Pr-1370/2022
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27,
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. veljače 2026., u nazočnosti zamjenica punomoćnice tužiteljice FĐ i izočnosti tuženika, po objavi presude 17. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.03.2017.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 929,96 EUR bruto zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče:
– na iznos od 10,09 EUR od 15. lipnja 2017.,
– na iznos od 28,84 EUR od 15. kolovoza 2017.,
– na iznos od 1,12 EUR od 15. rujna 2017.,
– na iznos od 11,14 EUR od 15. listopada 2017.,
– na iznos od 5,38 EUR od 15. studenog 2017.,
– na iznos od 32,67 EUR od 15. siječnja 2018.,
– na iznos od 10,55 EUR od 15. ožujka 2018.,
– na iznos od 4,80 EUR od 15. travnja 2018.,
– na iznos od 16,91 EUR od 15. svibnja 2018.,
– na iznos od 9,18 EUR od 15. lipnja 2018.,
– na iznos od 25,13 EUR od 15. srpnja 2018.,
– na iznos od 4,80 EUR od 15. kolovoza 2018.,
– na iznos od 4,59 EUR od 15. rujna 2018.,
– na iznos od 26,15 EUR od 15. listopada 2018.,
– na iznos od 3,41 EUR od 15. studenog 2018.,
– na iznos od 0,48 EUR od 15. prosinca 2018.,
– na iznos od 9,50 EUR od 15. veljače 2019.,
– na iznos od 5,62 EUR od 15. ožujka 2019.,
– na iznos od 17,74 EUR od 15. travnja 2019.,
– na iznos od 4,96 EUR od 15. svibnja 2019.,
– na iznos od 16,21 EUR od 15. lipnja 2019.,
– na iznos od 43,69 EUR od 15. srpnja 2019.,
– na iznos od 14,89 EUR od 15. rujna 2019.,
– na iznos od 2,79 EUR od 15. listopada 2019.,
– na iznos od 3,98 EUR od 15. studenog 2019.,
– na iznos od 32,70 EUR od 15. prosinca 2019.,
– na iznos od 6,78 EUR od 15. siječnja 2020.,
– na iznos od 14,43 EUR od 15. veljače 2020.,
– na iznos od 27,65 EUR od 15. ožujka 2020.,
– na iznos od 21,55 EUR od 15. travnja 2020.,
– na iznos od 7,34 EUR od 15. svibnja 2020.,
– na iznos od 24,50 EUR od 15. srpnja 2020.,
– na iznos od 41,07 EUR od 15. kolovoza2020.,
– na iznos od 17,97 EUR od 15. listopada 2020.,
– na iznos od 146,07 EUR od 15. prosinca 2020.,
– na iznos od 112,16 EUR od 15. veljače 2021.,
– na iznos od 43,96 EUR od 15. ožujka 2021.,
– na iznos od 2,37 EUR od 15. lipnja 2021.,
– na iznos od 3,96 EUR od 15. listopada 2021.,
– na iznos od 0,01 EUR od 15. studenog 2021.,
– na iznos od 96,50 EUR od 15. ožujka 2022.,
– na iznos od 1,18 EUR od 15. lipnja 2022.,
– na iznos od 6,11 EUR od 15. kolovoza 2022.,
– na iznos od 2,82 EUR od 15. rujna 2022.,
– na iznos od 1,01 EUR od 15. studenog 2022.,
– na iznos od 0,12 EUR od 15. prosinca 2022.,
– na iznos od 0,02 EUR od 15. siječnja 2023.,
– na iznos od 1,57 EUR od 15. veljače 2023.,
– na iznos od 0,26 EUR od 15. travnja 2023.,
– na iznos od 2,82 EUR od 15. svibanj 2023.,
– na iznos od 0,27 EUR od 15. siječanj 2024.,
– na iznos od 0,15 EUR od 15. veljača 2024., koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo za iznos od 0,02 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. listopad 2024. do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.363,06 eura, na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”
Obrazloženje
1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 14. travnja 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara pri Klinici za kirurgiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno , noću, nedjeljom i blagdanom, pa da joj sukladno čl. 94. ZOR-a pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51.KU-a odnosno čl. 49. KU-a propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.57. KU-a( NN 143/13) odnosno čl. 55. KU-a da je propisano da zdravstveni radnik na Klinici za psihijatriju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 16 % odnosno 19 % od 1. rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19) , koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl. 59 . a. Dodatka I. KU-a koja da se primjenjuje od 1. listopada 2015. kao i odredbom čl. 58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja da imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4 % odnosno 8 % od 1. rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19) koji dodatak da nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate ( dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka , jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, da nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.
