REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-462/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 17. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 068-50-4769615 od 18. ožujka 2008., sklopljenog između tužiteljice BL i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., koja glasi: "NAKNADA 0,25% (nula zarez dvadesetpet posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 316,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 24. siječnja 2026. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj je navela da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 068-50-4769615 od 18. ožujka 2008. prema kojem joj je tuženik kao kreditor odobrio kredit u iznosu od 122.075,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Nadalje je navela da je odredbom čl. 3. navedenog Ugovora tuženik obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,25% od iznosa kredita, te da joj je ista i naplaćena prilikom isplate kredita. Isto tako tužiteljica je navela da o samoj ugovornoj odredbi i visini naknade za obradu zahtjeva ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tužiteljici tuženik prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva tj. od čega se isti sastoji, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva, niti zašto baš u naplaćenom iznosu. Tužiteljica je još navela da sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe, s obzirom na to da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Također je navela da ona nije mogla utjecati na sadržaj sporne odredbe koja je u konačnici prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice. Dodala je i da je tuženik tužiteljici odobrio jedan iznos kredita, a da joj je faktički isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši je za navedenu ulaznu naknadu. Povrh toga, tužiteljica je navela da nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužiteljici zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako joj je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Stoga tužiteljica smatra da je na taj način tuženik prouzrokovao neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, umjesto da je naknadu ukalkulirao u ugovorenu redovnu, nominalnu kamatu koju tužiteljica već plaća kao cijenu kredita.
2. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 068-50-4769615 od 18. ožujka 2008. sklopljenog između tužiteljice BL i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., koja glasi: "NAKNADA 0,25% (nula zarez dvadesetpet posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.", uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
3. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana, iako je uredno pozvan rješenjem od 29. siječnja 2026.
4. Kako su tuženiku tužba i rješenje kojim je pozvan podnijeti odgovor na tužbu uredno dostavljeni 4. veljače 2026., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I. izreke ove presude zbog ogluhe.
5. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sukladno vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).
6. Tužiteljici je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u iznosu od 250,00 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe od 24. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), te trošak PDV- a na istu radnje (25%) u iznosu od 50,00 EUR. Nadalje, tužiteljica je u obvezi platiti sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR, međutim kako je ista s osnove troškova sudskih pristojbi potraživala manji iznos od ukupno 66,36 EUR, tako joj je s osnove troškova sudskih pristojbi priznat navedeni zatraženi iznos od 66,36 EUR. Stoga su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupno zatraženom iznosu od 316,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 17. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).
7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke ove presude zbog ogluhe.
Zagreb, 17. travnja 2026.
Sutkinja
Brankica Bobšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
Dna:
- tužiteljici po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR.
- tuženiku
