P-2978/2022-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić u pravnoj stvari tužiteljice ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po Dijani Vulić, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po Ivanu Babiću, odvjetniku u [adresa] radi predaje u suposjed i isplate, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 03.ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice i njene punomoćnice te punomoćnika tuženika, dana 17.travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 5.615,24 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog godišnjeg iznosa i to

– na iznos od 958,24 EUR od 01.siječnja 2019. do isplate

– na iznos od 1.065,77 EUR od 01.siječnja 2020. do isplate

– na iznos od 1.089,00 EUR od 01.siječnja 2021. do isplate

– na iznos od 1.178,42 EUR od 01.siječnja 2022. do isplate

– na iznos od 1.323,81 EUR od 01.siječnja 2023. do isplate,

po stopi koja se određuje do 31.prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 505,17 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog godišnjeg iznosa i to:

– na iznos od 93,93 EUR od 01.siječnja 2019. do isplate

– na iznos od 59,13 EUR od 01.siječnja 2020. do isplate

– na iznos od 106,77 EUR od 01.siječnja 2021. do isplate

– na iznos od 115,54 EUR od 01.siječnja 2022. do isplate

– na iznos od 129,80 EUR od 01.siječnja 2023. do isplate,

po stopi koja se određuje do 31.prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana od dana presuđenja preda tužiteljici u suposjed nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zk. odjel u Splitu koje se vode za k. o. [katastarska općina] i to dio koji je na Skici vještva koja čini sastavni dio ove presude označen kao lik označen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A površine 1.377 m2 sastavljena od strane Ivana Barbalića d.i.geod., te ju vrati u prijašnje stanje koje je bilo prije nego ju je tuženik prenamijenio u nogometno igralište i balotalište.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži predaju u suposjed dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je u označen u Skici vještva Ivana Barbalića d.i.geod kao lik označen slovima J- I- D-J površine 135 m2 te tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da tuženik prestane sa gospodarskim iskorištavanjem nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime parničnog troška naknaditi tužiteljici iznos od 2.612,74 EUR.

VI. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade parničnog troška u iznosu od 5.120,26 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 29.srpnja 2022. pred ovim sudom zaprimljena je tužba ČS kojom traži predaju u suposjed nekretnine uz zahtjev za prestankom gospodarskog iskorištenja nekretnine, isplate naknade za korištenje njenog suvlasničkog dijela te povrat nekretnine u stanje prije prenamjene u nogometno igralište i balotalište. U činjeničnom dijelu tužbe izlaže da su tuženik i ona suvlasnici nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju su u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se vodi pred ovim sudom pod brojem R1-214/2019 od 2013.godine. Tuženik je , iako zna da nije razvrgnuta suvlasnička, bez pravne osnove uzurpirao predmetnu nekretninu bez suglasnosti i odobrenja tužiteljice na način da je promijenio njenu namjenu i od iste načinio dva balotališta i malonogometno igralište s umjetnom travom. Uz navedeno, nekretninu je dao u najam trećim osobama na dnevnoj bazi i na bazi satnice te ubire prihode bez da je dao dio prihoda tužiteljici. Zaključno, tužiteljica smatra da radnje tuženika predstavljaju izvanredni posao za koji je potrebna suglasnosti svih suvlasnika koju tuženik nije ishodio od tužiteljice. Promijenivši identitet suvlasničke nekretnine i isključivo je koristeći i posjedujući tuženik se neosnovano obogatio i u visini prihoda koji odgovaraju suvlasničkom dijelu tužiteljice.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu u cijelosti. Očitujući se na navode tužbe potvrdio je da je među strankama u tijeku postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem R1-214/2019 i to još od 2013. ( R1-200/2013). Upravo u tom postupku provedeno je vještačenje te je bila donesena i prvostupanjska odluka, a kako se tužiteljica protivi svakom prijedlogu tuženika (i za razvrgnuće i za prodaju) tuženik je u određenom trenutku počeo sa korištenjem po njemu točno određenog dijela nekretnine dok dio nekretnine koji je vještvom određen a sudskom odlukom dodijeljen tužiteljici, nikada ni na koji način nije koristio. Čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] tuženik je kupio od svih suvlasnika, osim tužiteljice, koja je svoj suvlasnički dio odbila prodati. Na predmetnoj nekretnini planirana je prometnica, što je tuženik saznao poslije kupnje, tako da su otpali njegovi planovi o gradnji, a zbog čega je istu kupio. Tužiteljica odbija svaki vid suradnje i svaki prijedlog tuženika, pričinjavajući mu tako dodatne teškoće, koje uzrokuju financijskim gubitcima. Osporio je da bi malonogometno igralište i balotalište iznajmljivao, već je isto koristio isključivo radi obiteljskog i prijateljskog druženja u slobodno vrijeme.

3.1.U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile i to EOP- izvadak, nalaz vještaka Josipa Šituma iz postupka R1-200/2013 , fotografije predmeta spora, preris katastarskog plana prije i nakon promjene namjene, dopis Porezne uprave PU Dalmacija, Ispostava Split, klasa 034-04/25-04/5995, 6,7,8,9,6000,1,2 od 12.rujna 2025. sa priležećim potvrdama o visini dohotka i primitka. Pregledan je spis ovog suda broj R1-214/2019 ( ranije R1-200/13), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića i stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo ES koji su izradili nalaz i mišljenje. Saslušana je tužiteljica i svjedoci ŠS i TS. Tuženik nije saslušan budući je punomoćnik tuženika odustao od tog dokaznog prijedloga, a nije ni saslušan svjedok KS jer je tužiteljica odustala tog dokaza.

3.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je utvrdio kako je odlučeno u izreci presude.

4.Mjerodavno pravo sadržano je u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14., 81/15, 94/17, dalje ZV) i Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08. 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO).

5.1.Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice (i) predaje u posjed fizičkog dijela suvlasničke stvari, (ii) prestanak gospodarskog iskorištavanja, (iii) uspostava stanja prijašnje namjene nekretnine te (iv) isplata naknade za korištenje suvlasničkog dijela tužiteljice.

5.2.Među strankama je nesporno da su tužiteljica i tuženi upisani kao suvlasnici nekretnine označene kao čets.zem.3572/2, k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica za 126/1920 i 126/3840 udjela, a tuženika za 897/1920 dijela. Osim parničnih stranaka kao suvlasnici upisani su ĐS za 504/1920, JS za 267/1920 i CS za 126/1920. Navedeno proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka na dan 13.lipnja 2022. priloženog uz tužbu.

5.3.Sporno jest je li osnovano novčano potraživanje tužiteljice radi naknade za korištenje te istaknuta nenovčana potraživanja, a sve u vezi njenog suvlasničkog dijela nekretnine.

6.Pregledom spisa ovog suda broj R1-214/2019 (ranije R1-200/2013) sud je utvrdio sljedeće :

– dana **.**.2013. ĆS je podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u kojem je naveo da nekretninu koristi sam, primio je u posjed i na istoj gradio, dok predložnica ČS se je oglušila na njegove pozive radi razvrgnuća zajednice

– prijedlogu je priložen ugovor o kupoprodaji od **.**.2004. ĆS kao kupca i upisanih suvlasnika ( svih osim BS) čiji predmet prodaje su suvlasnički dijelovi prodavatelja na nekretnini oznake čest.zem.3572/2, k.o. Split

– dana 04.srpnja 2014. održan je očevid, a predmetna nekretenina zatečena je u prostoru kao čestica nepravilnog pravokutnika položenog u pravcu sjever-jug na kojoj su zatečeni gađevinski strojevi, građevinski kontejneri i nabacani otpadni materijal

– sudski vještak za geodeziju Žak Šolić na skici lica mjesta prikazao je dio čestice koji bi po prijedlogu ĆS na ime njegovog suvlasničkog dijela imao pripasti njemu ( lik A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-A, 1363 m2) te dio koji bi prema prijedlogu ĆS imao pripasti RS ( lik N-M-S-N, površine 149 m2)

– sudski vještak za graditeljstvo Josip Šitum procijenio je vrijednost suvlasničkog dijela predlagatelja na iznos od 238.498,91 EUR, a predloženice na iznos od 26.072,14 EUR

– predloženica se je protivila fizičkoj diobi iskazanoj u vještvu Žaka Šolića, kako je to predložio predlagatelj ali nije imala primjedbi u odnosu na civilnu diobu i utvrđene vrijednosti, dok je s druge strane sam predlagatelj osporavao procijenjenu visinu

– rješenjem od 02.ožujka 2017. razvrgnuta je suvlasnička zajednica fizičkom diobom prema nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju Žaka Šolića

– rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-856/2017 od 11.travnja 2019. ukinuto je rješenje od 02.ožujka 2017. i predmet vraćen na ponovni postupak budući nije razriješeno sporno pitanje veličine suvlasničkog udjela predlagatelja koji navodi da je dio suvlasništva stekao izvanknjižno odnosno koji nije upisan za sve suvlasničke dijelove u odnosu na koje traži da mu diobom pripadne pravo vlasništva

– u nastavku postupka sud je imajući u vidu da nije otklonjeno sporno pitanje veličine suvlasničkog udjela predlagatelja obustavio navedeni postupak.

7.U ovoj parnici također je proveden očevid uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka za geodeziju te graditeljstvo i procjenu.

8.Predmet spora identificiran je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića broj V-70/2024, Split, srpanj 2024. na skici lica mjesta kao lik označen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A, šrafiran crvenom bojom, ukupne površine 1512 m2 na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Čestica je sa sjeverne strane omeđena suhozidom, sa zapadne strane betonskim zidom, s istočne strane ogradom nogometnog terena, dok južna međa nije materijalizirana na terenu. Predmetna čestica u naravi predstavlja:

1. dio balotališta i uređeni plato sa objektima svlačionica i tuševa - na Skici vještva lik označen točkama N-C-D-L-M-N, šrafiran sivom bojom, površine 295 m²

2. dio nogometnog terena - na Skici vještva lik označen točkama L-D-E-F-G-H-I-K-L, šrafiran zelenom bojom, površine 1034 m²

3. dio makadamskog platoa – na Skici vještva lik označen točkama J-I-D-J, šrafiran plavom bojom, površine 135 m²

4. neplodno zemljište - na Skici vještva lik označen točkama A-B-C-N-M-A, površine 48 m².

9.1.U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za graditeljstvo ES od 27.studenog 2024. nakon pregleda predmetnog građevinskog zemljišta i istraživanjem zakupa sličnih graditeljskih zemljišta na predmetnom području procijenio je da vrijednost zakupa iznosi 0,90 € /m2. Zaključno je iskazao da procjena vrijednosti zakupa za suvlasnički udio tužiteljice za zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za petogodišnje razdoblje prije utuženja iznos 6.120,41 EUR.

9.2.Očitujući se na vještvo ES tuženik je naveo obrazloženje vještva ne sadrži obrazloženje iz kojeg će biti razvidna osnova zaključivanja. Naglasio je da vještvo ne uzima u obzir navode odgovora na tužbu, osobito površinu koju je i kada tuženik priveo određenoj svrsi (koja se opisuje), tako i površinu koja je ostala bez ikakvih intervencija tuženika. Isto tako nalaz ne uzima u obzir da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] predviđena za gradnju buduće javne gradske prometnice kao i to da se jedan dio predmetne nekretnine ne iznajmljuje, niti se bilo kada iznajmljivao od kada su naznačene stranke vlasnici – suvlasnici iste.

9.3.Vještak ES dao je dodatno obrazloženje, a vezano uz prigovore tuženika. Pojasnio je da je okolnost koju površinu nekretnine i kada je tuženik priveo određenoj svrsi ne utječe na vrijednosti zakupa graditeljskog zemljišta. U procesu izrade vještva utvrdio je da je u prostornim planovima predmetna nekretnina planirana za buduću gradsku prometnicu, ali to ne utječe na vrijednost zakupa.

9.4.Tužiteljica je podneskom od 12.lipnja 2025. tužiteljica je uredila tužbu u dijelu novčanog potraživanja na način da je istaknut zahtjev radi isplate naknada za korištenje suvlasničkog dijela tužiteljice u iznosu od 6.120,41 EUR.

10.1.U stranačkom iskazu tužiteljica je navela da predmetna nekretnina predstavlja naslijeđenu imovinu. Naime, ista je u bila u suvlasništvu njene majke koju je 2010. naslijedila . S obzirom da živi u [adresa] to je intenzivnije počela dolaziti u Split na predmet spora tek 2013. Ujedno je 2013. godine završena ostavinska rasprava iza djeda i bake te je naslijedila i njihov suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini. Tužitelj je otkupio suvlasničke udjele od drugih suvlasnika negdje 2004. godine, a vršio je pritisak i na njenu majku da se ona odrekne svoga dijela na što ona nije htjela pristati. Ranije je predmetna zemlja bila djelomično obrađivana. Što se tiče stanja terena zatečenog na očevidu u ovom predmetu, navela je da je tek od 2013. godine zapravo zatekla nogometni teren i dva balotališta na terenu, a kada su sagrađeni da joj nije poznato. Nikada je tuženik nije tražio nikakav pristanaka niti suglasnost za takvu promjenu namjene zemljišta. U blizini nogometnog terena nalazi se zgrada u kojoj se nalazi Olimp centar te je tada u razgovoru sa nogometnim trenerom kojeg je bila zatekla u navedenoj zgradi doznala da tuženik zapravo daje nogometni teren njima u zakup.

10.2.Pojasnila je da geneza odnosa sa tuženikom seže još od 2013. kada je pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednica, međutim isti nije okončan zbog spornih pitanja vezanih primarno uz položaj dijela zemljišta koji bi prema prijedlogu tuženika trebao pripasti njoj, a kojeg je on sam odredio. Jednako tako dogovor nije postignut iz razloga što joj tuženik ne želi isplatiti naknadu za korištenje njenog suvlasničkog dijela za svo ovo vrijeme. U postupku razvrgnuća bila je donijeta odluka kojom je prihvaćena dioba prema prijedlogu tuženika, ali je ista povodom njene žalbe ukinuta te je postupak još u tijeku. Naime, prema prijedlogu tuženika ono što bi trebalo pripasti tužiteljici u naravi se nalazi površina na kojoj se parkiraju vozila te jedan mali dio nogometnog igrališta na kojem leži nogometna branka. Posebno upitana navela je da joj nije poznata namjena nekretnine prema prostornom planu, ali je napomenula da nema namjeru ništa graditi na toj nekretnini.

11.1.Svjedok ŠS iskazao je da je tuženik upoznao pred 10-tak godina te da mu je poznato da na predmetnom lokalitetu postoji kuća odnosno objekt koji je u vlasništvu VS, majke tuženika. Unutar tog objekta nalazi se nogometno igralište te sala za pir u kojem su se održavale svadbene svečanosti. Izvan objekta nalazi se također nogometno igralište vanjskog tipa, te balotalište. Znao je doći nedjeljom i igrati tu balote, nikada tuženiku nije ništa plaćao za korištenje balotališta. Navedeni lokalitet nalazi se u slijepoj ulici i ovo sve što je opisano nalazi se tu ima jedno 20-tak godina, možda malo manje. U blizini ovog lokaliteta, na udaljenosti oko 500 metra zračne linije nalazi se i njegova kuća.

11.2.Pojašnjavajući položaj unutar društva Tardus d.o.o. naveo je da je on osnivač, a njegog sin FS direktor. Međutim, iskazao da nema saznanja je li društvo Tardus d.o.o. poslovalo u centru Olimp odnosno obavljalo ugostiteljsku djelatnost obavljanja rođendana te davanja u najam nogometnih terena, već da bi o tome detalje mogao iskazati njegov sin FS. Dodatno upitan je li društvo Tardus d.o.o. poslovalo u objektu kojem se nalazi sala i nogometno igralište, naveo je da koju točno uslugu je pružalo da se ne može izjasniti već da bi o tome trebalo pitati njegova sin ZS. Samo društvo je poslovalo negdje od prije 10-tak godina, a koliko dugo je djelatnosti tu obavljalo da mu nije poznato kao što mu nije poznato je li društvo kome plaćalo zakup.

12.Svjedokinja TS iskazala je da je tuženik suprug njene poznanice. Ima dvije godine preuzela je od sina FS funkciju direktora društva Tardus d.o.o. koje se nalazi u mirovanju ima par godina. Vezano uz predmet spora ono što joj je poznato jest da se na predjelu Mejaša u objektu na kojem se nalazio naziv Olimp Centar obavljala ugostiteljska djelatnost kojom se bavio njen sin FS, da li preko društva Tardus d.o.o. ili preko druge firme Puljić nekretnine ( čiji je direktor) nije se znala izjasniti. Na predmetnom lokalitetu bila je kad joj se unuka, koja danas ima 8 godina, krstila. Inače bi sa unucima znala šetati tim predjelom te joj je poznato da bi se tu nalazila zgrada sa parkingom, a tu je i nogometno igralište na kojem bi znala viđati djecu iz kvarta. Navela je da od kada je ona direktor društva da isto nije ni u kakvom odnosu sa tuženikom niti mu plaća ikakvu zakupninu, a je li ranije bilo odnosno plaćalo zakup tuženiku nije joj bilo poznato.

13.1.Člankom 36.stavak 1.ZV-a određeno je da kad je stvar u vlasništvu više osoba tako da svakoj pripada dio tog prava računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripada njihovi su suvlasnički dijelovi.

13.2.Navedeno znači da svakom suvlasniku pripada na baš svakom dijelu cijele stvari pravo na idealni dio te stvari koji odgovara veličini njegovog suvlasničkog dijela, kao i sva ovlaštenja koja iz toga prava proizlaze.

13.3.Pravo na posjed pripada svim suvlasnicima (članak 42.stavak 1.ZV-a).

13.4.Svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Zakon razlikuje poslove redovnog upravljanja za čije poduzimanje je dovoljna većina glasova koja se računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika ( članak 40.stavak 1. i 2. ZV-a) i poslovi izvanrednog upravljanja za čije poduzimanje je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Među poslove izvanrednog upravljanja po izričitoj zakonskoj odredbi spada i preuređenje te promjena namjene stvari (članak 41.stavak 1.ZV-a)

13.5.Prema članku 42.st.2. ZV-a kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.

13.6.Zaštita prava suvlasništva određena je člankom 46.ZV-a kojim je dano ovlaštenje svakom suvlasniku glede cijele stvari da postavlja svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva. Dakle, svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima zahtjeve koje proizlaze iz njegova suvlasništva (članak 46.stavak 1. ZV-a) pri čemu se uzima da je idealni dio koji je neodvojiv od suvlasništva samostalna pravna stvar ( članak 37.stavak 2. i 3. ZV-a) i glede njega suvlasnik ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku ( članak 37.stavak 4. ZV-a).

13.7.Odredbom članka 161.stavak 1. ZV- propisano je da svaki vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

14.1.Iz iskaza tužiteljice kao i iz očitovanja tuženika u tijeku postupka proizlazi da se tuženik zapravo nalazi u isključivom posjedu onog dijela suvlasničke nekretnine u odnosu na koji je u postupku razvrgnuća predložio da pripadne njemu. Naime, tuženik je zapravo i u samom prijedlogu za razvrgnuće naveo da se nalazi u isključivom posjedu onog dijela za koji smatra da mu po diobi treba pripasti te da isti koristi. Uspoređujući prijedlog diobe tuženika u postupku razvrgnuća i u skladu s tim izrađenim nalazom i mišljenjem te nalaz i mišljenje vještaka Barbalića izrađenom u ovom postupku, radi se o fizičkom dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojem se danas nalazi dio balotališta i uređeni plato sa svlačionicama P=295m2, dio nogometnog terena P=1034m2 i neplodno zemljište P=48m2. Prema fotografijama dostavljenim uz tužbu, a čiju vjerodostojnost tuženik nije dovodio u pitanje, sud utvrđuje da se radi o ograđenom i omeđenom terenu što ukazuje na isključivost posjeda. Isti zaključak proizlazi i iz fotografija koje su sastavni dio geodetskog vještva.

14.2.Dakle, sveukupni fizički dio suvlasničke nekretnine koja se nalazi u isključivom posjedu tuženika iznosi 1.377 m2.

15.Preostali dio te nekretnine u površini od 135 m2 u naravi predstavlja dio makadamskog platoa kojeg je vještak iskazao kao lik omeđen slovima J-I-D-J, šrafiran plavom bojom. U odnosu na navedeni dio za istaći je da ne bi proizlazilo da se isti nalazi u isključivom posjedu tuženika. Naime, s jedne strane tuženik tvrdi da se ne nalazi u posjedu dok s druge strane tužiteljice posebno ne opisuje niti dokazuje u čemu bi se sastojale radnje kojima bi je tuženik isključio iz suposjeda i u odnosu na taj dio nekretnine koji u naravi predstavlja dio makadamskog parkirališta i prema svjetlopisima zatečenog stanja u nalazu i mišljenju vještaka ES ( str.9. vještva) predstavlja ''otvoreno'' zemljište na kojem je bilo parkirano više vozila. Utoliko sud zaključuje da tuženik nije isključio niti bitno ograničio tužiteljicu u suposjedu tog dijela suvlasničke nekretnine.

16.Iz dokaznog postupka proizlazi da suvlasnička zajednica između stranaka nije razvrgnuta budući je postupak sudske diobe okončan obustavom. Utoliko, dok među strankama postoji communio pro indiviso nijedan od suvlasnika nije ovlašten oduzeti suposjed drugom suvlasniku niti u odnosu na cijelu stvar niti u odnosu na realni dio te stvar jer se idealni dio svakog suvlasnika proteže na svako dijelu cijele stvari. Dakle, tužiteljica ima pravo suposjeda cijele stvari imanentno njenom suvlasničkom dijelu i veličini istog, a kako ju je tuženik isključio iz posjeda točeno određenog dijela cijele stvari to je dužan predati joj suposjed dio suvlasničke nekretnine koji drži u isključivom posjedu, a koji dio je definiran u Skici vještva vještaka Barbalića kao lik omeđen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A površine 1.377 m2. Slijedom navedenog, a temeljem prava tužiteljice kao suvlasnika uz odgovarajuću primjenu čl. 161.st.1.ZV-a odlučeno je kako je istaknuto u točki III.izreke presude.

