REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Kralja Petra Krešimira IV br. 2
P-906/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj tužitelja LI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darjanu Tarabariću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika POMORSKO ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO „ARBUN“ , Makarska, Šetalište Sv. Petra 2, OIB:66380144607, kojeg zastupa pun. Ana Barnjak Bagarić, odvjetnica u Makarskoj, radi utvrđenja, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 18. veljače 2026. uz sudjelovanje tužitelj osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, 17. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. Utvrđuju se ništetnim Rješenje Disciplinske komisije tuženika POMORSKO ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO „ARBUN“ ,Makarska, Šetalište Sv.Petra 2, OIB:66380144607 od 6.11.2023.godine, kojim se tužitelj LI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isključuje kao član tuženika.
II. Utvrđuje se ništetnim Rješenje Izvršnog odbora tuženika POMORSKO ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO „ARBUN“ ,Makarska, Šetalište Sv.Petra 2, OIB:66380144607 od 15.12.2023.godine, kojim se odbija žalba tužitelja LI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje Disciplinske komisije od 6.studenog 2023.godine te kojim se tužitelj isključuje iz članstva tuženika danom 15.12. 2023.godine.
III. Utvrđuje se ništetnom Odluka Skupštine tuženika POMORSKO ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO „ARBUN“ ,Makarska, Šetalište Sv.Petra 2, OIB:66380144607 od 8.3.2024.godine, kojom je odbijen zahtjev po podnesenom izvanrednom pravnom lijeku tužitelja LI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 3.450,00 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2026., do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu tužitelj navodi da se rješenjem Disciplinske komisije tuženika od 6.11.2023.godine (dalje: prvostupanjsko rješenje), tužitelj isključuje iz članstva tuženika s obrazloženjem da je nakon provedenog postupka disciplinska komisija jednoglasno donijela odluku o prijedlogu izricanja disciplinske mjere isključenja iz društva budući da je da se nakon provedenog postupka dana 2.studenog 2023.godine, a temeljem prijave članova izvršnog odbora od dana 14.kolovoza 2023.godine zbog: "da u posljednja dva mjeseca tijekom medijskih natpisa i dopisa poslanih klubu smatraju da su navedeni članovi odnosno njih 19, među kojima je i LI, kao potpisnik iznijeli puno kleveta, neistina i neosnovanih optužbi protiv članova uprave, čime su ozbiljno narušili ugled i čast legalno izabranih članova izvršnog odbora i Skupštine društva, a samim time i članova kluba", s obrazloženjem kako je potpisivanjem dopisa poslanih klubu i medijima iznio niz kleveta i neosnovanih optužba protiv članova uprave, čime da je ozbiljno narušio ugled i čast legalno izabranih članova izvršnog odbora i kluba općenito te da unatrag 3 mjeseca sustavno omalovažava, vrijeđa i provocira članove disciplinske komisije, tajnika i djelatnike kluba te da u takvim postupcima omalovažava njihov rad. Protiv te odluke tužitelj je izjavio žalbu Izvršnom odboru tuženika. Iz izreke Rješenja Izvršnog odbora tuženika (dalje : drugostupanjsko rješenje) proizlazi da se odbija žalba LI kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje kojim je istom izrečena disciplinska mjera isključenje iz članstva Društva. Ujedno je određeno da se LI isključuje iz Društva s danom 15. prosinca 2023. godine. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je i Skupštini tuženika podnio izvarnedni pravni lijek dana 5.veljače 2024.godine. Odluku da tužitelj nije zaprimio, međutim, ima saznanja da je njegov zahtjev također odbijen. U prilog svojim navodima dostavlja rješenje Disciplinske komisije tuženika od 6. 11. 2023. godine, Rješenje Izvršnog odbora tuženika od 15. 12. 2023. godine. Neka se od tuženika zatraži dostava odluke po izjavljenom izvanrednom pravnom lijeku. Odluke o isključenju tuženika su nezakonite, protivne Statutu tuženika, i Pravilniku o disciplinskoj odgovornosti. Stoga, tužitelj traži zaštitu od Naslovnog suda, pozivajući se na odredba članka 42.Zakona o udrugama te Odluci Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu od 4. travnja 2017.godine, u predmetu Lovrić protiv Hrvatske (u prilogu), kojom je odlučeno kako u slučaju da član udruge koji je isključen iz članstva ima pravo na pristup sudu sukladno čl.6.Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.
2. Nadalje, tužitelj ističe da se u donošenju pobijanih rješenja ponajprije izgubila se iz vida činjenica kako je pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti određeno da je isključenje iz članstva kao disciplinsku mjeru moguće izreći jedino zbog teške povrede obveze člana a ne i teže povrede obveze člana. Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti (dalje: Pravilnik) predviđa da se isključenje iz članstva izriče u slučaju teške povrede obveza člana, međutim istim nisu predviđene koje bi to bile teške povrede. U prilogu dostavlja Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti (Pravilnik). Prema tome, pravilnom primjenom Pravilnika, tužitelju je eventualno mogla biti izrečena disciplinska mjera opomene, a ne isključenje iz članstva tuženika. Iz sadržaja drugostupanjskog Rješenja navodi se u bitnom kako neosnovano žalitelj u žalbi ističe da je u donošenju prvostupanjskog Rješenja Disciplinske komisije postupano protivno odredbama Pravilnika (dalje:Pravilnik), obzirom da je Disciplinska komisija uz pravilnu primjenu Pravilnika pravilno utvrdila činjenično stanje i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenila odredbe o disciplinskom prekršaju te donijela pravilnu prekršajnu sankciju. U sadržaju drugostupanjskog Rješenja se navodi kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj stavljanjem svog potpisa na dopis u kojem su iznijete neosnovane optužbe protiv članova Društva te davanjem privole da se isti objavi u medijima povrijedio Pravilnik i to čl.25.st.1.,9.,13, te da je ispravno temeljem čl.28.st.2. Pravilnika izrekla disciplinsku mjeru isključenja iz članstva Društva, a da navodima iz žalbe da tužitelj nijedan tekst nije dao u medije, drugostupanjsko tijelo nije poklonio vjeru. Prvostupanjskim rješenjem je određeno da se tužitelj nakon provedenog postupka dana 2.studenog 2023.godine, a temeljem prijave članova izvršnog odbora od dana 14.kolovoza 2023.godine zbog: da u posljednja dva mjeseca tijekom medijskih natpisa i dopisa poslanih klubu smatraju da su navedeni članovi odnosno njih 19, među kojima je i LI, kao potpisnik iznijeli puno kleveta, neistina i neosnovanih optužbi protiv članova uprave, čime su ozbiljno narušili ugled i čast legalno izabranih članova izvršnog odbora i Skupštine društva, a samim time i članova kluba, isključuje iz Društva s obrazloženjem kako je potpisivanjem dopisa poslanih klubu i medijima iznio niz kleveta i neosnovanih optužba protiv članova uprave, čime da je ozbiljno narušio ugled i čast legalno izabranih članova izvršnog odbora i kluba općenito te da unatrag 3 mjeseca sustavno omalovažava, vrijeđa i provocira članove disciplinske komisije, tajnika i djelatnike kluba te da u takvim postupcima omalovažava njihov rad.
3. U tužbi se dalje navodi da drugostupanjsko tijelo zaključuje da se protiv LI nije vodio postupak zbog dopisa koje je poslao Društvu, nego „iz razloga što su tiskovni mediji i internetski portali objavili dopis od 31. 7. 2023.godine naslovljen „Prijava protiv uprave PŠRD ARBUN zbog nepravilnosti u provođenju izbora za zastupnike u Skupštini i osnovane sumnje u namještanje izbora“, u kojem dopisu stoji da je LI dao svoju privolu da se taj dopis objavi u medijima“. Međutim, iz same izreke prvostupanjskog Rješenja razvidno je kako je LI isključen iz Društva zato jer je slao i dopise klubu, a što je u suprotnosti sa navodima iz drugostupanjskog Rješenja u kojem stoji da svi članovi Društva imaju neograničeno pravo da se obraćaju svim tijelima Društva bilo zbog pohvala, bilo zbog kritike te da imaju pravo ukazivati na bilo kakve nepravilnosti koje uoče u radu Društva te da traže da se društvo vodi sukladno zakonu i aktima Društva te da takvo aktivno ponašanje članova podržavaju i potiču. Tužitelj je u žalbi istaknuo kako je člankom 42. Statuta Društva određeno da članovi udruge sami nadziru radu udruge te ako smatra da je udruga povrijedila Statut ili drugi opći akt udruge, ovlašten je na to upozoriti nadležno tijelo te zahtijevati da se te nepravilnosti uklone. Prema tome, tužitelj je u obraćanju Društvu, a koje mu se stavlja na teret izvršavao svoja prava i obveze koje proizlaze iz Statuta Društva. Međutim, u donošenju Rješenja nije se vodilo računa o tim okolnostima, nisu dana obrazloženja temeljem čega je disciplinska komisija zaključila da su žaliteljeva postupanja protivna čl. 42. Statuta Društva, time što je slao dopise klubu, a zbog čega je također isključen iz Društva. U konačnici, u Statutu nigdje ne stoji na koji način i kojim sredstvima koristiti ovlaštenje na upozorenje nadležnim tijelima, tj. nije navedeno da se članovi Društva ne smiju putem medija obraćati Društvu. Pored toga, tužitelj osporava da je dao privolu da se dopis objavi u medijima, no u Rješenjima se bez ikakvih jasnih dokaza nije poklonila vjera njegovoj obrani, već se izvode proizvoljni zaključci o njegovoj krivnji. Stoga se pogrešno zaključuje da je tužitelj povrijedio Pravilnik u čl.25.st.1.9.13. te da mu je ispravno temeljem čl.28.st.2. izrečena diciplinska mjera isključenja iz društva. Ističe se kako iz sadržaja prvostupanjskog ni pobijanog Rješenja nije razvidno da bi se postupanje žalitelja, onako kako je opisano u prijavi disciplinskoj komisiji dana 14. 8 .2023.godine, moglo uopće podvesti pod disciplinski prekršaj predviđen odredbama Pravilnika. Naime, odredbama čl. 25. Pravilnika, određeno je koje su obveze članova Društva taksativno navedene pod rednim brojem 1-15, dok je u čl.27 i 28. Pravilnika određeno koje su disciplinske mjere te zbog kojih neizvršavanja obveza se iste mogu izricati. Uvidom u sadržaj odredbi članka 25. Pravilnika proizlazi da narušavanje ugleda i časti izabranih članova Izvršnog odbora i Skupštine društva, samim time i članova kluba nije predviđeno kao obveza članova društva. Člankom 25. toč. 9. Pravilnika određena je obveza članova Društva da štite ugled društva , a čl.28.toč.2. Pravilnika određeno je da se neizvršavanje te obveze smatra težom povredom obveze člana društva, a za što je čl.27. predviđena kao sankcija opomena pred isključenje ili pak isključenje iz Društva. Dakle, u pogledu dovođenja u pitanje ugleda Društva, odredbe Pravilnika predviđaju sankciju isključivo u radnjama nečinjenja člana u pogledu zaštite ugleda Društva, no ne i u radnjama činjenja, kako se to prijavom disciplinskoj komisiji od 14.8.2023.godine žalitelju stavlja na teret. Drugim riječima, kako to tužitelj ističe, član Društva dužan je štititi ugled društva, a jedino neizvršavanjem te obveze podliježe disciplinskoj odgovornosti. Međutim, niti iz prijave, niti iz prvostupanjskog, a ni iz pobijanog Rješenja nije razvidno kojim to ne postupanjem tužitelj nije štitio ugled Društva. Nadalje, u donošenju oba rješenja gubi se iz vida kako je iznošenje kleveta kazneno djelo predviđeno čl.149. Kaznenog zakona pa ukoliko se netko smatra oklevetanim dužan je ishoditi pravomoćnu presudu protiv osobe koja ju je oklevetala da bi se utvrdila povreda njegovog ugleda i časti. Prema tome, za isključenje člana iz Društva iz razloga na kojima se temelji pobijano Rješenje (kleveta, iznošenje neistina i dr.) mora postojati osobito važan razlog utemeljen na relevantnim dokazima kao što su sudska presuda i drugi ozbiljan dokaz, tim više što se neosnovanim isključenjem krši Ustavom zajamčeno žaliteljevo pravo na udruživanje. Isto tako, protivno zaključcima iz Rješenja, u donošenju prvostupanjskog Rješenja postupano je i protivno čl.10 Pravilnika. Naime, u čl.10 Pravilnika određeno da je disciplinska komisija u provođenju postupka vezana je za dostavljeni zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka i ne može samoinicijativno proširiti disciplinski postupak na druge počinitelje ili druge disciplinske prekršaje. Drugostupanjsko tijelo zaključuje da ta utvrđenja disciplinske komisije „ne predstavljaju proširenje optužbe, nego otegotnu okolnost koje su dovele do toga da se LI izrekne mjera isključenja iz društva.“ Međutim, drugostupanjsko tijelo potpuno pogrešno definira otegotne okolnosti jer prema navodima iz tužbe, ne može otegotna okolnost sadržavati opis povrede obveze, poglavito što ista u konačnici nije utvrđena, nego je samo paušalno iznesena . Iz sadržaja drugostupanjskog Rješenja proizlazi da disciplinska komisija tužitelju, pored navedenog u prijavi od 14.8. 2023.godine stavlja na teret da unatrag 3 mjeseca sustavno omalovažava, vrijeđa i provocira članove disciplinske komisije, tajnika i djelatnike kluba te da u takvim postupcima onemogućava njihov rad. Dakle, radilo bi se o postupanju u odnosu na koji nije podnesena prijava, već je Disciplinska komisija tuženika samoinicijativno proširila disciplinski postupak, jer je očito da se radi o različitom vremenskom obuhvatu, različitim osobama i tijelima Društva i u konačnici različitom opisu kršenja obveze iz čl.25. Pravilnika.
4. Osim toga, ovakav opis postupanja uopće nije ni disciplinski prekršaj i ne bi se mogao podvesti ni pod čl.25.t.13. Pravilnika, u kojem stoji da je obveza članova Društva da fizički i verbalno ne smiju napadati zaposlenike, organe Društva i članove. U najmanju ruku je dvojbeno da su navedena postupanja napadanje verbalno napadanje, a još manje fizičko. No, sve i kad bi se mogao podvesti pod gore opisani disciplinski prekršaj, takva postupanja kao što je uvreda je također, kao i kleveta, kazneno djelo uređeno Kaznenim zakonom (čl.147). Stoga, i za takvo postupanje jednako vrijedi kao i za klevetu. Uz to, nije ni jasno iz prvostupanjskog Rješenja ni iz pobijanog Rješenja temeljem kojih dokaza Disciplinska komisija zaključuje da „unatrag 3 mjeseca sustavno omalovažava, vrijeđa i provocira članove disciplinske komisije, tajnika i djelatnike kluba te da u takvim postupcima onemogućava njihov rad“. Na tu okolnost nije izveden nijedan materijalni ni personalni dokaz u provedenom postupku. Uostalom, iz samog sadržaja obrazloženja prvostupanjskog rješenja razvidno je da je u svom odlučivanju prijedloga disciplinske mjere komisija uzela u obzir isključivo potpise članova kluba koji su potpisali zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv LI, što također dodatno ukazuje da je prvostupanjskim rješenjem samoinicijativno protiv istog proširen disciplinski postupak te da je pobijanim Rješenjem isključen iz Društva i zbog postupanja u odnosu na koje nije podnesena prijava. Dakle, sve i da je počinio težu povredu obveza člana iz čl.25. st. 1.,9.,13, Pravilnika, kako se to navodi u pobijanom Rješenju (a nije), sukladno odredbama čl. 28. Pravilnika 6., tužitelju je jedino bilo moguće izreći disciplinsku mjeru opomene pred isključenje. Na to upućuje i okolnost kako bez obzira što je čl.27. Pravilnika određeno da je zbog teže povrede obveze člana moguće kao disciplinsku mjeru izricati i opomenu pred isključenje, iz pobijanog Rješenja nije jasno zašto Disciplinska komisija nije izrekla ovu mjeru umjesto mjere isključenja. Ne dovodeći u pitanje sve naprijed navedeno, nema sumnje da se i izricanjem mjere opomene pred isključenje može ostvariti svrha sankcioniranja, odnosno jačanje odgovornosti i discipline unutar Društva te sprečavanje vršenja disciplinskih prekršaja, poglavito kad se uzme u obzir da žalitelj dosad nikada nije bio disciplinski kažnjavan, a što je Disciplinska komisija tuženika kao i drugostupanjsko tijelo potpuno zanemarilo u donošenju Pobijanog Rješenja. Konačno, za navesti je i kako su u donošenju pobijanog Rješenja, prema raspoloživom zapisniku od 2.11.2023.godine sudjelovala dva člana disciplinske komisije, iako je prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu Društva određeno da ista ima tri člana. Spomenutim pravilnikom nije uređeno da disciplinska komisija može odlučivati u vijeću sastavljenom od manje od tri člana, što ukazuje da je pobijano Rješenje doneseno protivno i njegovim odredbama. Međutim, unatoč tome što je i ova okolnost navedena u žalbi, o istoj se drugostupanjsko tijelo nije očitovalo. Kao dokaz svemu navedenom, tužitelj se poziva na priloge isprava u provedenom postupku a predlaže se i saslušanje tužitelja, saslušanje KI, iz [adresa] koji bi ima potvrditi navode iz tužbe.
5. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu tužitelja kao i prijedlog za određivanje privremene mjere. Navodi se u odgovoru da je protiv tužitelja s razlogom pokrenut disciplinski postupak a pravilno i da je donesena odluka o njegovu isključenju činjenično i pravno potpuno netočni, već je riječ o iznošenju grubih neistina. Ovo iz razloga što je tuženik podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i još nekih članova koji su potpisali dopis i dostavili medijima i članovima tuženika a dopis sadrži niz kleveta, neistina i uvreda. Tako su tiskovni medijski i Internet portali (Mega medija i dr.) objavili dopis od 31. 7. 2023. godine koji je naslovljen „Prijava protiv uprave PŠRD Arbun“ zbog nepravilnosti u provođenju izbora za zastupnike u skupštini i osnovane sumnje u namještanje izbora“, u kojem dopisu stoji da je i tužitelj dao privolu za objavu u medijima. Takav dopis prema odgovoru na tužbu je ozbiljna optužba ali bez dokaza i argumenata već se insinuira da bi se nezakonito i regularno proveo izbor za zastupnike skupštine tuženika. Odgovarajuća tijela kod tuženika su potvrdila ispravnost provedenih izbora a većina članova smatra da su to i najdemokratičniji izbori koji su uopće provedeni kod tuženika. Ovakvo ponašanje tužitelja je u suprotnosti sa Statutom društva o ostalim normativnim aktima te je time nanesena izravna šteta tuženiku. Zbog svega i jest pokrenut disciplinski postupak a održana je i disciplinska rasprava 2. 11. 2023. godine na kojoj je sudjelovao i tužitelj. Po provedenom postupku doneseno je prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelj isključen iz društva, jer je stav društva da je objavom dopisa na koji je tužitelj dao privolu nanesena šteta društvu jer to vrijeđa ugled društva i potiče razdor među članovima. Takvo što je propisano člankom 25. stavak 1. točka 1., 9. i 13. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti a to znači da je počinjen teži disciplinski prekršaj zbog čega je i donijeta takva odluka. Po izjavljenoj žalbi od tužitelja Izvršni odbor donio je drugostupanjsko rješenje kojim je odbio žalbu te potvrdio odluku Disciplinske komisije a to je učinila i Skupština kluba kada je odbila njegovu žalbu i na odluku Izvršnog odbora. Pored toga, da se tužitelj nije prije podnošenja tužbe obratio Arbitrarnom vijeću PŠRD Arbun što upućuje na preuranjenost tužbe. Prigovara tuženik i prijedlogu za određivanje privremene mjere a u prilog svojim tvrdnjama sudu je dostavio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv 19 članova kluba, prijavu protiv članova društva od 14. 8. 2023., Zapisnik s rasprava od 2. 11. 2023. godine u predmetu LI, dopunu Zapisniku od 23. 11. 2023., Rješenje D. komisije od 6. 11. 2023. godine o isključenju tužitelja iz društva, Rješenje IO društva od 15. 12. 2023. godine kojim je odbijena žalba tužitelja, odluku Skupštine PŠRD Arbun kojim je odbijena žalba tužitelja na izrečenu mjeru isključenja iz kluba od 8. 3. 2024. godine, peticiju podrške izvršnom odboru, dopis tuženika upućen medijima od 6. rujna 2023. godine, obraćanje portalu Megamedia, Rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za opću upravu, Klasa: UP/I-230-02/23-0401/0064, Urbroj: 2181/1-12- 01/03-24-0015, od 22. veljače 2024. godine o promjenama Statuta kod tuženika, očitovanje na podnesak – predstavku članova društva o provedenim izborima za članove skupštine (dokazi koji su priloženi u spis, list. 45.-87. spisa).
6. U podnesku od 26. 11. 2024. godine, tužitelj je ostao kod tužbenih navoda te je dopunio dokaznu građu na način da je dostavio rješenja tuženika a nakon provedenih postupaka protiv članova društva i to FI, MI, DI, OI te AI iz kojih bi bilo razvidno da nijedan od tih članova nije isključen iz društva za razliku od tužitelja (list. 100.-104. spisa), te je priložen dopis EI upućen tužitelju (dostavljen mailom 1. rujna 2024.), dopis – mail koji je tužitelj uputio disciplinskoj komisiji tuženika 16. rujna 2023. godine (list. 105. -107. spisa). Tuženik je reagirao na navode i tvrdnje tužitelja u podnesku od 16. 12. 2024. godine osporavajući tvrdnje tužitelja jer smatra da je isključenje tužitelja bilo opravdano, te da se takva mjera mogla izreći u skladu s člankom 26. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti PŠRD Arbun. Poziva se pri tome i na odredbe članka 27. i 28. Pravilnika a posebno navodi i da je djelovanje udruge utemeljeno na načelu dobrovoljnosti pa to podrazumijeva da udruga može sama odrediti pravila koja su interna a to pretpostavlja i isključenje članova iz udruge. Za takvu odluku je potrebno tek minimalno pridržavanje standarda a to je poziv na disciplinsku raspravu, mogućnost iznošenja obrane, podnošenje pravnog lijeka i slično.
7. Na pripremnom ročištu održanom 17. siječnja 2025. godine, sud je odlučio prihvatiti dokazne prijedloge stranaka s napomenom da se tijekom postupka može i odustati od izvođenja pojedinih dokaza ako to sud smatra suvišnim za meritorno odlučivanje. Raspravljanje u predmetnoj pravnoj stvari zaključeno je 18. veljače 2026. godine.
8. Sud je izveo je dokaz pregledom i čitanjem isprava koje su priložene od tužitelja i tuženika uz tužbu i odgovor na tužbu, pregledom i čitanjem stranačkih podnesaka dostavljenih sudu, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka na ročištu za g lavnu raspravu 28. siječnja 2026. godine, te je izveden i dokaz saslušanjem svjedoka DI iz [adresa] i MI iz [adresa], na ročištu za glavnu raspravu 12. ožujka 2025., na ročištu održanom 8. svibnja 2025. godine saslušani su u svojstvu svjedoka EI iz [adresa], svjedok Matko Bilić iz [adresa], te ZI i OI iz [adresa], na ročištu održanom 2. srpnja 2025. godine saslušani su svjedoci FI iz [adresa], ŠI iz [adresa], te II, te na ročištu održanom 14. listopada 2025. godine i svjedoci ĆI i SI iz [adresa] svi na utvrđenje spornih okolnosti po prijedlogu stranaka.
9. Tužbeni zahtjev je utemeljen.
10. Stranke su popisale parnične troškove.
11. Spornim se ukazuje i valjalo je utvrditi, jesu li osnovane tvrdnje i navodi iz tužbe kako su nezakonite i protivne Statutu i Pravilniku društva PŠRD Arbun (tuženika), o isključenju tužitelja kao člana društva a nakon provedenog disciplinskog postupka, obzirom da tijekom cijelog postupka tuženik u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja da bi se radilo o nezakonitom postupanju tuženika odnosno postupanju suprotno Statutu tuženika te Pravilniku o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti. Prema tuženiku, tužitelj je postupao suprotno članku 25. stavak 1. točka 1., 9. i 13. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti a to znači da je počinjen teži disciplinski prekršaj zbog čega je i donijeta takva odluka o isključenju, najprije od strane Disciplinske komisije tuženika, potom potvrđene od strane Izvršnog odbora kod tuženika i konačno i od strane Skupštine tuženika.
12. Stajalište ovog suda nakon provedenog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja (članak 8. ZPP-a).
13. Pregledom i čitanjem priloženog Rješenja Disciplinske komisije tuženika (dalje: DK), sud je utvrdio da dana 6. 11. 2023. godine, nakon provedenog postupka po prijavi članova Izvršnog odbora od 14. 8. 2023. godine, jednoglasno donesena odluka kojom se izriče disciplinska mjera isključenja LI iz PŠRD Arbun, s obrazloženjem da je isti potpisivanjem dopisa poslanih klubu i medijima iznio niz kleveta i neosnovanih optužbi protiv članova društva, čime je ozbiljno narušio ugled i čast legalno izabranih članova Izvršnog odbora i kluba općenito. Osim toga, da je sustavno unatrag 3 mjeseca omalovažavao, vrijeđao te provocirao članove DK, tajnika i djelatnike kluba pa je takvim postupanjem onemogućio njihov rad. Zaključno, da pojedincima koji sustavno opstruiraju i sabotiraju rad kluba nije mjesto u klubu. Nadalje, pregledom i čitanjem priloženog Rješenja Izvršnog odbora tuženika od 15. 12. 2023. godine, sud je utvrdio da je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja DK, te mu je izrečena mjera isključenja iz kluba i to s danom 15. 12. 2023. godine. Prema obrazloženju tog rješenja proizlazi da je L ispravno provela postupak i utvrdila kako je tužitelj povrijedio Pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti i to članak 25. stavak 1., 9. i 13. Pravilnika, pa mu je stoga izrečena opravdano disciplinska mjera isključenja po članku 28. stavak 2. Pravilnika. Konačno, prema priloženoj Odluci Skupštine PŠRD Arbun od 8. 3. 2024. godine, sud je utvrdio da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana a time i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju izrečena disciplinska mjera isključenja (list. 57. spisa).
14. Nadalje, pregledom priloženog Statuta PŠRD Arbun (list. 19. -32. spisa), razvidno je da je člankom 28. toč. 1. Statuta propisano kako se Statutom utvrđuju opća načela na kojima Društvo temelji svoj rad i djelovanje dok je točkom 9. navedeno da se Pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti utvrđuje koji postupci i ponašanju su disciplinski prekršaji kao i način na koji se to utvrđuje i koje sankcije se mogu izreći da izvršene disciplinske prekršaje. Za navesti je i kako je člankom 39. Statuta, predviđeno da za rješavanje spora/sukoba interesa, Skupština društva imenuje arbitražno vijeće između članova udruge koji sastav, mandat i način odlučivanja uređuje se Pravilnikom koji donosi Skupština. Arbitražno vijeće u svom radu na odgovarajući način primjenjuje odredbe Zakona o mirenju, te je odluka arbitražnog vijeća konačna. Upravo u tom pravcu tuženik je još kod odgovora na tužbu isticao da je ova tužba preuranjena jer se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio arbitražnom vijeću kako je to propisano Statutom.
14.1. U odnosu na takav prigovor tuženika, sud je stajališta kako isti nije utemeljen. Naime, da bi se član društva prije obraćanja sudu obratio arbitražnom vijeću to tijelo bi stvarno i trebalo postojati i biti u funkciji. Ako tuženik nije osnovao arbitražno vijeće a izvjesno je i kako nije niti sastav, mandat i način odlučivanja uredio Pravilnikom, tada član društva (u konkretnom slučaju tužitelj), nije niti mogao koristiti taj interni pravni put niti može biti sankcioniran zbog toga što ga nije koristio. U konkretnom slučaju, takav član ima mogućnost obraćanja sudu nakon što je iscrpio sve mogućnosti od podnošenja žalbe Izvršnom odboru pa i izjavljenog pravnog lijeka i na odluku IO, obzirom da je tužitelj nedvojbeno to učinio kada se žalio Skupštini društva. Dakle, neprijeporno je tužitelj iskoristio sva moguća sredstva te je sudjelovao u svim instancama kod tuženika, počev od iznošenja svoje obrane pred DK (tužitelj je bio na raspravi), izjavljivanja žalbe na odluku DK, te konačno i podnošenja pravnog lijeka na odluku Izvršnog odbora o čemu je Skupština konačno odlučila. Ako interni postupak ne postoji u praksi iako je propisan Statutom tada se radi o situaciji u kojoj član ne može ostvariti svoja prava slijedom čega i jest prisiljen podnijeti tužbu pred nadležnim sudom obzirom da mu u okviru društva nije osiguran takav mehanizam zaštite. O nepostojanju takvog Arbitražnog pravilnika, iako je isto predviđeno Statutom jasno je potvrdio i sam tuženik na ročištu održanom 18. veljače 2026. godine, dok je i sam zastupnik po zakonu tuženika BI na ročištu održanom 8. siječnja 2026. godine istaknuo da je činjenica da arbitraža, postupak arbitraže kao niti tijelo arbitriranja nije do kraja definirano niti propisano. Navodi o tome da se kojim slučajem tužitelj obratio tuženiku, da bi tada zasigurno se sazvala izvanredna skupština i formiralo arbitražno vijeće kako bi moglo odlučivati, za sud su neprihvatljivi i u suštini potvrđuje da takvo vijeće ne postoji niti je u funkciji, slijedom čega je tužitelj ispravno postupio podnošenjem tužbe ovom sudu ali nakon što je iscrpio sve mogućnosti izjavljivanjem pravnih lijekova na rješenja koja se odnose na njegovo isključivanje iz društva.
15. Tužitelj je kod podnošenja tužbe jasno ukazivao na pogrešan zaključak da bi isti povrijedio Pravilnik u članku 25. točka 1., 9. i 13., slijedom čega bi mu bila izrečena sankcija po članku 28. stavak 2. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornost i. Kako to proizlazi iz članka 25. točka 1., 9. i 13., obveze člana su da djeluju i rade u duhu zakonskih propisa, Statuta i normativnih akata Društva, da štite ugled Društva te da fizički i verbalno ne smiju napadati zaposlenike, organe društva i članove za teške povrede. U članku 28. Pravilnika taksativno je navedeno koje povrede obveza člana se smatraju lakšim, koje su teže povrede dok iz istog nije razvidno u kojim slučajevima se radi o teškim povredama za koje se po članku 27. Pravilnika izriče sankcija isključenja iz društva. Stoga je u pravu tužitelj kada još u tužbi navodi da bi zapravo po članku 27. Pravilnika za težu povredu obveza člana (ako se uopće o tome radi), moglo se eventualno izreći opomenu pred isključenje ali ne i isključenje osobito ako bi se time mogla ostvariti svrha sankcioniranjem. U tom pravcu, sve do zaključenja raspravljanja tuženik baš ničim nije valjano pobio ove navode i tvrdnje tužitelja niti je sudu ponudio adekvatno objašnjenje i razloge za evidentne nedostatke kako u smislu taksativno propisanih sankcija za članove i njihovih obveza a tako i nedostatak jasnog razgraničenja koje su uistinu teške povrede za koje se po članku 27. Pravilnika izriče mjera isključenja iz društva, jer takvo što ne proizlazi iz samog Pravilnika.
16. Nadalje, ono što se evidentno stavlja tužitelju kao krivnja i povreda obveza člana, zapravo je potpisivanje dopisa klubu i medijima s neosnovanim optužbama kojima se ozbiljno ruši ugled i čast te kleveću članovi Izvršnog odbora kao i kluba općenito. Odnosi se to prvenstveno na dopis radi objave u medijima pod naslovom „Prijava protiv uprave PŠRD Arbun zbog nepravilnosti u provođenju izbora za zastupnike u skupštini i osnovane sumnje u namještanje izbora“, u kojem dopisu stoji da je i tužitelj dao privolu za objavu u medijima barem prema navodima tuženika. Ovakvo što je tužitelj kategorično odbacivao, uostalom, u svojem iskazu pred ovim sudom je naveo da on s tim nije izlazio u medije „…jer da je to slučaj, tada ne bi sjedio ovdje…“ , posebno navodeći da je sam dopis upućen od strane članova društva bio i na oglasnoj ploči samog društva, ali da on ne može reći tko bi to učinio te da je zapravo u medijima izišla fotografija samog dopisa. Međutim, ono što je tužitelj još ranije dokumentirao u predmetni spis (a tuženik nije ničim uspješno pobio), jesu priložena Rješenja kojim se izriču opomene pred isključenje OI, ZI i DI (list. 10., 101, 103. spisa). Pregledom tih rješenja vidljivo je da je navedenim članovima društva izrečena ova sankcija i to kako proizlazi iz rješenja: „…u posljednja dva mjeseca, tragom medijskih natpisa i dopisa poslanih klubu, smatramo da su navedeni članovi, odnosno njih 19, među kojima je i …iznijeli puno kleveta, neistina i neosnovanih optužbi protiv članova uprave čime su ozbiljno narušili ugled i čast legalno izabranih članova Izvršnog odbora i Skupštine društva a samim time i članova kluba.“ Dakle, evidentno je kako tuženik i nije imao jednako postupanje u smislu izricanja disciplinske mjere, slijedom čega proizlazi da je konkretno tužitelj jedini koji je uopće sankcioniran na način da je isključen iz kluba osobito radi obraćanja klubu dopisom s izraženim neslaganjem i traženim objašnjenjima. Ničim ovo tuženik likvidno nije pobio do zaključenja raspravljanja (članak 219. ZPP-a). Ono što posebno neprihvatljivo u ovakvoj situaciji, jest, da je primjerice član društva OI dobio po navedenom rješenju opomenu pred isključenje, a navedeno je i da se nije pojavio niti je opravdao svoj izostanak s rasprave, pa je stoga i donesena ova sankcija. Po tome proizlazi da je tužiteljevo pojavljivanje na raspravi na koju je pozvan rezultiralo strožom sankcijom u odnosu na primjera radi njegovo nepojavljivanje. Jasno je da je time tužitelj (čak i da se jasno radi o kršenju obveza člana), doveden u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na druge, što ovom sudu nije prihvatljivo niti je u tom pravcu od tuženika do zaključenja raspravljanja ponuđeno adekvatno obrazloženje. Stajalište ovog suda, bez obzira na moguće postojanje animoziteta ili netrpeljivosti između članova, sam disciplinski postupak, osobito i izricanje najteže sankcije pojedinom članu mora biti osobito transparentno i pravilno provedeno, što ovdje nije bio slučaj. Upravo suprotno, tuženik je očito ocijenio tužitelja kao glavnu i odgovornu osobu za dostavljanje dopisa medijima te kao osobu koja je primarno odgovorna za objavljivanje navedenog članka u medijskom prostoru. To je tužitelj jasno osporavao (uostalom, razvidno je to i u njegovom osporavanju kod žalbe izjavljene Izvršnom odboru jer to i sam IO potvrđuje), međutim, evidentno je označen kao odgovorna osoba od tuženika. Ako kod tuženika smatraju da se uopće obraćanje medijima tretira kao najteža povreda obveze člana društva (takvo što uopće nije vidljivo iz Pravilnika), tada su u tom pravcu imali dužnost i obvezu sudu ponuditi likvidne dokaze u tom pravcu ali to je izostalo i ničim nije dokazano da bi isključivo tužitelj bio odgovoran za bilo kakvo obraćanje medijima, osobito s iznošenjem kleveta, rušenja ugleda i časti.
17. Kod traženje zaštite pred ovim sudom, tužitelj je u tužbi naznačio da su postojali ozbiljni nedostatci u vezi s provedenim postupkom slijedom čega su i odluke nezakonite odnosno protivne Statutu i Pravilniku društva. Tužitelj tako jasno ističe da su se pored ostalog nepravilnosti ogledale i prilikom postupanja same Disciplinske komisije, koja je postupala po prijavi IO tuženika od 14. 8. 2023. godine (list. 48. spisa), pa je pregledom iste vidljivo da se ona odnosi na 19 članova društva a između ostalim i tužitelja upravo radi „…medijskih natpisa i dopisa poslanih klubu, smatramo da su navedeni članovi, iznijeli puno kleveta, neistina i neosnovanih optužbi protiv članova uprave čime su ozbiljno narušili ugled i čast legalno izabranih članova Izvršnog odbora i Skupštine društva a samim time i članova kluba.“ Međutim, kako to proizlazi iz prethodno utvrđenog, obrazloženje DK u vezi sa sankcijom tužitelju odnosilo se i na „sustavno omalovažavanje, vrijeđanje i provociranje članova Disciplinske komisije, tajnika i djelatnika kluba i onemogućavanje njihova rada“. Dakle, u pravu je tužitelj kada navodi da se radi o samoinicijativnom djelovanju i postupanju DK ako se uzme u obzir prijava od strane IO, jer iz prijave od 14. 8. 2023. godine takvo to ne proizlazi. Iz samog rješenja nije vidljivo niti u jednom dijelu o kojem bi se omalovažavanju, provociranju ili onemogućavanju radilo, niti je ponuđen adekvatan dokaz u tom smislu. Posebno, ako se uzme u obzir da je odluka DK donesena 6. 11. 2023. godine, a ista spominje kontinuirano omalovažavanje, provociranje i vrijeđanje unatrag tri mjeseca. Pregledom i čitanjem Zapisnika s glavne rasprave održane 2. 11. 2023. u predmetu LI (list. 50. i 51. spisa), te dopune Zapisniku (list. 52. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj izričito izjavio kako jest potpisao prijave u vezi s nepravilnostima za koje smatra da su bile ali ne i davanje u medije niti se s tim slaže. Po dovršenoj raspravi potpisan je zapisnik od strane tužitelja, predsjednice DK EI, člana DK Matka Bilića te zapisničara Frane Filipetija. I u tom pravcu isticao je tužitelj nepravilnosti kod rada DK, obzirom da su sudjelovala tek dva člana disciplinske komisije umjesto tri člana kako je to određeno Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu. To jest točno, te je takvo što određeno člankom 11. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti (list. 14. spisa). Činjenica jest da se prije održavanja glavne rasprave sam tužitelj suglasio da se rasprava održi bez prisutnosti preostalog člana DK TI koji je bio odsutan zbog bolesti. Međutim, stajalište ovog suda kako je i u ovom pravcu došlo do propusta kod samog tuženika a ogleda se u radu DK kod vođenja rasprave. Naime, članak 11. Pravilnika spominje imenovanje komisije od 3 člana s mandatom od 4 godine. Nadalje, da izabrani članovi DK na konstituirajućoj sjednici biraju predsjednika komisije koji ne mora biti i član IO a u slučaju trajne odsutnosti člana komisije IO bira novog člana DK s mandatom do isteka mandata komisije. Dalje, se o sastavu same DK kroz odredbe Pravilnika ne spominje, niti je uopće predviđena situacija u vezi s odlučivanjem bez jednog člana. Stajalište ovog suda kako osnovano prigovara u tom pravcu tužitelj jer DK ne može odlučivati ako nije prisutan jedan član. Dakle, u ovom slučaju valjalo je ili odgoditi sjednicu ili u tom pravcu osigurati zamjenu, posebno što je to predviđeno odredbama Pravilnika. Stav je ovog suda, ako DK ima tri člana a pri tome jedan jest odsutan (zbog bolesti), tada je sam Pravilnik trebao izričito dopustiti/štati rad s većinom članova (2 od 3), što ovdje očito nije slučaj te je DK morala raditi u punom sastavu osobito kod rasprave i donošenja odluke u ovom slučaju o najtežoj sankciji koju u društvu predviđaju a to je isključenje člana iz društva.
18. U prilog tužiteljevim tvrdnjama ali i prethodnim utvrđenjima ovog suda ide i iskaz saslušanog DI iz [adresa], na ročištu od 12. ožujka 2025., koji svjedok je kao dugogodišnji član Društva, te u više navrata i član Skupštine, predsjednik Društva i član Izvršnog odbora društva, kazao da je jedini tužitelj dobio sankciju isključenja iz društva. Izjavio je kako baš nikakvog omalovažavanja niti slično nije bilo a niti da se radilo o narušavanju ugleda i časti legalno izabranih članova, niti se radilo o sustavnom omalovažavanju. Ovaj svjedok je i kao dugogodišnji član društva kazao da ovakvo što vezano za isključenje i nije predviđeno Pravilnikom a posebno je istaknuo da je tužitelj dobio isključenje jer je zapravo bio na raspravi dok on to nije te da je suština problema (prema mišljenju svjedoka), baš vezana za neslaganje oko izabranih članova IO i Skupštine, pa i Kluba općenito. Pored toga, ovaj svjedok ne zna o iznošenju u medije odnosno što bi to bilo u pismu kao niti o imenima ali je potvrdio da su pored njega još četiri člana društva koji su dobili opomene pred isključenje a isti su inicirali i postupke pred sudom a sve radi utvrđivanja pravilnosti izbornog procesa. Za sud je prihvatljiv ovakav iskaz svjedoka jer isti ne samo da je dugogodišnji i očito istaknutiji član društva već iskaz ovog svjedoka jest u korelaciji s ranije izvedenim dokazima koji upućuju na nejednako postupanje kod provođenja disciplinskih postupaka (osobito u odnosu na tužitelja) ali i nedorečenosti samih Pravilnika osobito u dijelu koji se tiču sankcioniranja kao i propisanih obveza članova društva i dijela koji se uopće ima smatrati bilo lakšom ili težom povredom obveza s napomenom kako ovaj dugogodišnji član društva jasno ukazuje i na nedostatak specifičnog sankcioniranja kao što je konkretan slučaj s tužiteljem jer to niti ne predviđaju odredbe Pravilnika. Nadalje, na istom ročištu saslušan je i svjedok ĐI koji je isto kao član društva sudjelovao u radu različitih tijela kod PŠRD Arbun, pa je tako ovaj svjedok kazao da je i sam bio promatrač u slučaju disciplinske rasprave vođene za tužitelja. Ovaj svjedok je pak kazao da smatra da bi se eventualno moglo raditi o opomeni a do svega je došlo baš iz razloga što su isticani prigovori vezani za nepravilnosti. On sam je primjera radi, sankcioniran opomenom pred isključenje a nije niti pristupio pored poziva za raspravu, neki su dobili samo opomenu a tužiteljev slučaj je ostavljen za sam kraj rada disciplinske komisije. On sam na raspravi na kojoj je sudjelovao kao promatrač nije primijetio ništa što bi ukazivalo na omalovažavanje, narušavanje ugleda i časti kluba. Svjedok je isto tako kazao da je problem što su neke stvari vezane za samu raspravu izvučene iz konteksta pa tako primjera radi i obraćanje prema članu DK Matku Biliću od strane tužitelja s pitanjem …“Što je ovo Gestapo…“, jer se baš Matko Bilić obraćao tužitelju na način: …“nisi ti tu da bi postavljao pitanja već kako bi odgovarao…“, kao što je između ostalog i sam Matko Bilić kazao da to neće ući u Zapisnik a njegov komentar tada je bio da je prava šteta što nema tonskog zapisa sa rasprave jer su se prije one tonski snimale ali ne i u slučaju kod tužitelja. I ovaj iskaz saslušanog svjedoka K ide u prilog prethodno izvedenim dokazima koji upućuju na nedostatke kod samog postupanja već prilikom rada DK ali i po stajalištu ovog suda sasvim različitog (ne i obrazloženog) različitog postupanja prema tužitelju u odnosu na postupanje prema drugima. Ničim ovi iskazi nisu pobijani uspješno od tuženika tijekom postupka a sud nije prihvatljivo da bi činjenica da bi prisustvo člana društva na raspravi DK bila zapravo otegotna okolnost u odnosu na neprisustvo odnosno nedolazak na istu raspravu pored urednog poziva. To od strane tuženika ničim nije uspješno argumentirano.
19. Na ročištu održanom 8. svibnja 2025. godine, saslušana je svjedokinja EI iz [adresa], koja je i kod donošenja odluka i sudjelovala kao predsjednika DK, pa je ista kazala da se pored tužitelja radilo i o drugim članovima kojima su upućeni pozivi za rasprave pred DK, odnosno, ukupno njih 19 članova. Različiti su bili postupci tih članova, pa su neki dobili opomene, neki su izjavili da nisu sudjelovali u tim radnjama pa čak i dali izjave da su im potpisi zloupotrebljeni ali da su članovi koji su pristupili na rasprave time pokazali da i poštuju organe društva dok oni koji nisu pristupali su dobili opomene pred isključenje. Ovaj dio iskaza zapravo je u suglasnosti i s iskazima prethodno saslušanih svjedoka a i za ovaj sud upućuje na nedosljednosti u vezi s provođenjem postupaka a tako i sankcioniranja. Ono što je posebno kod iskaza saslušane F jest da je ova svjedokinja kazivala da je cijelo vrijeme vladalo negativno ozračje koje je stvorio sam tužitelj. Da je isti manipulirao radom komisije, imao povišen ton kod obraćanja a konstantno i tražio odgovore (često i trenutačne), prilikom slanja mailova. Sud ne smatra iskaz svjedokinje neistinitim, prvenstveno jer sam postupak oko provođenja disciplinskog postupka (isključivanja iz društva) teško može biti u pozitivnom ozračju, pa je očito da je postojala napetost kod sudionika ovog disciplinskog postupka, međutim, to pak još uvijek ne znači da je tužitelj djelovao s omalovažavanjem ili vrijeđanjem. Postavljanje pitanje i traženja odgovora sasvim su legitimni osobito u ovakvim slučajevima, dok dio iskaza oko manipuliranja radom DK ovaj sud nije prihvatio jer neovisno o činjenici što se rasprava za tužitelja jest odgađala, činjenica je da je tužitelj ipak pristupio na raspravu, na kraju bio i sankcioniran najtežom sankcijom, za razliku od drugih koji nisu niti pristupili. Za sud nije logično niti opravdano postupanje DK prema kojem za praktično istu stvar (navodno klevećenje, vrijeđanje itd.), određeni članovi budu sankcionirani opomenom pred isključenje a samo jedan član isključenjem baš iz razloga što je inzistirao na svojim pravima kao član društva. Stoga se opravdano i postavlja pitanje na koji način je uopće DK zaključila praktično isključivu odgovornost jednog člana u odnosu na preostale čiju odgovornost u tom pravcu nisu niti ispitivali već je za njih donesena blaža sankcija u odnosu na tužitelja. Pored toga, za sud nije prihvatljiv dio iskaza ove svjedokinje iz kojeg proizlazi da su odredbe koje se odnose na težu povredu bez posebne razlike u odnosu na teške povrede za koje je navela da je uvriježeno da su sinonimi. Prije svega, uvažavajući vođenje disciplinskog postupka pa i odlučivanje o isključenju iz društva, postoji razlika u čemu prilog svakako ide i činjenica da je to i predviđeno (iako nije i detaljno razrađeno), Pravilnikom o materijalnoj i disciplinskoj odgovornosti. Teška povreda (sud smatra da nije slučajno predviđena Pravilnikom), obično je najstroža kategorija disciplinskog kršenja obveza dok bi (makar u ovom slučaju), teža povreda bila svojevrsna srednja kategorija i to između lakše i teške povrede, pa ista logično ne bi označavala ozbiljnije kršenje koje dovodi time i do najstrože sankcije. Sud se stoga ne može složiti s ovakvim kazivanjem ove svjedokinje jer je upravo nedostatak kod propisivanja Pravilnikom i rezultirao ovim postupkom, tim prije što se radi o krajnje nejednakim postupanjima u odnosu na svakog od članova društva (njih 19), u odnosu na koje su i vođeni disciplinski postupci. Svjedok Matko Bilić, saslušan na istom ročištu kazao je da on ne smatra da bi obraćanje riječima …“što je ovo Gestapo…“ bilo na osobnoj razini ili korištenjem riječi „ M“, a potvrdio je da se zapravo on sam (svjedok je član DK), obratio tužitelju riječima „nisi ti taj koji ovdje postavlja pitanja već odgovara“. Iako ovaj sud doista ne drži (takav dojam svjedok Matko Bilić nije ostavio na ovaj sud), da bi se radilo o bilo kakvim totalitarnim retoričkim pitanjima, mišljenja je kako neovisno o svemu, tužitelj ima pravo postavljati pitanja i tražiti i odgovore, osobito ima pravo dobiti i obavijesti o svim detaljima vezanim za održavanje rasprave, uvjeta za održavanje rasprave, koji su naravno proceduralne prirode, posljedično i tražiti da postupak bude proveden u skladu s internim pravilima društva. Za sud nema dvojbi da je vjerojatno članu DK Matku Biliću u pojedinim trenucima ponašanje tužitelja bilo „jako naporno“, kako je sam izjavio, osobito jer je uvijek bilo povezano s mnoštvom pitanja i inzistiranjima i ustrajavanjima, međutim, sud je mišljenja da to u suštini i dobrim dijelom razlog zbog čega je sam tužitelj ipak drugačije tretiran u odnosu na ostale članove društva protiv kojih jest vođen disciplinski postupak ali ne i donesena ista sankcija. Nadalje, na istom ročištu saslušani su i svjedoci ZI, koji je dugogodišnji član društva pa je tako isti kazao sudu da mu nije poznato da bi tužitelj radio išta protiv društva a osobito ne da bi klevetao ili narušavao ugled društva, kazao je da je on dobio opomenu pred isključenje s tim da on nije niti bio na raspravi u okviru disciplinskog postupka vođenog protiv njega pa čak i da nije niti primio poziv za raspravu te je za isto tražio i objašnjenje od tajnika društva. Iz iskaza svjedoka OI pak proizlazi da je isto tako dobio opomenu pred isključenje, da je svemu prethodila loša situacija u klubu a jedna grupa članova jest izražavala nezadovoljstvo. Ovaj svjedok kazao je da tužitelj nikoga nije vrijeđao na samoj raspravi obzirom da je isti prisustvovao samoj raspravi. Svjedok nije imao saznanja tko je uopće plasirao u medije cijelu priču ali da je je u pitanju cca 600 članova društva i svatko je imao pristup ovom obraćanju pa je posljedično to mogao učiniti bilo tko. Iskazi ovih svjedoka prihvatljivi su za sud u odnosu na preostale izvedene dokaze, odnosno u dijelu koji su u korelaciji s istima, osobito u odnosu na nejednakost kod postupanja vezano za sankcioniranje ali i činjenicu da ničim nije potkrijepljeno da bi baš tužitelj isključivo poduzimao radnje kakve su mu stavljene na teret, posebno namjerno blaćenje članova društva, organa društva i korištenje medijskog prostora u te svrhe.
20. Na ročištu održanom 2. srpnja 2025. godine, svjedok FI, isto kao član društva PŠRD Arbun, potvrdio je navode i tvrdnje tužitelja, kazavši da je točno da se ukupno 19 članova društva obratilo nadzornom odboru odnosno i skupštini društva radi uklanjanja nepravilnosti međutim, ono što je uslijedilo bili su disciplinski postupci. Naveo je da je tužitelj isključen iz društva, dok je on oslobođen odgovornosti ali na pitanje ovog suda kazao je da nema nikakve razlike u smislu djelovanja niti mu je poznato da bi tužitelj uradio bilo što drugo što bi rezultiralo isključenjem. Čak je i traženo od njega i to od strane ŠI i Filipetija (tajnik društva), da da izjavu o tome tko je ovo obraćanje pustio u medije što pak drži neprimjerenim. Samo obraćanje tijelima društva kako je prethodno iskazao rezultat je dogovora svih 19 članova koji su zajedno napravili obraćanje, isto potpisali i sve to baš u prostorijama Arbuna. Naglasio je i da je obraćanje bilo baš Nadzornom odboru društva jer Arbitražno vijeće niti ne postoji. Nadalje, saslušani svjedok ŠI, potvrdio je kako se radilo o obraćanju 19 članova društva, pa da je zatim i stavljen nalog tajniku kluba radi disciplinskih postupaka. Smatra da je isto inicirano od samog tužitelja a da je baš tužitelj odgovoran za iznošenje u medije. Upitan pak od ovog suda kazao je da je to čuo od Matka Bilića, EI te od Frane Filipetija da je tužitelj u neformalnom razgovoru kazao da on stoji iza tog dopisa. Kazao je ovaj svjedok da nije bilo obraćanja arbitražnom vijeću ali posebno upitan od suda kazao je bi oni osnovali arbitražno vijeće da je trebalo, ovo iz razloga što ranije i nije bilo ovakvih slučajeva. Iz iskaza ovog svjedoka da se zaključiti kako u suštini niti nadležna tijela kod tuženika nisu bila pripravna voditi disciplinske postupke. Potvrdio je to i sam svjedok kazavši sudu „ja ću vam reći kako to i jest predstavljalo problem obzirom da su u komisiji bili neiskusni ljudi i koji nisu vični ovakvim postupcima jer ih zapravo nismo niti imali“. Pored toga i „da bi se možda mogao dogoditi neki sitni propust u samoj proceduri oko provođenja disciplinskog postupka“. Potvrdio je da su neki članovi dobili samo opomene a da je tužitelj bio agresivan tijekom disciplinskog postupka iako za to nije prijavljen. On sam je sudjelovao u radu izvršnog odbora u trenutku kada se postupalo po žalbi tužitelja na rješenje o isključenju te da je odluka o isključenju tužitelja donesena temeljem onoga čime je DK raspolagala u tom postupku, kao što je to slučaj i s Izvršnim odborom koji je potvrdio odluku o isključenju s tim da se vodilo računa o svim aspektima prije donošenja odluke i da je sve uzeto u obzir. Svjedok II je kazao da je radio kao tajnik kluba te da iza svega ovoga stoji baš tužitelj. Kazao je ovaj svjedok da nisu istinite priče o nepravilnostima vezanim za rad kluba a da iza svega toga stoji tužitelj obzirom da je u odnosu na druge članove mahom starije, on obrazovaniji i informatički potkovaniji. Razlog zbog čega je tužitelj sankcioniran je isključivo rušenje ugleda kluba i iznošenje u medijima. Na pitanje o nedoličnom ponašanju samog tužitelja kazao je ovaj svjedok da takvo ponašanje nije bilo usmjereno prema njemu a da mu niti bilo tko drugi nije takvo što prijavio. Na posebno pitanje svjedok je odgovorio da se neprimjereno ponašanje tužitelja ogledalo u načinu obraćanja tužitelja članovima komisije jer je tužitelj opetovano govorio da isti nisu upućeni niti su proučili pravilnike i da ništa ne znaju. Ovaj dio iskaza zapravo i potvrđuje raniji zaključak ovog suda. Tužitelj doista prema mišljenju suda jest tražio i inzistirao kod disciplinske komisije (zasigurno na svim detaljima vezanim za proceduralna pitanja), što je opet stvorilo i otpor kod članova komisije ali i osjećaj nelagode. To ne može biti opravdanje za bilo kakav propust kod provođenja postupka a ne može biti razlogom za isključenje iz društva. Ovo iz razloga što ničim od tuženika do zaključenja raspravljanja nije dokumentirano čime je to posebno unatrag tri mjeseca od donošenja odluke DK, tužitelj omalovažavao, vrijeđao, provocirao i onemogućavao rad. Inzistiranje na proceduralnim pitanjima, kraj činjenice da se odlučuje o mjeri isključenja (na koncu je takva odluka i donesena), ne znači onemogućavanje rada. Iz ovakvih iskaza tajnika društva Frane FIlipetija te predsjednika Izvršnog odbora ŠI ne proizlaze razlozi zbog kojih je došlo do odluke o isključenju, a da bi ista bila utemeljena na internim pravilima društva kao i neprijepornim činjenicama, već se radi o subjektivnim procjenama koje se ne mogu dovesti u vezu s razlozima zbog kojih tužitelj pobijanim odlukama i jest isključen iz društva.
21. Na ročištu održanom 14. listopada 2025. godine, saslušani svjedok ĆI iz [adresa], koji je sudjelovalo u radu Izvršnog odbora vezano za postupak isključenja tužitelja, isti je dugogodišnji član društva pa je kazao da se radilo o grupi nezadovoljn ih među kojima je i sam tužitelj a razlog je bio vezan za način biranja u skupštinu društva. Smatra da je neprihvatljivo izlaziti u medije na ovaj način. On sam ne može potvrditi da je tužitelj odgovoran za iznošenje u medijima već su u tom pravcu postojale priče u klubu u kojima je tužitelj sudjelovao. Isto tako, da je jedan dio od grupe članova (njih 19), da je dobio opomene a jedan dio opomene pred isključenje. Konačno, saslušan je na istom ročištu i svjedok SI kao nekadašnji član društva, koji je pak kazao sudu da je trenutno u tijeku postupak pred sudom koji se odnosi na njegovo isključivanje iz kluba iako po prijavi koja je bila prije pokretanja ovih disciplinskih postupaka u vezi s iznošenjem u medije odnosno plasiranja dopisa upućenog t ijelima udruge a vezano za nepravilnosti (disciplinski postupci protiv 19 članova). Potvrdio je svjedok da je bio u ulozi promatrača/javnosti na jednoj od zakazanih rasprava u postupku protiv tužitelja s tim da mu je bio onemogućen ulazak a pri tome i vrlo grubo obraćanje od strane člana DK Matka Bilića, da je i on sam glasno reagirao a situaciju je smirio sam tužitelj. Obzirom da je i ranije bilo slučajeva u kojima je sudjelovao i pratio rad DK, da je vrlo frustrirajuće bilo čuti i od samih članova DK kako isti zapravo niti ne znaju Pravilnik niti Zakon. Nikakvih saznanja o tome da bi tužitelj bilo što davao u medije ovaj svjedok nema ali može potvrditi da se radilo o obraćanju tijelima udruge vezano za nepravilnosti u radu udruge, osobito vezano za postupanje kod provedbe izbora pa je u tom pravcu i bilo obraćanje a nakon toga i sastanak 19 članova koji su bili nezadovoljni na način kako su provedeni izbori. Svjedok je kazao isto tako da Udruga broji do 500 članova i samim time je i vrlo zanimljiva medijima, pa je bilo situacija da je nekoliko novinarki dolazilo na skupštinu kluba, bio je tu prisutan i gradonačelnik a novinarke bi se informirale o radu društva i kod članova društva te svjedok samo može pretpostaviti da su novinarke do ovog dopisa koji je upućen tijelima udruge od strane 19 članova „došle preko svojih kanala“ . Kazao je svjedok da se tužitelj nije obratio portalu Mega Media prije disciplinskog postupka već je to bio slučaj nakon što je cijela priča već postala disciplinski postupak. Pored toga, da intervju za medije, bez obzira o kojem portalu je riječ, nikada nije sadržavao ništa loše o samom klubu već je isključivo stvar loših odnosa u klubu kao i nepoštivanju pravilnika.
22. Na ročištu održanom 28. siječnja 2026 godine, tužitelj je u svojem iskazu ostao kod tužbenih navoda, kazao je da je točno da je priča izišla u medije ali da ne može u tom pravcu kazati i tko je to iznio. Ovo iz razloga što je dopis bio vidljiv u samom klubu i na oglasnoj ploči a u medije je zapravo izišla fotografija dopisa. Tužitelj je ukazao ponovno na nekonzistentnost postupanja tuženika pa i u slučaju s članom društva ZI kojem je upućen poziv za DK i naznakom ako se ne pojavi na raspravi da je time i priznao ono što mu je stavljeno na teret. Iako se ovaj član nije niti pojavio pred DK, dobio je opomenu pred isključenjem međutim on je dobio isključenje iz društva . On sam nikada nije opstruirao rad DK, pa je tako potvrdio da je dobivao poziv od strane DK radi rasprave i točno je da je jednom i tražio odgodu obzirom da inače radi kao komercijalni ronilac pa je time često odsutan, bilo po otocima a tako i po Europi. Rekao je tužitelj kako je na raspravi 2. 11. 2023. god ine izričito kazao i EI te Matku Biliću da jest potpisnik obraćanja/dopisa u vezi s prijavom nepravilnosti ali isto tako i da nije nikada dao privolu niti pristanak za iznošenje u medije. Kazao je tužitelj i da se obratio tuženiku i prije postupka i to dopisom u kojem je iznio kako se ne slaže s iznošenjem u medijima pa mu je prezentiran taj dopis koji je priložen uz podnesak od 26. 11. 2024. godine a tužitelj je potvrdio da se radi upravo o tom dopisu (list. 107. spisa). U odnosu na iskaz tužitelja, suprotno je iskazivao z.z. tuženika BI, koji je u bitnom kazao da je član udruge nekih trideset godina s tim da je bio u različitim ulogama od predsjednika IO pa do predsjednika skupštine društva. Ostao je u cijelosti kod svih osporavanja tuženika u ovom postupku, smatra da se o svemu moglo razgovarati unutar kluba i da nije bilo potrebe za iznošenjem u javnost – medije bilo kakvih neslaganja a radi se o blaćenju i rušenju ugleda kluba što za tuženika nije prihvatljivo. On sam tada bio je u ulozi predsjednika skupštine i smatra da je cijeli postupak transparentno proveden. Nanesena je tuženiku šteta zbog ovakvog djelovanja a da je se kojim slučajem obratio tužitelj radi arbitraže tada bi zasigurno i bila sazvana izvanredna skupština društva i formiralo bi se arbitražno vijeće koje činjenica nije definirano niti propisano kao niti njen postupak. Smatra da je za razliku od drugih članova sam tužitelj nešto bolje educiran pa je i znao što čini a pored toga da nitko od ostalih članova nije oslobođen i postoje samo dvije sankcije, jedna opomena i jedno isključenje. Drži da je tužitelj za razliku od drugih i kao nešto bolje upućen član društva očito provocirao pa ga to izdvaja u odnosu na druge članove društva. Nije se mogao izjasniti o tome da li su se nezadovoljni članovi prije obratili Nadzornom odboru kao što ne zna niti da li se NO u tom pravcu i izjasnio. Isto tako da se radilo i o krivotvorenju potpisa kod samih potpisnika ovih 19 članova jer zna pouzdano da je jedan od tih članova u vrijeme potpisivanja dopisa bio na sjeveru Hrvatske a ne u [adresa].
23. Člankom 42. Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj 74/14. i 70/17), propisano je da članovi udruge sami nadziru rad udruge. Ako član udruge smatra da je udruga povrijedila statut ili drugi opći akt udruge, ovlašten je na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu ako statutom nije određeno nadležno tijelo, te zahtijevati da se nepravilnosti otklone. Ako se upozorenje ne razmotri u roku od 30 dana od dana dostavljenoga pisanog zahtjeva i po zahtjevu ne postupi, odnosno ako se u tom roku ne sazove nadležno tijelo ili skupština i nepravilnosti ne otklone u daljnjem roku od 30 dana, član može podnijeti tužbu općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge.
23.1. U tom pravcu tužitelj je upirao još od podnošenja tužbe da isti ima pravo inzistirati pred ovim sudom po ovoj tužbi obzirom da su za to ispunjenje pretpostavke. Tuženik se tome protivio smatrajući da nisu zadovoljeni uvjeti iz članka 42. Zakona o udrugama . Stajalište je ovog suda kako je u konkretnom slučaju tužitelj bio u poziciji pokrenuti postupak podnošenjem tužbe pred ovim sudom. Imajući u vidu da je Europski sud za ljudska prava u presudi od 4. travnja 2017. godine koja je donesena u predmetu Lovrić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 38458/15), ukazao da sloboda udruživanja i posljedična autonomija udruga nije apsolutna te da se udruga mora pridržavati nekih minimalnih standarda prilikom isključenja člana te je utvrdio da je podnositelju zahtjeva koji je pobijao svoje isključenje iz udruge zbog toga što je prekršio njezin statut u potpunosti uskraćen pristup sudu.
23.2. Iscrpio je tužitelj kod tuženika mogućnosti jer je isti podnio nesporno žalbu i to Izvršnom odboru tuženika o kojoj žalbi je i odlučeno na način da je ista odbijena kao neosnovana 15. 12. 2023. godine, s napomenom kako nije dopuštena žalba protiv ovakvog drugostupanjskog rješenja te da stranka može u roku od 15 dana izjaviti izvanredni pravni lijek skupštini društva. Upravo to je tužitelj i učinio podnošenjem zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava. Točno tvrdi tužitelj kada na ročištu održanom 18. veljače 2026. godine ističe da uputa drugostupanjskog tijela (Izvršni odbor tuženika), nije predviđena kao pravni lijek u skladu s Pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti pa se ovakvo obraćanje i ima smatrati upozorenjem tuženiku. I o takvom obraćanju tužitelja, Skupština tuženika odlučila je odlukom od 8. 3. 2024. godine ali nije otklonila ono na što je tužitelj i ukazivao kod podnošenja žalbe Izvršnom odboru što se nesporno ticalo i povreda pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti. U situaciji, kada je tužitelj u postupku pred DK kod tuženika sudjelovao i iznosio obranu, izjavio žalbu na odluku prvostupanjskog tijela, te zatim i imao obraćanje Skupštini društva (što se ima smatrati upozorenjem) jasno je da je isti iscrpio sve mogućnosti za zaštitu svojih prava kod tuženika. O nepostojanju arbitražnog vijeća i njegovoj nefunkcionalnosti, sud je ranije obrazložio, pa je stoga utemeljeno ovakvo traženje pred općinskim nadležnim sudom. Da je tuženik doista vodio računa o arbitriranju (na što se neosnovano poziva), tada je trebao reagirati na isto već kod obraćanja tužitelja dopisom od 16. rujna 2023. godine (list. 107. spisa), te formirati vijeće, odrediti pravila postupanja i to nakon što je prethodno sazvana izvanredna skupština društva. Upravo u ovom dijelu ovaj sud nalazi krajnje neuvjerljivim držanje tuženika jer da je postojala namjera kraj ovakvog obraćanja tužitelja radi mirnog rješenja unutar kluba, tada bi sam tuženik po svojim ovlaštenim tijelima i reagirao ali do toga nije došlo pa je stoga i neosnovano protivljenje tuženika u tom pravcu. Ovakvo što tuženik do zaključenja raspravljanja nije ničim uspješno pobio (članak 219. ZPP-a).
24. Nema spora da se u konkretnom slučaju radi o povredama Statuta te Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti. O tome je sud redom obrazlagao u točki 14.1., 15., 16. i 17. obrazloženja ove odluke i dao razloge za svoja utvrđenja. Radilo se o propustima tuženika ali i konkretnim povredama kako Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tako i Statuta društva, dakle internih akata kod tuženika. Imajući u vidu baš to izneseno, stajalište ovog suda je kako se u konkretnom slučaju radi o odlučivanju i postupanju tijela udruge koja jesu u suprotnosti kako sa zakonskim propisima, tako i u suprotnosti sa Statutom društva kao i Pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti. Pored jasno naznačenih razloga, prvenstveno utvrđenja ovog suda u obrazloženim točkama 14. 1., 15., 16. i 17., kao i nakon što je sud izveo i dokaze saslušavanjem predloženih svjedoka čije iskaze i jest doveo u korelaciju s ranije izvedenim dokazima, sud je stajališta kako je valjalo odlučivati o zahtjevu tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odluka DK, IO te Skupštine tuženika, jer se radi o značajnim manjkavostima koje upućuju na ništetnost tih odluka a utemeljena je deklaratorna tužba kao i zahtjev (glavni) tužitelja jer sud smatra da je razlog isključenja tužitelja protivan navedenim aktima društva bez osnove i ne sadrži jasne razloge odluka o isključenju.
25. Nesumnjivo, tuženik je odlučio isključiti tužitelja iz društva (kluba, Udruge), smatrajući ga glavnim inicijatorom svojevrsne pobune dijela članova društva, odnosno „kolovođom“, koji je direktno involviran u iznošenje dopisa/obraćanja u medijima, a u kojem se po navodima tuženika blati Udruga i nanosi šteta tuženiku. Za istaknuti je kako u tom pravcu nije od tuženika ponuđen sudu nijedan likvidan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je baš tužitelj taj koji je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret. Nije u tom pravcu tuženik to dokazao niti bilo kakvom ispravom niti to proizlazi iz primjerice isprava priloženih spisu (list. 65-80. spisa), koje pak predstavljaju očitu komunikaciju s dva medija/portala. Ničim nije od tuženika uspješno dokazano niti da se radilo o bilo kakvom sustavnom omalovažavanju, vrijeđanju, odnosno onemogućavanju rada tuženika (a isto mu jest stavljeno na teret po Rješenju DK), niti je u predmetni spis dostavljen bilo kakav dokaz tome u prilog. Upravo suprotno, ono što jest vidljivo kraj obraćanja tužitelja prema tuženiku bilo da se radi o dopisu od 16. rujna 2023. godine, Zapisniku s rasprava od 2. 11. 2023. godine, kako u tom pravcu nije bilo nikakvih naznaka o takvom nedoličnom ponašanju. Uostalom, jasno to proizlazi i prema iskazima svjedoka koji su bili prisutni kod rasprave vođene u predmetu tužitelja (D, K), kao što je to vidljivo iz iskaza zapisničara- tajnika Frane Filipetija koji je potvrdio da neugodnosti njemu nisu bile upućene, kao što je to vidljivo i prema iskazu Matka Bilića koji je sam izjavio da ništa posebno sporno tu nije bilo s tužiteljem osim što mu je bilo „naporno“ slušati i konstantno primati upite i imati traženje od tužitelja. Međutim, nije to razlog da bi se nekoga (makar i kao otegotnu okolnost kako to tuženik ističe) isključilo iz društva. O tome se sud već dao obrazloženje. Posebno, ako se uzme u obzir da je tužitelj praktično jedini član koji je sankcioniran od tuženika isključenjem iako je to stavljeno na teret i drugima, ovom sudu nije prihvatljivo da praktično nepojavljivanje pojedinih članova raspravi (što znači i svjesno nepoduzimanje radnji iznošenja obrane), može rezultirati blažom sankcijom od pojavljivanja i iznošenja obrane. To sudu nije prihvatljivo i time je tužitelj nesporno doveden u nepovoljniji i nejednak položaj u odnosu na druge članove društva. Jasno je to dokazao i dokumentirao tužitelj a tuženik ničim nije uspješno pobio kako je još ranije obrazloženo.
26. Sud je stajališta kako činjenica da je netko od članova društva (pa tako i tužitelj), ukazivao na to da izbori nisu pravilni (što jest bio slučaj), ne predstavlja niti povredu Statuta niti Pravilnika i definitivno ne nanosi štetu ugledu osim u slučaju da je dokazano to učinjeno zlonamjerno i neistinito. Takvo što ne može biti valjan razlog za isključenje. Ako član društva i javno kaže da nisu transparentno provedeni izbori, da postoje bilo kakve proceduralne nepravilnosti to se ima smatrati legitimnim upozoravanjem na nepravilnosti a ne može se raditi o povredi posebno ne teške povrede kako je to stavljeno na teret tužitelju. Posebno nije u poziciji prema stavu ovog suda niti takva Udruga – Klub, isključiti člana zato što je ukazao na moguće nezakonitosti ili nepravilnosti. Ako tuženik pak smatra da mu je nanesena takva šteta koja je velikih razmjera jer je i narušen i ugled, čast društva, morao je i u tom pravcu nešto ponuditi sudu, međutim, kao i ranije navedeno i to je izostalo od strane tuženika. Ukratko, kritika rada Udruge ne može biti razlogom za isključenje, jer valja voditi računa i o zaštićenom pravu govora, dok s druge strane objavljivanje neistina koje štete ugledu može biti razlog za isključenje ali jasno tada to treba i dokazati i takvo što treba biti predviđeno i aktima društva. U tom pravcu tuženik ničim nije dokazao da bi utemeljeno postupao prema tužitelju i isključio ga iz društva slijedom čega je i ovaj sud nakon iscrpno provedenog dokazanog postupka i odlučio na način da je prihvatio tužbenih zahtjev radi čega je odlučeno kao u točki 1., 2. i 3. presude i to primjenom odredbe članka 42. Zakona o udrugama te u vezi s člankom 8. ZPP -a, jer je očito tužitelj dokazao utemeljenost zahtjev s ponuđenim dokazima dok to tuženik nije uspješno pobio do zaključenja raspravljanja (članak 219. ZPP-a).
27. Odluku o parničnom trošku sud je donio temeljem članka 155. i članka 156. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91-114/22, dalje: ZPP). Tužitelju je obzirom na uspjeh u predmetnoj parnici prema vrijednosti predmeta (1.330 EUR), te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/1 - 37/22, dalje: OT), priznat trošak sastava tužbe, obrazloženih podnesaka od 13. 11. 2024., 26. 11. 2024., 22. 5. 2025. te 17. 7. 2025. godine, zastupanja na ročištu od 27. 11. 2024., 17. 1. 2025., 12. 3. 2025., 2. 7. 2025., 14. 10. 2025., 28. 1. 2026. te 18. 2. 2026. godine, sve radnje po 100 bodova (1 bod x 2 EUR), ukupno 1300 bodova što daje iznos od 2.600 EUR, uvećano za 25 % PDV-a – 650 EUR, ukupno 3.250 EUR, te mu je priznat i trošak pristojbe za tužbu kao i pristojbe za presudu suda u iznosu od ukupno 200 EUR, sveukupno 3.450 EUR, radi čega je odlučeno kao u točki 4. izreke presude, s tim da na taj iznos tužitelja pripadaju i temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate.
U Makarskoj, 17. travnja 2026.
S U D A C
Lari Glavaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPPa).
Dostaviti:
1. pun. tužitelja,
2. pun. tuženika
3. spis