2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 22. studenog 2024. navodi tužba i dalje nepotpuna, nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje iz razloga kako slijedi- Iz činjeničnih navoda iz tužbe na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve da se može iščitati kako tužitelj smatra da mu tuženik u utuženom razdoblju nije isplaćivao ili je nepravilno izračunao:
– dodatke za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom,
– dodatke za otežane uvjete rada,
– dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi
– naknade plaće za vrijeme bolovanja,
– naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora
Stoga da je tužbeni zahtjev i dalje nepodoban za raspravljanje jer tužitelj da nije posebice, za svako gore navedeno potraživanje, specificirao točan ukupni iznos potraživanja i mjesečne iznos potraživanja sa tijekom zz kamata, već je sve zajedno, 3 dodatka i 2 naknade za 72 mjeseca „pomiješao“ u istu ukupnu novčanu cifru i identičnu mjesečnu novčanu cifru. Tužitelj da nije specificirao koliki dijelić od 19,00 eura koje traži svaki mjesec u utuženom razdoblju potražuje za koje od gore navedenih 6 potraživanja. Nadalje, opreza radi, za slučaj da naslovljeni sud ne odbaci tužbu i prihvati ovako uređeni tužbeni zahtjev tuženik ističe kako tužiteljeva napomena iz predmetnog podneska, citat: „Tužitelj napominje da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.“ Da nema uporišta u Zakonu o parničnom postupku i sudskoj praksi. Niti pravna praksa niti pravna teorija da ne poznaju „pravo na pridržavanje prava“ . Tužitelj da prije podnošenja tužbe nije od tuženika niti pokušao zatražiti dokumentaciju/podatke potrebne za postavljanje točno određenog kondemnatornog zahtjeva sukladno odredbama ZPP-a pa da mu je naslovljeni sud naložio da nekvalificirani, uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim zahtjevom tj. običnom kondemnatornom tužbom. Nakon što je tužitelj predmetnim podneskom precizirao svoje potraživanje da se više ne radi o stupnjevitoj tužbi (kod koje sudska praksa poznaje preciziranje ali ne i „pridržavanja prava na preciziranje“) već o sasvim „normalnoj“ običnoj kondemnatrnoj tužbi. Podredno, opreza radi, za slučaj da naslovljeni sud ne odbaci tužbeni zahtjev ističe se kako je tužitelj navedenim podneskom izvršio i preinaku tužbenog zahtjeva, naime, da tužitelj mijenja točku II. izreke tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje da se parnični trošak, umjesto tužitelju, isplati direktno na račun odvjetnika/punomoćnika tužitelja. Tu da se ne radi o preciziranju tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev da je glede parničnog troška sasvim jasno napisan i sukladno sudskoj praksi preciziran u tužbi, već da se radi izmjeni tužbenog zahtjeva i pokušaju da se izbjegne tuženikova praksa da, sukladno sudskim presudama, isplate glavnice, kamata i parničnog troška vrši na račune radnika. Tuženik da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, a ako sud prihvati preinaku tuženik osporava novopostavljeni tužbeni zahtjev. Nema osnova da se isplata parničnih troškova dosudi tužitelju na tuđi račun tj. na račun njegova opunomoćenika-odvjetnika. Ukoliko se dosudi da je tuženik parnični trošak dužan isplatiti odvjetniku/punomoćniku na njegov privatni bankovni račun otvara se mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljevih vjerovnika koji sukladno odredbama Ovršnog zakona stoje u redu naplate na FINA-i. Naime, sukladno zakonskim odredbama da se sve isplate moraju vršiti na račune primatelja, a koje račune u slučaju postojanja pravomoćnih rješenja o ovrsi da blokira FINA. Čak da se niti plaće više ne mogu isplaćivati „na ruke“ radnika već isključivo na račune radnika, a sve kako se ne bi „zaobišlo“ eventualne vjerovnike sa starijim dospjelim potraživanjima. Tuženik nema saznanja duguje li tužitelj bilo kome bilo šta, je li njegov račun blokiran ili ne ali prvostupanjski sud nikako sebe ne bi smio dovesti u situaciju da niti teoretski sudjeluje u „zaobilaženju“ vjerovnika tj. reda isplate dugova. Nadalje, obzirom da tužitelj tijekom postupka može promijeniti odvjetnika/punomoćnika nikako ne može biti ispravno dosuditi da se parnični trošak isplaćuje na privatni račun određenog odvjetnika. Parnični trošak DA se dosuđuje i isplaćuje isključivo tužitelju jer je tijekom postupka, na temelju izdanih računa, plaćao usluge jednog ili više odvjetnika. Konačno postavljanjem ovakvog tužbenog zahtjeva glede isplate parničnog troška tužitelj želi, de facto, provesti ustup tražbine (cesiju) tj. da svoju tražbinu koju ima prema KBC-u SPLIT prenese na treću osobu-odvjetnika. Međutim, to da se ne može vršiti kroz parnični postupak, posebna pravila za ustup tražbine (cesiju) normirana su Zakonom obveznim odnosima. Tuženik svakako da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
3.Tužiteljica je podneskom zaprimljenim dana 5. prosinca 2025., te nakon provedenog i dostavljenog vještva dana 21. studenog 2025., konačno precizirala tužbeni zahtjev.
4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada. Izvješće vještačenja od 21. studenog 2025. po sudskom vještaku za financije Zlatku Cvitanoviću.
4.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.2.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.03.2017.g. do 30.09.2024.g., s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje.
4.3.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara na Klinici za kirurgiju.
4.4.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.
4.5.U svom Izvješću o vještačenju od dana 21. studenog 2025. vještak za financije Zlatko Cvitanović navodi da je temeljem dokumentacije iz sudskog spisa i knjigovodstvene dokumentacije (evidencije rada i isplatne liste), kao i temeljem iznijetog nalaza, u nastavku se daje mišljenje vještaka u odnosu na zadatak iz naloga Suda za vještačenje (u odnosu na okolnosti navedene u tužbi i u podnesku Tužiteljice). Iz dokumentacije dostavljene od strane tuženika da je vidljivo da je tužiteljica u utuženom razdoblju u pojedinim mjesecima radila prekovremeno i da joj je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen. Iz platnih lista također je vidljivo da Tužiteljica ostvaruje pravo na dodatke za otežane uvjete rada i za odgovor. za život i zdravlje ljudi. Sporno je jesu li spomenuti dodaci tužiteljici isplaćeni za sve sate koje je odradila, ili samo za one sate koje je odradila u redovnom radu. Provjerom svih platnih lista utvrđeno da je da su do travnja/2020. oba dodatka plaćena samo za onu količinu sati koja je odrađena u redovnom radu, dok nisu obračunati za sate koji su odrađeni u prekovremenom radu. Međutim, od travnja/2020. zdravstvenim djelatnicima se uredno isplaćuju dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, kako za redovan rad, tako i za prekovremeni rad. Način izračuna koji je Tuženik koristio prilikom izračuna plaće tužiteljici da ne odgovara onome što je propisano važećim kolektivnim ugovorima jer dodaci za otežane uvjete rada i za odgovornost na radu, pripadaju radniku uvijek kad radi, bez obzira da li u redovnom ili u prekovremenom radnom vremenu. Ovim vještačenjem da je također utvrđeno da u utuženom razdoblju Tužiteljici nisu u cijelosti isplaćeni ni svi dodaci za rad izvan redovnog radnog vremena (subotom, nedjeljom, noću…), što znači da plaća tužiteljici u promatranom razdoblju nije ispravno obračunata. Zaključno se može utvrditi sljedeće: Neplaćeni dodaci za posebne uvjete rada koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (ožujak/2017.– ožujak/2020.), iznose mjesečno kako da je to prikazano u stupcu 12, Tablice br. 1, tj. ukupno 2.284,31 kn; Neplaćeni dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (ožujak/2017. – ožujak/2020.), da iznose mjesečno kako je to prikazano u stupcu 12, Tablice br. 2, tj. ukupno 581,68 kn; Neplaćeni dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni koji da su tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (ožujak/2017.