17.Zahtjev za predaju u suposjed preostalog dijela suvlasničke nekretnine i to onog koji je u Skici vještva vještaka Barbalića prikazan kao lik omeđen točkama J-I-D-J, površine 135 m2 sud je odbio kao neosnovan budući da nije utvrđeno da bi tuženik bio u isključivom posjedu tog dijela time i suvlasničkog dijela tužiteljice. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV.izreke.

18.1.Pregledom zapisnika o očevidu iz postupka razvrgnuća te vještva Žaka Šolić zamjetno je da je nekretnina 2015. ( kada je izvršen očevid) u naravi predstavljala neizgrađeno zemljište dok je u vrijeme očevida u ovoj pravnoj stvari 2024. na navedenoj nekretnini stanje u prostoru takvo da su na istoj zatečeni dva balotališta sa svlačionicom i tušem u sjevernom dijelu, u centralnom dijelu nogometni teren sa umjetnom travom, a u južnom dijelu dio makadamskog parkirališta.

18.2.Na ročištu od 18.travnja 2024. punomoćnik tuženika pojašnjavajući način korištenja nekretnine, naveo je da je tuženik uspostavio igralište za balote i za mali nogomet. S druge strane, tužiteljica je iskazala da je tuženik nije tražio, niti je imao njenu suglasnost za izgradnju navedenog.

18.3.Dakle, iz iznijetog proizlazi da je tuženik na većinskom dijelu suvlasničke nekretnine poduzeo radnje kojima je neizgrađeno zemljište postalo izgrađeno čime je stvar preuredio i promijenio namjenu zemljišta, a da za to nije imao suglasnost suvlasnice, ovdje tužiteljice. Time je postupio suprotno odredbi članka 41.stavka 1.ZV- a budući su takve radnje poslovi izvanredne uprave za čije poduzimanje je potrebna suglasnost svih suvlasnika, što je ovdje izostalo.

18.4.Kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga. ( članak 39.stavak 2.ZV-a).

18.5.Sud cijeni da se u konkretnom slučaju ne radi o poslu koji ne trpi odgađanje te u odnosu na koji ne predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Time se radi o nepravom poslovodstvu bez naloga koji pravni odnos daje ovlaštenje gospodaru posla, ovdje tužiteljici zahtijevati vraćanje stvari u prijašnje stanje (članak 1128.st.2.ZOO). S obzirom da je tužiteljica takav zahtjev i istaknula, a polazeći od iznijetog utvrđenog činjeničnog stanja, to je takav tužbeni zahtjev primjenom navedenih zakonskih odredbi prihvaćen kao osnovan, kako je suđeno u točki III.izreke presude.

19.1.Tužbenim zahtjevom istaknutim u točki II.tužbe tužiteljica je tražila da se tuženiku zabrani gospodarsko iskorištavanje nekretnine. Jednako tako u tužbi je iznijela i tvrdnje da tuženik nekretninu daje u zakup čime je ekonomski iskorištava ubirujući civilne plodove i na račun suvlasničkog dijela tužiteljice. S druge strane, tuženik je osporavao da bi istu koristio dajući je u zakup već je koristi isključivo za potrebe obiteljskih i prijateljskih druženja.

19.2.Navode tuženika da je balotaško i nogometno igralište izgradio i koristio isključivo za osobne potrebe sud ne prihvaća kao osnovane. Naime, već iz samih fotografija slika predmeta spora jasno je da isto nije građeno kao dvorišno igralište za osobne potrebne, već vrlo vjerojatno s namjerom komercijalnog iskorištavanja.

19.3.Međutim, u parničnom postupku da bi se određena činjenica uzela egzistetnom ona mora biti dokaza na razini izvjesnosti, sama vjerojatnost nije dovoljna. Teret dokazivanja te činjenice leži na onog strani koja se na nju poziva, a to je u ovom postupku tužiteljica.

19.4.Sud je po prijedlogu tužiteljice zatražio podatke od Porezne uprave vezane uz prihode tuženika, ali iz dostavljene dokumenatacije ne proizlazi da bi tuženik prijavio ikakve prihode vezane uz zakupne odnose.

19.5.Nadalje, saslušani svjedoci bračni par TS u najvećoj mjeri iskazivali su u odnosu na poslovanje društva Tardus d.o.o. bez konkretnih saznanja i poveznica sa tuženikom glede eventualnog postojanja zakupa u vezi nogometnog igrališta.

19.6.Iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da joj je trener kojeg je zatekla U Olimp kazao da je teren u zakupu u korist Olimp centra nije dostatan za zaključak o postojanju zakupnog odnosa osobito kad iz drugih dokaza se ne može utvrditi nesporno postojanje te činjenice.

19.7.Slijedom navedenog sud uzima da nije dokazano da bi tuženik u utuženom razdoblju gospodarski iskorištavao nekretninu ubirujući plodove zakupa slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da tužitelj prestane s gospodarskim iskorištavanjem iste. Odluka o navedenom sadržana je u točki IV.izreke presude.

20.1.Međutim, to što nije utvrđeno da bi tuženik gospodarski iskorištavao nekretninu ne znači da je ovlašten koristiti tuđi suvlasnički dio bez naknade, a naknada se može tražiti i za prošla razdoblja neovlaštenog korištenja. Naknada za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine pripada suvlasniku čiji dio koristi drugi suvlasnik bez naknade.

20.2.Dakle, suvlasnik koji koristi tuđi suvlasnički dio dužan je isplatiti naknadu za korištenje u visini zakupnine koju bi vlasnik ostvario davanjem tog dijela u zakup.

20.3.Pravni položaj suvlasnika čiji suvlasnički dio neovlašteno koristi drugi suvlasnik, a u odnosu na neovlaštenog tog korisnika koristi reguliran je odredbama čl. 165 ZV- a. U tom slučaju nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

20.4.Kako je tuženik po vlastitom priznanju još u prijedlogu za razvrgnuće u isključivom posjedu točno određenog dijela suvlasničke nekretnine, a postupak razvrgnuća je obustavljen što je tuženiku kao predlagatelju poznato odnosno tuženiku je jasno da suvlasništvo i dalje postoji, ima smatrati u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice koji drži u posjedu nepoštenim posjednikom. Okolnost što tuženik smatra da baš njemu u toj diobi treba pripasti dio koji samovlasno uzeo u posjed bez ikakvog je utjecanja na ocjenu ove subjektivne kvalitete posjeda.

20.5.U nalazu i mišljenju vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina ES utvrdio je vrijednost zakupnine u iznosu od 0,90 E/m2. Nakon iznijetih primjedbi, vještak je izradio dopunu u kojem je detaljnije iskazao sve podatke bitne za procjenu. Tako je primjenom usporedne metode uz međuvremensko i interkvalitativno izjednačenje uz statističku obradu podataka utvrdio vrijednost zakupa za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. na ime suvlasničkog dijela tužiteljice u ukupnom iznosu od 6.120,41 EUR. Upravo navedeni iznos tužiteljica je konačno istaknula u tužbi na ime potraživanja po osnovi korištenja njenog suvlasničkog dijela.

20.6.Tuženik je prigovorio vještvu navodeći da isti nije uzeo u obzir činjenicu da je prostornim planom predviđena gradnja prometnice na dijelu predmetne nekretnine. Vještak je navedeni prigovor otklonio obrazloženjem da ista okolnost nije od utjecaja na procjenu zakupa, a s čim se slaže i ovaj sud budući je predmet spora razdoblje prije utuženja u odnosu na koji se ističe određeni novčani zahtjev po osnovi zakupa te da se ne traži procjena radi prodaje.

20.7.Tuženik je istaknuo i prigovor da vještak nije uzeo u obzir da tuženik ne koristi cijelu površinu utužene nekretnine dok je vještak uzeo u obzir cijelu površinu nekretnine od 1.512 m2.

20.8.S obzirom da je sud utvrdio da se je tuženik nalazio u isključivom posjedu i korištenju suvlasničke nekretnine i to baš u površini od 1.377 m2 kako je ranije obrazloženo te u tom dijelu isključio tužiteljicu iz suposjeda na koji ona ima pravo prema veličini svog suvlasničkog dijela od 378/3848 ( 126/1920+126/3840) to je bilo potrebno utvrditi visinu zakupnine za njen suvlasnički udio upravo u odnosu na tu površinu.

20.9.Potrebno je naglasiti da stranke nisu imale primjedbe na metodologiju primijenjenu u vještvu pa je prihvaća i sud, te slijedom iste, a uzimajući u obzir suvlasnički udio tužiteljice u odnosu deposedirani dio nekretnine u površini od 1377 m2 ( 378/3840 x 1377 m2 = 135,55 m[2] ) sud utvrđuje visinu zakupa u ukupnom iznosu od 5.615, 24 EUR, i to

– za 2018. iznosi 111,4:195,4=0,5701x 12,40 €/m[2] /godinu x 135,55m = 958,24

EUR

– za 2019. iznosi 119,1:195,4=0,6095 x 12,40 €/m[2] /godinu x 135,55m = 1.065,77

EUR

– za 2020. iznosi 126,6:195,4=0,6479 x 12,40 €/m[2] /godinu x 135,55m = 1.089,00

EUR

– za 2021. iznosi 137,00:195,4=0,7011 x 12,40 €/m[2] /godinu x 135,55m = 1.178,42 EUR

– za 2022. iznosi 153,9 :195,4=0,7876 x 12,40 €/m[2] /godinu x 135,55m = 1.323,81 EUR.

20.10.Slijedom navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.615,24 EUR sa pripadajućim kamatama na ime korištenja suvlasničkog dijela tužiteljice na uzurpiranom dijelu suvlasničke nekretnine, dok je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 505,17 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, sve kako je odlučeno u točki I.i II.izreke presude.

20.11.Odluka o zateznim kamatama donijeta je temeljem odredbe članka 29.st.1. i 2. ZOO.

21.1.U tužbi je kao vrijednost predmeta spora naznačen iznos od 50.000,00 kn sada 6.636,14 EUR. Tužba obuhvaća novčano potraživanje u iznosu od 6.120,41 EUR što znači da bi naznačena vrijednost spora glede nenovčanog potraživanja (predaje u suposjed, prestanak gospodarskog iskorištavanja stvari te povrata stvari u prijašnje stanje) iznosila 515,73 EUR. Imajući u vidu da je tužiteljica glede novčanog dijela uspjela 96% (100 % osnova, 92 %visina) te da je uspjela većim dijelom glede nenovčanih potraživanja čija je vrijednost predmeta spora ukupno 515,73 EUR to je sud, polazeći od toga da odluka o osnovanosti zahtjeva glede parničnog troška ima pored kvanitativne i kvalitativnu dimenziju, cijenio da je tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Slijedom navedenog, a primjenom čl.154.st.5. i čl.155.ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23,107/25, dalje OT) sud je priznao parnični trošak tužiteljici u ukupnom iznosu od 2.612,74 EUR a odnosi se na

- 2.500,00 EUR za troškove odvjetničkog zastupanja : trošak sastava tužbe, podnesaka od 06.12.2024,, 11.06.2025., 26.09.2025., trošak zastupanja na ročištima od 13.03.2024.,18.04.2024., 24.05.2024.,08.09.2025.,31.10.2025. i 03.03.2025., svaka radnja po 100 bodova umoženo sa 2,00 EUR te uvećano za 25%PDV

- 112,74 EUR na ime predujma za troškove vještačenja.

21.2.Odluka o navedenom zadržana je u točki V.izreke presude.

21.3.Kako tuženik nije uspio u sporu to nije osnovan zahtjev za naknadu troška zatražen u iznosu od 4.600,00 EUR. Tuženik je istakao i zahtjev na naknadu troška u iznosu od 520,26 EUR potražujući ga po načelu culpae. Naime, sud je raspravnim rješenjem od 13.lipnja 2025.odredio ročište za dan 08.rujna 2025. za koje je određeno izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka ŠS i TS. Dana 08.rujna 2025. na navedeno ročište pristupio je tuženik, ali ne i tužiteljica za koju je punomoćnica navela da je zbog poslovnog puta bila spriječena pristupiti na ročište. Svjedok ŠS je pristupio ujedno opravdavši izostanaka supruge TS radi bolesti . Na tom ročištu izveden je dokaz saslušanjem tog svjedoka. Punomoćnik tuženika se protivio da se na ročištu sasluša tuženik bez istodobnog obostranog saslušanja tužiteljice. Radi navedenog sud je odredio da se nazočni tuženik neće saslušati već je određeno istodobno saslušanje parničnih stranaka za novo ročište.

21.4.U podnesku od 24.rujna 2025. tuženik je istakao zahtjev za naknadu troška dolaska na navedeno ročište radi njegovog saslušanja smatrajući da trošak koji je u vezi toga dolaska imao prouzročila tužiteljica koja nije pravodobno najavila neodlazak. Troškove koje je imao odnose se na troškove dovođenja iz kaznionice u Glini gdje se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne zbog skrivljene prometne nezgode sa smrtnom posljedicom.

21.5.Ono što je prvo potrebno naglasiti jest da je zahtjev za naknadu troška sporednog potraživanja, ali za koje vrijedi, jednako kao i za glavno, da utemeljenost istog, kako glede osnove, tako i glede visine mora proizlaziti iz priloženih dokaza. Kako tuženik uz zahtjev za naknadu troška po načelu culpae nije priložio nijedan dokaz iz kojeg bi proizašlo da je imao trošak i to baš u traženom iznosu od 520,26 EUR to je zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom čl.186.st.1.ZPP-a. Odluka o trošku tuženika sadržana je u točki VI.izreke presude.

U Splitu, 17.travnja 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis