Pr-23/2023-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika RWA Hrvatska d. o. o. iz Osijeka, Zapadno predgrađe 18, OIB: 42621503715, zastupanog po punomoćniku Goranu Jariću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić iz Osijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je odgovor tuženika RWA Hrvatska d.o.o. iz Osijeka, Zapadno predgrađe 18, OIB: 42621503715 od 02.ožujka 2020.g. na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nezakonit i nedopušten.

II. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa ( otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od dana 04.veljače 2020.g. tuženika RWA Hrvatska d.o.o. iz Osijeka, Zapadno predgrađe 18, OIB: 42621503715 prema tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nezakonita i nedopuštena.

III. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 30. prosinca 2014. godine između tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika i tuženika RWA Hrvatska d.o.o. iz Osijeka, Zapadno predgrađe 18, OIB: 42621503715 kao poslodavca s danom 31. kolovoz 2023.g.

IV. Nalaže se tuženiku RWA Hrvatska d.o.o. iz Osijeka, Zapadno predgrađe 18, OIB: 42621503715 da tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati naknadu izgubljene plaće:

- za veljaču 2020. u iznosu od 1.624,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. ožujak 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. lipanj 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. ožujak 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. travanj 2021. do isplate,

- za travanj 2021. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. svibanj 2021. do isplate,

- za svibanj 2021. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. lipanj 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. srpanj 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. kolovoz 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. rujna 2021. do isplate,

- za rujan 2021. u iznosu od 1884.23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od

15. listopada 2021. do isplate,

- za listopad 2021. u iznosu od 1.624,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. studenog 2021. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku RWA Hrvatska d.o.o. iz Osijeka, Zapadno predgrađe 18, OIB: 42621503715 isplatiti tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 9.421,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

VI. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom troška tužiteljicu se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od dana 01. srpnja 2013., a od 30. prosinca 2014. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu logističara. Aneksom broj 5 ugovora o radu od 30. travnja 2015. tužiteljica obavlja poslove na radnom mjestu specijalista za logistiku i podršku u prodaji. Tuženik je u svojstvu poslodavca dana 04. veljače 2020. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici navodeći u obrazloženju da je dana 21. siječnja 2020. po pozivu tuženika vratila službeno računalo, a da bi dana 29. siječnja 2020. radnici tuženika obavijestili istog kako su sa računala obrisani svi službeni dokumenti, a za koje je specijalist za IT podršku utvrdio da su podaci obrisani od strane korisnika Ž, a za koju radnju tuženik tereti tužiteljicu da ista je ista učinila navedeno. Kao drugi razlog donošenja odluke o otkazu tuženik navodi kako je dana 30. siječnja 2020. utvrdio da je tužiteljica propustila pravovremeno naplatiti robu od kupa tuženika pa je tuženiku nastala šteta. Tužiteljica je predmetnu odluku zaprimila dana 10. veljače 2020. putem preporučene pošte, te je po punomoćniku na predmetnu odluku uložila zahtjev za zaštitu prava dana13. veljače 2020., kojeg je tuženik zaprimio dana 14. veljače 2020., a tužiteljica je putem punomoćnika dana 04. ožujka 2020. zaprimila očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava kojim tuženik ostaje kod svoje odluke o otkazu ugovora tužiteljici, pa tužiteljica sukladno članku 133. Zakona o radu podnosi ovu tužbu i tužbeni zahtjev radi utvrđivanja nedopuštenosti odluke tuženika budući je ista odluka o otkazu u cijelosti nezakonita i nedopuštena. Tuženikova odluka temelji se na članku 115 stavak 1 točka 3 Zakona o radu u kojem se navodi da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Tuženik u svojoj odluci je kontradiktoran, a niti iz pobijane odluke ne proizlaze jasne i određene činjenice koje se tiču opravdanosti razloga predmetnog otkaza ugovora o radu. Primjerice tuženik navodi da je tužiteljicu pisano upozorio dana 20. siječnja 2020. na obveze iz radnog odnosa a u istom odlomku navodi kako je omogućio korištenje godišnjeg odmora tužiteljici od 20. siječnja 2020. Tužiteljica nikada nije primila navodno pisano upozorenje tuženika od 20. siječnja 2020.Također je nejasno kako je tuženiku bilo potrebno osam dana da bi uočio nekakav nedostatak dokumenata potrebnih za poslovanje a u odluci se poziva na nemogućnost rada u periodu od 30. siječnja do 03. veljače 2020. iako je tuženik bio u posjedu tužiteljičinog službenog računala od 21. siječnja 2020. kada je pozvao tužiteljicu da ga ista vrati. Šifru za rad na tužiteljičinu računalu je imalo više osoba prvenstveno njene nadređene osobe, pa je nejasno kako je tuženik sa sigurnošću utvrdio da je tužiteljica obrisala službene dokumente u periodu kada ista nije bila na poslu, a računalo se nalazilo kod tuženika. Neutemeljeni su navodi tuženika kako je tužiteljica svojim propustom fakturiranja robe i usluga napravila izravnu štetu tuženiku. Budući jedini propust pravovremenog fakturiranja koji može dovesti do izravne štete poslodavcu je zastara potraživanja, a tuženik u svojoj odluci o otkazu ne navodi niti jedan dokaz da navedena roba u konačnici nije fakturirana ili da je nastupila zastara potraživanja tuženika odnosno nemogućnost naplate fakture. Tuženik u svojoj odluci o otkazu ne navodi na koji način propusti u pravilnom izvršenju knjižnih odobrenja izazivaju izravnu štetu, te koja je to izravna šteta radnjom tužiteljice nastala, a također tuženik ne navodi u svom obrazloženju na koji način je tužiteljica počinila neizravnu štetu i povredu poslovnog ugleda već navedeno predstavljaju isključivo subjektivni stav tuženika. Tužiteljica je sve svoje radne obveze izvršavala u cijelosti te ista nikada nije odbila izvršavati radne zadatke koji ulaze u djelokrug njezinog radnog mjesta. Slijedom navedenog tužiteljica smatra da takav otkaz ugovora o radu nije dopušten i zakonit iz svih navedenih razloga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu po punomoćniku naveli su da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kontinuirano od 01.07.2013. godine, a od 30.12.2014. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme te da joj je isti ugovor otkazan 4. veljače 2020. godine zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). No, nasuprot tužiteljičinim daljnjim tvrdnjama, Odluka o otkazu je zakonita i dopuštena. Tužiteljica je bila zadužena da do kraja prosinca 2019. godine uskladi stanje i promete robe na internim i eksternim skladištima što nije napravila, nego je tek 2 radna dana prije kraja godine obavijestila poslodavca da neće u zadanom roku dovršiti posao koji je trebala odraditi. Sve ovo unatoč tome što je tijekom 2019. godine više puta od strane direktora i izravno nadređenih osoba upozoravana da je navedena usklađenja nužno napraviti do kraja godine. Tužiteljica u prosincu 2019. godine nije fakturirala 445t suncokreta za Žitne terminale – Ameropa d.o.o., a za što je poslodavac saznao u siječnju 2020. godine, dakle, nakon zatvaranja poslovnih knjiga za 2019. godinu te je fakturiranje moralo biti obavljeno naknadno, u siječnju 2020. godine od strane drugih radnika. U listopadu 2019. godine tužiteljica nije izvršila prebacivanje 400t soje iz otkupa sa skladišta u Bijelom Brdu koja je bila prevezena u Vupik d.d. Vukovar u istom mjesecu kada je izvršen prijevoz robe. Zbog ovog propusta tužiteljice roba je prebačena tek u prosincu 2019. godine. Tužiteljica je kroz duži vremenski period konstantno kasnila sa izradom dokumentacije prilikom zaprimanja robe, kao i s otpremom faktura kupcima te je učestalo radila greške prilikom fakturiranja (Jata emona d.o.o., fakturirana valuta od 7 dana, iako je prema ugovoru 30 dana). Radnica je u više navrata bila usmeno upozorena od strane direktora i od strane neposredno nadređenih na nužnost urednog i pravovremenog obavljanja radnih zadataka, no naposljetku joj je poslodavac dana 20.01.2020., zbog gore opisanih propusta izrekao pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa. Predmetno upozorenje tuženik je poslao preporučenom poštanskom pošiljkom na adresu tužiteljice. O toj pošiljci je tužiteljica obaviještena, ali ju nije podigla – dakle, odbila je zaprimiti pisano upozorenje. Dana 30. siječnja 2020. godine tuženik je obaviješten o daljnjim povredama obveza iz radnog odnosa koje je tužiteljica počinila. Konkretno, usklađivanjem kartica sa kupcima Granolio d.d. i Agronom d.o.o., utvrđeno je da je ovim kupcima isporučeno 134.760 kg merkantilne pšenice koju tužiteljica nije fakturirala. Ukupna vrijednost isporučene, a nefakturirane merkantilne pšenice je 202.140,00 kuna (bez PDV-a). U studenom 2019. godine tužiteljica prema kupcu Granolio d.d. nije fakturirala 25.860 kg uljane repice – vrijednosti 10.000 eura (prema cjeniku RWA AG) Ukupno je samo u ovim slučajevima tužiteljica omogućila isporuku robe u vrijednosti od gotovo 280.000,00 kuna (bez PDV-a), koju nije fakturirala kupcima. Saznanja o ovome tuženik je dobio 30. siječnja 2020. godine kada su drugi radnici iz Odjela logistike, prodajne podrške i transporta (nakon preuzimanja poslova koje je do tada obavljala tužiteljica) obavijestili direktora o nefakturiranoj robi. Istom prilikom, radnici koji su preuzeli tužiteljičine dotadašnje poslove obavijestili su direktora da su sa računala koje je tužiteljica vratili obrisani svi službeni dokumenti. Pokušajem pristupa službenim dokumentima na zajedničkom disku, na kojemu se izrađivala sigurnosna kopija službenih dokumenata, utvrđeno je da su svi službeni dokumenti koje je radnica izrađivala i obrisala sa službenog računala, također obrisani i na zajedničkom disku te da radnici koji su trebali preuzeti, odnosno dovršiti poslove koje je tužiteljica započela, ni na koji način ne mogu pristupiti dokumentima jer su isti obrisani, a obrisane su i njihove sigurnosne kopije. Tuženik dio međunarodne grupacije RWA International Holding GmbH i kao član Grupe, svake godine ima zadane poslovne i financijske ciljeve koje mora ostvariti kako bi mogao uopće nastaviti poslovanje na području Republike Hrvatske te kako bi unutar Grupe zadržao kreditni rejting koji mu omogućuje interno financiranje radi nastavka poslovanja. Zbog navedenoga, za tuženika je od ključne važnosti da unutar svake kalendarske (financijske) godine ostvari što je veći mogući prihod, jer svaki eventualni gubitak odražava se na njegovo financiranje u idućoj kalendarskoj godini. Zbog navedenoga, činjenica da tuženik (tužiteljičinim propustom) nije fakturirao više stotina tisuća kuna, tuženiku je nastala izravna šteta zbog smanjene mogućnosti financiranja u idućoj kalendarskoj godini i smanjenog rejtinga unutar grupacije. Dana 29. siječnja 2020. godine putem elektroničke pošte obavijestio tužiteljicu da su svi službeni podaci i dokumenti na računalu koje je vratila obrisani te da zbog toga radnici iz Odjela logistike, prodajne podrške i transporta ne mogu dovršiti započete poslove te je pozvao tužiteljicu da hitno do kraja radnog dana (30.01.2020. do 16:00 sati) sve dokumente koji su se prethodno nalazili u službenom računalu, dostavi na prikladnom mediju kolegici ČN. Tužiteljica je istog dana, nakon 16:00 sati, putem elektroničke pošte obavijestila direktora da je „pod stresom i pritiskom neke tablice koje je sama kreirala izbrisala“ te da se „podaci i tablice koje svi u odjelu merkantile koriste i koje su potrebne za nastavak poslovanja nalaze se na zajedničkom disku“, te „sve što imam ću Vam poslati tokom sutrašnjeg dana“. Dana 31. siječnja 2020. godine u 19:01 sati, tužiteljica je tuženiku putem elektroničke pošte dostavila dokumentaciju i podatke koje je obrisala sa službenog računala i sa zajedničkog diska. Dakle, tužiteljica je nedvojbeno priznala da je obrisala službene dokumente koji su izrađeni za potrebe posla i kao takvi predstavljaju vlasništvo tuženika (kao poslodavca), izbrisala je njihove sigurnosne kopije, a za sebe zadržala kopije tih dokumenata. Dana 03.02.2020. tuženik je tužiteljicu pozvao na iznošenje obrane zbog namjeravanog otkazivanja ugovora o radu. Tužiteljica se pisanim putem očitovala dana 04.02.2020. godine, navodeći kako se ne smatra krivom za povrede koje joj se stavljaju na teret te da ne smatra da je oštetila poslodavca za ikoji iznos. Također smatra da nehotično brisanje tablica koje je sama izradila ne predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu, obzirom da poslodavcu na taj način nije nastala šteta. Tuženik nije prihvatio tužiteljičinu obranu, te joj je dana 04.02.2020. godine otkazao ugovor o radu redovnim otkazom zbog skrivljenog ponašanja radnika. Svi razlozi za otkaz, podrobno su obrazloženi u Odluci o otkazu koju je tužiteljica priložila pa ih tuženik neće ovdje ponavljati. Također, nesporno je da je tužiteljica pravovremeno uputila zahtjev za zaštitom prava i da se tuženik na njega očitovao u zakonskom roku. Slijedom svega gore navedenog, već iz dokaza koji su priloženi uz ovaj odgovor na tužbu, vidljivo je da je tužiteljica počinila niz teških povreda obveza iz radnog odnosa, no tuženik se ne protivi saslušanju svih svjedoka koje je tužiteljica predložila i dodatno predlaže saslušanje svjedoka koji su ovdje predloženi, te da sud nakon izvedenih dokaza odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je utvrdio dokaze uvodom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2014., aneks 5 ugovora o radu od 30. travnja 2019., odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 04. veljače 2020., zahtjev za zaštitom prava tužiteljice od 13. veljače 2020., očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitom prava od 02. ožujka 2020., isplatne liste plaće tužiteljice, pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 20. siječnja 2020. i presliku poštanske pošiljke s naznakom o ne preuzimanju pošiljke, ispis e-mail poruka od 30. i 31. siječnja 2020., bonitetno izvješće za subjekt RWA Hrvatska d.o.o. od 24. lipnja 2020., financijsku dokumentaciju vezanu za fakturiranje isporučene robe, saslušao svjedoke NN, KN, AN, tužiteljicu u svojstvu stranke i zakonskog zastupnika tuženika HN.

5. Iz iskaza svjedoka NN proizlazi da kod tuženika radi od 2013.g., najprije kao logističar, a od 2018.g. kao informatičar. Tuženik ima oko 70-tak zaposlenih, u a u odjelu za logistiku radi oko 7 radnika. Svaki radnik u Odjelu za logistiku ima svoj službeni laptop. Tijekom 2018.g. i 2019.g. i prije tuženik je imao zajednički list odnosno poslužitelj datoteka. Radnici bi radili na svom službenom laptopu, a na tom zajedničkom disku im se otvara račun u kojem imaju pristup svom folderu koji je zaštićen, što znači da ga nije tako lagano obrisati. Ukoliko radnik radi na svom službenom laptopu i usnimava na njemu neke podatke, ti podaci se ne usnimavaju automatski na zajednički disk, već radnik pristupa folderu odnosno mapi u zajedničkom disku i tamo usnimava podatke. U vrijeme kada je tužiteljica dobila otkaz radnici su imali zaporku za laptop, a drugu zaporku za pristup zajedničkom disku. On je kao informatičar imao dio šifri, između ostalog pretpostavlja da je imao i tužiteljičinu šifru. Međutim, napomenuo je da svaki korisnik u bilo kojem trenutku može promijeniti svoju šifru, što znači da ako je i imao šifre možda one nisu bile sve važeće ako ih je sam korisnik promijenio. Na put suda odgovara da osim njega kao informatičara nitko drugi, pa niti nadređeni radnicima nisu imali šifre za pristup kako laptopu tako i zajedničkom disku. Početkom 2019.g., a na upit suda navodi kako misli da bi mogao biti oko 21. siječnja 2019.g., kontaktirao ga je predsjednik uprave tuženika HN da je tužiteljica ostavila svoje laptop na odjelu logistike. Naime, kolege logističari su dobili zaporku za ulazak u laptop od tužiteljice, međutim u laptopu nije bilo nikakvih podataka da bi mogli obaviti posao. Zato ga je direktor poslao da proba nekako doći do podataka u laptopu ili na zajedničkom disku. Pregledao je laptop i utvrdio da neki dokumenti u laptopu nedostaju. Napomenuo je da kad se podaci obrišu sa tvrdog diska računala – laptopa oni ne nestanu odmah. Naime ti podaci ostanu pohranjeni na tzv. master datoteci i te podatke je uspio vratiti natrag. Nije utvrdio kada su točno podaci obrisani. Podaci su također bili obrisani na zajedničkom disku. Uspio je doći do podatka da je obrisano puno podataka na zajedničkom disku, ali nije uspio utvrditi kada su ti podaci obrisani. Tužiteljica je vratila dio obrisanih podataka, a dio podataka je uspio „iskopati“ iz kako laptopa tako i hard diska. Kada je utvrdio da su podaci obrisani javio je direktoru, a na upit suda ne može se točno sjetiti točnog datuma što se kada odigravalo, moguće da se radi o periodu od par dana koliko mu je trebalo da su obrisani podaci, vrati podatke i obavijesti direktora. Osim njega kao informatičara i tužiteljice nitko drugi nije imao korisničko ime niti lozinku za pristup laptopu i zajedničkom disku. Pristup je mogao imati netko ukoliko je tužiteljica sama dala svoje korisničko ime i lozinku. Zato je pretpostavio da je tužiteljica obrisala podatke. Na upit pun. tuženika koja količina podataka je obrisana, svjedok odgovara da su bili obrisani skoro svi podaci koje je tužiteljica unosila, ali fokus je tada bio na 2019. godinu. Obrisani su bili poslovni dokumenti i to oko 250 megabajta (MB) i to samo s mape 2019. Obrisani su podaci i iz prijašnjih godina, a to su gigabajti podataka (GB). Na upit pun. tuženika svjedok odgovara da je tu količinu podataka moguće obrisati brzo, ali je to vrlo malo vjerojatno, pa sam mišljenja da to nije moglo biti slučajno. Na upit pun. tužiteljice svjedok odgovara da je tužiteljica pedantno za svaku godinu vodila poslovne podatke. Na upit suda navodi kako su laptop od tužiteljice dobili kolege iz logistike, nije siguran je li ČN ili KN. Ne zna što su oni radili na laptopu, ali pretpostavlja da su se ulogirali i tražili neke dokumente kako bi mogli obaviti posao. Ne može se sjetiti svih detalja vezano za laptop, ali se sjeća da je morao vraćati podatke. Koliko se sjeća bila je obrisana većina podataka. Na pitanje punomoćnika tužiteljice svjedok odgovara koliko se sjeća dokumenti su bili poredani po godinama i da su svi bili obrisani sa zajedničkog diska. U razdoblju od 21. siječnja do 28. siječnja 2020. teoretski je netko drugi mogao imati pristup, ali je on imao pristup i misli da nitko ne bi mogao to obrisati. Kolege koje su preuzele laptop su mogle ući u taj laptop i oni su primijetili da nema dokumenata i onda je on kasnije pozvan da utvrdi što je bilo. Može reći da iz sortiranih podataka se moglo primijetiti da zadnjih podataka nema, ali i podataka iz prethodnih godina. Tužiteljica je podatke organizirano vodila, a to je saznao tek kada je uspio vratiti podatke. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok odgovara da nije obrisao podatke sa računala i sa zajedničkog diska.

6. Iz iskaza svjedoka KN, slijedi da je zaposlen kod tuženika kao logističar. Sve što je tužiteljica radila odnosno njen kompletan posao je prebačen njemu u siječnju 2020. On je odradio sve ostale inventure koje nisu bile odrađene. Naime, nešto od robe nije bilo fakturirano u prethodnoj godini a nije mu poznato zašto nije bilo fakturirano i kome je ta roba trebala biti fakturirana. No nekolicini nije bilo fakturirana roba. Kada je preuzeo taj posao nije imao sve podatke vezane za nastavak poslovanja. Kada je dobio računalo tužiteljice na njemu nije bilo podataka vezano za cijeli posao koji je ona obavljala, a o tome je obavijestio nadređenog direktora HN. Kolega DN je provjerio laptop tužiteljice s obzirom da nisu mogli pronaći podatke i utvrdio da nema nikakvih podataka i da su svi podaci obrisani. Kolega DN je povukao stare podatke koji se spremaju na starom serveru i misli da je većina podataka bila na tom serveru ali se ne može točno sjetiti da li je nešto nedostajalo i što je nedostajalo. Naime, imaju i stari server i novi server, a svi podaci i to dio stari podaci su na starom serveru, a noviji na novom serveru. Da li se stariji podaci sa starog servera prebacuju na novi server u cijelosti ne zna. On kao logističar nije mogao pristupiti tim podacima ni na starom ni na novom serveru jer su sve to sigurnosne kopije kojima oni ne mogu pristupiti, već samo s podataka na laptopu. On je popričao sa NN koji mu je rekao da je povukao te stare podatke sa starog servera. Ti podaci koji su povučeni sa starog servera su bile tablice gdje se vode svi ugovori i sve isporuke koje oni daju za kupce gdje se vodi sve što je potrebno fakturirati i svi podaci o tome koja je roba izašla, koju su robu prodali i koju moraju fakturirati kupcima. Logističar ima pristup svim ugovorima kada se isti potpišu i kada u tom ugovoru imaju sve informacije koje su im potrebne za obavljanje posla logističara, a to znači da on iz ugovora isčita koja je roba na kojem silosu, koja je cijena, koji paritet i koje je vrijeme isporuke robe i tko dolazi po robu. Konkretno za Merkantilu za inventuru za 2019. godinu svaki logističar se trebao pripremiti za inventuru i u odjelu Merkantile je bila tada tužiteljica. Tužiteljica je javila da ne stigne napraviti inventuru za 2019. prije nego što su zatvorili financijsku godinu i to misli negdje dva dana prije kraja godine. Drugi logističari su za svoja područja napravili inventuru za 2019. Kada je tužiteljica javila da ne može napraviti inventuru već je bio kraj godine i ona je trebala do tog trenutka javiti da ne može napraviti inventuru, budući je tu inventuru trebala napraviti. Kako to tužiteljica nije napravila na njega je prebačen posao za slijedeću godinu. U to vrijeme su radili usklađivanje sa silosima Agronom d.o.o. i Granolio d.d. i to su bili jedni od tih silosa gdje se nisu uskladili, a to je trebala uskladiti tužiteljica. Nakon što je izdano odobrenje kolegica iz PP Orahovica ga je izvijestila da to odobrenje nije bilo dobro izdano, bila je razlika u nekih 20.000,00 kuna, što su im više odobrili nego što su trebali. Fakturiranja koja nisu bila izvršena u 2019. su naknadno izvršena u 2020. prema nekim firmama, a ne može se sjetiti kojim. Ako je roba isporučena u određenom mjesecu u tom mjesecu se roba mora i fakturirati, a tužiteljica kao logističar je znala koji su rokovi za fakturiranje. Tužiteljica je znala koju robu treba fakturirati i po kojoj cijeni, a što je razvidno iz ugovora jer bez odobrenja logističara roba ne može izaći van iz silosa. Kada logističar da nalog da se roba isporuči onda logističar zna da je roba isporučena jer oni najave vozilo koje dolazi u silos po robu. Na upit pun. tužiteljice da li je svjedok radio ispravak knjižnih odobrenja tužiteljice i fakture koje tužiteljica navodni nije fakturirala kupcima nakon njezine odluke o otkazu odnosno preciznije nakon što je ona vratila službeni kompjutor, svjedok iskazuje da je to ispravljeno odobrenje 17.1.2020., a to je za PP Orahovicu. a u odnosu na Granoliu, predočeni dokument koji se nalazi u spisu, svjedok se nije mogao očitovati da li je to konkretno to za što se tereti tužiteljica budući ima više računa za Č. U odnosu na račun 285013177 može reći da ga je napravio 20.1.2020. Njegova nadređena osoba u trenutku je bio HN, a AN mu nije bila nadređena osoba, već samo kada je odrađivao posao za Merkantilu osim riblje hrane. Poznato mu je da je kolega AN znao pregledati fakture.

7. Iz iskaza svjedoka AN slijedi da je zaposlen kod tuženika kao voditelj odjela Merkantile. Te 2019. su imali nekakvih manjih problema budući tužiteljica nije radila onaj posao za koji je bila zaposlena. Njegov posao je kao voditelja odjela dogovoriti sa kupcima ili prodavateljima hoće li kupiti ili prodati robu, te dogovoriti odnos putem ugovora i iskontrolirati tijek sklopljenog posla. Tužiteljičin posao je bio popratiti ugovor na način da utvrdi koja je roba prodana, koja je cijena i iz kojeg silosa ide roba. Kada kupac dođe po robu tužiteljici pošalju najave vozila, a tužiteljica je dužna te najave proslijediti silosu iz koje kupac preuzima robu. Nakon toga kada se roba preuzme tu robu mora odmah fakturirati, a krajnji rok je do 3. radnog dana idućeg mjeseca. Ako tužiteljica nije fakturirala robu on to ne zna da li je ta roba otišla ili nije, a ako je fakturirala on istu pregleda i potpiše. Tužiteljica je samostalno odrađivala posao sa PP Orahovicom a što joj je u pravilu i dozvolio direktor HN. Kada je napravila ugovor ona je krivo preračunala odnosno bio je krivi iznos na fakturi, ali on je tu fakturu odnosno knjižno odobrenje potpisao. Slijedeće godine kada se iskontroliralo stanje početkom godine 2020., kada je misli kolegica otišla na godišnji, se utvrdilo da je manje fakturirano negdje oko 15.000 kuna, a netko od logističara je to ispitao i onda se to ispravilo, ali on ne znam tko. Isto se desilo i sa N, naime utvrdio se problem koji se kasnije otklanjao. On osobno ne zna što je bilo s tim obrisanim podacima s laptopa, to je samo čuo od drugih da nije bilo podataka na laptopu i da je NN našao u bazi da su podaci brisani i da je tužiteljica po pozivu te podatke vratila nazad, ali točno što i kako on ne zna. Na upit pun. tuženika da li je upozoravao tužiteljicu na propuste vezano za fakturiranje i kašnjenje, isti iskazuje da je upozoravao tužiteljicu a tome je upoznao i direktora, a od 9. do 12.mj. je to stalno bilo aktualno. Na upit pun. tužiteljice kada je valuta plaćanja, isti iskazuje da je valuta prema ugovoru i ista se plaća sukladno ugovoru. Na daljnji upit da li su svi računi koji su faktutirani plaćeni, svjedok iskazuje da su plaćeni. Na daljnji upit što bi bila izravna šteta koju je tužiteljica napravila tuženiku, svjedok iskazuje da je roba isporučena u 10.mj. a fakturirana je iduće godine u 1. ili 2. mj., a rok plaćanja je 60 dana od kada je roba fakturirana. Na daljnji upit da li je vlasnik austrijanac poslao e.mail iz kojeg se vidi delegacija sheme, odnosno delegacija poslovanja radnih zadataka, svjedok iskazuje da jeste. Na poseban upit pun. tuženika da li je za prebacivanje soje iz silosa u Bijelom brdu potreban dokument "prelokacija", isti iskazuje da je potrebno, a to je među skladište a istu "prelokaciju" radi logističar, a on za to ne mora dati dozvolu.

8. Iz iskaza zakonskog zastupnika i direktora firme tuženika HN, koji je na zapisniku od 25. rujna 2025., saslušan i kao svjedok, proizlazi da je u tužiteljicu imao veliko povjerenje i želio ju je motivirati na napredovanje da ona postane Voditelj odjela merkantile. U odnosu na inventuru 2018./2019., oni su prešli na SAP i zato su morali uskladiti ta stanja u odnosu na raniji način vođenja inventura. Tužiteljica nije mogla biti član inventurne komisije iz razloga što nije mogla biti ista osoba i član komisije i kontrolor stanja. U posljednja 3 mjeseca 2019. godine, nova direktorica financija FN i on, oni su upozoravali tužiteljicu da se inventura uskladi, na što je ona odgovorila da hoće i da nema nikakve brige. Mailove kojima tužiteljica navodi da je upozoravala na stanje u inventuri koje nije odgovaralo stvarnom stanju, on se tih mailova ne sjeća, budući dobiva dnevno jako puno mailova. Bio je spreman pomoći tužiteljici na način da tužiteljica sa još nekim osobama iz tvrtke ide obići sve silose i napravi popis robe da utvrdi što i gdje fali i da se taj problem riješi, što je i predložio tužiteljici, a na što je tužiteljica odgovorila da to ne može napraviti i da je to nemoguće. Direktorica financija FN je bila u stresu i panici jer nije mogla poslati u Austriju pouzdan izvještaj o stanjima robe na zalihama. Tužiteljica im je neposredno pred Božić rekla da se inventura ne može napraviti, pa su mu morali takvo krivo stanje poslati u Austriju i mogli smo dobiti i otkaz zbog toga. Napomenuo je da kada je tužiteljica otišla iz firme, oni su zadužili druga dva djelatnika i to LN i KN, koji su išli na lokacije i utvrđivali stanja roba, i svi partneri su poslali stanja robe u silosima koja su više-manje bila istinita, no iz tih prijavljenih stanja se utvrdio nedostatak robe u iznosu od oko milijun i pol kuna. Naknadno je utvrđeno da je tužiteljica tijekom 2019. godine, negdje oko listopada, isporučila 6 kamiona robe u Italiju i da tu robu nije fakturirala, otprilike vrijednosti od oko 200.000,00 kuna, a bilo je još mnogo takvih slučajeva. Još je bilo i slučajeva da se na silosu vodilo da robe ima a robe nije bilo jer je isporučena ali nije fakturirana. Nekim farmerima je dvostruko priznata isporučena i plaćena roba, tako da mu je dva puta plaćeno, ali sreća da je farmer to vidio i vratio novac, a odnosilo se na PZ Jankovac. Imali su velikih problema u Austriji jer je ispalo da je firma lažirala poslovni rezultat za 2019. godinu, odnosno da je prikazala lažni odnosno bolji rezultat nego što je uistinu on bio. Iz svega navedenog dolazi do velikog nepovjerenja prema tužiteljici. On je htio izaći u susret tužiteljici i prebaciti ju na manje zahtjeva posao, no nije jer je tužiteljica pokazala izuzetnu zlonamjernost sa gestom brisanja poslovnih podataka i spremanja istih podatka na privatni USB. Na upit pun. tuženika navodi da se sjeća da je primio mailove od tužiteljice, isti iskazuje da se ne sjeća da ih je primio, ali da se sjeća da je tužiteljica rekla da će na kraju godine sve biti ok. Na daljnji upit je li on osobno tužiteljici dao opomenu pred otkaz, isti iskazuje da je. Na daljnji upit zašto je poslano upozorenje tužiteljici 20. siječnja 2020., a već 4. veljače 2020., poslan otkaz ugovora o radu, isti iskazuje zbog zlonamjernosti geste brisanja podataka. Na daljnji upit kako je saznao da su podaci obrisani, isti iskazuje da je računalo ostavljeno u logistici, drugim kolegama je naloženo da uskoče i preuzmu taj posao i čim prije da krenu raditi na toj inventuri. Kolege koje inače nisu bile zadužene za taj posao su morali nastaviti raditi taj posao, s malo više vremena. Odnosno da uzmu te inventure i svu tu dokumentaciju i da istražuju stvarno stanje i što odgovara stvarnom stanju, a što ne, odnosno što je uredu, a što nije. Na daljnji upit kako je onda saznao da nema podataka na računalu, isti iskazuje da je kolega KN prijavio da je računalo prazno i da nema nikakvih podataka, i da je kolegica ČN to potvrdila. Nakon toga se išlo pogledati i na zajednički disk, za što je bio zadužen kolega NN, koji je djelatnik informatičke podrške, no dokumenti su detaljno obrisani i na zajedničkom disku. Nakon toga se mailom obratio tužiteljici da ju pita zašto je obrisala te podatke jer su ti podaci vlasništvo tvrtke, a ne njeni privatni podaci, što je ona potvrdila da je to u ljutnji obrisala, ali da si je prije brisanja napravila kopiju svega, što je u konačnici do kraja dana i dostavila. Na daljnji upit kome je dostavila tu dokumentaciju, isti iskazuje da se ne sjeća ali vjerojatno na USB-u.Na daljnji upit što je bilo na USB-u, isti iskazuje da nije osobno pregledavao podatke, no misli da je bilo i drugih dokumenata osim tablica. Na daljnji upit je li možda saznao tko je obrisao podatke, isti iskazuje da je njihov informatički sustav takav da se točno zna u kojem trenutku i tko je ulogiran na sustav i koju radnju je izvršio, te je utvrđeno da je tužiteljica korisnik koji je obrisao podatke. Na daljnji upit da li je tužiteljica imala pristup tim podacima u vrijeme brisanja, isti iskazuje da je, inače ih ne bi mogla ni obrisati. Na daljnji upit kada je tužiteljici ukinut pristup zajedničkim podacima, isti iskazuje da se ne sjeća. Na upit pun. tužitelja na koji način je tužiteljici dostavio pisano upozorenje, isti iskazuje pismeno, a misli i e-mailom. Na daljnji upit ima li dokaz da je tužiteljica zaprimila navedeno, isti iskazuje da misli da je mail pročitan i kada, što ne zna da li je dostavljeno u spis. Na daljnji upit da li je uz pisano upozorenje dostavio Aneks ugovora o radu gdje joj nudi mjesto prodajnog predstavnika, isti iskazuje da joj nije dostavio, samo su razgovarali o tome, no ugovor je bio u procesu sastavljanja za nju. O tome su razgovarali ali ne zna da li prije pisanog upozorenja ili nakon. Na daljnji upit na koji način je omogućio tužiteljici da iskoristi ostatak godišnjeg odmora, odnosno da li je 21. siječnja 2020., kada je tužiteljica vratila službeni laptop razgovarao s njom o pisanom upozorenju na povrede iz radnog odnosa te ponuđenom novom radnom mjestu prodajnog predstavnika, isti iskazuje da je razgovor bio, ali ne zna točno temu i datum. Na daljnji upit zašto 21. siječnja 2020., tužiteljica odlazi kući, isti iskazuje da na novom radnom mjestu nije mogla raditi, kao niti na starom, a tko je predložio godišnji odmor dok se ne steknu uvjeti za novo radno mjesto, se ne sjeća, vjerojatno on. Tužiteljica nije mogla nastaviti raditi na svom radnom mjestu jer nije savjesno obavljala svoj posao. Na daljnji upit da li joj je 21. siječnja 2020., dao odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, isti iskazuje da misli da nije tada. To je trebalo biti riješeno u periodu godišnjeg odmora. Tada 21. siječnja 2020., nije bilo govora o otkazu, već samo o promjeni radnog mjesta. Na daljnji upit tko je od 21. siječnja 2020., do 30. siječnja 2020., imao pristup službenom laptopu koji je tužiteljica vratila, isti iskazuje KN i ČN, logističari uz podršku NN. Na daljnji upit tko je u tom periodu bio nadređen tužiteljici, isti iskazuje da joj je bio nadređen AN, ali i sam joj je ponekad bio nadređeni. Na daljnji upit zbog čega AN ili on sam nisu u periodu od 21. siječnja 2020., do 30. siječnja 2020., primijetili da nedostaje sva dokumentacija, isti iskazuje da on nema vremena da provjerava svaki laptop, već je zadužio kolege da preuzmu taj slučaj, kojima je trebalo neko vrijeme da uz svoje poslovne zadatke završe i preuzmu i ove poslovne zadatke merkantile. Na daljnji upit jesu li svi ti podaci u konačnici i vraćeni, isti iskazuje da ne zna da li je baš sve vraćeno ali je vraćen dio koji je bio nužan za posao. Na daljnji upit vezano za iznose za koje terete tužiteljicu da nisu fakturirani, isti iskazuje da su ti iznosi poslije naplaćeni, te su bili izloženi riziku od poreznog prekršaja jer se po zakonu sve moralo fakturirati u tekućem mjesecu. Na daljnji upit može li objasniti što je točno bila izravna šteta, isti iskazuje da je to primjer 6 kamiona koji su otišli s robom u Italiju, koja roba je isporučena u Italiju ali nije fakturirana. Na daljnji upit da li se ti kamioni odnose na dodatne slučajeve, a ne ove koji su navedeni u odluci o otkazu, isti iskazuje da ti slučajevi nisu navedeni u odluci o otkazu i ne odnose se na razlog otkaza. Na predočenje dokumenta i to financijskog odobrenja broj 2750001485, koje je izvršila tužiteljica dana 31. prosinca 2019., gdje proizlazi da je tužiteljica oštetila tvrtku za iznos od 24.303,25 kuna, obzirom da odobrenje ima elemente računa, isti iskazuje da je to knjigovodstveno odobrenje iz sustava SAP-a i ima elemente fakture. Na daljnji upit da li je za navedeno odobrenje tužiteljica trebala imati odobrenje nadređene osobe, isti iskazuje da je trebala imati njegovo odobrenje, a ne nužno odobrenje AN. Pravilnikom o radu je određeno do kojih iznosa voditelj može odobriti samostalno, a za koje veće iznose treba biti odobrenje direktora, a taj posao s PP Orahovicom je definitivno bio veći iznos, misli da je to bilo za iznos do 500.000,00 kuna, ali nije siguran. Na daljnji upit može li dodatno obrazložiti što je predstavljalo izravnu, a što neizravnu štetu u odluci o otkazu i na koji način su one nastale firmi, isti iskazuje da je izravna šteta odobrenje za Orahovicu, a moguća neizravna šteta porezni prekršaj, a sve je točno navedeno u odluci o otkazu. Na daljnji upit da li je odobrenjem broj 2750001525 koji je izradio KN, **.**.2020., prema PP Orahovica, anuliran iznos odobrenja koje je napravila tužiteljica u iznosu od 24.303,25 kuna, isti iskazuje da je. Na daljnji upit zbog čega onda u odluci o otkazu od 4. veljače 2020., tereti tužiteljicu za navedeno navodeći da je nastala izravna šteta ako je navedeno već anulirano 17. siječnja 2020., obzirom da je to takvo dospijeće, isti iskazuje da ne zna da li je to anulirano do 4. veljače 2020. Na pitanje pun. tužitelja svjedok odgovara da ja više nije zaposlen kod tuženika. Tužiteljica nije bila član inventurne komisije. Tužiteljica je mogla fakturirati robu bez odobrenja nadređene osobe do nekog iznosa, odnosno do vrijednosti jednog kamiona. Misli da je limit fakturiranja bez nadređene osobe bio negdje do 500.000,00 kuna. Vezano za žitni terminal Ameropa nije odjednom poslano 445 tona već je to išlo više puta. Jedan kamion je oko 24 tone. Tužiteljica je mogla fakturirati 445 tona. Na pitanje suda svjedok odgovara da što se tiče fakturiranja navedena roba je mogla biti fakturirana "kamion po kamion". Na pitanje pun. tužitelja svjedok odgovara da što se tiče prebacivanja 400 tona soje sa skladišta u Bijelom Brdu bez dokumenta o prelokaciji također se radi o sukscesivnosti i stvar je dobre volje, a sam posao je jako dinamičan, a puno se stvari radilo po usmenim nalozima. Direktni nadređeni tužiteljici je bio AN. Što se tiče skraćenja roka plaćanja ako je ugovoren duži rok plaćanja poslovnog partnera može uvrijediti ako je stavljen kraći rok plaćanja.

9. Iz iskaza tužiteljice ŽN slijedi da je u tvrtki tuženika zaposlena od 2013., a 2019., je obavljala posao u Odjelu logistike za merkantilu i to jedina za obavljanje poslova što se tiče riblje hrane i merkantilne robe. Radila je i otpremu kamiona i žitarica, a njen nadređeni je bio AN. Sve što je fakturirala i sve što su otpremali išlo je po nalogu njenog nadređenog AN, jer svaki ugovor koji se sklopio on je bio jedini koji je mogao potpisati taj ugovor, on i direktor HN. Što se tiče 2019. godine, imala je puno posla u vezi inventure koja se radila 31. prosinca 2019. U komisiji za inventuru 2018 i 2019., nije bila član, no stalno joj se stavljalo na teret da je kriva za određene poslove i da ih mora ona obaviti. Mailovima (oko sedam) je od studenog 2019., obavještavala svog nadređenog i direktora o tome da inventura iz 2018., nije dobro napravljena, no nije dobila nikakav odgovor na to, niti od direktora, niti od AN. Naime, nije se utvrđivalo stvarno stanje da li je roba na stanju u skladištu ili nije u skladištu. Pored navedenog želi napomenuti da nije dobivala podatke od svog nadređenog i od direktora za odrađivanje poslova obračuna merkantilne robe, iako je i u vezi toga slala njima mailove. Što se tiče fakturiranja PP Orahovici njen nadređeni AN je potpisao ugovor za prodaju riblje hrane, a ona je odrađivala logistiku, nije dobila potrebne podatke da bi mogla napraviti odobrenje. Tako je na 31. prosinca 2019., napravila odobrenje prema isporučenoj robi iz svojih tablica, i odnijela tu fakturu svom nadređenom da ju pregleda i potpiše. Napominje da su sve fakture koje je radila morale biti pregledane i potpisane od strane njenog nadređenog. Također nije imala potrebnu dokumentaciju, znači ugovor kako bi izradila fakturu za Žitne terminale. Sve fakture koje izlaze iz firme moraju biti pregledane i potpisane od strane njenog nadređenog. Što se tiče prebacivanja soje iz otkupa sa skladišta u Bijelom Brdu, trebala je dobiti dokument "Prelokacija" koji je potpisan od strane njenog nadređenog, da bi mogla na osnovu toga prebaciti robu s jednog skladišta na drugo. Netočno je da je kasnila sa izradom dokumentacije prilikom zaprimanja robe i s otpremom faktura kupcima i da je radila greške, iz razloga što nije imala potrebnu dokumentaciju. Što se tiče K, to je bila specifična situacija, odnosno isključivo kada oni robu plate, taj dan fakturira robu. Potvrdu o tome su dobivali svaki dan i nadređeni su većinom imali uvid o tome. Naime, njoj su nekada slali podatke iz računovodstva o tome, a nekada nisu. Što se tiče obavijesti dva dana prije 31. prosinca 2019., da se inventura ne može obaviti, navodi da u dva dana nije moguće zbog obima posla obići sva skladišta i utvrditi činjenično stanje jer inventura iz 2018., nije napravljena u skladu s pravilima inventure, o čemu je i ranije mailovima obavještavala nadređene, no nije dobila odgovor. Nakon inventure i svih pritisaka sam otišla je bolovanje i to 7. siječnja 2020., na bolovanju je bila do 17. siječnja 2020., a petak 20. siječnja 2020., je koristila godišnji odmor. 20. siječnja 2020., navode da je dobila obavijest - upozorenje o otkazu mailom, no to nije točno. Za vrijeme bolovanja joj je ukinuta šifra za pristup financijskom programu SAP i pristup mailovima, što je tek saznala 21. siječnja 2020., kada se vratila na posao. Do tada nikada nije bilo riječ o nikakvom upozorenju, niti o otkazu, niti je slutila da bi se tako nešto moglo dogoditi. 21. siječnja 2020., prvi dan nakon bolovanja, kada je došla na posao, direktor ju je pozvao i rekao joj da će ju premjestiti na drugo radno mjesto i da se vrati kući i iskoristi ostatak godišnjeg odmora te da ostavi laptop sa šifrom u uredu logistike kod kolegice ČN. Nakon razgovora s direktorom o novom radnom mjestu, uputila se u ured, uzela laptop i od straha je neke tablice slučajno obrisala, ali to su tablice koje je koristila za sebe osobno, ništa sa zajedničkog diska. Napominje da su te tablice koje je vodila kako bi lakše obavljala svoj posao vodila i u bilježnici, koju im je u konačnici i ostavila, te su mogli neometano nastaviti s radom gdje je ona stala. 21. siječnja 2020., šifru za laptop ostavila je kolegici ČN, kao i bilježnicu s podacima o poslu i otišla je na godišnji po nalogu direktora. Nakon osam dana je dobila od direktora mail da je obrisala te neke podatke sa zajedničkog diska, te da joj ne može zbog toga ponuditi neku drugo radno mjesto već isključivo otkaz jer osam dana nisu mogli obavljati posao. Oni su naveli da nisu mogli raditi posao iako su imali njenu šifru od 21. siječnja 2020., kao i bilježnicu s njenim podacima, i mogli su nastaviti s radom. Pošto su šifru imali od 21. siječnja 2020., oni su i sami mogli raditi svašta na laptopu. Nakon što su oni ustanovili da su njene tablice obrisane, ona im je te iste tablice vratila mailom. Kako ju terete da je obrisala podatke sa zajedničkog diska, samo je administrator mogao mijenjati i uređivati podatke sa zajedničkog diska. Te podatke sa laptopa, ona je uvijek poslije radnog vremena spremala na USB, jer je većinu posla nosila kući, pa im je tablice poslala s USB-a. 27. siječnja 2020., je krenula riječ o otkazu, no ranije nije bilo nikakvih naznaka da bi se to moglo dogoditi. Na upit pun. tužitelja tko je odobrio knjižno odobrenje i fakturu prema PP Orahovici s osnova računa broj 275001485, koju je izdala 31. prosinca 2019., a koje je tuženik dostavio u spis, ista iskazuje da je ostavljeno na pregled i odobrenje njenom nadređenom AN. Na upit pun. tuženika ima li ikoji od mailova kojima je upozoravala nadređene o inventuri koja nije dobro napravljena, ista iskazuje da nema više pristup službenom mailu. Na daljnji upit ima li primjerak dokumenta o odobravanju fakturiranja, ista iskazuje da ima. Na daljnji upit kojem nadređenom je odnijela fakturu koju je izradila 31. prosinca 2019., ista iskazuje AN, koji je morao pregledati sve fakture. Na daljnji upit koja je bila tužiteljičina funkcija prilikom inventure, ista iskazuje da budući nije bila član inventurne komisije, mogla je pregledati samo za ona skladišta iz kojih je ona otpremala robu, jer je više logističara bilo zaduženo za više skladišta. Na daljnji upit kako je znala koliko robe isporučiti kupcu, ista iskazuje po ugovoru koji joj je dao njen nadređeni, u tom ugovoru su bili podaci o broju i datumu kamiona koji trebaju ići na određene adrese. Neke ugovore je imala, a neke ne. Dok za A uopće nije imala ugovor jer su radili po principu koliko je plaćeno toliko je i odrađeno. AN joj je javio koliko je uplaćeno i koliko je to iznos i količina robe da bi ona tu robu i mogla otpremiti i fakturirati. Taj posao je trajao mjesecima i u početku je sve bilo uredu no pred kraj informacije nije dobivala. Iskazuje da nije fakturirala vezano za isporuku u prosincu što je plaćeno i koliko robe treba otpremiti, budući joj nije javljeno što je plaćeno i koliko robe treba otpremiti. Na daljnji upit u kojem roku se roba morala fakturirati, ista iskazuje ovisi o ugovoru jer je svaki partner kupac imao drugačiju valutu plaćanja. Neki su bili unutar mjeseca, no neki su bili unutar godine, sve ovisi o ugovoru pa se moglo i fakturirati i sljedeće godine ako je tako upisan rok u ugovoru, kada se fakturira. Na daljnji upit u prosincu 2019. isporuka suncokreta za žitne terminale Ameropa d.o.o., ista iskazuje da tu robu nije isporučila jer nije imala ugovor za to, moguće da je njen nadređeni bez obavijesti njoj isporučio robu. Na daljnji upit na kojoj adresi je živjela u siječnju 2020., ista iskazuje na istoj na kojoj živi i sada u [adresa]. Na daljnji upit kada joj je ukinuta šifra za mail ([adresa elektroničke pošte]), ista iskazuje da ne zna ali kada je došla raditi 21. siječnja 2020. je to primijetila. Na daljnji upit da li je nekoga upozorila da je obrisala podatke, ista iskazuje da je obrisala samo one tablice koje je radila za sebe zbog toga nije nikoga obavijestila. Iste je uvrstila u tablice u bilježnici koju je kasnije ostavila kolegici u firmi. Na daljnji upit tko je jedini mogao obrisati podatke sa zajedničkog diska, ista iskazuje kolega NN. Na daljnji upit za pristup zajedničkom disku koje je bilo njeno korisničko ime, ista iskazuje da se ne sjeća. Na daljnji upit na koji je USB spremala podatke, je li to bilo na službeni ili privatni USB, ista iskazuje na privatni USB. Na daljnji upit koliko dugo je nezaposlena, ista iskazuje prošlo je dvije godine, odnosno blizance je rodila 27. listopada 2021.

10. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica kod tuženika u radnom odnosu od 01. srpnja 2013. a od 30. prosinca 2014. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu logističara, a aneksom broj 5 ugovora o radu od 30. travnja 2019. tužiteljica obavlja poslove na radnom mjestu specijaliste za logistiku i podršku, prodaju. Pisanim upozorenjem na obvezu iz radnog odnosa od 20. siječnja 2020. tužiteljica je upozorena od strane tuženika na obveze iz radnog odnosa u kojem se navodi da ista nije uskladila stanje i promete na internim i eksternim skladištima za robu za koju je zadužena za razdoblje dulje od godinu dana na što je bila upozorena od strane direktora i izravno nadređene osobe kako bi se provođenje redovne godišnje inventure moglo privesti kraju, a što ista nije učinila nego je poslodavca o tome izvijestila tek dva radna dana prije službenog zatvaranja poslovnih knjiga za 2019. godinu kada je gotovo nemoguće nadoknaditi propušteno i završiti posao na vrijeme, te da nije u prosincu 2019. godine fakturirala 445 tona suncokreta za Žitne terminale - Ameropa d.o.o. za što je poslodavac saznao u siječnju 2020., odnosno nakon zatvaranja poslovnih knjiga za 2019., te je fakturiranje moralo biti obavljeno naknadno u siječnju 2020. od strane drugih radnika, kao i da u listopadu 2019. nije izvršila prebacivanje 400 tona soje iz otkupa sa skladišta u Bijelom Brdu koja je bila prevezana u Vupik d.d. Vukovar u istom mjesecu kada je izvršen prijevoz robe, a zbog njezinog propusta ista roba je prebačena tek u prosincu 2019. Također je navedeno da je u dužem vremenskom periodu konstantno kasnila sa izradom dokumentacije, prilikom zaprimanja robe i sa otpremom fakture kupcima, te je učestalo radila greške prilikom fakturiranja (Jata Emona d.o.o. fakturirana valuta od sedam dana iako je prema ugovoru trideset dana). U upozorenju se navodi da opisano ponašanje tužiteljice predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa, jer unatoč upozorenjima od strane nadređenih osoba nije odradila posao za koji je bila zadužena, niti je poslodavca na bilo koji način pravovremeno izvijestila o bilo kojem opravdanom razlogu zbog kojeg taj posao ne bi mogao biti pravovremeno izvršen. Tužiteljica se upozorava da će joj u slučaju bilo kakve daljnje povrede obveze iz radnog odnosa nesavjesnog ili neprofesionalnog obavljanja radnih zadataka, pristupa prema poslu, nadređenim ili radnim kolegama, ne postupanja prema pismenim odlukama ili usmenim nalozima poslodavca, ugovor o radu biti otkazan otkazom zbog skrivljenog ponašanja radnika.

11. Među strankama je nesporno da je tužiteljici odlukom od 04. veljače 2020. otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja kao i da je tužiteljica po punomoćniku podnijela zahtjev tuženiku za zaštitu prava dana 13. veljače 2020., te da je tuženik po punomoćniku očitujući se o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice podneskom od 02. ožujka 2020. zahtjev za zaštitu prava odbio kao neosnovan. Također je nesporno, a što proizlazi iz obračuna neisplaćenih plaća kroz naknadu plaće da je tužiteljica ostvarivala plaću u iznosu od 11.950,00 kuna / 1.884,23 eura u periodu od veljače 2020. do listopada 2021., osim u veljači 2020. i listopadu 2021. kada je ostvarivala plaću u iznosu 1.624,35 eura.

12. Odredbom članka 119. stavak 1. Zakona o radu (NN broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR) propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12.1. Upozorenje na obveze iz radnog odnosa poslodavac je donio točno neutvrđenog dana budući da na upozorenju (list 40 spisa) stoji datum 3. siječnja 2020. i 20. siječnja 2020. tužiteljica nije primila, a što proizlazi iz preslike pokušaja dostave (list 42 do 44 spisa). Sa preslike koverte (list 42 spisa) vidljivo je da je upozorenje poslano na adresu [adresa], ali se ne vidi točno na koji kućni broj odnosno vidljiv je broj 1 i nečitljivo slovo.

12.2. Upozorenje radniku trebalo bi sadržavati opis ponašanja ili rada radnika koje predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa tj. konkretnih radnji i postupaka kojima su povrijeđene obveze iz radnog odnosa, opis ponašanja koje i kako poslodavac u budućnosti očekuje od radnika te sankciju za radnika ako u budućnosti ne promijeni svoj odnos prema radnim obvezama odnosno ukazivanje na mogućnost otkaza ugovora o radu. Upozorenje ima i dokumentacijsku funkciju pa u njemu treba jasno navesti i činjenično opisati od čega se sastoji kršenje obveza iz radnog odnosa tako da upozorenje poslodavca mora biti jasno i precizno.

12.3. Ako radnik bez opravdanog razloga odbija primitak pisanog upozorenja treba uzeti da takvo upozorenje proizvodi pravne učinke i da je poslodavac postupio sukladno odredbi članka 119. stavka 1. ZOR-a. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica nije niti mogla primiti upozorenje, od točno neutvrđenog datuma, sa nečitljivom adresom prebivališta.

12.4. Paušalno navođenje da je tužiteljica ranije usmeno upozoravana nije dovoljno, već je nužno navesti kada i na koji način i navesti točno na što je usmeno upozorena.

12.5. Poslodavac je dužan omogućiti radniku pravo na iznošenje obrane jer u suprotnom poslodavac bi kršio ne samo odredbu članka 119. stavak 2. ZOR-a, već i članke 7. i 8. Konvencije Međunarodne organizacije rada preporuka broj: 158 (članak 7.) i preporuka broj: 166 (članak 8.).

12.6. Za donošenje odluke o otkazu iz članka 115. stavak 1. točka 3. ZOR-a nije dovoljno samo postojanje odnosno dokazivanje postojanja kršenja obveza iz radnog odnosa od strane radnika, nego je kogentnim normalno propisan postupak koji je potrebno provesti prije otkazivanja, a sukladno člancima 115. i 199. ZOR-a. Dakle, poslodavac bi morao uputiti prethodno pisano upozorenje radniku zbog neizvršavanja ili kršenja obveza iz radnog odnosa uz ukazivanje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka tih obveza te omogućiti radniku da nakon toga iznese svoju obranu.

13. Iz odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja (stranica 10 do 13 spisa) vidljivo je da je ista donesena 4. veljače 2020. Ako se uzme u obzir da je upozorenje na obveze iz radnog odnosa doneseno 20. siječnja 2020., a kako je rečeno otkaz ugovora o radu 4. veljače 2020. to je prekratak rok da bi se tužiteljici omogućilo iznošenje obrane.

14. Upozorenje na obveze iz radnog odnosa je procesna pretpostavka da bi se mogla donijeti odluka o otkazu ugovora o radu i to poštivajući zakonom propisani način i proceduru kako se to upozorenje donosi i kako se dostavlja radniku.

14.1. Kako tuženik nije poštivao navedene procesne pretpostavke tako su i Odluka o otkazu ugovora o radu od 4. veljače 2020. kao i odgovor tuženika na Zahtjev za zaštitu prava od 2. ožujka 2020. nezakoniti.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) u vezi s Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u visini 500 bodova odnosno iznos od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 30.6.2020., 8.2.2022., 23.9.2021., 9.5.2022., 14.6.2022., 26.3.2025. , 8.4.2025., 5.5.2025., 25.9.2025. i 17.12.2025. u visini 500 bodova odnosno iznos od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak obrazloženog podneska od 26.5.2020. u visini 500 bodova odnosno iznos od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak sastava Zahtjeva za zaštitu prava u iznosu 50 bodova odnosno iznos od 100,00 eura sukladno Tbr. 30. Tarife, što čini iznos od 12.100,00 eura.

15.1. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška sud je tužiteljicu odbio.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 17. travnja 2026.

Sudac

Saša Rešetar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika