Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-3279/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužiteljice PLF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku protiv tuženika INNVIVO d.o.o. Osijek, OIB: 75149681626, iz Osijeka, Martina Divalta 24, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Mijoč, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 7. svibnja 2019. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici PLF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku INNVIVO d.o.o. Osijek, OIB: 75149681626, iz Osijeka, Martina Divalta 24, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.600,00 eura (dvije tisuće šesto eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 8. travnja 2019. tuženik (izvođač) tužiteljici (naručitelju) uputio ponudu za izradu tehničko-projektne dokumentacije za izgradnju obiteljske stambene zgrade i bazena u mjestu Murter, na kč. br. [katastarska čestica] , u iznosu od 30.000,00 kuna, uz dogovoreno plaćanje i to pola iznosa po prihvatu ponude, a pola po završetku posla. Navodi da je navedenu ponudu tužiteljica prihvatila uplatom iznosa od 2.000,00 eura i to dana 6. svibnja 2019., no da je radi neispunjavanja tuženikovih ponudom preuzetih obveza u zadanome roku, tužiteljica dana 5. rujna 2019. s tuženikom raskinula ugovor. Nadalje navodi da tuženik do dana podnošenja tužbe nije izvršio povrat primljenog iznosa, iako je o svemu bio obaviješten opomenom pred tužbu u kojoj je tuženik pozvan na povrat plaćenog. Budući da je sukladno čl. 1111. – 1120. Zakona o obveznim odnosima tuženik od tužiteljice zaprimio novčani iznos za koji nije učinio protučinidbu, a isti ugovorni odnos je raskinut, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.000,00 eura zajedno za zateznim kamatama od 7. svibnja 2019. do isplate, kao i pripadajućim parničnim troškom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je obitelj PL kupila građevinsko zemljište u Murteru, od tuženiku poznatih investitora, za koje zemljište je tuženik već prethodno izradio projektnu dokumentaciju za izgradnju stambenog objekta. Navodi kako je u listopadu 2018. direktor tuženika NL otišao u Murter zbog dogovora oko projektiranja stambenog objekta za oca tužiteljice PL iz [adresa]. Na sastanku, koji se u Murteru održao dana 27. listopada 2018., rečeno je da obitelj PL odustaje od ishođene građevinske dozvole, jer im ista ne odgovara, te je dogovoreno projektiranje nove obiteljske kuće prema potrebama obitelji PL. Nadalje navodi da je, nakon sastanka, dana 24. studenog 2018., tuženik primio mail u kojemu su bile neke osnovne upute za projektiranje novoga objekta. Iako dobivene upute nisu imale puno veze sa onima dogovorenim na terenu, odnosno na sastanku u Murteru, tuženik je krenuo sa izradom idejnih projekata. Tuženik je naveo kako je nakon toga nekoliko puta telefonski razgovarao sa strankama, a u razgovore su bili uključeni i PL i cijela obitelj. Naveo je kako su investitori bili neodlučni, te da su unutar obitelji postojale različite ideje oko izgleda samo objekta, katnosti, gabarita, oko toga žele li npr. bazen ili ne, itd. Naveo je kako je negdje krajem 2018., primio nove upute usmenim putem, te je istodobno dobio i prvo upozorenje kako već kasni sa rokovima. Naveo je kako je, unatoč brojnim idejama i izmjenama projekta, prihvatio i izradio idejni projekt koji je poslao na uvid 3. siječnja 2019., a nakon toga je dobio odgovor, ovoga puta od tužiteljice osobno, sa novim uputama i upozorenjem da se što je moguće brže izradi novi idejni projekt. Navodi kako je direktor tuženika u to vrijeme prihvaćao sve zadatke i sve zahtjeve obitelji PL, a da prethodno nisu potpisali nikakav ugovor, dok je PL konstantno izbjegavao razgovor o financijskim izdacima za projektiranje, pa i o ugovoru o projektiranju. Nakon što je tuženik 21. siječnja 2019., prema ranije dobivenim pismenim i usmenim uputama, poslao novo idejno rješenje, od istoga je ponovno traženo da obavi određene izmjene i dopune istoga, te da izradi 3D vizualizaciju objekta. Nakon navedenog zahtjeva, tuženik je kroz nekih tridesetak dana i nakon nekoliko desetaka telefonskih razgovora sa tužiteljicom i njezinim ocem o tome hoće li ili ipak neće ulaziti u izmjene projekta, sukladno zadnjem zahtjevu, izradio novo idejno rješenje, te je navedeni idejni projekt 16. veljače 2019. poslan na pregled investitorima u nadi da će im se ovoga puta napokon svidjeti. Nakon toga tuženik je 20. veljače 2019., primio novi e-mail sa zahtjevom za još dvije verzije 3D vizualizacije, odnosno kako je tužiteljica to nazvala „dvije nove situacije”. Istoga dana tuženik je tražio od oca tužiteljice, PL uplatu akontacije za već odrađeni i budući posao, odnosno zatražena je uplata akontacije na račun tvrtke Innvivo d.o.o., u visini od 15.000,00 kuna, a nakon čega su tek nastali pravi problemi sa obitelji PL i to na način da isti prvotno nisu odgovarali na upućene im pozive , odnosno da su imali izgovore da se nisu u mogućnosti javiti jer su na službenim putevima i izvan RH, te da su u velikoj gužvi. Naveo je kao je tada tuženik htio odustati od navedenog posla međutim 14. travnja 2019. je telefonski dobio potvrdu da su prihvatili zadnje idejno rješenje i da idu dalje sa poslovnom suradnjom. Nakon toga, 15. travnja 2019. tuženik je poslao upit kome i na čije ime da uopće šalje ponudu za predmetni posao, odnosno na čije ime će uopće glasiti projekt, ugovor i slično , te je u međuvremenu poslao i projekt kako bi investitori mogli zatražiti okvirne ponude za izgradnju od potencijalnih izvođača radova. Naveo je kako je uplata akontacije u iznosu od 2.000,00 eura od strane tužitelja izvršena tek 6. svibnja 2019., jer su sve do tada trajali dogovori oko cijene projektiranja, iako je tuženik na navedenom projektu radio mjesecima. Nakon toga tuženik je 11. lipnja 2019., putem elektronske pošte, dobio zahtjev za objašnjenje „situacije”, te zahtjev za još nekoliko rendera izrađenog 3D projekta. Nakon toga, tuženik telefonski zahtjeva da mu se pismeno pošalje što žele od kombinacija na 3D vizualizacijama – renderima, na koji zahtjev mu je odgovoreno 27. lipnja 2019., te je i navedenim zahtjevima udovoljeno na način da su im željene verzije 3D poslane na e-mail 17. srpnja 2019. Nakon toga tuženik je, dana 27. srpnja 2019. na e-mail zaprimio raskid ugovora i zahtjev za povratom uplaćenih sredstava. U istom e-mail-u je upozoren da ništa više ne poduzima jer je tužitelj angažirao druge projektante. Naveo je kako je, nakon primitka navedenog e-maila, direktor tuženika, u telefonskom razgovoru molio oca tužiteljice da mu objasni novonastalu situaciju, te da mu je isti na to odgovorio da je njegova kćerka PLF (ovdje tužiteljica) studentica pravnog fakulteta, pa malo vježba sa dopisima. Zaključno, tuženik je naveo kako poslovi koje je tuženik izvršio za tužiteljicu, odnosno obitelj PLF, čak i bez troškova, koje je tuženik imao u izvršavanju ovih poslova, premašuju plaćeni iznos od 2.000,00 eura, a tuženik, zbog stalnih izmjena idejnih rješenja odnosno zbog činjenice da se članovi obitelji PLF nisu mogli odlučiti oko broja etaža, tlocrtnih gabarita objekta i drugog, te zbog izmjena Zakona o gradnji i ne donošenja popratnih pravilnika, nije mogao ishoditi uvjete i suglasnosti javnopravnih tijela, pa shodno tomu niti izraditi glavni projekt. Slijedom navedenog, tuženik se u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu, te predložio tužiteljicu odbiti sa istim.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužiteljica je u podnesku od 4. kolovoza 2020. navela kako su netočni navodi iz odgovora na tužbu da bi upute za projektiranje koje su slane e-mailom tuženiku bile različite od onih koje su dogovorene na terenu. Također tužiteljica je u podnesku navela i da su netočni navodi tuženika da je isti, vezano uz projektiranje, telefonski komunicirao sa cijelom obitelji PLF, navodeći kako je tužiteljica sa tuženikom komunicirala isključivo pismeno, dok je telefonski sa tuženikom komunicirao samo otac tužiteljice PL. Nadalje, u odnosu na tuženikovo isticanje neodlučnosti tužiteljice i njezine obitelji, stav tužiteljice je kako je sasvim opravdano uputiti pojedinu preinaku, ili promijeniti mišljenje u manjem dijelu, ukoliko se radi o nekom velikom projektu i pozamašnijem iznosu kojeg će tužiteljica i njezina obitelj morati platiti, tako da se preinaka kao što je proširenje terase za 30 cm, ili promjena kamene ograde sa staklenom ogradom, ne može smatrati velikom promjenom. Nadalje navodi da tuženik pogrešno navodi kako se tužiteljica i njezina obitelj nisu mogli odlučiti oko broja katova, gabarita, bazena, itd., jer su sve želje vezane za navedeno jasno vidljive već iz osnovnih uputa slanih tuženiku. Također, tužiteljica ističe kako se i iz samih opširnih uputa koje su bile upućene tuženiku vidi točno što ona i njezina obitelj žele, te stoga smatra da su neosnovani navodi tuženika o neodlučnosti tužiteljice. Zaključno, a kako tužiteljica smatra kako je tuženiku plaćeno i više nego je on uistinu napravio, tužiteljica se u cijelosti protivila svim navodima iz odgovora na tužbu, te je ustrajala u cijelosti na tužbenom zahtjevu.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u ponudu br. 08-04-19/4 (list 4-5 spisa), potvrdu o plaćanju avansa (list 6 spisa), jednostrani raskid ugovora (list 7-8 spisa), e-mail korespondenciju između parničnih stranaka (list 10-14 spisa), opomenu pred tužbu (list 16 spisa), idejna arhitektonska rješenja, 3D vizualizacije i nacrte za potencijalne izvođače radova, e-mail korespondenciju (list 29-106 spisa), e-mail korespondenciju između parničnih stranaka (list 118-143 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Đorđa Balića od 25. veljače 2025. (list 235-255 spisa), kao i u ostalu dokumentaciju u spisu, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice PLF, zakonskog zastupnika tuženika NL, svjedoka PL i stalnog sudskog vještaka Đorđa Balića.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi povrata stečenog bez osnove, a koji zahtjev tužiteljica temelji na činjenici da tuženik, iako je od tužiteljice primio uplatu iznosa od 2.000,00 eura, nije izvršio izradu tehničko -projektne dokumentacije za izgradnju obiteljske kuće i bazena, a zbog čega je tužiteljica jednostrano raskinula ugovorni odnos.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica, sukladno ponudi za izradu projektno-tehničke dokumentacije izvršila uplatu iznosa od 2.000,00 eura.

