Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-529/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima iz Zagreba, Zelinska 4, protiv tužene KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku iz Zagreba, Gajeva 59, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj Povrv-146/2024-19 od 8. svibnja 2025., 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj Povrv-146/2024-19 od 8. svibnja 2025. preinačava i sudi:

I.I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca posl.br. Ovrv-2065/2024 od 3. svibnja 2024. kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 144,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 15. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da plati iznos od 11,73 EUR na ime prethodno obračunate zakonske zatezne kamate do 14. srpnja 2024.

I.II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 200,77 EUR u roku 15 dana.

I.III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,40 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-146/2024-19 od 8. svibnja 2025. presuđeno je:

„I Platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen po Javnom bilježniku Nataše Jelić Veršić iz Križevaca, pod poslovnim brojem OVRV-2065/2024 od 3. svibnja 2024. godine, ukida se u cijelosti, te se tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se da tužitelj Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica čistoća, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, naknadi tuženoj KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 62,50€, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP) posebno ističući počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a. U žalbi u bitnome navodi da ima pravo zahtijevati naplatu pružene javne usluge isključivo protiv osobe koja je prijavljena kao korisnik te javne usluge, a koja ne mora nužno biti i vlasnik nekretnine zbog čega smatra da se propust tuženika ili drugih osoba da sukladno Odlukama o načinu pružanja javnih usluga tužitelja obavijeste o eventualnim promjenama ne može stavljati na teret tužitelju kao pružatelju javne usluge pa da je sud prvog stupnja bespotrebno analizirao pitanje vlasništva nekretnine te pogrešno zaključio da tužena ne bi bila u obvezi podmiriti tražbinu tužitelja u utuženom razdoblju. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovome postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP. Odredbom članka 467. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a, a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a. Zbog navedenog se u postupku u sporovima male vrijednosti o osnovanosti žalbe odlučuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 144,54 EUR na ime duga za izvršenu uslugu prikupljanja miješanog otpada za nekretninu na adresi [adresa], stan br. 21, za razdoblje od travnja 2021. do rujna 2023. uz pripadajuće zakonske zatezne kamate počevši od 15. srpnja 2024. do isplate te iznos od 11,73 EUR na ime obračunate zatezne kamate do 14. srpnja 2024 .

7. Pobijana presuda nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, kao ni uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a i povodom žalbe tužitelja.

8. Obrazlažući pobijanu presudu sud prvog stupnja utvrđuje:

- da se novčane tražbine tužitelja odnosi na naknadu za uslugu odvoza komunalnog otpada za period od travnja 2021. do rujna 2023. u ukupnom iznosu od 144,54 EUR te obračunatu kamatu do 14. siječnja 2024. godine u iznosu od 11,73

EUR ili sveukupno 156,27 EUR,

- da visina naknade za svaki mjesec proizlazi iz tužiteljevog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 15. siječnja 2024.,

- da iz nepravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P- 5682/2022 od 23. listopada 2023. koja je pribavljena kroz eSpis, proizlazi da je u izreci pod točkom I utvrđeno da je darovni ugovor zaključen dana 29. travnja 2016. između UO, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1950. i tužene KO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ništetan, što su tužene dužne priznati i trpjeti brisanje imena KO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] sa nekretnina uknjiženih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zkčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada u [adresa] površine 315,6 čhv ili 1135m2 povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21) stan br. 21- u prvom katu koji se sastoji od boravka, spavaće sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika u površini od 32,30 čm sa drvarnicom od 5,39 čm u podrumu, sve k. o. [katastarska općina], te trpjeti uknjižbu tužitelja ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ĐO K, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao jedinih zakonskih nasljednika iza njihove pokojne majke UO iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana] na opisanim nekretninama,

- da iz obrazloženja iste presude proizlazi da tužena nikada nije stanovala u predmetnoj nekretnini niti je na bilo koji način koristila niti prije zaključenja ugovora o darovanju, a niti nakon toga, a što da potvrđuje i iskaz svjedoka JO, čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan,

- da je tužitelj kao dokaz svojih tvrdnji da je tužena dužna podmiriti obvezu dostavio povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz koje proizlazi da je tužena upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine i to za razdoblje koje tereti obvezu plaćanja tužene,

