Pr-95/2025-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JEI iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o.,Zagreb, protiv tuženika Osnovne škole Bijelo Brdo, Bijelo Brdo,Nikole Tesle 71,OIB:78598666443,zastupana po zakonskom zastupniku ravnatelju JE,radi isplate,nakon rasprave zaključene dana 10.ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Davora Bestvina,odvjetnika u Osijeku i zakonskog zastupnika tuženika ravnatelja JE, dana 17.travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se kako je Odluka tuženika OSNOVNA ŠKOLA BIJELO BRDO, Bijelo Brdo, Nikole Tesle 71, OIB 78598666443 Klasa: 113-03/25-01/3, Ur.broj: 2158-129- 25-2 od 08.05.2025. godine nedopuštena i nepravilna.

2. Nalaže se tuženiku OSNOVNA ŠKOLA BIJELO BRDO, Bijelo Brdo, Nikole Tesle 71, OIB 78598666443 isplatiti tužitelju JEI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

- odbija se u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 17. travnja 2025. podnijela tužbu protiv tužene u kojoj tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu i na kojeg se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (NN br.29/2024., nastavno: TKU). Navodi da je kao član Školskog sindikata Preporod, Zagreb, Šubićeva 42, zatražila od tuženika dana 3.5.2025.godine, sukladno čl.43. st.1. toč. 9. TKU-a, korištenje 1 dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića dana 9.svibnja 2025.godine. Tuženik je Odlukom od 8.5.2025.godine Klasa: 113-03/25-01/3, Ur. broj: 2158-129-25-2 odbio navedeni zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom jer on nije suglasan sa Dopisom Ministarstva rada od 18.04.2025. godine. U navedenom Dopisu Ministarstva rada Klasa: 110-01/25-01/106, Ur. broj: 524-03/1-25-2 od 18.04.2025. godine navodi se kako radnici ne bi imali pravo na plaćeni dopust iz slijedećih razloga:

1.) Prema čl.98. TKU sindikalnom predstavniku, sindikalnom povjereniku ili članu povjerenstva treba omogućiti da sindikalne aktivnosti obavlja u radno vrijeme na način koji ne šteti obavljanju službe te članovi povjereništva sindikata imaju pravo održati sindikalne sastanke u vrijeme i na način koji ne šteti djelotvornosti poslovanja ustanove, a sindikalni povjerenik odnosno članovi sindikalnog povjereništva imaju pravo na plaćeni dopust za sastanke, tečajeve, seminare, kongrese i konferencije. 2.) Prema čl.86.st.4. Zakona o radu radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada.

3.) Čl.43.st.1. toč.9. TKU-a predstavlja sadržajno isti članak prethodno važećeg TKU- a (Temeljnog kolektivnog ugovora z službenike i namještenike, NN br.556/2022.) gdje je Povjerenstvo za tumačenje TKU-a dalo tumačenje broj 106/22.) u kojem se navodi kako se plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje samo na sindikalnim susretima, seminarima i obrazovanju za sindikalne aktivnosti.

Tužiteljica navodi da Odluka tuženika kojom se odbija Zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom nije pravilna iz razloga jer su navodi i razlozi Dopisa Ministarstva Klasa:

110-01/25-01/106, Ur. broj: 524-03/1-25-2 od 18.04.2025. godine u cijelosti činjenično netočni i pravno neosnovani. Ovo iz slijedećih razloga:

Prije svega, Ministarstvo rada nije ovlašteno tumačiti odredbe TKU-a te njegova mišljenja i/ili tumačenja nemaju nikakav pravno obvezujući karakter.

Navodi da se Ministarstvo rada poziva na irelevantne odredbe TKU-a i Zakona o radu (dalje: ZOR-a). Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o pravima sindikalnih povjerenika iz čl.98.TKU-a, kao niti o pravu zaposlenika temeljem čl.86.st.4. ZOR- a,te da radi toga, potpuno su bespredmetni navodi Ministarstva rada kako predmetno pravo podrazumijeva samo sindikalne aktivnosti u smislu čl.86.st.4.ZOR-a. Tužiteljica navodi da sasvim suprotno, u čl.43.st.1.toč.9. TKU-a riječ je o potpuno novom pravu, povoljnijem pravu koje su ugovorne strane TKU-a ugovorile sukladno čl.9. i čl.192. ZOR-a i koje pravo nije postojalo u Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike (NN br.56/2022.).Odredba ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike i odredba važećeg TKU-a na koju se poziva ovdje tužitelj nisu istovjetne budući je odredba novog TKU-a dopunjena na način da sada jasno obuhvaća «i druge sindikalne aktivnosti» ,te da iz navedenog slijedi kako su stranke novim TKU-a tim i takvim proširenjem učinile nespornim da se navedeno pravo na plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje zaposlenika u svim sindikalnim aktivnostima, uključivo i aktivnost sudjelovanja u sindikalnom prosvjedu. Navodi da je dakle nesporno kako je prosvjed organiziran od strane sindikata sindikalna aktivnost, ali je Ministarstvo rada, pozivajući se na pogrešne odredbe TKU-a i ZOR-a te raniju, sadržajno drugačiju odredbu KU izvelo potpuno pogrešan i promašen zaključak da se sudjelovanje u prosvjedu ne može smatrati sindikalnom aktivnosti za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust. Tužiteljica navodi da je protiv Odluke tuženika od 8.5.2025. godine Klasa: 113-03/25-01/3, Ur.broj: 2158-129-25-2 kojim se odbija zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom podnijela dana 21.05.2025.godine Zahtjev za zaštitom prava, a na koji zahtjev tuženik nije odgovorio. Tužiteljica navodi kako Vlada RH do sada nije nikada sporila radnicima pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje u prosvjedu kao sindikalnoj aktivnosti, a radnik temeljem navedene odredbe TKU-a može godišnje za te aktivnosti iskoristiti tek 2 dana plaćenog dopusta slijedom čega se ne radi o neograničenom i za poslodavca štetnom pravu. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom, da nakon provedenog postupka, makar zbog ogluhe i izostanka usvoji tužbeni zahtjev te donese sljedeću presudu:

1. Utvrđuje se kako je Odluka tuženika OSNOVNA ŠKOLA BIJELO BRDO, Bijelo Brdo, Nikole Tesle 71, OIB 78598666443 Klasa: 113-03/25-01/3, Ur. broj: 2158-129- 25-2 od 08.05.2025. godine nedopuštena i nepravilna.

2. Nalaže se tuženiku OSNOVNA ŠKOLA BIJELO BRDO, Bijelo Brdo, Nikole Tesle 71, OIB 78598666443 isplatiti tužitelju JEI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je među strankama nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu i na kojega se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 29/2024, dalje u tekstu: TKU),te da je nesporno da je tužiteljica podnijela zahtjev za korištenje 1 dan plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koji se održava u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića dana 9. svibnja 2025. godine. Tuženik je Odlukom KLASA:113 - 03/25-01/4, URBROJ: 2158-129-25-2 od dana 08.svibnja 2025. godine odbio zahtjev tužiteljice za plaćenim dopustom pozivajući se na Zakon o radu te dopis Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike KLASA: 110-01/25-01/106, URBROJ: 524-03-/1-25-2 od 18. travnja 2025. godine. Tuženik navodi da tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da Odluka tuženika kojom odbija zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom nije pravilna iz razloga jer su navodi i razlozi Dopisa Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u cijelosti činjenično netočni i pravno neosnovani prvenstveno jer Ministarstvo nije ovlašteno tumačiti odredbe TKU-a te njegova mišljenja nemaju nikakav pravno obvezujući karakter. U odnosu na navode Tužiteljice, Tuženik ističe slijedeće. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u svome dopisu nije tumačio TKU već je isto izložilo pravnu osnovu ugovaranja pojedinih odredbi u TKU. Da bi neka odredba mogla biti ugovorena kolektivnim ugovorom ista mora biti u skladu sa Zakonom o radu. U tome smislu Ministarstvo je izložilo koji je zakonski temelj ugovaranja takve odredbe u TKU, a sve kako bi se mogao sagledati kontekst i ratio ugovaranja takve odredbe. S tim u vezi napominje se da članak 86. stavak 1. Zakona o radu utvrđuje pravo radnika na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe (sklapanje braka, rođenje djeteta, teža bolest ili smrt člana uže obitelji i sl.). Također, iz članka 86. stavak 2. istoga Zakona proizlazi pravo radnika na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, te da se povoljnije može urediti kolektivnim ugovorom. Nadalje, stavak 4. istoga članka posebno uređuje pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja za potrebe sindikalnog rada - pod uvjetima i u trajanju određenom kolektivnim ugovorom.

Odredba članka 43. stavka 1. TKU glasi:

(1) Zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 10 radnih dana u sljedećim slučajevima:

1. sklapanja braka ili životnog partnerstva – 5 radnih dana

2. rođenja ili posvojenja djeteta – 5 radnih dana za svako dijete

3. smrti supružnika, životnog partnera, izvanbračnog druga, brata, sestre, djeteta, oca, majke, očuha, maćehe, posvojenika, posvojitelja i unuka – 5 radnih dana 4. smrti djeda, bake, roditelja supružnika, roditelja izvanbračnog druga te roditelja životnog partnera – 2 radna dana

5. selidbe u istom mjestu stanovanja – 2 radna dana

6. selidbe u drugo mjesto stanovanja – 4 radna dana

7. teške bolesti oca, majke, supružnika, životnog partnera, izvanbračnog druga ili djeteta – 3 radna dana

8. nastupanja u kulturnim priredbama i sportskim natjecanjima – 1 radni dan

9. sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima – 2 radna dana

10. prirodne nepogode – 5 radnih dana

11. darivanja krvi – 2 radna dana

12. odsutnosti s posla kada je zbog osobito važnog i hitnog obiteljskog razloga uzrokovanog bolešću ili nesretnim slučajem prijeko potrebna njegova trenutna nazočnost – ukupno 3 radna dana tijekom jedne kalendarske godine.

Iz stipulacije navedene odredbe jasno je na koje sindikalne aktivnosti se odredba odnosi, dakle one aktivnosti koje sindikati organiziraju u svrhu osnaživanja i edukacija u svrhu sindikalnoga rada. U navedenoj odredbi nema mjesta tumačenju da bi se odredba odnosila na aktivnosti usmjerene protiv poslodavca. Niti nije za očekivati da bi predstavnici poslodavaca imali intenciju, prilikom sklapanja TKU, ugovoriti odredbu kojom bi financirali aktivnost usmjerenu protiv njega. Na navedeno poslodavce ne obvezuje niti jedan propis ili preporuka Europske unije niti hrvatsko zakonodavstvo.

Tuženik navodi da još jednom napominje kako Ministarstvo rada u svome dopisu nije ulazilo u tumačenje TKU-a već u davanje mišljenja o odredbama Zakona o radu, dok je Tužiteljica u svojoj tužbi upravo pristupila tumačenju predmetne odredbe TKU-a. Napominje kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU na svojoj 18. sjednici razmatralo zahtjev Sindikata za tumačenjem predmetne odredbe te zauzelo slijedeći stav:

„Na 18. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama, održanoj 6. svibnja 2025. godine, Povjerenstvo je donijelo zaključak da će se iz zapisnika s pregovaračkih sastanaka Vlade RH i sindikata javnih službi koji su prethodili potpisivanju TKU-a iz 2024. godine (NN br. 29/24) pokušati utvrditi stvarna volja ugovornih strana u kontekstu sadržaja članka 43. stavka 1. točke 9. TKU-a. Na zahtjev gđe J, predsjednice Povjerenstva, Samostalni sektor za socijalno partnerstvo dostavio je zapisnik s prvog sastanka pregovaračkih odbora Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi za pregovore o sklapanju novog TKU-a, uz napomenu da ne raspolažu sa zapisnicima sa sastanaka stručne radne skupine koja je dogovarala tekst novog TKU-a. Prisutni članovi Povjerenstva za tumačenje TKU-a utvrdili su da u dostavljenom zapisniku nema sadržaja koji se odnosi na članak 43. stavak 1. točku 9. TKU-a. Nadalje, konstatirano je da nema službenih zapisnika sa sastanaka stručne radne skupine te da Povjerenstvo ne može utvrditi usuglašenu volju ugovornih strana. Budući da predstavnici sindikalne strane smatraju da je ugovorna volja stranaka bila drugačija od onoga što tvrde predstavnici Vlade RH u Povjerenstvu, isto će se ispitati i utvrditi tijekom sljedećih pregovora za izmjene TKU-a.“.Tuženik navodi da ujedno napominje i kako je Tuženik kao javna ustanova koja obavlja javnu službu korisnik sredstava Državnoga proračuna i financira se iz istoga. Osim što je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, kao tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu davanje očitovanja u vezi s primjenom propisa kojima su uređeni radni odnosi i ostvarivanje prava iz radnog odnosa dalo očitovanje kako ne postoji obveza poslodavca odobriti radniku plaćeni dopust radi sudjelovanja na prosvjedu usmjerenom protiv poslodavca u organizaciji sindikata, jednakog je stava bilo i tuženikovo resorno ministarstvo, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Slijedom svega navedenoga, a obzirom da nije utvrđeno pravo zaposlenika na plaćeni dopust za sindikalnu aktivnost – prosvjed isto pravo nije niti moguće konzumirati. Slijedom svega navedenog, tuženik tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, sve uz naknadu troškova tuženiku(stranica 8 spisa).

3.Tijekom postupka tužiteljica navodi da da je osnov potraživanja tužitelja čl. 43 st. 1. t. 9. TKU kojim je propisano da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust radi sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima, sudjelovanju na sindikalnim aktivnostima i drugim sindikalnim aktivnostima. Navodi da upravo dio " i druge sindikalne aktivnosti" je nadodano u postojeći TKU i nije postojao u ranijem TKU. Čl. 9. st. 1. Zakona o radu propisano je da poslodavac i sindikati mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnike povoljniji od onog iz istog zakona, dok je stavkom 3 propisano da se na radnika uvijek primjenjuje najpovoljnije pravo, te da prema tome ključno pitanje u ovom slučaju jest da li sindikalni prosvjed predstavlja sindikalnu aktivnost, s obzirom da se povjerenstvo o tome nije usuglasilo, pa odluku donosi sud. Tužiteljica tvrdi kako sindikalni prosvjed predstavlja sindikalnu aktivnost jer je sindikalna aktivnost svaka aktivnost organizirana i provedena od strane sindikata kojom se štite i promiču prava i interesi radnika kao članova sindikata, te navodi da s obzirom da je nesporno kako su se predmetni sindikalnim prosvjedom u kojem je sudjelovao ovdje tužiteljica štitila i promicala prava i interesi radnika, da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

4.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid dopis tužiteljice od 3.5.2025. - Najava odsutnosti s radnog mjesta (plaćeni dopust), Odluku tuženika od 08.05.2025. godine,Dopis Ministarstva rada,mirovinskog sustava,obitelji i socijalne politike Klasa: 110-01/25- 01/106 od 18.04.2025. godine,prikaz članka Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike i odredba važećeg TKU-a, Zahtjev za zaštitu prava od 21.05.2025.godine i Temeljni Kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama.

5.Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da Odluka tuženika od 5.svibnja 2025. kojom se odbija zahtjev tužiteljice za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnom prosvjedu – nije dopuštena i pravilna.

6.Nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu i na kojeg se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (NN br.29/2024., nastavno: TKU).

7.Nije sporno da je tužiteljica kao član Školskog sindikata Preporod, Zagreb, Šubićeva 42, zatražila od tuženika dana 3.5.2025.godine korištenje jedan dan plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnom prosvjedu koj i će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića dana 9.svibnja 2025.godine (stranica 5 spisa).

8.Odlukom od 8. svibnja 2025. Klasa: 113-03/25-01/3, Ur. broj: 2158-129-25-2 tuženik je odbio navedeni zahtjev tužiteljice za plaćenim dopustom pozivom na odredbe čl.86.st. 4. Zakona o radu, čl.43.s.t.1. i čl.98.st.4. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama, te mišljenje Ministarstva rada,mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Klasa: 110-01/25-01/106 od 18.04.2025. godine po kojem se organiziranje prosvjeda ne smatra sindikalnom aktivnošću za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust (stranica 6 spisa).

9.Iz sadržaja dopisa Ministarstva rada,mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Klasa: 110-01/25-01/106 od 18.04.2025. godine, upućenog Ministarstvu znanosti obrazovanja i mladih, proizlazi da je navedeno Ministarstvo mišljenja da organizacija prosvjeda ne smatra se sindikalnom aktivnošću za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust i tako platiti vrijeme provedeno u prosvjedu. Mišljenja je da je prosvjed moguće organizirati izvan radnog vremena, ali ne i na teret poslodavca i da se organiziranje prosvjeda u radno vrijeme ne može smatrati sindikalnom aktivnošću za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust(stranica 7 spisa).

10. Odredbom čl.86.st.1. Zakona o radu propisano je da tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe,a osobito u vezi sklapanja braka,rođenje djeteta, teže bolesti ili smrti člana uže obitelji,a odredbom čl.86.st.2. Zakona o radu propisano je da radnik ima pravo na dopust iz st.1. navedenog članka u ukupnom trajanju od 7 radnih dana godišnje, ako to nije drugačije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

11.Odredbom čl.43.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (NN broj 29/2024-dalje TKU) propisano je da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše deset radnih dana u slučajevima sklapanja braka,rođenja djeteta,smrti članova uže obitelji ,selidbe ,teške bolesti člana uže obitelji,nastupanja u kulturnim i sportskim aktivnostima,prirodne nepogode,darivanja krvi i između ostalog za sudjelovanje na sindikalnim susretima,seminarima,obrazovanju za sindikalne aktivnosti i dugim sindikalnim aktivnostima.

12.Dakle,s obzirom na izloženo pravo na plaćeni dopust prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru odnosi se na oslobođenje od rada uz naknadu plaće za važne osobne potrebe ,obrazovanje,osposobljavanje i usavršavanje,ali ne obuhvaća pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje u sindikalnim prosvjedima ili štrajkovima, s napomenom da je i Ministarstvo rada,mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike također dalo svoje mišljenje o navedenom u dopisu Klasa: 110 -01/25-01/106 od 18.04.2025. godine kako je naprijed navedeno. Također je za navesti da su štrak i sindikalni prosvjedi uređeni posebnom odredbom Zakona o radu i to odredbom čl.205. navedenog zakona i kolektivnim ugovorima.

13.Dakle, temeljem citiranih odredbi Zakona o radu i Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (NN broj 29/2024-dalje TKU) ne proizlazi pravo na korištenje plaćenog dopusta za sudjelovanje u prosvjedu na teret poslodavca. Iz sadržaja i smisla čl.43.st.1. t 9. TKU /24 razvidno je da predviđa plaćeni dopust za sindikalne aktivnosti poput sindikalnih susreta,seminara,obrazovanja za sindikalne aktivnosti, ali ne i za sudjelovanje u sindikalnim prosvjedima, jer bi to moralo biti jasno naznačeno.

14.Stoga je s obzirom na izloženo te da za sudjelovanje u sindikalnom prosvjedu niti prema Zakona o radu,a niti prema TKU ne smatra sindikalnom aktivnošću za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust zaposleniku, to je stoga sud donio odluku kao u izreci (Županijski sud u Zadru broj Gž R -110/2025-3 od 10.veljače 2026.).

Osijek,17. travnja 2026.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

- tuženiku