7. Sporna je osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno spornim se ukazuje je li tuženik u obvezi vratiti tužiteljici primljeni iznos od 2.000,00 eura, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za povrat stečenog bez osnove .

8. Iz ponude broj 08-04-19/4 za izradu tehničko-projektne dokumentacije za izgradnju obiteljske stambene zgrade i bazena u mjestu Murter, na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od 8. travnja 2019. (list 4-5 spisa) proizlazi da ista sadržava opis poslova/usluga koje je potrebno obaviti i to izrada idejnih skica i idejnih rješenja prema projektnom zadatku, izradu mapa, te izrada projektne dokumentacije, te je u istoj navedena i ponudbena vrijednost za navedene usluge u iznosu od 30.000,00 kuna, s tim da je navedeno da će investitor polovicu iznosa platiti 6. svibnja 2019., a ostatak po završetku posla.

9. Iz potvrde o izvršenom plaćanju (list 6 spisa) proizlazi da je tužiteljica 6. svibnja 2019. izvršila plaćanje iznosa od 2.000,00 eura, a kojom uplatom je prihvatila navedenu ponudu, a što u ovoj pravnoj stvari nije niti bilo sporno.

10. Iz dopisa tužiteljice upućenog tuženiku od 5. rujna 2019. (list 7 -8 spisa) proizlazi da je tužiteljica navedenim dopisom obavijestila tuženika kako zbog neizvršenja preuzetih obveza u ugovorenim rokovima raskida ugovor o izradi tehničko -projektne dokumentacije, te ujedno od tuženika potražuje povrat uplaćenog iznosa od 2.000,00 eura.

11. Iz e-mail korespondencije priložene uz tužbu (list 10-15 spisa) proizlazi da su tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika pismeno komunicirali vezano uz izradu projektne dokumentacije, međutim ista je nepotpuna i parcijalna i odnosi se samo na dio komunikacije između parničnih stranaka i to u periodu od 22. travnja 2019. do 27. srpnja 2019.

12. Iz opomene pred tužbu (list 16 spisa) proizlazi da je tužiteljica od tuženika, zbog jednostranog raskida ugovora o izradi tehničko-projektne dokumentacije, zatražila povrat uplaćenog iznosa od 2.000,00 eura.

13. Iz e-mail korespondencije priložene uz odgovor na tužbu i priloženih dokumenata (list 29-106 spisa) proizlazi da su tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika pismeno komunicirali vezano uz izradu tehničko-projektne dokumentacije u periodu od 24. studenog 2018. do 27. srpnja 2019. Iz navedene korespondencije proizlazi da je tužiteljica 24. studenog 2018. uputila e-mail uz koji je dostavila neke osnovne podatke vezano uz izgled kuće sa različitim fotografijama na kojima su se nalazili detalji koji su se sviđali investitoru sa zadatkom da isti pronađe neko odgovarajuće rješenje. Nadalje, iz navedene korespondencije proizlazi da je tuženik prvo idejno rješenje, sukladno projektnom zadatku, poslao tužiteljici 3. siječnja 2019. sa tlocrtima prizemlja, kata i pročelja, pa kako tužiteljica sa istim nije bila zadovoljna iz navedene prepiske i priloga proizlazi da je tuženik, sukladno zahtjevima tužiteljice i traženim izmjenama, radio nova idejna rješenja uz 3D vizualizaciju, te je u konačnici napravio i idejni projekt. Iz navedene prepiske također proizlazi da je tužiteljica često mijenjala zahtjeve, da je tuženik sukladno traženim izmjenama od strane tužiteljice, dostavljao nova idejna rješenja, te je tužiteljica u konačnici, iako je zadnje idejno rješenje odnosno idejni projekt bio prihvaćen, e-mailom od 27. srpnja 2019. obavijestila tuženika kako raskida poslovni odnos.

14. Saslušana kao parnična stranka na ročištu održanom 1. lipnja 2021., tužiteljica je navela kako je krajem 2018. kupila zemljište na Murteru koje je imalo i građevinsku dozvolu, pa kako su htjeli manju kuću od one na koju je glasila građevinska dozvola trebali su projektanta, te su tako stupili u kontakt sa tuženikom, krajem 2018. Navela je kako je sa tuženikom, odnosno zakonskim zastupnikom tuženika NL, kontaktirala samo putem elektronske pošte, dok su se sa njim na terenu našli njezin otac PL i njena majka, negdje krajem studenog 2018. Navela je kako je tuženiku, sukladno dogovoru, slala detaljnije upute o tome kako žele da kuća izgleda, te kako mu je rečeno da im je dosta hitno. Navela je kako im je tuženik u siječnju ili veljači 2019. poslao tlocrt, odnosno idejno rješenje koje je bilo potpuno suprotno uputama koje mu je prvo na terenu dao njezin otac, a i ona mu ih je dostavila putem e-maila. Navela je kako je tuženiku dostavila primjedbe na tu dokumentaciju i pitala ga zašto nije napravljeno onako kako su se dogovorili. Nadalje u iskazu je navela da je sa tuženikom dogovorena cijena za cjelokupni posao u iznosu od 30.000,00 kuna, te da je tuženiku, nakon što je poslao ponudu, platila iznos od 2.000,00 eura. U bitnome, u iskazu je navela kako se tuženik nije pridržavao poslane ponude, te kako isti, prilikom izrade idejnog projekta, nije uzeo u obzir njihove sugestije.

14.1. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojemu je tužiteljica navela da je poslovna suradnja sa tuženikom započela krajem 2018. , kao i u dijelu u kojemu je tužiteljica navela da je tuženik još početkom 2019. dostavio prvo idejno rješenje tužiteljici, te u dijelu u kojemu je tužiteljica iskazivala vezano uz cijenu dogovorenog posla, budući da je navedeni dio iskaza u suglasnosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu (e-mail korespondencijom između parničnih stranaka i ponudom), kao i u suglasnosti sa iskazom tuženika i svjedoka PL. Sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz tužiteljice u dijelu u kojemu je tužiteljica iskazala da tuženik nije napravio niti jednu stavku navedenu u ponudi , kao i u dijelu u kojemu je tužiteljica navela da tuženik nije uzeo u obzir njihove sugestije, budući da je navedeni dio iskaza u suprotnosti sa utvrđenjima iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke.

15. Saslušan kao svjedok PL je naveo da je negdje na jesen 2018. njegova kćerka kupila plac za gradnju kuće na Murteru koji je imao građevinsku dozvolu, pa kako su zaključili da bi im takva kuća bila prevelika, na prijedlog agentice za nekretnine, odlučili su napraviti novi projekt i ishoditi novu građevinsku dozvolu. S obzirom da je često dolazio na Murter, sam je preuzeo sve poslove oko navedenoga, te je tako, na prijedlog agentice za nekretnine, stupio u kontakt sa zakonskim zastupnikom tuženika sa kojim se fizički sastao na Murteru negdje u jesen 2018. Naveo je kako je prilikom sastanka sa zakonskim zastupnikom tuženika NL istome rekao kakvu kuću žele, te su načelno postigli i dogovor oko cijene navedenog posla u iznosu od 30.000,00 kuna. U iskazu je naveo kako mu je zakonski zastupnik tuženika tom prilikom rekao da je prethodno potrebno ishoditi suglasnosti za vodu i struju, ali da bi sve moglo biti gotovo kroz nekih dva do tri mjeseca. U iskazu je nadalje naveo da je tuženik napravio idejni projekt sa kojim nisu bili zadovoljni. Naveo je kako je njegova kćerka sa NL isključivo komunicirala putem e-maila, dok je on sa istim komunicirao usmeno, te je naveo kako su tuženiku poslali nekoliko kombinacija kako bi kuća trebala izgledati, te da su više puta razmjenjivali i e-mailove vezano uz izmjene koje bi tuženik trebao napraviti. Zaključno, a kako tuženik nije posao odradio do kraja, tužiteljica je sa istim raskinula ugovor, a nakon čega su angažirali nove projektante, te je iskazao kako se ne može sjetiti jesu li novim projektantima dali na korištenje dokumentaciju koju je izradio tuženik.

15.1. Iskaz svjedoka sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojemu je svjedok naveo da je tuženik napravio idejni projekt koji nije bio onakav kakav su dogovorili s obzirom da je u tom dijelu iskaz svjedoka u suprotnosti sa iskazom tuženika kao i sa utvrđenjima iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a iz kojih dokaza proizlazi da su tužiteljica i svjedok prihvatili zadnje idejno rješenje, odnosno idejni projekt koji je sačinio tuženik, dok je u preostalom dijelu iskaz svjedoka sud ocijenio vjerodostojnim.

16. Na ročištu održanom 20. rujna 2021. saslušan je zakonski zastupnik tuženika NL, koji je u iskazu naveo kako je sa roditeljima tužiteljice dogovoreno da isti napravi projektnu dokumentaciju za izgradnju obiteljske kuće u mjestu Murter . Naveo je kako se krajem studenog 2018. našao sa roditeljima tužiteljice na licu mjesta u Murteru, kojom prilikom su pregledali predmetnu lokaciju i kojom prilikom su mu rekli svoje želje, te su tada načelno dogovorili i cijenu projektiranja kao i rokove izrade dokumentacije. Naveo je kako je tom prilikom upozorio roditelje tužiteljice da rok za izradu projektne dokumentacije ovisi o tome kada će oni prihvatiti jedno od idejnih rješenja koje će im napraviti. Naveo je kako je prvo idejno rješenje poslao tužiteljici 3. siječnja 2019., ali od navedenog idejnog rješenja nije bilo ništa prihvaćeno. Nakon toga je napravio novo idejno rješenje koje je prihvaćeno. Naveo je kako je za tužiteljicu napravo tri idejna rješenja i jedan kompletni projekt za izvođenje radova, odnosno građenje kuće, jer je otac tužiteljice unaprijed želio tražiti izvođača radova, te da je u konačnici prihvaćeno zadnje idejno rješenje po kojem je napravljen i projekt, a koji projekt je poslao gospodinu PL, te na isti nije bilo primjedbi. Naveo je, kako je tijekom rada na projektu, upozoravao gospodina PL da bi trebalo uplatiti avans, odnosno cijenu za do tada obavljeni posao, te mu je u konačnici u svibnju 2019. uplaćen avans u iznosu od 2.000,00 eura. U iskazu je pojasnio da idejni projekt služi za ishođenje uvjeta i suglasnosti kod javnopravnih ti jela koji su potrebni da bi se napravio glavni projekt, a idejno rješenje je u načelu skica, a idejni projekt je mapa s kompletnim nacrtima budućeg objekta. Naveo je kako je idejni projekt dostavio gospodinu PL kao 3D vizualizaciju koju je sačinio u 3 varijante. Naveo je, kako zbog izmjena Zakona o gradnji, kao projektant nije mogao direktno ishoditi sve potrebne suglasnosti, a sa čime je bio upoznat i otac tužiteljice, kao i sa činjenicom da ga se treba ovlastiti za poduzimanje daljnjih radnji potrebnih za izradu glavnog projekta. Naveo je kako ga je negdje u lipnju kontaktirao otac tužiteljice koji je izrazio nezadovoljstvo, te mu najavio kako žele sa njim raskinuti ugovor i da su kontaktirali nove projektante, a nakon čega je od tužiteljice zaprimio i dopis u kojemu je ista navela da raskida ugovor, te da traži povrat uplaćenog iznosa od 2.000,00 eura.

16.1. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika sud je prihvatio kao istinit i vjerodostojan budući da je navedeni iskaz u cijelosti u skladu sa utvrđenjima iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke, kao i sa ostalom materijalnom dokumentacijom u spisu.

17. U daljnjem tijeku dokaznog postupka, po prijedlogu tuženika, provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Đorđu Baliću, ing. građ., na okolnost vrijednosti izvedenih radova od strane tuženika, te na okolnost nužnih uvjeta za izradu glavnog projekta.

18. Sudski vještak je, sukladno zadatku suda, nakon izvršenog uvida u svu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje , a iz kojega nalaza i mišljenja zaključno proizlazi da je tuženik ugovorenu projektnu dokumentaciju izradio na nivou idejnog arhitektonskog projekta, a što je bilo u skladu sa ugovorom , odnosno dogovorom, te da je sa tako sadržajno i crtački izrađenim idejnim projektom mogao u roku od cca 10 dana dovršiti i glavne projekte. U nalazu je nadalje naveo da bi sposoban izvođač, da zakon ne uvjetuje da se u postupku ishođenja građevinske dozvole traži da investitor mora priložiti glavne projekte, mogao izgraditi planirani objekt sa predmetno izrađenim idejnim projektima. Također iz nalaza proizlazi da je, za zastoje i probijanje rokova, kriv projektant jer je prešutno pristao raditi po hirovitim, nesuvislim i nedosljednim uputama investitora. Zaključno, sudski vještak je procijenio vrijednost obavljenih poslova od strane tuženika na iznos od 7.520,00 eura. Analizirajući pismenu korespondenciju između tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika kao i ostalu materijalnu dokumentaciju u spisu , sudski vještak zaključuje da projektni zadatak investitora nije bio dovoljno jasan, a uzimajući u obzir različite želje investitora i sve njihove izmjene, projektant nije mogao shvatiti u potpunosti što investitor zapravo želi.

18.1. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 4. ožujka 2026., sudski vještak je dodatno pojasnio da je iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu došao do zaključka da investitor ili nije znao što želi ili nije znao kako to objasniti, odnosno prenijeti projektantu, a što je detaljno obrazložio i u pisanom nalazu i mišljenju. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza sudski vještak je dodatno pojasnio i obrazložio i dio nalaza vezano uz procijenjenu vrijednost troškova koje je imao tuženik, a koje je vještak procijenio na iznos od 7.520,00 eura. Zaključno, naveo je kako je idejni projekt koji je sačinio tuženik napravljen u skladu sa pravilima struke, te je isti u dovoljnoj mjeri tehnički jasan, pa je tužitelj temeljem takvog idejnog projekta koji je sačinio tuženik mogao započeti i završiti sa gradnjom obiteljske kuće, a također je temeljem istoga mogao zatražiti ponude od drugih izvođača. Vještak je dodatno naglasio da je idejni projekt koji je sačinio tuženik u potpunosti iskoristiv , te ga je tužiteljica mogla koristiti prilikom gradnje obiteljske kuće i ugovaranja daljnjih radova. Odgovarajući na pitanja punomoćnika parničnih stranaka vještak je ponovio da nije sporno da tuženik nije izradio glavni projekt, ali je istakao kako smatra da tuženik nije ni bio u mogućnosti obaviti posao do kraja, odnosno izraditi glavni projekt, a sve s obzirom da iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je nekoliko osoba sudjelovalo kao investitori, te je svatko od njih imao neku svoju ideju, pa je stoga u konačnici bilo teško utvrditi tko je glavni investitor, a osim toga iz navedenih razloga tuženik nije mogao niti predati zahtjeve za dozvole i suglasnosti budući da nije imao punomoć od investitora. Naveo je kako je prema njegovu mišljenju obveza investitora bila obavijestiti projektanta o tome tko je glavni investitor, te je naveo i da sama činjenica što je ponuda glasila na tužiteljicu ne mora nužno značiti da je ista i glavni investitor, osobito imajući u vidu činjenicu da su i ostali članovi obitelji komunicirali sa tuženikom. Vještak je dodatno naglasio da je tuženik ugovorenu projektnu dokumentaciju izradio na nivou idejnog arhitektonskog projekta, a što je u skladu sa ugovorom i dogovorom, a na koji način je ispunio ugovorom preuzetu obvezu u pogledu izrade idejnog arhitektonskog projekta, dok druge ugovorene poslove nije niti mogao odraditi s obzirom da je ugovor jednostrano raskinut od strane tužiteljice. Vezano uz načelni rok potreban za izradu idejnog projekta vještak je pojasnio da sve ovisi o projektnom zadatku, te je dodao da bi po njegovom mišljenju, ukoliko bi investitor postavio jednoznačan zadatak, idejni projekt mogao biti dovršen u roku od nekih 10-tak dana. Odgovarajući na pitanje punomoćnika tužiteljice - je li tuženik bio dužan upozoriti investitora ukoliko je uvidio da su njihovi zahtjevi neodređeni, vještak je odgovorio da je tuženik to pokušavao, ali u tome nije uspio, a osim toga dodatno je istakao kako iz korespondencije koja prileži spisu, odnosno iz ideja i sugestija koje su investitori upućivali tuženiku, kao i iz priloženih fotografija, o tome kakvu kuću žele, evidentno proizlazi da ni sami nisu znali što točno žele, jer su pojedine ideje u potpunosti bile kontradiktorne. Zaključno vještak je u svom iskazu naveo da je, između ostalog, za izradu glavnog projekta bilo potrebno da se investitor odluči za jedno od dostavljenih idejnih rješenja, budući da bez navedene suglasnosti i odobrenja investitora tuženik nije niti mogao napraviti glavni projekt, a što znači da u konkretnom slučaju nisu ni bili ispunjeni uvjeti za izradu glavnog projekta.

18.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao vjerodostojan dokaz, budući da je nalaz i mišljenje ocijenio detaljnim, argumentiranim i obrazloženim, te u skladu sa pravilima struke, a sudski vještak je stručno i argumentirano usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, te detaljno odgovorio na sva pitanja parničnih stranaka tako da nalaz sudskog vještaka nije ostavio nikakve dvojbe, te sud nije imao razloga sumnjati u pravilnost danog nalaza i mišljenja.

19. Temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ocjenom svakoga dokaza posebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

20. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., - dalje u tekstu ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. navedenog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti , nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

21. Imajući u vidu sadržaj navedene zakonske odredbe, sve provedene dokaze i činjenice utvrđene u ovom postupku, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za povrat stečenog bez osnove i to prije svega iz razloga što je tužiteljica iznos od 2.000,00 eura platila tuženiku temeljem ponude za izradu tehničko-projektne dokumentacije, a temeljem koje ponude je tuženik u konačnici izvršio dio ugovorenog posla, odnosno izradio idejne skice, idejna rješenja i idejni projekt uz 3D vizualizacije, a za koji posao su tuženiku nastali i veći troškovi od plaćenog iznosa.

22. Naime, tužiteljica ovom tužbom potražuje od tuženika da joj vrati iznos koji je uplatila temeljem ponude za izradu tehničko-projektne dokumentacije, a sve s obzirom na činjenicu da je tužiteljica jednostrano raskinula navedeni ugovor.

23. Nije sporno da je tužiteljica uplatom iznosa od 2.000,00 eura prihvatila ponudu tuženika vezano uz izradu-tehničko projektne dokumentacije, te je na taj način došlo i do sklapanja ugovora o izradi tehničko-projektne dokumentacije.

24. Iako je tužiteljica jednostrano raskinula navedeni ugovor, ocjenjujući rezultate cjelokupnog dokaznog postupka, a osobito uzimajući u obzir utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, sud je utvrdio da tuženik nije u obvezi vratiti tužiteljici uplaćeni iznos.

25. Prema ocjeni suda, ugovor o izradi tehničko-projektne dokumentacije u konkretnom slučaju ima obilježja Ugovora o djelu, a koji Ugovor je reguliran Zakonom o obveznim odnosima i to odredbama čl. 590. do 619. ZOO.

26. Odredbom čl. 590. ZOO je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

27. Odredbom čl. 609. ZOO je propisano da kada obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete, dok je odredbom čl. 610. ZOO propisano da kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Nadalje, odredbom čl. 618. ZOO je propisano da radi osiguranja naplate naknade za rad i naknade za utrošeni materijal , te ostalih tražbina

1 0

po osnovi ugovora o djelu, izvođač ima pravo zadržanja na stvarima što ih je napravio , te na ostalim predmetima koje mu je predao naručitelj u vezi s njegovim radom , dok je odredbom čl. 619. ZOO propisano da sve dok naručeno djelo nije dovršeno, naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut.

28. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i činjenice utvrđene u ovom postupku, sud je utvrdio da tuženik ima pravo zadržati primljeni iznos od 2.000,00 eura, kao naknadu za obavljeni rad, odnosno naknadu za posao koji je obavio sukladno ponudi za izradu tehničko-projektne dokumentacije.

29. Naime, uzimajući u obzir utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kao i iskaz sudskog vještaka prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja , sud je utvrdio da je tuženik ugovorenu projektnu dokumentaciju izradio na nivou idejnog arhitektonskog projekta, a što je bilo u skladu sa ugovorom i dogovorom , a na koji način je tuženik i ispunio svoju ugovorom preuzetu obvezu u pogledu izrade arhitektonskog projekta, dok druge poslove nije niti mogao odraditi s obzirom da je ugovor jednostrano raskinut od strane tužiteljice. Kako iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da je tuženiku, vezano uz obavljeni posao i izradu navedene projektne dokumentacije nastao trošak u iznosu od 7.520,00 eura, sud je utvrdio da je, u trenutku jednostranog raskida ugovora od strane tužiteljice, trošak tuženika uvelike prelazio vrijednost danog avansa, te je stoga ocijenio da tuženik nije u obvezi izvršiti tužiteljici povrat uplaćenog iznosa, budući su njegovi stvarni troškovi koje je imao vezano uz obavljeni posao bili daleko veći od iznosa uplaćenog avansa. Osim toga, a imajući u vidu iskaz sudskog vještaka iz kojega proizlazi da je idejni projekt koji je sačinio tuženik napravljen u skladu sa pravilima struke, te je tužiteljica temeljem istoga mogla započeti i završiti sa gradnjom obiteljske kuće, sud je utvrdio da se ne radi o nedostatku koji djelo čini neuporabljivim, te da tuženik, unatoč činjenici što u konačnic i nije napravio glavni projekt, ima pravo zadržati primljeni iznos kao naknadu za svoj rad koji je za tužiteljicu i njezinu obitelj obavljao u periodu od studenog 2018. do srpnja 2019. Prema zaključku sudskog vještaka, tužiteljica je sačinjeni idejni projekt od strane tuženika u konačnici prihvatila, te je isti u cijelosti mogla iskoristiti za gradnju obiteljske kuće.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. - dalje u tekstu: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa). S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu , istome je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak sastava dva obrazložena podneska od 21. rujna 2020. i 1. srpnja 2025., za svaki podnesak u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištima od 29. rujna 2020., 27. travnja 2021., 1. srpnja 2021., 20. rujna 2021., te 4. ožujka 2026., za svako ročište u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), a što uvećano za PDV, predstavlja trošak u iznosu od 2.000,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje građevinskog

1 1

vještačenja u iznosu od 600,00 eura, a što ukupno predstavlja dosuđeni parnični trošak od 2.600,00 eura, te je stoga odlučeno kao u II. izreke presude.

Osijek, 17. travnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika