Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3 - 10010 Zagreb

Poslovni broj: 9 Povrv-27/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., Zadar, Stjepana Radića 33, OIB: 84923155727, zastupanog po punomoćnici Kristini Baričević, odvjetnici u Sesvetama, protiv tuženika CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniu Mediću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 3. ožujka 2026., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja te punomoćnika tuženika, 17. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika LĐ pod brojem Ovrv-130355/2022 od 2. veljače 2023., te se tužbeni zahtjev tužitelja ČISTOĆA d.o.o., Zadar, Stjepana Radića 33, OIB: 84923155727, odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju ČISTOĆA d.o.o., Zadar, Stjepana Radića 33, OIB: 84923155727, da tuženiku CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 113,27 eura (sto trinaest eura i dvadeset sedam centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj je protiv ovršenika, sada tuženika javnom bilježniku LĐ, **.**.2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi namirenja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 23,00 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, na cjelokupnoj imovini ovršenika.

2. Javni bilježnik LĐ je pod brojem Ovrv-130355/2022 od 2. veljače 2023. donio rješenje o ovrsi.

3. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika LĐ, ovršenik, sada tuženik, je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da u cijelosti osporava predmetno rješenje o ovrsi. Navodi da se utuženo potraživanje ovrhovoditelja odnosi na uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za vikendicu u mjestu Ugljan, otok Ugljan, Otočkih dragovoljaca 9, a koja vikendica nije u vlasništvu ovršenika. Stoga se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, usluga za koju se tereti ovršenik nije izvršena niti je mogla biti izvršena dok je obračunata cijena neizvršene usluge nejasna i neodređena te u suprotnosti sa važećim zakonskim propisima. Odredbom čl. 33. st. 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisana je obveza davatelja usluge da je dužan korisniku usluge obračunavati cijenu prikupljanja i odvoza otpada razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika. Jednako tako, davatelj usluge je dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada. Ovršenik kao ni članovi njegove obitelji u utuženom razdoblju nisu prebivali u vikendici odnosno istu koriste tijekom godine isključivo u razdoblju ljetnih mjeseci i to prosječno od sredine lipnja do sredine rujna, a koju uslugu i plaćaju sukladno pozitivnim propisima. Zaključno ističe prigovor zastare.

4. Povodom prigovora ovršenika na rješenje o ovrsi rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-27/2024-2 od 23. siječnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika LĐ pod brojem Ovrv-130355/2022 od 2. veljače 2023., čime je ovršni postupak prešao u parnični postupak.

5. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj navodi kako je neosnovan tuženikov prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije. Nadalje ističe kako je tuženik, kao korisnik nekretnine, obveznik plaćanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Visina cijene, samim time i tužbenog zahtjeva utvrđuje se cjenikom usluga tužitelja za Općinu Preko. Cijenu predmetne javne usluge čine 3 sastavnice. Međutim kako tužitelj kao pružatelj javne usluge još uvijek nije osigurao svu potrebnu tehnologiju u formi uređaja, koje su potrebne za praćenje količine predanog otpada to tužitelj od korisnika usluge potražuje samo cijenu minimalne javne usluge.

6. Na ročištu održanom 3. ožujka 2026. zamjenica punomoćnika tužitelja u cijelosti je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je punomoćnik tuženika istaknuo da nije sporno da je tuženik korisnik predmetne nekretnine iako nije upisan u zemljišnu knjigu, da tuženik istu koristi sezonski, te da uredno svaki mjesec podmiruje uslugu tužitelja na način da plaća iznos utvrđen cjenikom tužitelja od 25. listopada 2018. iz stavka 5. u iznosu od 38,70 kn, odnosno 5,14 €. Nadalje je naveo da tužitelj tuženiku kontinuirano obračunava veći iznos, iako isti svaki mjesec uredno podmiruje iznos propisan cjenikom.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupni spis javnog bilježnika broj Ovrv- 130355/2022, Pravilnik o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalog otpada na listu 51-58, karticu kupca na listu 59-66, Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunanog otpada na području Općine Preko na listu 68-83, Cjenik od 25. listopada 2018. na listu 84-98, presudu broj Povrv-167/2021 na listu 99-107, uplatnice na listu 108-110, presudu broj Povrv-191/2021 na listu 111-119, presudu broj Gž-203/2023 na listu 120-123.

8. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

9. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

10. U ovom postupku tužitelj je dakle podnio javnom bilježniku LĐ prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka otvorenih stavaka koji se temeljem čl. 31. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) smatra vjerodostojnom ispravom.

11. Predmetni postupak je s obzirom na vrijednost predmeta spora od 23,00 eura spor male vrijednosti te se na isti primjenjuju odredbe članka 461a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23). Člankom 461 a stavkom 6. istog zakona propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Stavkom 7. propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

12. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u iznosu od 23,00 eura sa zateznom kamatom koja se odnosi na naknadu za uslugu odvoza komunalnog otpada za nekretninu u Ugljanu, Otočkih dragovoljaca 9, za period od prosinca 2021. do rujna 2022.

13. Među strankama nije sporno da je tuženik korisnik predmetne nekretnine iako nije upisan u zemljišnu knjigu, da istu koristi sezonski, te da uredno svaki mjesec podmiruje uslugu tužitelja, pri čemu tuženik ističe da plaća iznos utvrđen cjenikom tužitelja od 25. listopada 2018. iz stavka 5. u iznosu od 38,70 kn, odnosno 5,14 €.

14. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi platiti utuženu razliku naknade tužitelju, te je sporno je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

15. Člankom 2. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada od 31.12.2009. propisano je da je isporučitelj komunalnih usluga Čistoća d.o.o., Stjepana Radića 33, Zadar na području otoka Ugljana. Isto tako je propisano da je korisnik komunalne usluge (skupljanja i odvoza komunalnog otpada) pravna ili fizička osoba koja je vlasnik ili korisnik nekretnina na kojem isporučitelj obavlja uslugu. Člankom 3. je propisano da je korisnik dužan koristiti uslugu isporučitelja usluge na način i pod uvjetima koji su propisano tim Pravilnikom, te je dužan podnijeti obavijest isporučitelju usluge o početku korištenja komunalne usluge kao i dati točne podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge. Korisnik i isporučitelj će zaključiti ugovor o korištenju usluge, ali se u slučaju da korisnik nije podnio naprijed spomenutu obavijest, ali koristi uslugu, smatra da je zaključen ugovor o isporuci komunalnih usluga.

Člankom 6. je propisano da isporučitelj vrši odvoz komunalnog otpada pražnjenjem spremnika za otpad ili skupljanjem vreća, pri čemu su spremnici 80, 120, 240 i 1100 litara i odvoze se 2 puta tjedno.

Člankom 20. Pravilnika je propisano da korisnik uslugu plaća temeljem ispostavljenih računa, od isporučitelja usluge, a čl. 21. propisuje da korisnik ima mogućnost podnošenja pisanih prigovora.

16. Prigovor zastare tuženika nije osnovan s obzirom na jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (NN 156/2022-dalje: ZOO), te činjenicu da je najstariji utuženi račun dospio na naplatu 15. siječnja 2022., a prijedlog za ovrhu je podnesen 23. prosinca 2022.

17. Osnovane su tvrdnje tužitelja da je tuženik kao povremeni korisnik usluga tužitelja obveznik plaćanja komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada, koju uslugu na spornom području pruža tužitelj. Nije sporno da je tuženik vršio plaćanja, te da se iznosi utuženi u ovom postupku odnose na razliku neplaćenih mjesečnih iznosa.

18. Međutim, u situaciji u kojoj tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, te navodi da svaki mjesec uredno podmiruje uslugu tužitelja na način da plaća iznos utvrđen Cjenikom tužitelja od 25. listopada 2018. iz stavka 5. u iznosu od 5,14 eura, a koji je iznos propisan navedenim Cjenikom za sezonske korisnike usluga, dok tijekom postupka nije sporno da tuženik stvarno sezonski koristi navedenu nekretninu s obzirom da isto ističe i sam tužitelj, te u situaciji u kojoj tužitelj ističe da tuženik godinama podmiruje proizvoljne iznose, koji su manji od onih propisanih Cjenikom pa u ovom postupku potražuje razliku istih, na tužitelju je bio teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva. Naime tužitelj tijekom cijelog postupka ističe da od tuženika potražuje cijenu obvezne minimalne javne usluge koja je utvrđena Cjenikom usluga tužitelja za Općinu Preko ne navodivši o kojem se mjesečnom iznosu radi i po kojem stavku Cjenika obračunava predmetnu uslugu tuženiku, pa samime time niti ne pojašnjava kako je obračunata razlika dugovanja koju potražuje u ovom postupku. Račune iz kojih bi bilo razvidno na koji način i po kojem kriteriju je obračun izvršen tužitelj također ne dostavlja, već dostavlja samo uplatnice. Tužitelj se poziva na Uredbu o gospodarenju otpadom te formiranje cijene sukladno toj Uredbi, te tvrdi da s obzirom tužitelj nije osigurao tehničke uvjete za praćenje količine predanog otpada od tuženika potražuje isključivo i samo cijenu minimalne javne usluge. Sukladno priloženom Cjeniku, cijene minimalne javne usluge za prikupljanje otpada za kućanstva na području Općine Preko su različite ovisno o broju odvoza, o tome je li zajednički spremnik ili nije, kolikog volumena, te ovisno o tome radi li se o sezonskim korisnicima usluga. Tužitelj nigdje ne pojašnjava koji iznos se na tuženika primjenjuje, niti za isto prilaže valjanu dokumentaciju. Slijedom svega navedenog, primjenom pravila o teretu dokazivanja sud utvrđuje kako tužitelj nije dokazao obračun cijene pružene usluge, odnosno visinu utuženog potraživanja, odnosno nije dokazao na koji način i po kojem kriteriju je obračun vršen, s obzirom iz dostavljenih uplatnica i cjenika isto nije razvidno, a sam tužitelj ne obrazlaže cijenu minimalne usluge ovisno o broju odvoza te vrsti i volumenu spremnika.

19. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti je ukinut.

20. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

21. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7. toč. 9. Tarife), te mu je priznat trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura koji iznos je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23). Dakle ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 113,27 eura.

22. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22). Presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika