REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-605/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužiteljice AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Sandro Biondić, odvjetnik u Otočcu, protiv tuženika IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Gordana Peraković- Turković, odvjetnica u Otočca, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj Psp-4/2025-29 od 9. veljače 2026., 17. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj Psp-4/2025-29 od 9. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetao tužiteljicu AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u njezinom zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti prava staze (prolaza) i prava kolnika (provoza) preko dijela poslužne nekretnine označene kao [katastarska čestica] kućište, ukupne površine 1668 m2, koju čini dvorište, površine 500 m2, voćnjak, površine 821 m2 i kuća i zgrada, površine 347 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji dio nekretnine je na Skici lica mjesta, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za područje geodezije Zdravku Paveliću ing. geod. iz trgovačkog društva GEO-Horizont d.o.o., za geodetske usluge i sudska vještačenja, Otočac, Bartola Kašića 2, od dana 14.11.2025. godine, broj elaborata 263/2025, omeđen oznakama A-B-C-D-E-F-G-2-A i ima površinu od cca 13 m2, za korist povlasnih nekretnina označenih kao [katastarska čestica] [adresa], jedna zgrada i dvorište, ukupne površine 139 čhv, koju čini kuća [adresa] I jedna zgrada, površine 37 čhv i dvorište, površine 102 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i dijela [katastarska čestica] vršak, ukupne površine 9370 m2, koju čini pašnjak, površine 9290 m2 i dvije zgrade, površine 80 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je tuženik neutvrđenog dana u vremenskom razdoblju od travnja 2025. godine na opisanom dijelu poslužne nekretnine parkirao traktor i prikolicu i postavio uže na put te dana 11. travnja 2025. godine iskopao i oštetio dio asfalta na opisanom dijelu poslužne nekretnine u dužini cca 4,2 m i širini cca 0,5 m, odnosno u površini od cca 2,1 m[2] , za što je tužiteljica saznala dana 11. travnja 2025. godine, čime je smetao tužiteljicu u prolazu i provozu prema opisanim povlasnim nekretninama u njezinom posjedu.

II. Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni postavljeni traktor, prikolicu i uže s opisanog dijela poslužne nekretnine te dozvoli tužiteljici nesmetan prolaz i pristup do njezinih opisanih povlasnih nekretnina, kao i da iskopani i oštećeni asfalt u dužini cca 4,2 m i širini cca 0,5 m, odnosno u površini od cca 2,1 m[2] , vrati u prvobitno stanje postavljanjem novog te se zabranjuje tuženiku svako takvo ili slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti prava staze (prolaza) i prava kolnika (provoza) ubuduće pod prijetnjom novčane kazne i to sve u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 671,45 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili prema graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbacuje se prijedlog tužiteljice od 6. svibnja 2025. godine za određivanjem privremene mjere, kao nepodoban za odlučivanje.“

2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o troškovima postupka. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11., 12. i 13. Zakona o parničnom postupku, jer rješenje ne sadrži odlučne razloge zbog čega nije moguće ispitati zakonitost istoga. U odnosu na prekluzivni rok za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda od 30 dana u podnesenom tužbenom zahtjevu navedeno je da je tuženik dana 11. travnja 2025. iskopao dio asfalta na putu te postavio traktor, prikolicu i uže na put čime da je tužiteljici oduzeo suposjed i smetao je u suposjedu. Dana 11. travnja 2025. nije počinjeno smetanje posjeda od strane tuženika niti je tužiteljica tog dana što saznala. Prema sačinjenoj Skici lica mjesta od strane vještaka geometra vidljivo je da je od produžetka krova nadstrešnice tužiteljice do međe s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] raspon širine puta je 2,87 m, dakle, oko 3 m što je itekako dovoljno za prolaz i provoz, a što su policijski službenici i utvrdili 11. travnja 2025. Nadalje, sud se u postupku bazirao na snimljenim fotografijama po tužiteljici koje su nevjerodostojne kao dokaz na kojem se temelji sudska odluka budući u postupku nije utvrđeno kada su snimljene fotografije. Ističe da saslušanim svjedocima nije ništa poznato. Točka II. pobijanog rješenja gdje se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da se ukloni postavljeni traktor, prikolica i uže te dozvoli tužiteljici neometan prilaz i pristup do svog posjeda te da se vrati u prvobitno stanje postavljanjem novog asfalta i da se zabranjuje tuženiku svako takvo i slično smetanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne je nedopušteno. Ovakvim se postavljenim i dosuđenim zahtjevom ne traži oduzet posjed navedene površine, a koji bi zahtjev mogao postati ovršna isprava već po prirodi predstavlja nemoguću činidbu (jer na prijeporu nije postavljen traktor, prikolica i uže niti su bili), pa bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti. Konkretna radnja postavljanja traktora, prikolice i užeta nije radnja smetanja posjeda sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima već bi to bilo eventualno bila oduzeta površina zemljišta. Predlaže prihvatiti žalbu te preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužiteljicu u njezinom zadnjem, mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti staze na nekretnini pobliže označenoj u izreci prvostupanjskog rješenja na način da je na stazu parkirao traktor i prikolicu i postavio uže na put te iskopao i oštetio dio asfalta na opisanom dijelu poslužne nekretnine u dužini cca 4,2 m i širini cca 0,5 m, odnosno u površini od cca 2,1 m[2] , za što je tužiteljica saznala 11. travnja 2025. čime je smetao tužiteljicu u prolazu i provozu prema svojim povlasnim nekretninama, te mu je naloženo da uspostavi ranije posjedovno stanje uklanjanjem traktora, prikolice i užeta te da postavi novi asfalt uz zabranu takvog ili sličnog smetanja posjeda stvarne služnosti puta ubuduće. Tužiteljici je posjedovna zaštita pružena temeljem članka 22. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s time da je po članku 10. stavku 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje posjeda prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (posjed prava) pa se na posjed prava na odgovarajući način primjenjuju odredbe o posjedu stvari.

5. Suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu postupka na koju ukazuje žalitelj, a niti one na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, po članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Žalitelj neosnovano navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer rješenje ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da je tužiteljica u posjedu prava stvarne služnosti puta do svojih nekretnina,

- da je tuženik neutvrđenog dana, a za što je tužiteljica saznala nakon povratka iz [strane države] 11. travnja 2025. na put postavio traktor sa prikolicom i uže, te toga dana započeo kopati rupu u asfaltu,

- da je tim radnjama tužiteljica smetana u posjedu prava služnosti puta jer, iako može proći autom do svojih nekretnina, ne može kamionom kojim vozi drva.

7. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 22. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP).

8. Žalitelj neosnovano problematizira datum saznanja tužiteljice za predmetno smetanje jer je nesporno da se tužiteljica vratila iz [strane države] 11. travnja 2025. kada je saznala za smetanje i isto prijavila toga dana Policijskoj postaji Otočac. Tužba je podnesena 6. svibnja 2025., dakle u prekluzivnim rokovima iz članka 21. stavka 3. ZVDSP-a po kojima pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

9. Žalitelj navodi da opisanim radnjama nije smetao tužiteljicu u posjedu prava služnosti puta jer ista može proći automobilom, međutim tužiteljica ne može zbog rupe na asfaltu proći kamionom kojim vozi drva i dr. a navodi žalitelja da je u tome onemogućena zbog nadstrešnice koju je sama izgradila i kojim je suzila put nisu relevantni jer se nadstrešnica već duži niz godina nalazi na istom mjestu, a sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, po članku 22. stavku 2. ZVDSP-a.

10. Također je neosnovan žalbeni navod u svezi nevjerodostojnosti fotografija tužiteljice i iskaza svjedoka kojima nije ništa poznato, jer je prvostupanjski sud utvrdio čin smetanja posjeda na temelju ne samo fotografija nego i utvrđenjima s lica mjesta i iskaza svjedoka NZ, PZ, ŽZ kao i JZ, koji su podudarni i iz kojih proizlazi nespornim da je tužiteljica posljednji mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza i provoza a čin smetanja posjeda tuženik nije niti izričito osporio a isti potvrđuje i njegova supruga, JZ, saslušana kao svjedokinja, a koja je navela da je njezin suprug postavio traktor i prikolicu, da je u isto vrijeme postavio i špagu, kao što je vršio i razbijanje asfalta.

11. Prvostupanjsko rješenje podobno je za ovrhu ako po istom žalitelj neće dobrovoljno postupiti, jer mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće, pa je i taj žalbeni navod neosnovan.

12. Slijedom navedenog odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, po članku 380. stavku 2. ZPP-a.

U Puli-Pola 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Nataša Babić