nije sporno da je sud vezan odlukama donesenim u upravnom postupku u smislu čl.12. ZPP-a.

7.2. Međutim, sredstva koja su tuženici isplaćena u spornom razdoblju potpadaju pod pojam vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne Novine" 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav) i čl.1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06; dalje: Konvencija), slijedom čega je valjalo utvrditi da li je tužitelj postupao u skladu sa načelom dobrog upravljanja i pravovremeno uočio odlučne okolnosti – da je tuženica primala dvije mirovine iz hrvatskog osiguranja i to prema rješenju od 12. veljače 2010. (razmjerni dio starosne mirovine počev od 14. kolovoza 2009.) te prema rješenju od 20. prosinca 2017. (obiteljsku mirovinu od 1. siječnja 2016.), kao i da li je miješanje tužitelja u vlasništvo tuženice utemeljeno na zakonu, teži li legitimnom cilju i je li razmjerno cilju kojem služi, pri čemu valja imati u vidu i čl. 1112.st.1. ZOO-a koja se na temelju čl.170.ZMO-a primjenjuje na nepripadne isplate odnosno stjecanje bez osnove po odredbama ZMO-a, na što je tuženica suštinski u tijeku postupka i upućivala.

7.3. Iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da tužitelj nije postupao u skladu sa načelom dobrog upravljanja, na vrijeme i na prikladan / dosljedan način, kad je za sporno razdoblje od 1. siječnja 2016 do 31. siječnja 2021. isplaćivao nepripadne iznose obiteljske mirovine, da bi tek rješenjem od 24. rujna 2021., dakle nakon dužeg vremenskog razdoblja, utvrdio nepripadno isplaćene iznose obiteljske mirovine, do koje isplate je došlo greškom samog tužitelja, a tuženica svojim postupanjem ni na koji način nije doprinijela nastanku takve situacije.

7.4. Slijedom navedenog sud zaključuje da je tuženici povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva isplaćenih joj mirovina za sporno razdoblje u iznosu koji tužitelj potražuje predmetnom tužbom, koje je ona nakon isplate osnovano smatrala svojim vlasništvom s obzirom na čl.48. Ustava i čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, kao i da izostaje pravična ravnoteža između javnog interesa i interesa tuženice nametanjem isplate zatraženog iznosa sa zateznim kamatama, kao stečenog bez osnove, odnosno osnove koja je naknadno otpala, koje stjecanje je pak posljedica isključive greške tužitelja, čemu tuženica ničim nije pridonijela.

7.5. Kod toga posebno valja napomenuti da tužitelj, s obzirom na čl. 166. ZMO-a, ima ovlaštenje utvrđivati nepripadno isplaćena mirovinska primanja, međutim, u konkretnom je slučaju do greške došlo nemarom tužitelja i stoga bi tuženici bio nametnut prekomjerni teret prihvaćanjem zahtjeva za isplatu traženog iznosa na ime nepripadno isplaćene obiteljske mirovine.

7.6. Također valja uputiti i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu E protiv RH, zahtjev broj 48921/13 i napomenuti da propusti nadležnih tijela, a u konkretnom slučaju se radi upravo o propustu na strani tužitelja, ne smiju ići na štetu tuženice odnosno rizik takvih grešaka ili propusta ne smije se ispravljati na teret građana (tako i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-357/16 od 1. veljače 2018, Europski sud za ljudska prava Comingersoll SA protiv Portugala broj 35382/97, Županijski sud u Osijeku od 26. veljače 2019. Gž-68/19-2, Županijski sud u Sisku od 27. veljače 2023. broj: Gž-117/2023-2 i dr.).

7.7. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci kroz primjenu prethodno citiranih propisa.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom / pisanom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba Požega.

DNA:

stranke