Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-174/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog LP i optužene ŠP, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog LP i žalbi optužene ŠP, protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovnog broja: K-30/2026-15 od 10. veljače 2026., na sjednici 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog LP i optužene ŠP kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Sisku presudom poslovnog broja K-30/2026-15 od 10. veljače 2026., je na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08-25), proglasio je krivima optuženog LP i optuženu ŠP jer su dana 7. rujna 2025. u 16.22 sati u mjestu Bijele Vode bb, Grad Glina, zajedno i po prethodnom dogovoru nakon prethodno dobivenih uputa od strane nepoznate osobe - organizatora s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi u neutvrđenom iznosu, došli na područje grada Gline, u blizini državne granice sa Bosnom i Hercegovinom, pri čemu je optužena ŠP bila suvozač, optuženi BP je upravljao vozilom, gdje su u teretno vozilo marke “Fiat Ducato Maxi“, poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka], u tovarni prostor za prijevoz tereta, bez sjedala, bez otvora za zrak, smjestili 47 stranih državljana državljana Egipta i Sirije, a znajući da su navedene osobe nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku izvan graničnog prijelaza bez valjanih osobnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, a svjesni da takvim smještajem osoba i prijevozom bi mogli ugroziti njihov život i zdravlje i da vozilo nije predviđeno za prijevoz tolikog broja osoba i da su iste osobe stiješnjene i nagurane jedna na drugu, a od kojih je bilo 6 djece te ih prevozili u smjeru Zagreba, nakon čega su istog dana u 16,20 sati, zaustavljeni od strane policijskih službenika u mjestu Bijele Vode, Gornji bb, grad Glina, sa navedenim osobama u vozilu, dakle, iz koristoljublja pomogli drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela je s osobama koje nedozvoljeno ulaze i kreću se u Republici Hrvatskoj postupano na nečovječan i ponižavajući način, čime su počinili kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 optuženi BP osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 optužena ŠP osuđena je na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine.

1.3. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom KP u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 7. rujna 2025. pa nadalje.

1.4. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženoj ŠP u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 7. rujna 2025. pa nadalje.

1.5. Na temelju čl. 189. ZKP/08-25 optuženom KP vraćeni su mobilni uređaji marke Apple, IMEI brojeva IMEI 1: 352045131306861, IMEI 2: 352045131408980 i marke Xiaomi, IMEI brojeva IMEI 1: 863657060339861/02, IMEI 2: 863657060339879/2 koji su pobliže opisani i od njega privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Glina serijskog broja: [serijski broj] od 7. rujna 2025., uz upozorenje da ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka , osobno ili putem opunomoćenika, ne zatraži povrat tih predmeta, navedeni mobilni telefoni će se uništiti.

1.6. Na temelju čl. 189. ZKP/08-25 optuženoj ŠP vraćen je mobilni uređaj marke Apple, nepoznatog IMEI broja i pozivnog broja koji je pobliže opisan i od nje oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Glina serijskog broja: [serijski broj] od 7. rujna 2025., uz upozorenje da ako optuženica u roku od 1 (jedne) godine nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, osobno ili putem opunomoćenika, ne zatraži povrat tih predmeta, navedeni mobilni telefon će se uništiti.

1.7. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08-25, optuženi BP i optužena ŠP oslobođeni su u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08-25, kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenih im branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se optuženi BP po branitelju Željku Stankoviću, odvjetniku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da mu se izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju.

3. Protiv presude žalbu podnosi i optužena ŠP po branitelju Zoranu Mataiću, odvjetniku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da joj se izrekne kaznena sankcija sukladno čl. 57. KZ/11, uz istovremeno izricanje posebne obveze propisane čl. 62. st. 2. toč. 4. KZ/11, podredno da joj se izrekne blaža kazna zatvora.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.:

152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24. 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP/08-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-204/2026-3 od 8. travnja 2026. vraćen ovom drugostupanjskom sudu

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Budući da se optuženici žale samo zbog odluke o kazni, ovaj žalbeni sud je povodom njihovih žalbi, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 -26, pobijanu presudu najprije ispitao po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenu u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-26, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-26).

7. Optuženici nisu u pravu kada u žalbi smatraju da im je prvostupanjski sud izrekao prestroge kazne.

7.1. Tako optuženi BP smatra da mu je sud prvog stupnja pogrešno cijenio kao otegotnu okolnost broj prevoženih osoba, budući da se radi o bitnom obilježju kvalificiranog oblika kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, čime očito sugerira da mu je sud istu okolnost dva puta cijenio na njegovu štetu, jednom kao okolnost odlučujuću za pravnu kvalifikaciju djela, a drugi puta kao otegotnu okolnost u odnosu na odluku o vrsti i mjeri kazne.

7.2. Optužena ŠP u žalbi također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada joj je kao otegotnu okolnost cijenio broj osoba koje su uzeli na prijevoz, budući da se i po njezinom stavu radi o činjenici koja predstavlja bitno obilježje kvalificiranog oblika kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašena krivom. Uz to drži da joj sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao olakotno da boluje od psihičkih bolesti, i to još od svoje 14. godine, materijalni status njezine obitelji i činjenicu da je rasla bez roditelja i adekvatnog odgoja.

8. Suprotno žaliteljima, prvostupanjski sud je po ocijeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, te proces njezine individualizacije.

8.1. Prije svega, a vezano za žalbene tvrdnje optuženika kojima sugeriraju da im je sud istu okolnost (broj prevoženih osoba) dva puta cijenio na njihovu štetu, jednom kao okolnost odlučujuću za pravnu kvalifikaciju djela, a drugi puta kao otegotnu okolnost u odnosu na odluku o vrsti i mjeri kazne, valja primijetiti da kvalificirani oblik kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. KZ/11, za koje su žalitelji pobijanom presudom proglašeni krivim, ostvaruje onaj tko iz koristoljublja omogući ili pomogne drugoj osobi nedozvoljeno ući, izaći, kretati se ili boraviti u [adresa], drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, ako je pri počinjenju kaznenog djela doveden u opasnost život ili tijelo osobe koja nedozvoljeno ulazi, kreće se ili boravi u [adresa], drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, ili je s njom postupao na nečovječan ili ponižavajući način, ili je djelo počinila službena osoba u obavljanju službene dužnosti.

8.2. Iz takvog zakonskog opisa je jasno vidljivo da je kvalificirani oblik predmetnog kaznenog djela ostvaren već i kada počinitelj iz koristoljublja samo jednoj osobi omogući ili pomogne da nedozvoljeno uđe, izađe, kreće se ili boravi u [adresa], drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, ako je pri počinjenju kaznenog djela doveden u opasnost život ili tijelo te osobe, ili je s njom postupao na nečovječan ili ponižavajući način, ili je djelo počinila službena osoba u obavljanju službene dužnosti.

8.3. Stoga žalitelji nisu u pravu kada u žalbi smatraju da broj prevoženih osoba predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj ovisi pravna kvalifikacija predmetnog kaznenog djela, odnosno postojanje navedenog kvalificiranog oblika kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

8.4. Slijedom toga, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je činjenicu da su optuženici na prijevoz uzeli čak 47 stranih državljana , od koji je bilo 6 djece, optuženicima cijenio kao otegotnu okolnost, budući da i po stavu ovog suda ta činjenica jasno ukazuje na znatnu kriminalnu količinu koja prelazi uobičajene okvire počinjenja takvog kaznenog djela.

9. Imajući u vidu navedeno, a polazeći od stupnja krivnje s kojim su optuženici počinili predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja) te sve relevantne okolnosti važne za izbor vrste i mjere kaznene sankcije, posebice činjenicu da su oboje optuženika do sada već bili kazneno osuđivani, a što govori o tome da i njihov dosadašnji život nije bio usklađen s zakonom, te da do sada izricane kaznene sankcije očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njihovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, tada olakotne okolnosti na koje upiru u žalbi po stavu ovog žalbenog suda nipošto, i to kako u pogledu vrste tako i mjere, ne opravdavaju izricanje blažih kaznenih sankcija od onih na koje ih je prvostupanjski sud osudio pobijanom presudom.

9.1. Sasvim suprotno optuženicima, kazne zatvora koje im je prvostupanjski sud izrekao pobijanom presudom, i ovaj žalbeni sud, kako u pogledu vrste kaznene sankcije tako i mjere, u ovom slučaju nalazi primjerenima svim utvrđenim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnima za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne, tako i specijalne prevencije.

10. Budući da žalbe optuženika nisu osnovane, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-26 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 17. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke