REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3305/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AĐK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, Gospodska 28, protiv tuženika, Hrvatske poštanske banke d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u članku 2.1. Ugovora o kreditu broj 203133 od 09.02.2007. koji su sklopili tužitelj AĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i prednik tuženika VOLKSBANK d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, pa članak 2.1. Ugovora o kreditu br. 203133 od 09.02.2007. u tom dijelu ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB 87939104217 s osnove neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o promjenama kamatnih stopa jednostranim odlukama tuženika isplatiti tužitelju AĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 361,70 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 3,47 eura od 3.5.2008. do isplate,

- na iznos od 3,37 eura od 27.5.2008. do isplate,

- na iznos od 3,34 eura od 3.6.2008. do isplate,

- na iznos od 3,39 eura od 3.7.2008. do isplate,

- na iznos od 3,31 eura od 3.9.2008. do isplate,

- na iznos od 3,32 eura od 3.10.2008. do isplate,

- na iznos od 3,37 eura od 25.10.2008. do isplate,

- na iznos od 3,66 eura od 4.11.2008. do isplate,

- na iznos od 3,45 eura od 3.12.2008. do isplate,

- na iznos od 5,73 eura od 3.1.2009. do isplate,

- na iznos od 5,79 eura od 3.2.2009. do isplate,

- na iznos od 5,81 eura od 3.3.2009. do isplate,

- na iznos od 5,75 eura od 5.5.2009. do isplate,

- na iznos od 5,74 eura od 3.6.2009. do isplate,

- na iznos od 5,65 eura od 3.7.2009. do isplate,

- na iznos od 5,57 eura od 4.8.2009. do isplate,

- na iznos od 5,59 eura od 3.9.2009. do isplate,

- na iznos od 5,66 eura od 27.9.2009. do isplate,

- na iznos od 7,46 eura od 3.10.2009. do isplate,

- na iznos od 7,41 eura od 12.11.2009. do isplate,

- na iznos od 7,51 eura od 3.12.2009. do isplate,

- na iznos od 7,61 eura od 5.1.2010. do isplate,

- na iznos od 7,72 eura od 3.2.2010. do isplate,

- na iznos od 7,69 eura od 3.4.2010. do isplate,

- na iznos od 7,86 eura od 4.5.2010. do isplate,

- na iznos od 7,82 eura od 3.6.2010. do isplate,

- na iznos od 7,90 eura od 8.6.2010. do isplate,

- na iznos od 8,40 eura od 3.7.2010. do isplate,

- na iznos od 8,29 eura od 17.8.2010. do isplate,

- na iznos od 8,71 eura od 3.9.2010. do isplate,

- na iznos od 8,48 eura od 5.10.2010. do isplate,

- na iznos od 8,32 eura od 3.11.2010. do isplate,

- na iznos od 8,82 eura od 3.12.2010. do isplate,

- na iznos od 9,14 eura od 4.1.2011. do isplate,

- na iznos od 8,91 eura od 3.2.2011. do isplate,

- na iznos od 8,94 eura od 2.3.2011. do isplate,

- na iznos od 8,78 eura od 3.5.2011. do isplate,

- na iznos od 8,83 eura od 2.6.2011. do isplate,

- na iznos od 9,39 eura od 14.6.2011. do isplate,

- na iznos od 9,46 eura od 2.8.2011. do isplate,

- na iznos od 10,08 eura od 2.9.2011. do isplate,

- na iznos od 9,85 eura od 17.9.2011. do isplate,

- na iznos od 9,51 eura od 3.11.2011. do isplate,

- na iznos od 9,50 eura od 2.12.2011. do isplate,

- na iznos od 9,46 eura od 8.12.2011. do isplate,

- na iznos od 9,59 eura od 2.2.2012. do isplate,

- na iznos od 38,29 eura od 3.2.2012. do isplate,

po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1., čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu br. 203133 od 09.02.2007. koji su sklopili tužitelj, AĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i prednik tuženika VOLKSBANK d.d. kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217 s osnove neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti tužitelju AĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.479,15 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 0,61 eura od 2.3.2007. do isplate,

- na iznos od 0,16 eura od 3.4.2007. do isplate,

- na iznos od 1,38 eura od 19.3.2008. do isplate,

- na iznos od 4,07 eura od 3.5.2008. do isplate,

- na iznos od 14,95 eura od 4.11.2008. do isplate,

- na iznos od 2,63 eura od 3.12.2008. do isplate,

- na iznos od 16,31 eura od 3.1.2009. do isplate,

- na iznos od 18,16 eura od 3.2.2009. do isplate,

- na iznos od 19,10 eura od 3.3.2009. do isplate,

- na iznos od 16,88 eura od 5.5.2009. do isplate,

- na iznos od 16,56 eura od 3.6.2009. do isplate,

- na iznos od 13,07 eura od 3.7.2009. do isplate,

- na iznos od 10,01 eura od 4.8.2009. do isplate,

- na iznos od 11,08 eura od 3.9.2009. do isplate,

- na iznos od 13,35 eura od 27.9.2009. do isplate,

- na iznos od 12,05 eura od 3.10.2009. do isplate,

- na iznos od 10,79 eura od 12.11.2009. do isplate,

- na iznos od 13,69 eura od 3.12.2009. do isplate,

- na iznos od 16,44 eura od 5.1.2010. do isplate,

- na iznos od 19,33 eura od 3.2.2010. do isplate,

- na iznos od 18,57 eura od 3.4.2010. do isplate,

- na iznos od 23,44 eura od 4.5.2010. do isplate,

- na iznos od 22,19 eura od 3.6.2010. do isplate,

- na iznos od 24,64 eura od 8.6.2010. do isplate,

- na iznos od 38,43 eura od 3.7.2010. do isplate,

- na iznos od 35,29 eura od 17.8.2010. do isplate,

- na iznos od 47,07 eura od 3.9.2010. do isplate,

- na iznos od 40,86 eura od 5.10.2010. do isplate,

- na iznos od 36,19 eura od 3.11.2010. do isplate,

- na iznos od 50,39 eura od 3.12.2010. do isplate,

- na iznos od 59,18 eura od 4.1.2011. do isplate,

- na iznos od 52,81 eura od 3.2.2011. do isplate,

- na iznos od 53,74 eura od 2.3.2011. do isplate,

- na iznos od 49,17 eura od 3.5.2011. do isplate,

- na iznos od 50,58 eura od 2.6.2011. do isplate,

- na iznos od 66,13 eura od 14.6.2011. do isplate,

- na iznos od 68,32 eura od 2.8.2011. do isplate,

- na iznos od 85,53 eura od 2.9.2011. do isplate,

- na iznos od 79,28 eura od 17.9.2011. do isplate,

- na iznos od 69,55 eura od 3.11.2011. do isplate,

- na iznos od 69,29 eura od 2.12.2011. do isplate,

- na iznos od 68,23 eura od 8.12.2011. do isplate,

- na iznos od 71,76 eura od 2.2.2012. do isplate,

- na iznos od 67,89 eura od 3.2.2012. do isplate,

po stopi koja je za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217 da nadoknadi tužitelju, AĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 1.739,99 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1. U tužbi od 26. svibnja 2023. tužitelj navodi kako je 9. veljače 2007. sa prednikom tuženika sklopio ugovor o kreditu br. 203133 na iznos od 17.272,00 CHF. Navedeni kredit isplaćen je tužitelju 12. veljače 2007., a kredit je sklopljen za kupnju vozila za osobne potrebe tužitelja kao potrošača. Ugovorom o kreditu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 17.272,00 CHF obračunate prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Tužitelj se obavezao isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama vratiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja. Prvi anuitet je ugovoren u iznosu od 326,74 CHF. U trenutku isplate kredita dana 12.02.2007. tečaj CHF prema srednjem tečaju HNB-a za devize u odnosu na kunu iznosio je 4,539979 kn za 1 CHF, predmetni kredit tužitelj je cijelosti isplatio dana 01.02.2012.. Tužitelj nadalje navodi kako je za vrijeme trajanja ugovora tuženik samovoljno mijenjao visinu kamatne stope, pri čemu je ugovorena visina redovne kamatne stope iznosila 5,10%, a posljednja 7,40% zbog čega je i mjesečni anuitet bio veći. Tužitelj se vezano za ništetenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi poziva na presudu Trgovačkog suda br. P-1401/12, a koja je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 a kojom je utvrđeno da su Banke, a ovdje tuženik u razdoblju od 01.06.2004. godine do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditu koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna. Presuda Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 potvrđena je presudom Vrhovnog suda RH. Vezano za ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od dana 14.06.2018. kojom je odbijena žalba i ovdje tuženika (povodom kolektivne tužbe), te je utvrđeno kako je ovdje tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljenoj na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženi postupili protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Protiv navedene odluke poslovne banke, pa i tuženik, su uložili reviziju, te je Vrhovni sud RH u predmetu Rev-221/2018 donio presudu i rješenje kojom se revizije tuženika, a kojima je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno čl. 81.

82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da su ništetene odredbe čl. 1., 4. i 8. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule; naložiti tuženiku isplata iznosa od 1.554,35 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose; utvrditi ništetnim odredbe čl. 2.1. Ugovora u dijelu kojim je određena promjenjivost redovne kamatne stope, naložiti tuženiku isplata iznosa od 335,46 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (po osnovi nepoštene odredbe o promjenama kamatnih stopa), te naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 29. prosinca 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način da predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 2.1. Ugovora (kao u točki I. izreke), naložiti tuženiku isplata iznosa od 361,70 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (kao u točki II. izreke), utvrditi ništetnim dijelovi odredbi čl. 1. 4. i 8. Ugovora o kreditu (kao u točki III. izreke), naložiti tuženiku isplata iznosa od 1.479,15 EURA sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (kao u točki IV. izreke) te tuženiku naložiti isplata troška parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik iako mu je uredno dostavljena tužba, te je pozvan na podnošenje odgovora na tužbu to nije ikada učinio, niti je osporio tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 203133 (list 18- 31. spisa), otplatnu tablicu po kreditu (list 32-33 spisa), plan otplate u jednakim anuitetima (list 44-45 spisa), karticu prometa po kreditu 203133 (list 46-42 spisa), saslušana tužiteljica, te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještu AĐ iz tvrtke DAFIN d.o.o. (list 63-72 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi ništetnost dijelova odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i to dijelovi odredbi čl. 1., 2.1., 4. i 8. Ugovora, te da sud naloži tuženiku da isplati preplaćene iznose na ime rasta tečaja u iznosu od 1.479,15 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose i iznos od 361,70 EURA sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose s osnova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i da tužitelju nadoknadi trošak postupka sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 203133, sud je utvrdio da su tužitelj i prednik tuženika 9. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu br.203133 koji je solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba pod brojem OU-202/2007 kojim Ugovorom se tuženik obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.272,00 švicarskih franaka (CHF) po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a tužitelj se obvezao da će kredit otplatiti u 60 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća zajedno sa kamatom po stopi od 5,10% godišnje koja je promjenjiva sukladno s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Nadalje tijekom postupka nije sporno da je prednik tuženika Nova hrvatska banka d.d. pripojena društvu Hrvatska poštanska banka d.d. te je sud u tom smislu 27. listopada 2023. donio rješenje kojim je utvrđen prekid postupka, pozvan je pravni slijednik Hrvatska poštanska banka d.d. da preuzme postupak, te je postupak nastavljen u odnosu na pravnog slijednika (list 15-16 spisa).

7. Prvenstveno je potrebno istaknuti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice to se ukazalo nepotrebnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Međutim, u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora

10. U tom smislu sud je saslušao tužiteljicu koja je iskazala da je predmetni kredit podigla za kupnju osobnog automobila kojeg ima i danas. Tužiteljica je iskazala da je bila zaposlena te da nema obrt niti firmu. Iz auto kuće su je poslali u Volksbanku radi podizanja kredita, jedan dio je dala u gotovini, a za drugi dio joj je trebao kredit kojeg je otplatila u roku od 5 godina. Ugovor je pročitala, ali joj nitko nije objašnjavao detalje vezane za kamatnu stopu niti valutnu klauzulu. U početku je rata kredita bila normalna, da bi se kasnije povećala za 700-800,00 kn zadnjih godinu dana. Tužiteljica je navela da je dobila otplatni plan, te da nije bilo nikakve mogućnosti podizanja kredita u nekoj drugoj valuti jer joj je rečeno da je to najsigurnija valuta. Također, tužiteljica je iskazala da joj ništa nije detaljno objašnjavao niti javni bilježnik, a u banci ju nisu upozoravali na nikakve rizike sklapanja ugovora u švicarskim francima.

11. S obzirom da tuženik nije predložio nikakve daljnje dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, a pored prihvaćenog iskaza tužiteljice, čiji iskaz sud prihvaća kao neposredno uvjerljiv i iskren, te u suglasju s ostalim dokazima, sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF.

12. U odnosu na svojstvo potrošača tužiteljice treba istaknuti kako je čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09. dalje: ZZP/07) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetnim Ugovorom o kreditu s pravnim prednikom tuženika kao namjena kredita je navedena kupnja vozila, dok iz sadržaja Ugovora o kreditu, koji je tužiteljica zaključila kao fizička osoba, ne proizlazi bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, poslovne svrhe i sl., niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, slijedom čega se pretpostavlja se da se radi o potošačkom ugovoru. Vezano za status potrošača, potrebno je uputiti na iskaz tužiteljice, kojeg sud prihvaća kao uvjerljiv, iskren i životan, te u suglasnosti s dokumentacijom koja prileži spisu, a iz kojeg u bitnome proizlazi da joj je predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila kojeg je koristila za osobne svrhe, da u trenutku sklapanja ugovora nije imala registriran obrt ili trgovačko društvo, te je bila zaposlena.

13. Obzirom je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriteriji svrhe za koju je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu (objektivni kriteriji), dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi svrha kupnje vozila bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetno vozilo koristilo za obavljanje djelatnosti, dok tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužiteljice, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a tužiteljica potrošač. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnost da je tužiteljica, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018. od 26. svibnja 2020.), što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

14. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 9. veljače 2007. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3., čl. 4., čl. 269, čl.272. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) te čl.502.a i c ZPP-a.

15. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da su ništetni dijelovi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamata stopa i valutna klauzula vezana uz CHF i odlučio kao u točki I. i III. izreke.

16. Radi utvrđivanja visine potraživanja, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po AĐ, stalnom sudskom vještaku u društvu DARFIN d.o.o..

17. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika između anuiteta prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope iznosi 361,70 EUR, pri čemu su pojedini iznosu prikazani u Tabeli 1., list 70 spisa, posljednji stupac, dok ukupna razlika između anuiteta prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 1.479,15 EUR (pri čemu su pojedini iznosi prikazani u Tabeli 2., list 71 spisa, posljednji stupac.

18. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenja sudskog vještaka, kao stručan i objektivan jer izneseni zaključci proizlaze iz izračuna koji su jasni, pregledni i utemeljeni na dostavljenoj dokumentaciji te je upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe s osnove valutne klauzule pretplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 1.479,15 eura, a s osnove promjenjive kamatne stope361,70 EUR pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja navedeni u Tabelama 1. i 2, list 70-71 spisa.

19. Prema odredbi čl. 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju na svaki preplaćeni mjesečni iznos pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, budući je tuženik nesavjesni stjecatelj u trenutku plaćanja anuiteta.

20. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje se sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022). te od 30. prosinca 2023. pa nadalje sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. te čl. 155. ZPP-a. Također, pri donošenju odluke o troškovima postupka sud je kao vrijednost predmeta spora uzeo u obzir dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu (1.840,85 EUR) kako je to i tužitelj naveo u tužbi i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT).

25. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 29. prosinca 2025. u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za pristup ročištima 6. svibnja 2025., 30. lipnja 2025. i 12. ožujka 2026. svaki u vrijednosti 100 bodova (Tbr.9/1. OT), za pristup ročištu za objavu presude u vrijednosti 50 bodova (Tbr.9/3. OT) odnosno sveukupno 550 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 1.375,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu do 331,81 EUR odnosno sveukupno 1.739,99 EUR. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

Zagreb, 17. travnja 2026..

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku

3. spis