– rujan/2024.), iznose kako je to prikazano u Tablici br. 3, tj. ukupno 279,74 kn i 4,39 EUR; Kao posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću i pogrešne metodologije kojom je aplikacija COP vršila obračun plaće u utuženom razdoblju (ožujak/2017.– rujan/2024.), tužiteljici da je isplaćen manji iznos naknada bruto plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) i to pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu 14, Tablice. br. 4, tj., ukupno 3.822,74 kn i 0,72 EUR; Ukupan iznos predmetnih dodataka na plaću (za otežane uvjete rada, za odgovornost na radu i za rad subotom, nedjeljom…) i naknada plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) koje tuženik da nije isplaćivao tužiteljici u utuženom razdoblju (ožujak/2017.– rujan/2024.),da iznosi mjesečno i godišnje u bruto iznosu kako je to prikazano u stupcima 7 (valuta HRK) i 8 (valuta EUR) Tablice br. 5, odnosno sveukupno 929,98 EUR.
4.6.Vještvo vještaka Zlatka Cvitanovića ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno jer je izrađeno po pravilima struke, a na njega stranke nisu imale primjedbi.
5. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Sukladno čl. 54. st. 2. TKU/12, osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj da ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljici na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljici je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Slijedom navedenog svi prigovori tuženika ukazuju se neosnovanim i paušalno istaknutim radi odugovlačenja ovog postupka.
6.Kako je tužiteljica pismenim podneskom od 5. prosinca 2025., sukladno vještvu vještaka Zlatka Cvitanovića uredila tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 30. rujna 2024., na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 929,96 eura. Naime, kako je sukladno Odluci Vlade RH o produljenju primjene odredbi o materijalnim pravima i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora od 20. ožujka 2024., razvidno da više ne postoje prava na isplatu dodatka na plaću i uvećanje plaća s osnova posebnih uvjeta rada, a koja je Odluka stupila na snagu 20. ožujka 2024., stoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan za više zatraženi iznos od 0,02 EUR za mjesec rujan 2024., sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. listopada 2024. do isplate.
7. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
8. Ovaj sud smatra da je neosnovano izričito protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice te njegov zahtjev da se tužiteljica odbije za više zatraženi iznos od 1.235,65 eura i zatražene zatezne kamate. Tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za isplatu s obzirom da je postavljanje tužbenog zahtjeva radi isplate na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.ožujka 2017. do 30.09.2024., bez prethodnog vještačenja realno teško procijeniti i utvrditi točnu visinu koja bi pripadala tužiteljici. U pravilu je potrebno provesti financijsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za konačnu visinu koju tuženik osporava. Tužiteljica smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenila identitet spora niti iznosila nove činjenice, stoga ovaj sud smatra da je neosnovano protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a sve sukladno čl. 191.st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a).
9.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 75 bodova, za sastav podneska od 8. studenog 2024., 5. prosinca 2025. – za svako 75 bodova, za pristup na ročište od 10. veljače 2025. i 16. veljače 2026. - 75 bodova, za pristup ročištu za objavu presude - 37,5 bodova, što sve zbrojeno iznosi 412,5 bodova ( vrijednost 1 boda= 2,00 eura ) , što daje iznos od 825,00 eura uvećano za 25% PDV i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 1.363,06 eura.
Split, 17. travnja 2026.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
