Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-64/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Moniki Mihelić, odvjetnici u Vrbovcu, protiv tuženice PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Eleonori Katić, odvjetnici u Zagrebu, radi spora o roditeljskoj skrbi, uz sudjelovanje mlt. UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica ĐĆ, dipl. pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-66/2023 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-66/2023 od 31. ožujka 2025. u točki I.1. izreke u dijelu u kojem je odlučeno o susretima oca i djece tijekom školskih praznika izvan Zagreba, u točki I.2. izreke te u točki II. izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-66/2023-70 od 31. ožujka 2025. u točki I.1. izreke na način da se određuje da će se osobni odnosi oca IĆ s mlt. UĆ i mlt. JĆ odvijati svakog drugog vikenda i to subotom i nedjeljom od 10 do 19 sati te svakog drugog državnog praznika i vjerskog blagdana koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj od 10 do 19 sati.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-66/2023-70 od 31. ožujka 2025. u točki II.2. izreke.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je odlučeno da se mijenja presuda istog suda poslovni broj P Ob-562/20 od 26. ožujka 2021. u točkama III, IV i V izreke na način da je određeno da će se osobni odnosi oca i djece odvijati sukladno dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane svaki drugi vikend subotom i nedjeljom od 15 do 19 sati, utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj do 15 do 19 sati, pri čemu se osobni odnosi neće odvijati kada djeca koriste školske praznike izvan Zagreba. Odlučeno je da će majka PĆ samostalno ostvarivati pravo na roditeljski skrb za djecu u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi osim u dijelu donošenja odluka o školovanju djece te u vezi s bitnim osobnim pravima djece iz članka 100. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23;dalje ObZ), za što joj je potrebna pisana suglasnost oca IĆ te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke je utvrđeno da je povučen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na smanjenje uzdržavanja te prijedlog za određivanjem privremene mjere u odnosu na uzdržavanje, dok je u točki II izreke odbijen prijedlog za određivanjem privremene mjere kojom bi se osobni odnosi oca i djece odvijali utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati, svakog drugog vikenda, subotom i nedjeljom od 10 do 19 sati, te svaki drugi praznik i blagdan koji je neradni dan od 10 do 19 sati.

3. Protiv presude i rješenja o privremenoj mjeri žalbu je podnio tužitelj, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

4. U žalbi navodi da je odluka suda arbitrarna, nezakonita, neobrazložena i kontradiktorna, da je sud prvog stupnja povrijedio prava i jamstva zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - u daljnjem tekstu Konvencija) i to prije svega pravo na pravično suđenje. Tvrdi da sud nije pažljivo ispitao navode žalitelja i proveo predložene dokaze, zbog čega da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Pritom prije svega naglašava da u postupku nije obavljena multidisciplinarna obrada mlt. JĆ, da Hrvatski zavod za socijalni rad (u daljem tekstu Zavod) nije izvršio dopunu osnovnog nalaza, da nisu saslušani djelatnici te ustanove niti posebna skrbnica te da nije provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje, a koji dokazi da su trebali biti provedeni radi potpunog utvrđenja činjenica koje su bitne za ishod ovog postupka. Glede provođenja multidisciplinarne obrade mlt. JĆ, ističe da je tuženica dostavila običan nalaz KBC Zagreb, Klinike za dječju i adolescentnu psihijatriju od 1. srpnja 2024. čime da nije postupila po nalogu suda, da se u pobijanoj presudi spominje dopuna nalaza i mišljenja Zavoda, iako dopuna nije izvršena te da iz priloženog nalaza proizlazi da je provedena opservacija i dijagnostička obrada, pri čemu nije jasno kada je to učinjeno. Smatra da je bilo nužno provesti i dokaz saslušanjem posebne skrbnice te djelatnika Zavoda, radi razjašnjenja prigovora na osnovni nalaz Zavoda. U odnosu na zaključak suda kako majka ne utječe negativno na djecu u smislu ocrnjivanja oca ili otežavanja susreta, ističe da je u iskazu obrazložio svoje tvrdnje o tome, a glede zaključka da je bez obzira na ograničeno vrijeme i mjesto susreta s djecom imao dovoljno prostora za izgradnju boljeg odnosa s djecom, naglašava da svaki njegov dolazak na susret protekne na način da djeca baš tada ispunjavanju školske obveze, baš od 15 sati pa nadalje. Pojašnjava da tužbom traži proširenje osobnih odnosa s djecom na način kako to čine roditelji u većini, dakle da djeca kod njega borave ne samo danju već i noću, a pored toga da se susreti odvijaju od 10 sati, kao što su predložili i djelatnici Zavoda. Naglašava da živi na udaljenosti od sat i pol od Zagreba pa pod pretpostavkom da viđa djecu od 15 do 19 sati, u slučaju kada bi djecu dovezao u mjesto svog prebivališta, da bi djeca u kući žalitelja provela samo sat vremena, budući da bi tri sata provela na putu do kuće i natrag.

5. Glede odluke koja se odnosi na susrete tijekom državnih praznika i vjerskih blagdana, te ograničenja u susretima kada djeca koriste školske praznike izvan Zagreba, navodi da je u tom dijelu presuda nerazumljiva te se ne može ispitati, budući da nisu navedeni datumi kada se djeca nalaze izvan Zagreba, pa da presuda nema razloga. Glede privremene mjere, navodi da su i u tom dijelu izneseni nejasni i neuvjerljivi razlozi.

6. Predlaže stoga presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem, podredno presudu preinačiti.

7. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode na način da se opširno očituje na iznesene tvrdnje i prigovore tužitelja te predlaže žalbu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

8. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

9. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu te prijedlogu za određivanje privremene mjere te pritom nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer su razlozi presude i rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je odluke moguće ispitati. Međutim, u pravu je tužitelj kada ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede razdoblja u kojima bi se trebali održavati susreti oca i djece tijekom vikenda te tijekom državnih praznika i vjerskih blagdana.

10. Predmet ovog obiteljskog spora je izmjena odluke o ostvarivanju prava na roditeljsku skrb za mlt. UĆ i mlt. JĆ te odluke o održavanju osobnih odnosa oca i maloljetne djece.

11. Na temelju ocjene svih provedenih dokaza je utvrđeno da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-562/20 od 26. ožujka 2021. razveden brak IĆ i IĆC, da je odlučeno da će djeca stranaka, mlt. UĆ rođen **.**.2013. i mlt. JĆ rođen **.**.2011. stanovati s majkom. Osobni odnosi djece i oca su određeni utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati, zatim svakog drugog vikenda i to subotom i nedjeljom od 15 do 19 sati te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan od 15 do 19 sati, na adresi majke, bez korištenja osobnog vozila oca, pri čemu je odlučeno da se osobni odnosi neće ostvarivati za vrijeme dok djeca koriste školske praznike izvan Zagreba. Potom je odlučeno da će majka djece samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb, dok za zastupanje djece u vezi s bitnim osobnim pravima treba imati pisanu suglasnost oca IĆ, a istom presudom je odlučeno i o obvezi oca glede uzdržavanja djece.

12. Kada se usporedi sadržaj narečene presude s prijedlogom tužitelja za izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi, proizlazi da tužitelj ne zahtijeva izmjenu glede održavanja susreta s djecom utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati, već se izmjena odnosi na susrete svakog drugog vikenda na način da tužitelj zahtijeva da se susreti održavaju od subote u 10 sati do nedjelje do 19 sati, što podrazumijeva noćenje djece kod oca te dulje vrijeme susreta tijekom državnih praznika i vjerskih blagdana od 10 do 19 sati (umjesto od 15 do 19 sati). Zahtjev se odnosi i na izmjenu presude o ostvarivanju prava na roditeljsku skrb, na način da se predlaže zajedničko ostvarivanje prava na roditeljsku skrb majke i oca, s tim što je tužitelj zahtijevao i izmjenu odluke o uzdržavanju, ali je tijekom postupka taj zahtjev povučen.

13. Prema stajalištu suda prvog stupnja, nisu se ostvarili uvjeti za proširenjem ostvarivanja osobnih odnosa tužitelja s djecom, prije svega zbog izraženog mišljenja djece o tome, a koje mišljenje su izrazili djelatnicima Zavoda te posebnoj skrbnici. Pritom je utvrđeno da mlt. UĆ ima pozitivniji stav prema ocu, iako negativno doživljava očevo ponašanje, njegovo burno reagiranje i negativan stav prema majci i njezinoj obitelji, što kod djece stvara otpor i zabrinutost, dok mlt. JĆ oca doživljava u negativnim terminima, zbog osjećaja nerazumijevanja i neuvažavanja te zbog opterećivanja neprimjerenim informacijama, posebice u odnosu na ocrnjivanje majke i njezine obitelji. Nije prihvaćen ni prijedlog Zavoda da djeca subotom i nedjeljom provode više vremena s ocem, pri čemu je cijenjena okolnost da djeca pohađaju peti, odnosno osmi razred osnovne škole te da imaju više školskih obveza nego ranije, te da tužitelj djeci ne pomaže u obavljanju školskih obveza, iako bi i na takav način mogao pridonijeti povezivanju s djecom.

14. Glede uključivanja mlt. JĆ u multidisciplinarnu obradu radi procjene njegovog psihološkog stanja, sud prvog stupnja je ocijenio da je tuženica postupila prema nalogu suda i dostavila nalaz Klinike za dječju i adolescentnu psihijatriju od 1. srpnja 2024., iz kojeg da proizlazi da nije potreban psihijatrijski tretman djeteta, koji zaključak je donesen na temelju opservacije i dijagnostičke obrade. Stoga su u tom dijelu termini održavanja osobnih odnosa ostali neizmijenjeni, dok je u odnosu na ostvarivanje sadržaja roditeljske skrbi ranija odluka izmijenjena utoliko što je određeno da je za donošenje odluka o školovanju djece majci potrebna suglasnost oca IĆ.

15. Prije svega treba navesti da se sud, kada donosi odluke vezane za status maloljetnog djeteta, mora rukovoditi najboljim interesom djeteta. Postupanje u najboljem interesu djeteta je obveza nadležnih tijela ne samo prema Obiteljskom zakonu i Ustavu Republike Hrvatske, već i prema Konvenciji o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 12/93 i 20/97). Tako je čl. 3. Konvencije o pravima djeteta propisano da se u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, dok je člankom 18. propisano da roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, pri čemu dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

16. Svi narečeni propisi u osnovi nalažu odraslim osobama koje skrbe o djetetu da ulože sve napore kako bi se odnosi između bliskih srodnika uspostavili i održavali bez prisile i bez stvaranja negativnih emocija, koje uspostavu dobrih odnosa onemogućavaju. Utoliko i u nazočnom slučaju i majka i otac mlt. JĆ i mlt. UĆ moraju uložiti dodatne napore kako bi se postepeno stvorio odnos povjerenja između djece i oca, kako bi ti odnosi bili sve bolji i kvalitetniji te ne bi izazivali negativne emocije i stres kod djece, jer je uredno održavanje tih odnosa, i prema stajalištu ovog suda, u najboljem interesu djeteta.

17. Bez osnove tužitelj ukazuje da je relevantno činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Suprotno tim tvrdnjama, sud prvog stupnja je detaljno utvrdio sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke o načinu odvijanja odnosa između oca i djece. Tužitelj inzistira na multidisciplinarnoj obradi mlt. JĆ, međutim, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su u postupku provedeni svi dokazi na temelju kojih se može donijeti valjana odluka o načinu održavanja osobnih odnosa između djece i oca koji bi bili u najboljem interesu djece te da u tom pravcu nije bilo potrebno provoditi daljnji dokazni postupak. Pritom treba navesti da su djeca stranaka u dobi u kojoj mogu izraziti svoje mišljenje, mogu izraziti svoj stav o prihvaćanju ili neprihvaćanju nekih oblika ponašanja svojih roditelja i o tome razložno govoriti, a svako daljnje ispitivanje te podvrgavanje djece različitim vještačenjima, na njih stvara dodatan pritisak i nelagodu, što su u svojim izjavama naglasili, izrazivši otpor prema tome.

18. Prema stajalištu ovog suda, uvjerljivi su razlozi suda prvog stupnja kojim se je rukovodio pri donošenju odluke da susreti djece i oca ne budu prošireni na način da djeca noće kod oca. Pritom treba reći da je u tom dijelu odluka donesena uz uvažavanje mišljenja Zavoda o tome da u nazočnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za značajnijim proširivanjem osobnih odnosa, prije svega zbog negativnog stava djece o tome. Međutim, unatoč tome što su djeca opterećena školskim i izvannastavnim obvezama, prema stajalištu ovog suda, tužitelju treba omogućiti da provodi duže vrijeme s djecom, u odnosu na raniju odluku kojom su određeni susreti, budući da su se bitne okolnosti izmijenile u korist tužitelja. Stoga je bilo opravdano prihvatiti mišljenje Zavoda da se susreti tijekom vikenda i državnih praznika, odnosno vjerskih blagdana, odvijaju od 10 do 19 sati, umjesto od 15 do 19 sati, pri čemu bi se tužitelj i u vrijeme održavanja susreta, ukoliko je to potrebno, trebao više posvetiti sudjelovanju u svladavanju školskih obveza i aktivnosti svoje djece, kako bi se i na takav način unaprijedili njihovi odnosi te umanjio negativan stav djece o odnosu oca prema njihovim obvezama.

19. U odnosu na žalbene navode koji se tiču odvijanja susreta u razdoblju u kojemu se djeca nalaze izvan Zagreba, treba odgovoriti da nije moguće unaprijed odrediti sve datume i termine susreta u razdoblju dok su djeca na školskim praznicima i k tome borave izvan prebivališta pa je utoliko neosnovan žalbeni navod o počinjenoj povredi postupka. Kako je već više puta istaknuto, u interesu je djece da njihovi roditelji međusobno surađuju u najvećoj mogućoj mjeri u svim aspektima života djece, da interesi djece budu uvijek primarni te da se interesi roditelja s tim ciljem usklađuju, što bi moralo dovesti do smanjenja tenzija i stvaranja uvjeta za kvalitetnijim odnosima između oca i djece, čemu bi svi trebali težiti.

20. Glede odluke o privremenoj mjeri, treba navesti da bi iz pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja proizlazilo da se osobni odnosi između oca i sinova odvijaju nesmetano, u kontinuitetu, pa nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 536. ObZ-a za određivanje mjere osiguranja. Zakonita je i odluka o parničnom trošku, koja je donesena pravilnom primjenom članka 366. ObZ-a.

21. Zbog izloženog je valjalo presudu suda prvog stupnja u točki I.1. i I.2. te točki II. izreke djelomično potvrditi, te u dijelu točke I.1. presudu preinačiti, primjenom članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a, a u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri, žalbu odbiti i rješenje u točki II. izreke potvrditi, primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a. Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u preostalom dijelu, je kao nepobijana ostala neizmijenjena, jednako kao i rješenje u točki I. izreke.

U Rijeci, 17. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara