REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9996/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KLARA ZADAR j.d.o.o., kao pravne osobe i ZC, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. do 144/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika KLARA ZADAR j.d.o.o., kao pravne osobe i ZC, kao odgovorne osobe podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar od 30. rujna 2025., Klasa: UP/I-471-02/25-01/233, Ur.broj: 513-07-13-25-01 na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika KLARA ZADAR j.d.o.o., kao pravne osobe i ZC, kao odgovorne osobe, a u povodu tog prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se prekršaj činjenično i pravno opisan izrekom tog prekršajnog naloga pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24. i 151/25.), te temeljem citiranog zakonskog propisa okrivljenoj pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) eura, dok se okrivljenoj odgovornoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ako svaki okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici KLARA ZADAR j.d.o.o., kao pravna osoba i ZC, kao odgovorna osoba dužni su platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 35,00 (trideset pet) eura, svaki, u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenici KLARA ZADAR j.d.o.o., kao pravna osoba i ZC kao odgovorna osoba proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 5. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te je temeljem citirane zakonske odredbe, okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pet tisuća) eura, dok je okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) eura.

2. Istim prekršajnim nalogom, svaki okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 26,54 (dvadeset šest eura pedeset četiri centa) eura.

3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenici su sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnijeli zajednički prigovor zbog izrečene novčane kazne.

4. U podnijetom prigovoru okrivljenici u bitnom navode kako priznaju počinjeni prekršaj koji se dogodio bez namjere, budući su svi njihovi zaposlenici upozoreni da moraju poštivati Opći porezni zakon i izdavati račune za pružene usluge. Apostrofiraju kako će ubuduće provoditi strožu kontrolu nad radnicima, a plaćanje odmjerenih novčanih kazni ugrozilo bi egzistenciju tvrtke i dovelo do davanja otkaza radnicima, pa stoga iako su svjesni da su višestruki ponavljači najtežeg prekršaja, predlažu da se odmjerene novčane kazne smanje.

5. Prigovor je osnovan.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Međutim, ovaj Sud je također po službenoj dužnosti utvrdio kako je počinjena povreda odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, budući je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti, s obzirom da je djelo zbog kojeg su okrivljenici proglašeni krivima pravno označeno kao prekršaj iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona.

6.2. Odredbom članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, propisano je između ostalog, kako će se za ponovljeni prekršaj iz stavka 1. ovog članka, kazniti pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.980,00 do 92.099,00 eura, a odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 1.060,00 do 6.630,00 eura.

6.3. Naime, iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja vidljivo je kako se okrivljenici u bitnom terete što nisu izdali račun za obavljenu kupnju dva bureka koja je naplaćena gotovinom u iznosu od 6,00 eura, pri čemu se niti na koji način decidirano ne navodi kako je riječ o ponovljenom prekršaju, a što je osnovni uvjet za primjenu odredbe članka 192. stavka 5. Općeg poreznog zakona, dok se okolnost da su okrivljenici ranije pravomoćno kažnjavani navodi u dijelu izreke u kojem se sadržani osobni podaci okrivljenika, kao i u obrazloženju prekršajnog naloga u kojem su izneseni razlozi za ovakvu pravnu kvalifikaciju te odmjerene novčane kazne. Kako za primjenu navedene pravne kvalifikacije okolnost da se radi o ponovljenom prekršaju mora biti nesporno razvidna iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja sadržanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga, navođenjem broja pravomoćne odluke i datuma njezinog donošenja te stjecanja pravomoćnosti, a ne u dijelu izreke gdje se navode podaci okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga morao je prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret pravilno pravno označiti isključivo kao prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, čija su zakonska obilježja njihovim postupanjem ostvarena. Ovo stoga, što je citiranom odredbom propisano kako će se pravna osoba kazniti novčanom kaznom u iznosu od 2.650,00 do 66.360,00 eura, a odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 5.300,00 eura, ako ne izdaju račune te je takvo postupanje suprotno materijalnoj odredbi članka 62. stavka 1. istog Zakona.

6.4. Stoga je, uslijed počinjene povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, ovaj Sud po službenoj dužnosti, otklonio navedenu pogrešku, i radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, djelo koje im se stavlja na teret pravilno pravno označio kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenici ukazuju kako su odmjerene novčane kazne prestroge, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.

8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da izdavatelj prekršajnog naloga konstatira da su cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu novčane kazne navedene u članku 36. Prekršajnog zakona, naročito ranija prekršajna nekažnjavanost, s time da ova okolnost nije decidirano kvalificirana kao otegotna, ali je očigledno da je cijenjena na taj način. Da je izdavatelj prekršajnog naloga, treba napomenuti, valjano koncipirao činjenični opis prekršaja u smislu prethodno navedenog, raniju pravomoćnu kažnjavanost okrivljenika ne bi mogao istovremeno cijeniti i kao otegotnu okolnost, imajući u vidu načelo zabrane dvostrukog vrednovanja, budući ta okolnost predstavlja bitno zakonsko obilježje iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 5. Općeg poreznog zakona.

9. Imajući u vidu da okrivljenici priznaju počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, pri čemu je propušteno vrednovanje činjenice da račun nije izdan za manji iznos (6,00 eura), ali uvažavajući ujedno i pravilno utvrđenu prethodnu pravomoćnu kažnjavanost kao otegotnu okolnost, budući su okrivljenici zbog počinjenja istog prekršaja već kažnjeni u dva navrata, a koja okolnost ukazuje da su kontinuirano skloni kršenju a ne poštivanju propisa, ovaj Sud smatra kako se radi o takvim okolnostima koje opravdavaju izricanje novčane kazne svakom okrivljeniku u iznosu koji je još uvijek bliži posebnom minimumu novčane kazne koja je zakonom propisana za inkriminirani prekršaj.

10. U tako odmjerenim novčanim kaznama, pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti, kao i otegotna okolnost, pa iste po mišljenju ovog Suda, odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja i individualizirane su u dovoljnoj mjeri. Takve kazne ujedno su primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja te je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

11. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako svaki okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.

12. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.

13. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za svakog okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj – preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

14. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zadar u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.