- da je tužitelj dostavio i matičnu evidenciju iz koje je vidljivo da je ranije bila upisana UO pa i 31. ožujka 2016. da bi 1. kolovoza 2017. u matičnim evidencijama kao korisnik usluge i obveznik plaćanja bila upisana KO,

- da je iz knjigovodstvenog stanja obveznika vidljivo da je tužena zavedena kao obveznik plaćanja usluga i to za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa]

- da je tužitelj dostavio i preslike računa za razdoblje od travnja 2021. do rujna 2023. iz kojih je vidljivo da tuženu KO, [adresa] tereti za plaćanje usluge za zbrinjavanje komunalnog otpada,

te na temelju navedenih utvrđenja zaključuje da je u postupku utvrđeno da tužena nikada nije bila posjednica niti korisnica predmetne nekretnine za koju je tužitelj ispostavio navedene račune za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], pa da nije niti dužna platiti navedenu uslugu koja joj nije pružena slijedom čega ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesene po javnom bilježniku Nataši Jelić Veršić iz Križevaca, pod poslovnim brojem Ovrv-2065/2024 od 3. svibnja 2024. i tužbeni zahtjev odbija.

9. Međutim, s pravom tužitelj u žalbi osporava ovakav zaključak prvostupanjskog suda budući da je u konkretnom slučaju materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

10. Prvenstveno valja istaknuti da je u ovoj situaciji neopravdano pozivanje suda prvog stupnja na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanaka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. prema kojem u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ – proizvođač otpada odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom pa da nije moguće naplatiti uslugu od vlasnika nekretnine kojem ta usluga nije pružena, dakle od osoba koje nisu onečišćivači.

10.1. Ovo stoga što iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tuženoj ispostavio račune za sporno razdoblje i to samo za fiksni dio, odnosno cijenu minimalne javne usluge čiji način utvrđivanja je određen člankom 16. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 7 od 28. veljače 2022.) dok je isto propisano i odredbom članka 24. ranije važeće Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 2 od 31. siječnja 2018.), time da iz dostavljenog izvoda tužitelja proizlazi da je utužena upravo cijena minimalne javne usluge i to za period od travnja 2021. do rujna 2022. u visini od 4,05 EUR, a od listopada 2022. do rujna 2023. u visini od 5,97 EUR, kojom se naknadom osigurava ekonomsko poslovanje, sigurnost i redovitost te kvaliteta pružanja javne usluge. Naime, korisnik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada dužan je plaćati minimalnu javnu uslugu neovisno o količini preuzetog otpada iz čega proizlazi da ju je dužan plaćati i u situaciji u kojoj nije „onečišćivač“.

11. S pravom tužitelj u žalbi tvrdi da je tužena u slučaju prestanka korištenja predmetne nekretnine ili eventualnog otuđenja iste, o takvoj okolnosti trebala obavijestiti tužitelja, sve sukladno Općim uvjetima i Odlukama tužitelja, kako je već ranije citirano, kao i da tužena nije dostavila nikakav dokaz o tome da bi obavijestila tužitelja da se nekretnina trajno ne koristi u kojem slučaju ne bi postojala obveza podmirenja niti cijene obvezne minimalne javne usluge.

11.1. Odredbom članka 20. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, dalje; ZKG) propisano je da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika.

11.2. Prema odredbi članka 2. stavak 2. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (Službeni glasnik grada Zagreba 4/2015 – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), korisnik usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine, ili korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

11.3. S tim u vezi valja istaknuti da su Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluga propisana prava i obveze davatelja usluga kao i korisnika usluga te je, između ostalog, propisano da je o svakoj promjeni podataka iz izjave, korisnik usluge dužan obavijestiti davatelja usluge u roku od 15 dana od dana kada je nastupila promjena, kao i o svakoj drugoj namjeravanoj promjeni podataka iz izjave u roku od 15 dana prije dana od kojeg će se primjenjivati namjeravana promjena, a tu žena tijekom postupka nije dokazala da postupila u tom smislu i prijavila promjenu korisnika. Isto tako, propisano je da je novi korisnik dužan u roku od 30 dana od početka korištenja nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine ili prava korištenja nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine (kada je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika) o korištenju pisanim putem obavijestiti davatelja usluge i davatelj usluge je dužan u daljnjem roku od 15 dana dostaviti izjavu o načinu korištenja javne usluge, dok iz stanja spisa ne proizlazi da bi navodni stanar i korisnik to u bilo kojem trenutku učinio.

12. Isto tako, osnovano žalitelj ističe da je pozivanje suda na bilo kakva utvrđenja prava vlasništva potpuno promašeno jer se u ovoj pravnoj stvari ne raspravlja o vlasništvu, posjedovanju ili neposjedovanju i korištenju nekretnine, već o tome tko je prijavljen kao korisnik usluge i ako je prijavljen u kojem iznosu je dužan podmiriti cijenu pružene javne usluge.

12.1. Naime, okolnost da je u drugom postupku donesena nepravomoćna presuda kojom je utvrđena ništetnost Ugovora o darovanju predmetne nekretnine ne utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari budući da je tužena tijekom utuženog razdoblja bila upisana kao korisnica javne usluge kod tužitelja, pa se u smislu mjerodavnih propisa ima smatrati obveznicom plaćanja.

13. Nadalje, okolnost da prema iskazu svjedoka u predmetnoj nekretnini boravi treća osoba ne dovodi do drugačijeg zaključka obzirom da tužena nije izvršila prijenos obveze plaćanja javne usluge na stvarnog korisnika, niti je tužitelju pravodobno prijavila promjenu korisnika, ukoliko je do nje doista i došlo, niti je to učinila treća osoba kao navodni korisnik, zbog čega je prema stajalištu ovoga suda tužitelj osnovano smatrao tuženu korisnicom usluge temeljem službene evidencije.

14. Ovaj sud posebno napominje da se obveza plaćanja fiksnog dijela cijene javne usluge ne temelji isključivo na stvarnom korištenju, već na činjenici dostupnosti i organiziranosti sustava javne usluge za predmetnu nekretninu. Stoga eventualno nekorištenje nekretnine, a time i usluge od strane tužene, kao ni korištenje od strane treće osobe, ne oslobađa tuženu obveze plaćanja sve dok je evidentirana kao korisnik usluge.

15. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavka 1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti obvezu ispuniti, pa ovaj sud nalazi da je tužena, kao evidentirani korisnik, dužna podmiriti utuženi iznos fiksnog dijela cijene javne usluge zbrinjavanja otpada.

16. Slijedom navedenog, kako se žalba tužitelja ukazuje osnovanom, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, valjalo je žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti te stoga odlučiti kao u točki I.I izreke ove presude.

17. S obzirom na to da je prihvaćanjem žalbe tužitelja došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka. (članak 166. stavak 2. ZPP-a)

17.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njenom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

17.2. S obzirom na to da je u povodu prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi, stavljeno van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga pa se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom.

17.3. Tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 – dalje: OT) za sastav podneska od 12. kolovoza 2024. prema Tbr. 8/1 OT iznos od 50,00 EUR, za pristup na ročišta održana 11. veljače 2025. i 24. ožujka 2025. prema Tbr. 9/1 OT, za svako iznos od 50,00 EUR, sve uvećano za pripadajući PDV od 37,50 EUR, a što uvećano za trošak sudske pristojbe na presudu od 13,27 EUR, iznosi ukupno 200,77 EUR, zbog čega je odlučeno kao u točki I.II izreke.

17.4. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude održano 8. svibnja 2025. budući da iz zapisnika proizlazi da na isto nije pristupio, kao ni nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR obzirom da u spisu nema dokaza da je isti podmiren.

18. Obzirom da je tužena u cijelosti izgubila u sporu, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova postupka i odlučiti kao u točki I.III izreke.

19. Kako je tužitelj uspio sa žalbom, pripada mu trošak žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 62,50 EUR prema Tbr.10/1 OT, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 15,63 EUR, što uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR iznosi ukupno 91,40 EUR, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Karlovcu 17. travnja 2026.

Sudac

Josip Štrucelj