Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-58/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ĆŠB, zbog kaznenih djela iz čl. 181. st. 8. u svezi sa st. 4. i st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenice protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-3/2025-13 od 11. prosinca 2025., u sjednici održanoj 17. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene ĆŠB.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja je na temelju čl. 351. st. 1. u svezi s čl. 86. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25 – valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti broj „Narodnih novina“ 72/25.) odbijen kao neosnovan prijedlog okrivljene ĆŠB da se iz spisa kao nezakoniti dokaz izdvoj i nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 5. prosinca 2024. (listovi 895-901).

2. Protiv tog rješenja je okrivljena ĆŠB putem branitelja dr. sc. Tomislava Jonjića, odvjetnika, pravovremeno podnijela žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom nadležnom drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje preinači i predmetni sporni dokaz kao nezakoniti dokaz izdvoji iz spisa.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-25 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj KŽ-DO-74/2026 od 12. veljače 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. U pobijanom rješenju sud prvog stupnja s pravom ističe da je predmetno sudskomedicinsko vještačenje provedeno u skladu s odredbom čl. 309. st. 2. ZKP-25 koja propisuje: „Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova ili državno tijelo, takva vještačenja, osobito složenija, povjeravat će se, u pravilu, takvoj ustanovi ili tijelu. Ustanova odnosno tijelo određuje jednog ili više stručnjaka koji će obaviti vještačenje.“ Sukladno tom zakonskom propisu sporno je vještačenje bilo naloženo Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, pri čemu je navedena stručna ustanova postupila u skladu s točkom III. izreke naloga Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj: Kis-DO-54/2023-34 od 13. svibnja 2024. i odredila tri stručnjaka koji će obaviti predmetno vještačenje. Valja u tom kontekstu skrenuti pozornost žaliteljici da odredba čl. 309. st. 2. ZKP-25 koristi termin „stručnjak“, a ne „sudski vještak“, koji ona uporna apostrofira i koristi kao jedan od razloga nezakonitosti konkretnog sudskomedicinskog nalaza i mišljenja. Naime, kada se vještačenje povjerava određenoj stručnoj ustanovi ili državnom tijelu, tada je logično i normalno očekivati da će isto obaviti jedan ili više stručnjaka zaposlenih u toj ustanovi ili tijelu koji samim time što je vještačenje prenijeto na stručnu ustanovu ili državno tijelo preuzimaju dužnost stručne osobe (vještaka), dakle, osobe s odgovarajućim stručnim znanjem, vještinom ili sposobnošću za određeno područje. Drugačija je situacija kada se vještačenje povjerava pojedinačnoj osobi koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem ili vještinom i djeluje izvan stručne ustanove ili državnog tijela kvalificiranog za određenu vrstu vještačenja, koja mora u skladu s Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ broj: 38/14., 123/15., 29/16. i 61/19.) ispunjavati određene formalne uvjete za imenovanje vještaka. Prema tome, kada žaliteljica u pravnom lijeku konstatira da se ovdje „radi o posve privatnom pothvatu troje liječnika“, valja joj odgovoriti da je to njena subjektivna ocjena koja nema nikakve stvarne činjenične i pravne podloge.

5.1. Nadalje njen žalbeni navod „da bi u stvarnosti njegov (nalaz i mišljenje) autor mogao biti samo jedan liječnik“ zapravo je na razini proizvoljne pretpostavke koja se kao takva uopće ne može uzeti u ozbiljno razmatranje, dok činjenica da u predmetnoj pisanoj ekspertizi nigdje nije navedeno kojom su se medicinskom dokumentacijom autori služili nije ni od kakve važnosti i značaja za ocjenu zakonitosti spornog sudskomedicinskog nalaza i mišljenja. Isto vrijedi i za žalbeni prigovor što u nalazu i mišljenju nije naveden datum njegove pisane izrade. Naime, ovdje je očito riječ o nehotičnom propustu u pisanju koji je posve irelevantan i bez ikakvog utjecaja na zakonitost tog dokaza, kako ispravno zaključuje prvostupanjski sud.

5.2. Što pak se tiče žalbenih primjedbi da u spornom nalazu i mišljenju nije odgovoreno na ključno pitanje koje im je postavljeno („što je sve trebalo poduzeti, u kojem trenutku te da li bi razdor maternice kod rodilje i duboka asfiksija kod novorođenčeta, a posljedično i smrt novorođenčeta bili izbjegnuti?“) i da se autori tog dokumenta nisu očitovali niti na jednu okrivljeničinu tvrdnju odnosno stručne tekstove koje je ona priložila u spis, valja odgovoriti da prigovori takve vrste, kako također pravilno rezonira prvostupanjski sud, nisu od relevantnog značenja kada je u pitanju prosudba zakonitosti spornog dokaza, budući da oni ustvari ulaze u domenu ocjene vjerodostojnosti dokaza i eventualne potrebe da se postupi u skladu s odredbama čl. 317. i čl. 318. ZKP-25.

5.3. I naposljetku treba reći da žalbena opaska da se sporni sudskomedicinski nalaz i mišljenje temelji „na neidentificiranoj medicinskoj dokumentaciji i na nepoznatim, neidentificiranim „iskazima sudionika događaja“, nije ni na koji način konkretizirana te je stoga nepodobna za meritorno ispitivanje.

6. Slijedom svega izloženog ovaj je drugostupanjski sud našao da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju osnovano zaključio da sporni sudskomedicinski nalaz i mišljenje nije nezakoniti dokaz u smislu čl. 10. st. 2. ZKP-25. Stoga je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) valjalo donijeti odluku kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ujedno ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-26, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 17. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic