Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1481/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljica: 1-MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2- ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po Lovorki Vilenica, odvjetnici iz Matulja, protiv tuženika HF iz [adresa], ranije iz Đakova, Hvarska 33, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Marku Puhovcu, odvjetniku iz Rijeke, radi povrata zajma, odlučujući o žalbama 2-tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu pod posl. br. P-761/2019 od 28. travnja 2022., ispravljene rješenjem pod posl. br. P- 761/2022 od 05. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu pod posl. br. P-761/2019 od 28. travnja 2022., ispravljena rješenjem pod posl. br. P-761/2022 od 05. srpnja 2022. u toč. I), IV) i VI) izreke.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba 2-tužiteljice i ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu pod posl. br. P-761/2019 od 28. travnja 2022., ispravljena rješenjem pod posl. br. P- 761/2022 od 05. srpnja 2022. u toč. III) i V) izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke naloženo je tuženiku da 1-tužiteljici MF isplati iznos od 40.000,00 kn s pripadajućim kamatama od 15.04.2019. do isplate, dok je toč. II) izreke odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva 1- tužiteljice za isplatom iznosa od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama od 15.02.2019. do isplate, kao i dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 40.000,00 kn za razdoblje od 15.02.2019. do 14.04.2019.

2. Nadalje pobijanom presudom u toč. III) izreke odbijen je zahtjev 2-tužiteljice ZF za isplatom iznosa od 48.461,87 kn zajedno sa zateznom kamatom od 15.02.2019. do isplate.

3. Također je pobijanom presudom u toč. IV) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi 1-tužiteljici MF trošak postupka u iznosu od 15.734,42 kn s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate, dok je toč. V) izreke naloženo 2- tužiteljici ZF da naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 10.625,00 kn s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate, a toč. VI) izreke odbijeni su kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troška u preostalom iznosu.

4. Protiv toč. I), IV) i VI) izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev 1-tužiteljice u cijelosti.

5. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da prvostupanjski sud nije naveo odlučne razloga zbog kojih je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva 1-tužiteljice, kao i da je na bazi provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak. Tako da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je između njega i 1-tužiteljice egzistirao usmeni ugovor o zajmu jer da 1-tužiteljica postojanje bilo kakvog ugovornog odnosa tijekom postupka nije dokazala. Navodi da navedeni zaključak prvostupanjski sud temelji glavninom na iskazu 1-tužiteljice, a koje dokazno sredstvo da nije pouzdano zbog subjektivnog interesa. Navodi da se niti iskaz svjedokinje DF ne može smatrati relevantnim dokazom jer da je ista iskazivala i o drugim činjenicama koje prvostupanjski sud nije prihvatio kao istinitim, da je iskaz navedene svjedokinje u bitnom različit od iskaza 1-tužiteljice ( sjedenje za stolom ), te da je ista bliska prijateljica 1-tužiteljice, a što da sve dovodi u pitanje istinitost i objektivnost njenog iskaza. Navodi da je tvrdnja 1-tužiteljice o pozajmljivanju novaca tuženiku nakon 2 mjeseca poznanstva zbog očekivanog sklapanja braka sa njenom kćeri, neživotna i nelogična, te iskonstruirana za potrebe ovog postupka. Osporava i odluku o trošku kao nezakonitu jer da je pravilnim utvrđenjem činjeničnog stanja tužbeni zahtjev 1- tužiteljice trebalo u cijelosti odbiti.

6. Protiv toč. III) i V) izreke citirane presude žalbu podnosi i 2-tužiteljica ZF zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a, te predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da se prihvati njen tužbeni zahtjev.

7. U žalbi 2-tužiteljica ZF u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da iz svih provedenih dokaza jasno proizlazi da su tuženiku ona i 1-tužiteljica pozajmile ukupno iznos od 90.105,83 kn u svrhu obustave ovrhe na njegovoj nekretnini koja se vodila pred Općinskim sudom u Đakovu pod posl. br. Ovr-988/15. Tako da iz dokaznog postupka proizlazi da iznos od 40.000,00 kn kojeg je 1-tužiteljica pozajmila tuženiku nije bio dostatan za podmirenje cjelokupnog duga, pa da mu je ostatak podmirila ona putem kredita kojeg je ishodila 26.09.2017. kod Raiffeisenbank Austria d.d. u iznosu od 50.105,00 kn, te je istog dana sa svog računa podigla iznos 46.000,00 kn u gotovini, a nakon čega da je obustavljen ovršni postupak protiv tuženika. Navodi da na navedeno ukazuje i činjenica da joj je tuženik upravo radi vraćanja predmetnog zajma, svakog mjeseca uplaćivao iznose od 800,00 kn dok nije zaprimio tužbu, a koji iznos da odgovara anuitetu podignutog kredita. Navodi da je tvrdnja tuženika o pozajmljivanju samo iznosa od 15.000,00 kn iskonstruirana za potrebe ovog postupka jer da niti sam tuženik nije znao točno iskazati na što se odnosio taj zajam. Navodi da je prvostupanjski sud odbio njezin dokazni prijedlog za pribavljanje podataka od Eos Matrix d.o.o. čime da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i čime da je pogrešno primijenjena odredba čl. 220. ZPP-a. Osporava i odluku o trošku kao nezakonitu.

8. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

9. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba 2-tužiteljice osnovana.

10. Predmet spora u ovom žalbenom stadiju predstavljaju zahtjevi 1-tužiteljice za povratom zajma u iznosu od 40.000,00 kn i 2-tužiteljice u iznosu od 48.461,87 kn ( od čega glavnica od 38.538,65 kn i kamata u iznosu od 9.923,22 kn ) zajedno sa zateznom kamatom i troškom spora.

11. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, te saslušanjem stranaka i svjedoka PF, DF, MFŽ i LF, utvrđuje:

- da među strankama nije sporno da je 2-tužiteljica bila u kratkoj ljubavnoj vezi s tuženikom, kao i da je realizirala kredit, dok da je 1-tužiteljica njena majka,

- da je među strankama sporno da li su tužiteljice utužene novčane iznose pozajmile tuženiku,

- da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je između 1-tužiteljice i tuženika sklopljen ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO ), te da je 1-tužiteljica svoju obvezu iz tog ugovora u cijelosti ispunila, dok da joj tuženik zajam nije vratio,

- navedeno da je utvrđeno uvidom u izvoda sa računa prema kojem da je 1- tužiteljica 26. i 27.09.2017. podigla ukupno iznos od 42.000,00 kn, te njenog iskaza kojeg sud prihvaća kao logičnog, uvjerljivog i iskrenog, a prema kojem je iznos od 40.000,00 kn pozajmila tuženiku bez ikakve pisane potvrde, radi podmirenja njegovih dugova jer je u to vrijeme (rujan 2017. ) tuženik bio u ljubavnoj vezi s njenom kćeri, pa je očekivala zaključenje braka između njih,

- da je stranački iskaz 1-tužiteljice potvrđen i od strane svjedokinje DF koja da je okolnosno opisala način predaje novca tuženiku u jednom kafiću od strane 1-tužiteljice, a pored toga 1-tužiteljica da je u to vrijeme imala dovoljno financijskih sredstava od prodaje nekretnine, pa sud zaključuje da je upravo iznos od 40.000,00 kn pristala pozajmiti tuženiku, a koji da joj nije vraćen,

- da iz iskaza 1-tužiteljice proizlazi da prilikom davanja zajma nije dogovoren rok vraćanja, već se tuženik isto obvezao vratiti po prodaji kuće u [adresa] na kojoj je bila određena ovrha, pa da joj u smislu odredbe čl. 504. ZOO-a kamata pripada uz primjenu roka od dva mjeseca od poziva za plaćanje zajma, odnosno od 15.04.2019.

- da 2-tužiteljica nije dokazala da je utuženi iznos kredita od 48.461,87 kn pozajmila tuženiku, te da joj se tuženik taj iznos obvezao vratiti mjesečnim uplatama od 800,00 kn,

- da sud iskaz 2-tužiteljice nije prihvatio kao vjerodostojan jer da isti nije potvrđen niti jednim materijalnim, niti personalnim dokazom,

- da iz prometa po računu proizlazi da je u trenutku isplate kredita, na računu 2- tužiteljice postojao negativni saldo, da joj je nakon isplate kredita s računa isplaćeno 40.000,00 kn, a prije uplate kreditnih sredstva da je (26. rujna 2017.) isplaćen i iznos od 6.000,00 kn,

-da je sud stava da je 2-tužiteljica određeni novčani iznos ostvaren kreditom (no ne sav) pozajmila tuženiku, kao tadašnjem partneru radi namirenja njegovih dugova, a koji joj je iznos, uzimajući u obzir uplate tuženika koje su prethodile ovom postupku i vraćen,

- da je 2-tužiteljica bila dužna dokazati o kojem iznosu se radi jer da je osim osnove ista dužna dokazati i visinu svog zahtjeva.

12. Slijedom navedenog prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev 1- tužiteljice i obvezuje tuženika da joj isplati iznos od 40.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom, dok u preostalom dijelu sa zahtjevom za isplatom iznosa od 15.000,00 kn odbija tužbeni zahtjev 1-tužiteljice. Također prvostupanjski sud u cijelosti odbija tužbeni zahtjev 2-tužiteljice za isplatom iznosa od 48.461,87 kn. Odluku o trošku u odnosu na 1-tužiteljicu donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sukaldno uspjehu u sporu, te obvezuje tuženika da 1-tužiteljici nadoknadi trošak postupka, dok u odnosu na 2-tužiteljicu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezuje istu da tuženiku nadoknadi trošak postupka.

13. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

14. Također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev 1-tužiteljice u pobijanom dijelu za iznos od 40.000,00 kn sa zateznim kamatama, a za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. U odnosu na žalbu tuženika ističe se slijedeće.

16. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su 1- tužiteljica i tuženik bili u poslovnom odnosu u smislu odrede čl. 499. st. 1. ZOO-a temeljem kojeg je 1-tužiteljica, dana 27.09.2017. pozajmila tuženiku ( koji je tada nesporno živio sa njenom kćeri tj. 2-tužiteljicom ) ukupno iznos od 40.000,00 kn kojeg se tuženik obvezao vratiti po prodaji kuće u [adresa].

17. Naime, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocijenio i prihvatio kao vjerodostojne iskaze 1-tužiteljice i svjedokinje DF jer su njihovi iskazi potkrijepljeni i sa ostalim provedenim dokazima. Tako iz Izvoda sa računa ( list 36-37 spisa ) proizlazi da je 1-tužiteljica upravo navedenih dana ( 26. i 27.09.2017. ) sa svog tekućeg računa podigla ukupno iznos od 42.000,00 kn, da je na tekućom računu imala dovoljno financijskih sredstva jer joj je neposredno prije tj. 31.08.2017. uplaćen iznos od preko 1.000.000,00 kn na ime kupoprodaje nekretnine, te da je ubrzo nakon toga tj. 27.10.2017. obustavljen ovršni postupak pred Općinskim sudom u Đakovu pod posl. br. Ovr-988/15 koji se vodio protiv tuženika kao ovršenika na njegovoj nekretnini ( kuća u [adresa] ) zbog toga što je dugovanje u cijelosti podmireno kako to proizlazi iz navedenog priloženog ovršnog spisa.

18. Pored toga svjedokinja DF iskazivala je o okolnostima koje su joj osobno poznate ( bila osobno prisutna u kafiću kada je 1-tužiteljica predala tuženiku kovertu sa novčanicama od 40.000,00 kn u svrhu podmirenja njegovih duga u svezi kuće), te sama činjenica da je navedena svjedokinja prijateljica 1-tužiteljice ne ukazuje automatski na njenu pristranost, posebno uzimajući u obzir i ostale dokaze. Nadalje suprotno žalbenim navodima, iskaz navedene svjedokinje u bitnom je identičan iskazu 1-tužiteljice, dok činjenica za kojim je stolom u kafiću sjedila navedena svjedokinja nije odlučna. Isto tako niti činjenica da je 1-tužiteljica pozajmila utuženi iznos tuženiku nakon 2 mjeseca ljubavne veze sa njenom kćeri, ne ukazuje samo po sebi da predmetni pravni posao zajma nije sklopljen jer se radi o subjektivnoj odluci 1- tužiteljice, te navedeno po stavu ovog suda može eventualno ukazivati na njenu lakovjernost.

19. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 504. ZOO-a odlučio i o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos, obzirom da između stranka nije ugovoren rok vraćanja zajma.

20. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška 1-tužiteljici prema uspjehu u sporu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe tuženika ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

21. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

22. U odnosu na žalbu 2-tužiteljice ističe se slijedeće.

23. Osnovani su žalbeni navodi 2-tužiteljice da je prilikom donošenja pobijane odluke prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje posljedično čemu je pogrešno primjenio materijalno pravo.

24. Naime iz stanja u spisu proizlazi:

- da su u utuženom periodu nesporno 2-tužiteljica i tuženik bila u ljubavnoj vezi na način da su živjeli zajedno,

- da je 2-tužiteljica nesporno, dana 26.09.2017. zaključila Ugovor o kreditu sa Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kojom joj je odobren nenamjenski kredit u iznosu od 50.960,00 kn kojeg se obvezala vratiti u 84 jednakih mjesečnih anuiteta od po 767,88 kn ( list 38-44 spisa ),

- da su 2-tužiteljici, dana 26.09.2017. na tekući račun isplaćena odobrena kreditna sredstva u iznosu od 50.105,83 kn,

- da je 2-tužiteljica istoga dana ( 26.09.2017. ) sa svog tekućeg računa podigla iznos od 40.000,00 kn, te 28.09.2017. iznos od 2.671,98 kn,

- da je nesporno tuženik 2-tužiteljici nakon što je ista ishodila navedeni kredit, uplaćivao mjesečno iznose od po 800,00 kn do podnošenja predmetne tužbe,

- da je nesporno 27.10.2017. obustavljen ovršni postupak pred Općinskim sudom u Đakovu pod posl. br. Ovr-988/15 koji se vodio protiv tuženika kao ovršenika na njegovoj nekretnini ( kuća u [adresa] ) zbog toga što je dugovanje u cijelosti podmireno,

- da je tuženik prema vlastitom iskazu ( list 125 spisa ) u rujnu 2017. podmirio dug iz navedenog ovršnog postupka u iznosu od oko 95.000,00 kn,

- da su nesporno tuženiku prema vlastitom iskazu i dokumentaciji FINA-e ( list 109-121 spisa ) tijekom cijele 2017. prisilno plijenjena sredstva na računu radi namirenja dugova po različitim osnovama.

25. Donoseći odluku o tužbenom zahtjevu 2-tužiteljice, prvostupanjski sud nije u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sa dovoljnom pažnjom vodio računa o naprijed navedenim činjenicama, posljedično čemu u odnosu na zahtjev 2-tužiteljice nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

26. Naime, kada se uzme u obzir da je tuženik u spornom razdoblju bio u bliskim odnosima sa 2-tužiteljicom ( živjeli zajedno ), da je imao nepodmirene dugove, da je protiv njega vođen i ovršni postupak na nekretnini ( kući u [adresa]), da su 1 i 2- tužiteljice kao i svjedokinja DF iskazivale da su mu utužena novčana sredstva trebala za podmirenje duga iz tog ovršnog postupka, da je tuženiku 1-tužiteljica u isto vrijeme ( 27.09.2017. ) kada je i 2-tužiteljica digla kredit ( 26.09.2017. ) pozajmila iznos od 40.000,00 kn, da je tuženik odmah nakon što je pozajmio od 1-tužiteljice navedeni iznos i nakon što je 2-tužiteljica ishodila predmetni kredit, podmirio dug iz tog ovršnog postupak u iznosu do oko 95.000,00 kn ( prema vlastitom kazivanju ) posljedično čemu je taj ovršni postupak obustavljen, te da je nakon što je 2-tužiteljica ishodila kredit istoj vraćao mjesečno iznos od 800,00 kn sve do podnošenja predmetne tužbe, a koji iznos je neznatno viši od iznosa mjesečnog anuiteta kojeg se obvezala vraćati 2-tužiteljica banci ( 767,88 kn ), to se za sada ne može vjerodostojno zaključiti da bi zahtjev 2- tužiteljice bio neosnovan.

27. Pri tom se ističe da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da iz stanja u spisu ne proizlazi da bi 2-tužiteljica pozajmila tuženiku cijeli iznos kredita ( 50.105,83 kn ) kako se to navodi u tužbi, obzirom da je, nakon što su joj odobrena kreditna sredstva, podigla manji iznos, međutim to ne znači da njen tužbeni zahtjev ne može biti djelomično osnovan.

28. Također ukazuje se prvostupanjskom sudu da je potrebno razjasniti na što se odnosi utužena obračunata kamata u iznosu od 9.923,22 kn.

29. Slijedom navedenog sud će u ponovnom postupku, u skladu sa iznijetim stavovima u ovoj odluci, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će potom primjenom mjerodavnih odredbi ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu 2-tužiteljice, odnosno donijeti novu zakonitu odluku.

30. Budući da je ukinuta prvostupanjska odluka u odnosu na tužbeni zahtjev 2- tužiteljice, to je potrebno u tom dijelu ponovno odlučiti i o parničnom trošku.

31. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

32. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u toč. II) izreke.

U Rijeci, 17. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec