Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1127/2020-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika ad.1. TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Kvartuč, odvjetnik u Zadru i tuženika ad.2. MĆA, kojeg zastupa privremeni zastupnik Šime Lukačić, odvjetnik u [adresa], radi ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice EĆ, odvjetničke vježbenice kod Ante Bogdanća, odvjetnika u Biogradu na Moru i zamjenice punomoćnika tuženika ad.1. IĆ, odvjetničke vježbenice kod Jurice Kvartuča, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetan i da ne proizvodi nikakve pravne učinke darovni ugovor sklopljen između darovatelja MĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao tuženika ad.2., i daroprimatelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao tuženika ad.1., sklopljen dana 29. srpnja 2016. ovjerenog kod javnog bilježnika Emila Brkića dana 29. srpnja 2016. pod brojem OV-7524/2016.

II. Utvrđuje se da tuženik ad.2. MĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nije stekao pravo vlasništva na 1/8 dijela čestice oznake kat. čest. [katastarska čestica] ukupne površine 1073 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, bazen i dvorište.

III. Nalaže se uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja brisanje tuženika ad.1. TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnika nekretnine iz točke II. i upisom prava vlasništva na ime tuženika ad.2. MĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

II. Nalaže se tužiteljici MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ad.1. TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.562,50 EUR ( dvijetisućepetstošezdesetdva eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko visine dosuđenog, odbija zahtjev prvotuženika za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 14. srpnja 2020. navodi da je tuženik ad.2. MĆA **.**.2016. darovao tuženiku ad.1. TĆ dio čestice 1143/3 površine 1073 m[2] , u narav kuća, bazen i dvorište i to za 1/8 dijela. Navodi da je tužiteljica ujedno majka tuženika ad.2. i da joj je poznato da je njen sin lišen poslovne sposobnosti u pogledu raspolaganja imovinom te da mu je imenovan skrbnik u osobi PĆ. Tuženik ad.2. da je darovao dio nekretnine tuženiku ad.1. u vrijeme poslovne nesposobnosti, pa da time drugotuženik nije mogao brinuti za vlastite interese i sklopiti pravovaljani darovni ugovor, pa da se im smatrati sporni darovni ugovor ništetnim. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti spornog ugovora o darovanju.

1.1. Podneskom od 15. srpnja 2020. ( list spisa 17-20) tužitelj je istaknuo novi tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da drugotuženik nije stekao pravo vlasništva na 1/8 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te tužbeni zahtjev kojim zahtjeva uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja brisanje prvotuženika TĆ, kao vlasnika ove nekretnine i upisom prava vlasništva na ime drugotuženika MĆA.

2. Tuženik ad.1. TĆ (dalje u tekstu: prvotuženik) se u odgovoru na tužbu od 29. srpnja 2020. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da uz tužbu ne prileži niti jedan dokaz koji bi išao u korist navodima tužiteljice iz tužbe. Ističe da je prvotuženik upisan u zemljišnu knjigu još 3. kolovoza 2016., a što proizlazi iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu. Nadalje, ističe da se tužiteljica neosnovano poziva na ništetnost, ističući da je drugotuženiku ograničena poslovna sposobnost nekakvim rješenjem, o čemu prvotuženik nema nikakvih saznanja pa se postavlja pitanje istinitosti navoda u tom smjeru. Nadalje navodi da je drugotuženik svjesno darovao suvlasnički udio predmetne nekretnine svojem ocu, ovdje prvotuženiku, bez postojanja bilo kakvog razloga koji bi rezultirao ništetnošću predmetnog ugovora o darovanju. Ističe da tužiteljica, sve i da je drugotuženiku oduzeta poslovna sposobnost, mogla pozivati eventualno na pobojnost ugovora, ističući pritom da je rok za isticanje pobojnosti istekao 30. srpnja 2019. pa ističe prigovor zastare. Tuženik je prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora od strane tužiteljice navodeći kako se radi o 1/8 dijela kuće s bazenom, ukupne površine 1073m[2] te se predlaže utvrditi stvarnu vrijednost predmeta spora. Zaključno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U skladu s odredbom članka 84. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91. 91/92,, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP) tuženiku ad.2. MĆA (u daljnjem tekstu: drugotuženik) koji je odsutan i nepoznata boravišta rješenjem suda od 15. siječnja 2024. (list spisa 144-146) postavljen privremeni zastupnik u osobi Šime Lukačića, odvjetnika u [adresa], koji se u odgovoru na tužbu od 16. siječnja 2024. usprotivio tužbi i tužbenim zahtjevima, kao neosnovanima. Uz tužbu da ne prileži niti jedan dokaz koji bi opravdavao navode iz tužbe. Prije svega u spisu da ne prileži dokaz da je drugotuženik u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora bio poslovno nesposoban. Nadalje, ističe kako ni tužbeni zahtjev nije pravilno postavljen te kako su rokovi za pobijanje predmetnog ugovora istekli pa je jasno da je tužbeni zahtjev pod I. u cijelosti neosnovan. Tužbeni zahtjev pod II. da je u cijelosti nedokazan i uopće neobrazložen u povjesnici tužbe, a osim toga u koliziji je s tužbenim zahtjevom pod III. Zbog svega naprijed navedenog neosnovan je i tužbeni zahtjev pod III. Predlaže sudu odbiti sve tužbene zahtjeve kao neosnovane.

4. Budući da je prvotuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko naznačenoj, sud je raspravnim rješenjem od 11. ožujka 2026. (list spisa 222-225) odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 1.327,23 EUR. U konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev tužiteljice se ne odnosi na novčanu svotu pa bi u smislu članka 40. stavka 2. ZPP vrijednost predmeta spora bila 1.327,23 EUR. Vezano za navode tuženika vezano za vrijednost nekretnine koja je predmet spornoga ugovora o darovanju, po stavu ovog suda nije sama po sebi pretpostavka za provjeru i određivanje vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe iz članka 40. stavak 3. ZPP- a, pa je sud vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 1.327,23 EUR. (Ovakav pravni stav je zauzeo Županijski sud u Zadru, posl.br. Gž-872/22 od 12. rujna 2022. i Županijski sud u Splitu posl. br. Gž-1997/25).

5. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: pisana dokumentacija – ovjeren prijevod s francuskog jezika (list spisa 5-8, 41-55, 69- 100, 108-139), ugovor o darovanju nekretnina zaključenog 29. srpnja 2016. između MĆA, kao darovatelja i TĆ, kao daroprimca, ovjerenog od strane javnog bilježnika Emila Brkića, broj Ov-7523/16 (list spisa 9-11), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 12-16, 25), izveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Darku Laburi, nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka Darka Labure, dr. med., spec. psihijatar, subspecijalist forenzičke psihijatrije od 29. listopada 2025. (list spisa 189-202, 217- 218). Izvršen je uvid u predmet ovog suda R1-249/2022.

5.1. Tijekom postupka nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinje LĆ budući da je tužiteljica odustala od saslušanja ove predložene svjedokinje, a ujedno je odustala od dokaza saslušanjem stranaka.

6. Tijekom postupka tužiteljica je podneskom od 14. srpnja 2021. ( list spisa 58-59) istaknula da je u ovom postupku riječ o utvrđenju ništenosti spornog ugovora, da pravo na isticanje ništetnosti nije ograničeno nikakvim rokom. Stanje drugotuženika te oduzimanje njegove poslovne sposobnosti odlukom Gradskog suda, Mirovnog suda okruga Lausanne u predmetu skrbništvo za zastupanje u upravljanje od dana 28. veljače 2017. da upućuje na mogućnost da je isti u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio nesposoban za rasuđivanje, a postojanje kojeg razloga utječe na valjanost ugovora i na uzrokovanje ništetnosti ugovora o darovanju.

7. Tijekom postupka prvotuženik je podneskom od 2. srpnja 2021. (list spisa 56-57) istaknuo kako osporava valjanost dokumentacije koja je predana od strane tužitelja u vidu Odluke za skrbništvo nad drugotuženikom. Istaknuo je da je predmetni Ugovor o darovanju sklopljen između prvotuženika i drugotuženika u Republici Hrvatskoj u kojoj državi drugotuženiku nije oduzeta poslovna sposobnost. Ističe da iz dostavljene Odluke proizlazi da je drugotuženiku djelomično oduzeta poslovna sposobnost, pa ako se poslovno nesposobna osoba smatra sposobnom ako je zaključila pravni posao s drugom stranom u Republici Hrvatskoj u kojoj državi joj nije oduzeta poslovna sposobnost i u toj državi su nastale obveze iz ugovora onda se tim više smatra poslovno sposobnom ona osoba kojoj je samo djelomično oduzeta poslovna sposobnost (argumentum a fortiori). Ponovno ističe da bi se tužitelj mogao pozvati eventualno na pobojnost ugovora, a nikako ništetnost, a koji rok je istekao 30. srpnja 2019. Ističe da predmetni pravni posao proizvodi pravni učinak i da je kao takav valjan, dok Ugovor koji je zaključila osoba ograničene poslovne nesposobnosti se ne može utvrđivati ništetnim već pobojnim.

8. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim i da ne proizvodi pravne učinke darovni ugovor zaključen između drugotuženika MĆA kao darovatelja i prvotuženika TĆ, kao daroprimca dana 29. srpnja 2016. ovjerenog po javnom bilježniku Emilu Brkiću iz [adresa], broj: Ov-7524/2016, zahtjev usmjerenim na utvrđenje da drugotuženik nije stekao pravo vlasništva nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1/8 dijela te zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prvotuženika kao vlasnika navedene nekretnine i upisom prava vlasništva na ime drugotuženika.

10. Među strankama nije sporno da je prvotuženik kao daroprimac s drugotuženikom kao darovateljem sklopio ugovor o darovanju dana 29. srpnja 2016. ovjerenog po javnom bilježniku Emilu Brkiću iz [adresa], broj: Ov-7524/2016.

11. Među strankama je sporno je li drugotuženik u vrijeme zaključenja spornog ugovora o darovanju bio poslovno sposoban, je li u vrijeme zaključenja spornog ugovora bio u mogućnosti shvatiti značenje njegovog sklapanja.

12. Uvidom u ugovor o darovanju nekretnina zaključen između drugotuženika MĆA kao darovatelja i prvotuženika TĆ kao daroprimca dana 29. srpnja 2016. ovjerenog po javnom bilježniku Emilu Brkiću iz [adresa], broj: Ov-7524/2016, razvidno je da drugotuženik kao darovatelj daruje prvotuženiku kao daroprimcu dio nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1073 m2, u naravi kuća, bazen i dvorište za 1/8 dijela.

13. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani kao suvlasnici MĆ za 1/2 dijela, MĆ za 3/8 dijela i TĆ za 1/8 dijela. Uvidom u povijesni prikaz zk. uloška [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] ( list spisa 14-16) proizlazi da je na navedenoj nekretnini egzistirao upis tužiteljice kao vlasnice za cijelo, zatim na temelju Darovnog ugovora od 24. srpnja 2012., uknjižuje se pravo suvlasništva ½ dijela sa MĆ u korist: TĆA za 1/8 dijela, ĆĆ TĆA za 1/8 dijela, MĆA za 1/8 dijela, mlt. ĐĆ MĆA za 1/8 dijela. Pod brojem Z-348/2016, na temelju ugovora o darovanju ovjerenog 17. studenog 2015. izvršena je uknjižba prava vlasništva u korist 3/8 dijela, dok je pod brojem Z- 15902/2016 od 3. kolovoza 2016. na 1/8 dijela zk. suvlasnika MĆA za izvršena uknjižba prava vlasništva u korist TĆ na temelju spornog ugovora o darovanju.

14. Iz nalaza i mišljenja Stalnog sudskog vještaka Darka Labure, dr. med., spec. psihijatar, subspecijalist forenzičke psihijatrije od 29. listopada 2025. (list spisa 189- 202) proizlazi da je drugotuženik bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o darovanju i da je mogao shvatiti značenje zaključivanja predmetnog pravnog posla. U vremenu zaključenja ugovora da je drugotuženik imao ovisnost o alkoholu bez kognitivnog oštećenja i bez komplikacija, emocionalno nestabilno stanje i anksiozno-depresivni simptom. Nadalje se u svom nalazu referira i na liječničko izvješće koje je sastavljeno 22. lipnja 2016., a koji je najbliže od liječničkih nalaza u vremenu zaključenja ugovora (29. srpnja 2016.), da dr. DĆ navodi da je navedeni tijekom sastanka bio u dobrom općem stanju. Vještak se nadalje poziva na medicinsko vještačenje sastavljeno 9. veljače 2017. od dr. RĆ i CĆ koji su dali mišljenje o sposobnosti stranke u vođenju svojih administrativnih i financijskih poslova, kao i troškova života te da je u mogućnosti donijeti odluke koje su bitne za njegovo zdravlje. Također da su dali mišljenje da ambulantni nadzor koji prihvaća stranka je dovoljan za potrebe stranke. Skrbništvo za zastupanje i upravljanje drugotuženika, doneseno je Odlukom od 30. ožujka 2017., što je značajno kasnije u odnosu na vrijeme potpisivanja ugovora o darovanju koji je zaključen 29. srpnja 2016., radi toga da to nije primjenjivo da bi se dala ocjena o nesposobnosti za rasuđivanje odnosno o nemogućnosti sklapanja ugovora o darovanju iz razloga reduciranja poslovne sposobnosti.

14.1. Prvotuženik nije imao primjedbi na izrađeni nalaz i mišljenje. S druge strane tužiteljica je podneskom od 21. studenog 2025. iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u bitnom osporavajući utvrđenje vještaka da bi drugotuženik bio potpuno poslovno sposoban u inkriminirano vrijeme navodeći da priložena cjelokupna liječnička dokumentacija drugotuženika ukazuje da bi se kod istog od listopada 2015. razvila depresija nakon koje naknadno nastaju i teže zdravstvene psihičke posljedice. Predlaže provesti novo vještačenje s drugim sudskim vještakom iz područja psihijatrije.

14.2. Stalni sudski vještak dr. Darko Labura je u pisanoj dopuni od 31. prosinca 2025. (list spisa 217-218) naveo kako ostaje u cijelosti kod izrađenog nalaza i mišljenja. Ustraje pri utvrđenju da je drugotuženik bio sposoban za rasuđivanje u trenutku predmetnog ugovora o darovanju i da je mogao shvatiti značenje zaključivanja predmetnog pravnog posla.

14.3. S obzirom na iznijete primjedbe na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Labure isti je pozvan na ročište za glavnu raspravu održanom 11. ožujka 2026. na kojem ročištu se stalni sudski vještak detaljno očitovao na iznijete primjedbe i po stavu ovog suda iste argumentirao otklonio pa je tako naveo da je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio dostupnu medicinsku dokumentaciju koja je priložena u spisu u kojoj izostaju šifriranja klasifikacije mentalnih poremećaja i bolesti prema važećim propisima, a to je MKB 10 za područje Hrvatske odnosno DSM-5 za područje van Hrvatske. Naveo je da iz dostupne medicinske dokumentacije uočava da su liječnici koristili termin "teški alkoholizam" koji jednostavno ne postoji u klasifikaciji alkoholizma i komplikacija alkoholizma. To je žargonski termin, s obzirom da je riječ o prijevodu dokumentacije, da ne može sa sigurnošću tvrditi da je to termin korišten od samih liječnika ili je riječ o krivom prijevodu teksta na hrvatski jezik. Iz medicinske dokumentacije, da je vještačenjem utvrđeno da drugotuženik nema kognitivno oštećenje, a to bi, da ima kognitivno oštećenje bila prepreka u sposobnosti rasuđivanja vladanja postupcima pa u konkretnom slučaju i potpisivanja darovnog ugovora. Što se tiče tjeskobnog stanja, anksiozno-depresivnog sindroma i emocionalne labilnosti, vještak ističe da to nisu stanja radi kojih bi se mogao donijeti zaključak o nesposobnosti za zaključivanje i pisanje ugovora. Naveo je da je uzeo u obzir i dokumentaciju u kojoj se navodi da je OĆ saslušan na sudu 26. srpnja 2016., što je bilo tri dana prije potpisivanja darovnoga ugovora gdje on navodi da se njegova situacija poboljšala od početka 2016., da uzima lijekove za regulaciju raspoloženja, a koji mu odgovaraju i na koncu on navodi da mu nije bila potrebna pomoć u vođenju poslova i da sam plaća račune. Nadalje, vještak je zaključio da je njegovo zdravstveno stanje poboljšano u odnosu na travanj 2016. i ocjene liječnika koji su ga tada pregledavali, a napose i radi izvješća liječnice dr. DĆ koja je tada navela da je MĆA bio u dobrom općem stanju, da je njegov stan uredan, da je kuhinja čista, da je hladnjak pun svježe hrane, tada je govorio o svojoj patnji i svojim teškoćama u ponašanju. Detaljnim odgovorima na postavljena pitanja punomoćnice tužiteljice, vještak je otklonio iznijete primjedbe ističući posebno da stanje emocionalne labilnosti i anksiozno-depresivno stanje ne izaziva stanje sposobnosti za rasuđivanje kao i alkoholizam bez kognitivnog oštećenja, dok se ne može očitovati zašto je OĆ oduzeta poslovna sposobnost jer to je pravo drugo države i nije u njegovoj domeni. Ističe da se iz priložene dokumentacije dade zaključiti da je EĆA, bez obzira na nalaz vještaka oduzeta poslovnost na temelju izjave same majke MĆ i svjedoka. Dok iz dokumentacije jasno proizlazi da su vještaci utvrdili da EĆA nije potrebna zaštitna mjera, pretpostavlja da se ta mjera odnosi na reduciranje poslovne sposobnosti.

14.4. Konačno, tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, koji je sud ocijenio objektivnim i stručnim, izrađenim po pravilima struke na temelju raspoložive dokumentacije u spisu, te konačno sukladno nalogu suda.

15. U konkretnom slučaju, tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe navodi da darovatelj, drugotuženik u vrijeme zaključenja spornog Ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje odnosno poslovno nesposoban, pa se u konkretnom slučaju primjenjuju opće odredbe o ništetnosti ugovora.

16. Odredbom članka 322. stavak. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

17. Odredbom članka 18. stavak 1. ZOO-a propisano je da poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke, dok je odredbom članka 276. stavak 1. ZOO-a propisano da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora, stavkom 2. istog članka je propisano da ograničeno poslovno sposobna osoba može bez odobrenja svoga zakonskog zastupnika sklapati samo one ugovore čije joj je sklapanje zakonom dopušteno, odnosno sve ugovore čije sklapanje odlukom suda o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti nije zabranjeno, a stavkom 3. je propisano da ostali ugovori tih osoba ako su sklopljeni bez odobrenja zakonskog zastupnika pobojni su, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem.

18. Na odlučnu spornu činjenicu sposobnosti za rasuđivanje drugotuženika u vrijeme sklapanja spornog Ugovora izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke dr. Darku Laburi, zatim uvidom u dokumentaciju koju je za potrebe vještačenja dostavila tužiteljica. Za istaknuti da je stalni sudski vještak na jasan, argumentiran i stručan način potvrdio tvrdnje prvotuženika da je drugotuženik u vrijeme zaključenja spornog Ugovora bio sposoban za rasuđivanje i da je mogao shvatiti značenje zaključivanje predmetnog pravnog posla. Primjedbe koje je iznijela tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke su u bitnom usmjerene na tvrdnje tužiteljice da bi dokumentacija priložena za potrebe vještačenja dovodila do drukčijeg zaključka. Međutim, po stavu ovog suda vještak raspolaže stručnim znanjem i iskustvom na temelju kojih upravo rasuđuje dajući svoj nalaz i mišljenje. U svakom slučaju iznijete primjedbe tužiteljice su u cijelosti otklonjene prilikom usmenog iznošenja vještačkog nalaza i mišljenja, a u konačnici na koji niti tužiteljica nije imala primjedbi.

19. Nadalje, tužiteljica je kao razlog ništetnosti spornog ugovora navela da bi drugotuženik bio nesposoban za rasuđivanje pozivajući se na Odluku stranog suda, broj: OC17.013522/CFW/cst, Mirovnog suda Okruga Lausanne od 30. ožujka 2017., čiji ovjereni prijevod prileži na listu spisa 70-84. Iz sadržaja citirane Odluke proizlazi da bi tom stranom sudskom odlukom MĆA određeno skrbništvo za zastupanje i upravljanje po pravu te države te mu je imenovan skrbnik u osobi socijalnog radnika koji u okviru skrbništva za zastupanje zastupa MĆA u odnosima s trećim osobama, naročito po pitanju stanovanja, zdravlja te socijalnim administrativnim i pravnim poslovima, upravlja ušteđevinom i prihodima te poduzima sve pravne radnje vezano za isto.

19.1. Tužiteljica je predložila prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-249/2022 radi priznanja citirane strane sudske Odluke. Sud je pribavio navedeni predmet pokrenut povodom zahtjeva predlagateljice, a ovdje tužiteljice, radi priznanja citirane strane sudske odluke, uvidom u koji predmet je utvrđeno da odluka u tom predmetu povodom prijedloga ovdje tužiteljice, nije donesena. Međutim, po stavu ovog suda za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije nužno prethodno utvrditi je li citirana strana sudska Odluka priznata jer je sporni Ugovor između tuženika kao ugovornih strana zaključen 29. srpnja 2016., dok je naprijed citirana Odluka strane države donesena 30. ožujka 2017., a svojstvo pravomoćnosti je stekla 11. svibnja 2017., dakle nakon sklapanja spornog Ugovora o darovanju. Ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka, ovaj sud zaključuje da drugotuženiku kao ugovornoj strani u vrijeme sklapanja spornog ugovora nije bila oduzeta poslovna sposobnost jer to ne proizlazi iz niti jednog dokaza izvedenog tijekom postupka. Drugotuženik, iako je po utvrđenju stalnog sudskog vještaka bila osoba s određenim zdravstvenim smetnjama u vidu anksiozno-depresivnog sindroma, ovisnosti o alkoholu bez kognitivnog oštećenja i komplikacija, bio je sposoban za rasuđivanje i izražavanje svoje volje u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, kako je to sud prednje obrazložio. Dakle, pored činjenice da spisu ne prileži sudska odluka kojom bi drugotuženiku bila oduzeta poslovna sposobnost u vrijeme sklapanja spornog Ugovora, na temelju rezultata psihijatrijskog vještačenja, ovaj sud zaključuje da je u vrijeme sklapanja ugovora drugotuženik bio i stvarno poslovno sposoban. Slijedom čega, po stavu ovog suda tužiteljica nije dokazala navode iz tužbe da drugotuženik ne bi bio poslovno sposoban za sklapanje spornog ugovora i da bi bio nesposoban za rasuđivanje, pa da bio taj ugovor bio ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. u vezi članka 273. stavak 1. ZOO-a.

19.2. Vezano za navode tuženika da bi razlozi iznijeti od strane tužiteljice upućivali na pobojnost spornog ugovora, za navesti je da tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora ne sadržava u sebi zahtjev za poništenje ugovora ( Sentenca iz odluke VSRH, Rev-1040/07 od 10. siječnja 2008., Rev- 224/07 od 10. listopada 2007, Rev-342/07 od 28. studenog 2007.). U konkretnom slučaju, u okviru postavljenog deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud nije ovlašten raspravljati o eventualnom postojanju razloga pobojnosti jer nije istaknut konstitutvni zahtjev na poništenje.

20. Slijedom svega iznijetog, ovaj sud ne nalazi razloge za utvrđenje ništetnosti spornog ugovora na koje upire tužiteljica, pa je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti spornog ugovora te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Nadalje, što se tiče tužbenog zahtjeva pod točkom II usmjeren na utvrđenje negativne činjenice da drugotuženik nije stekao vlasništvo na 1/8 dijela predmetne nekretnine, za navesti je da tužiteljica u tužbi niti tijekom postupka ne iznosi niti činjenice niti dokaze koji bi opravdavali isticanje ovog tužbenog zahtjeva, a sve imajući u vidu da tužbe na utvrđenje općenito, pa tako i tužba na utvrđenje negativne činjenice, se mogu podnijeti samo kad tužitelj za to ima pravni interes ili je to posebnim propisima predviđeno ( članak 187. stavak 2. ZPP). Tužiteljica nije iznijela niti jednu činjenicu koja bi opravdavala isticanje ovog tužbenog zahtjeva, kraj nesporne činjenice da drugotuženik nije niti upisani zk. vlasnik ( suvlasnik) predmetne nekretnine. Slijedom svega iznijetog, sud ocjenjuje neosnovanim i treći istaknuti tužbeni zahtjev, a koji je ujedno u suprotnosti s tužbenim zahtjevom istaknutim pod točkom II. kako to pravilno upire drugotuženik. Slijedom svega iznijetog, odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

22. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tužiteljica je u obvezi prvotuženiku naknaditi troškove postupka jer u cijelosti uspio u sporu.

22.1. Drugotuženiku je priznat trošak sastava odgovora tužbe - 100 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima: 5. svibnja 2021., 5. studenog 2021., 17. ožujka 2023., 7. svibnja 2024., 4. rujna 2025. i 11. ožujka 2026. - za svaku pojedinu radnju od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), sastav podneska od 2. srpnja 2021., 5. siječnja 2022. - za svaku radnju od po 100 bodova (Tbr. 8. točka1 u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), dok je ovom tuženiku za zastupanje na ročištima: 8. lipnja 2021., 15. srpnja 2021., 8. travnja 2022., 26. rujna 2023., 7. prosinca 2023. priznato od po 25 bodova ( Tbr. 9. t.5. Tarife u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) jer su ta ročišta odgođena prije raspravljanja, dakle ukupno 1025 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 2.050,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ( 512,50 EUR) ukupno iznosi 2.562,50 EUR.

22.2. U smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, prvotuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 27. svibnja 2022. i 19. prosinca 2025. jer u istim sadržajno ponavlja navode iz ranijih podnesaka, a sastav kojih mu je sud priznao u punoj Tarifi.

22.3. Dakle, prvotuženiku je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 2.562,50 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (17. travnja 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. , 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 17. travnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a)

Dostavna naredba:

- tužiteljici po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Zadru

- tuženiku ad.1. po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru

- tuženiku ad.2. po privremenom zastupniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru.