Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-749/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja NS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ljiljani Penavić, odvjetnici iz Rijeke i Dinu Španjol Varenina, odvjetniku iz Raba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, te objavljene 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u toč.7.2 Ugovora o kreditu broj: 9011001022 sklopljenog i potvrđenog dana 07.veljače 2006.g. pred Javnim bilježnikom iz Rijeke Miroslavom Banićem pod brojem OU-95/06 između NS kao korisnika kredita s jedne strane i Privredne banke Zagreb d.d. -a kao kreditora s druge strane, a kojom je tužitelj kao korisnik kredita obvezan na otplatu kredita u iznosu od 115.169,57 CHF i kamate iz toč.4 ovog ugovora u 360 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. Navedenom je odredbom nadalje određeno da, u slučaju promjene kamatne stope iz toč.4 ugovora o kreditu, tužitelj pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta te da ih se obvezuje tako izmijenjene plaćati kao i da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom anuitetu te da ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u toč.4 Ugovora o kreditu broj: 9011001022 sklopljenog i potvrđenog dana 07.veljače 2006.g. pred Javnim bilježnikom iz Rijeke Miroslavom Banićem pod brojem OU-95/06 između NS kao korisnika kredita s jedne strane i Privredne banke Zagreb d.d. -a kao kreditora s druge strane, a kojom je određeno da se tužitelj obvezuje tuženiku na kredit plaćati kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25% godišnje, s time da visinu kamatne stope tuženik može promijeniti sukladno broju grupe proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 01.01. a koja se primjenjuje za razdoblje od 01.01. do 30.06. i na dan 01.07. koja se primjenjuje od 01.07. do 31.12. tekuće godine s time da kamatna stopa iz toč.4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke te kojom je odredbom nadalje određeno da se kamatna stopa obračunava u CHF mjesečno dekurzivnom proporcionalnom metodom, te da ne proizvodi pravne učinke.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u toč.5 Ugovora o kreditu broj:9011001022 sklopljenog i potvrđenog dana 07.veljače 2006.g. pred Javnim bilježnikom iz Rijeke Miroslavom Banićem pod brojem OU-95/06 između NS kao korisnika kredita s jedne strane i Privredne banke Zagreb d.d. -a kao kreditora s druge strane, a kojom je određeno da se interkalarna kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, te da ne proizvodi pravne učinke.

IV. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u toč.6 Ugovora o kreditu broj: 9011001022 sklopljenog i potvrđenog dana 07.veljače 2006.g. pred Javnim bilježnikom iz Rijeke Miroslavom Banićem pod brojem OU-95/06 između NS kao korisnika kredita s jedne strane i Privredne banke Zagreb d.d.-a kao kreditora s druge strane, a kojom je određeno da se zatezna kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, te da ne proizvodi pravne učinke.

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. -u Oib: 02535697732 isplatiti tužitelju NS Oib: [osobni identifikacijski broj] s osnove preplaćenog tečaja novčani iznos od 26.701,73 € s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna boda, a od 01.siječnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna boda, na iznose kako slijede:

- na iznos od 3,81 € od 10.11.2008. do isplate

- na iznos od 6,41 € od 10.01.2009. do isplate

- na iznos od 13,22 € od 15.01.2009. do isplate

- na iznos od 7,35 € od 10.02.2009. do isplate

- na iznos od 2,09 € od 20.02.2009. do isplate

- na iznos od 0,93 € od 04.03.2009. do isplate

- na iznos od 12,58 € od 16.03.2009. do isplate

- na iznos od 14,38 € od 17.04.2009. do isplate

- na iznos od 14,72 € od 15.05.2009. do isplate

- na iznos od 5,11 € od 10.06.2009. do isplate

- na iznos od 3,97 € od 17.06.2009. do isplate

- na iznos od 0,11 € od 10.07.2009. do isplate

- na iznos od 11,04 € od 15.07.2009. do isplate

- na iznos od 8,04 € od 19.08.2009. do isplate

- na iznos od 11,70 € od 15.09.2009. do isplate

- na iznos od 4,52 € od 16.09.2009. do isplate

- na iznos od 3,13 € od 10.10.2009. do isplate

- na iznos od 2,62 € od 15.10.2009. do isplate

- na iznos od 5,00 € od 10.11.2009. do isplate

- na iznos od 4,63 € od 20.11.2009. do isplate

- na iznos od 4,75 € od 10.12.2009. do isplate

- na iznos od 6,23 € od 22.12.2009. do isplate

- na iznos od 10,28 € od 10.01.2010. do isplate

- na iznos od 9,89 € od 28.01.2010. do isplate

- na iznos od 14,31 € od 10.02.2010. do isplate

- na iznos od 10,37 € od 15.02.2010. do isplate

- na iznos od 13,21 € od 10.03.2010. do isplate

- na iznos od 0,49 € od 24.03.2010. do isplate

- na iznos od 13,39 € od 31.03.2010. do isplate

- na iznos od 23,63 € od 10.04.2010. do isplate

- na iznos od 42,39 € od 20.05.2010. do isplate

- na iznos od 11,72 € od 08.06.2010. do isplate

- na iznos od 8,74 € od 10.06.2010. do isplate

- na iznos od 34,90 € od 17.06.2010. do isplate

- na iznos od 48,15 € od 10.07.2010. do isplate

- na iznos od 11,62 € od 30.07.2010. do isplate

- na iznos od 47,20 € od 10.08.2010. do isplate

- na iznos od 33,39 € od 10.09.2010. do isplate

- na iznos od 46,51 € od 17.09.2010. do isplate

- na iznos od 52,41 € od 10.10.2010. do isplate

- na iznos od 12,08 € od 05.11.2010. do isplate

- na iznos od 46,10 € od 10.11.2010. do isplate

- na iznos od 34,38 € od 07.01.2011. do isplate

- na iznos od 185,69 € od 10.01.2011. do isplate

- na iznos od 21,08 € od 02.02.2011. do isplate

- na iznos od 80,59 € od 10.02.2011. do isplate

- na iznos od 87,90 € od 10.03.2011. do isplate

- na iznos od 77,43 € od 10.04.2011. do isplate

- na iznos od 99,54 € od 10.05.2011. do isplate

- na iznos od 113,37 € od 10.06.2011. do isplate

- na iznos od 111,20 € od 10.07.2011. do isplate

- na iznos od 8,71 € od 27.07.2011. do isplate

- na iznos od 25.244,72 € od 30.07.2011. do isplate

VI. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u toč.10 Ugovora o kreditu broj:

9011001022 sklopljenog i potvrđenog dana 07.veljače 2006.g. pred Javnim bilježnikom iz Rijeke Miroslavom Banićem pod brojem OU-95/06 između NS kao korisnika kredita s jedne strane i Privredne banke Zagreb d.d. -a kao kreditora s druge strane, a kojom je određeno da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka utvrđenog u toč.7.1 ovog ugovora u cijelosti ili djelomično sukladno aktima Banke, ali da je o tome dužan obavijestiti Banku i platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenu aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate, te da ne proizvodi pravne učinke.

VII. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. -u OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju NS OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove naknade za prijevremeni raskid ugovora o kreditu novčani iznos od 911,94 € s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 30.srpnja 2011.g. do 31.prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna boda, a od 01.siječnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna boda.

VIII. Utvrđuje se da je neosnovana tražbina tuženika u visini od 478,31 EUR.

IX. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 4.217,64 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 30. travnja 2021. navodi da je dana 07.veljače 2006.g. kao korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 9011001022 i potvrdio ga pred javnim bilježnikom iz Rijeke Miroslavom Banićem pod brojem OU- 95/06 a kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 115.169,57 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita na rok otplate od 360 mjeseci.

Odredbom je toč.7.2 navedenog ugovora tužitelj kao korisnik kredita obvezan na otplatu kredita u iznosu od 115.169,57 CHF i kamate iz toč.4 ovog ugovora u 360 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. Navedenom je odredbom nadalje određeno da, u slučaju promjene kamatne stope iz toč.4 ugovora o kreditu, tužitelj pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta te da ih se obvezuje tako izmijenjene plaćati kao i da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom anuitetu.

Odredbom je toč.4 navedenog ugovora određeno da se tužitelj obvezuje tuženiku na kredit plaćati kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25% godišnje, s time da visinu kamatne stope tuženik može promijeniti sukladno broju grupe proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 01.01. a koja se primjenjuje za razdoblje od 01.01. do 30.06. i na dan 01.07. koja se primjenjuje od 01.07. do 31.12. tekuće godine s time da kamatna stopa iz toč.4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke. Navedenom je odredbom nadalje određeno da se kamatna stopa obračunava u CHF mjesečno dekurzivnom proporcionalnom metodom.

Odredbom je toč.5 navedenog ugovora određeno da se interkalarna kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja.

Odredbom je toč.6 navedenog ugovora nadalje određeno da se i zatezna kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja.

Odredbom je toč.10 navedenog ugovora određeno da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka utvrđenog u toč.7.1 ovog ugovora u cijelosti ili djelomično sukladno aktima Banke, ali je o tome dužan obavijestiti Banku i platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenu aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

Sukladno navedenoj odluci tuženika, tuženik je jednostrano mijenjao odnosno povećavao kamatnu stopu tako da se kamatna stopa više nije vratila na onu utvrđenu ugovorom. Osim toga, u razdoblju otplate kredita došlo je i do nekontroliranog rasta tečaja CHF, što je sve dovelo do neplaniranog i nekontroliranog povećavanja mjesečnih anuitete kredita.

Osim toga, zbog neizdrživih uvjeta otplate kredita tužitelj je zatražio prijevremenu otplatu kredita ali je dana 30.srpnja 2011.g. morao platiti naknadu zbog prijevremene otplate kredita u iznosu od 1.054,48 CHF odnosno 6.871,00 kn.

Dakle odredbama je sadržanim u toč.7.2, toč.4, toč.5 i toč.6 ugovora o kreditu, u stvari, određeno da je obveza otplate kredita, ali i redovne, interkalarne i zatezne kamate vezana uz valutu švicarskog franka a da je uz to još i kamatna stopa promjenjiva i to sve na temelju jednostrane odluke tuženika a bez ugovaranja jasnih, poznatih i primjenjivih parametara te bez da je tužitelj bio upozoren na neusporedivo veći rizik vezan uz valutnu klauzulu a posebno uz švicarski franak jer tečaj svih ostalih valuta osim eura nije pod kontrolom Hrvatske narodne banke i bez da su stranke o tome pregovarale i bez da je tužitelju kao korisniku kredita prilikom sklapanja ugovora na razumljiv i nedvojben način objašnjeno i prezentirano što znače te odredbe te koji su rizici već je tuženik po načelu „uzmi ili ostavi“ nametnuo te odredbe i doista prepuštajući ju nekontroliranom rastu tečaja CHF te jednostrano mijenjajući kamatnu stopu na način da ju uvećava u odnosu na dogovorenu prilikom sklapanja ugovora postupio protivno odredbama ondašnjeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, stavljajući tužitelja u nejednaki i neravnopravni položaj jer tužitelj u niti jednom trenutku od sklapanja ugovora nije znao kolika će mu biti kamatna stopa, temeljem čega se uvećava te koliko će iznositi mjesečni anuitet kredita odnosno pod kojim uvjetima i koliko mu je još preostalo glavnice za otplatu.

Isto tako o uvjetima prijevremene otplate kredita nije se pregovaralo niti mu je netko prezentirao uvjete i akte, već je iz odredbe članka 10 ugovora o kreditu tužitelj zaključio da će morati ispunjavati kakve obrasce i zahtjeve te eventualno na to platiti nekoliko desetaka kuna a ne da će morati platiti tako visoku naknadu.

Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014.g. kojom je odlučeno o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač-Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka uključujući i tuženika, utvrđeno je da su u ugovorima o kreditima sklopljenim između 2003.g. i 2008.g. ništetne odredbe kojima je na opisani način ugovorena promjenjiva kamatna stopa te je naloženo tuženim bankama prekinuti s korištenjem ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranim odlukama tuženih banaka.

I pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018.g. kojom je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka uključujući i tuženika, utvrđeno je da je, u ugovorima o kreditima sklopljenim u razdoblju od 01.travnja 2004.g. do 31.prosinca 2008.g., tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nisu kao trgovci u cijelosti potrošače informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Budući je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 07.veljače 2006.g. pravna se utvrđenja iz navedenih presuda odnose na ovaj ugovor, tako da se tužitelj temeljem odredbe članka 502c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.53/98, 91/92, 58/93, 112/99,88/01, 117/03,88/05, 62/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19; u tekstu dalje ZPP) poziva na ista.

Tako nezakonito obračunatom i naplaćenom kamatom tužitelj je, u razdoblju, od prvi put nezakonito primijenjene devizne klauzule i promijenjene kamate do otplate kredita kao i nezakonito naplaćene naknade za prijevremeni raskid ugovora o kreditu preplatio iznos od 293.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog preplaćenog mjesečnog obroka do isplate koje će precizirati nakon financijskog vještačenja.

Tužitelj je po provedenom financijskom vještačenju podneskom od 10. ožujka 2026. postavio tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare tražbine tužitelja.

Zaključno ističe da iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna; da konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva; da nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate; da u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom; da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula, navedeno je nesporno i ne može biti predmet bilo kakvog preispitivanja, te da je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope.

Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, saslušan je tužitelj te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dijani Tomljanović-Butković.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Tužitelj iskazuje da su on i supruga 2006. radi rješenja stambenog pitanja otišli u PBZ radi dobivanja kredita gdje im je djelatnica ČS, a obzirom na visinu primanja koja su oboje ostvarivali u Elektromaterijalu, preporučila da uzmemo ovaj kredit u CHF. Nije im ponuđen kredit u EUR niti im je objašnjeno ništa vezano uz rizike valutne klauzule, kao ni to HNB ne štiti CHF nego samo EUR. Navodi da su tada bili mladi, to da im je bio prvi kredit i stoga su samo željeli što prije useliti u stan. Oni da su u tom stanu živjeli šest godina, a onda je Elektromaterijal otišao u stečaj i oboje su ostali bez primanja. Budući im je početna rata od 2.400,00 HRK narasla čak na 4.200,00 HRK, bili su prisiljeni prodati stan, otplatiti kredit i otići u podstanare. Ugovor da nije detaljno čitao, a niti se posebno trudio razumjeti sve ugovorne odredbe jer mu je cilj bio samo ishodovati taj kredit za rješenje stambenog pitanja.

6. Iz nalaza i mišljenja vještaka Dijane Tomljanović-Butković mag.oec. od 17. veljače 2026., proizlazi da

- preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 201.184,12 HRK, odnosno 26.701,73 EUR (tab. 3, st. 9 i 10).

- negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 3.603,46 HRK, ili 478,31 EUR.

- neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 197.580,66 HRK, odnosno 26.223,42 EUR.

- kredit je prijevremeno zatvoren 30.07.2011., pri čemu je naplaćena naknada od 1% u iznosu od 1.054,48 CHF, odnosno 6.871,00 HRK, ili 911,94 EUR.

7. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te ga prihvaća u cijelosti i sukladno istom konačno postavlja tužbeni zahtjev.

8. Tuženik nema primjedbi na matematički izračun vještaka međutim smatra da je zadaća vještaku pogrešno određena jer bi slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ugovor o kreditu zapravo bio pretvoren u kunski kredit.

Završno, a obzirom da je vještak u svom nalazu utvrdio i negativne tečajne razlike u iznosu od 478,31 EUR, u smislu odredbe čl. 323. ZOO-a, tuženik ističe prigovor radi prebijanja tražbine tuženika u iznosu od 478,31 EUR (koji se odnosi na razdoblje kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog i iskazan je kao negativna razlika tečaja u tablici na str. 15. nalaza i mišljenja), te predlaže:

- da se utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od

478,31 EUR (negativna razlika tečaja)

- da se tražbina tužitelja umanji za navedeni iznos koji obuhvaća spomenute negativne razlike

9. Sporno je među strankama je li odredba predmetnog Ugovora, kojima je ugovorena valutna klauzula, nepoštena i stoga ništetna. Sporan je zahtjev za isplatu s osnove nepoštene i ništetne odredbe i zastara predmetne novčane tražbine.

10. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev kako je isti konačno preciziran nakon provedenog financijskog vještačenja, osnovan u cijelosti i to iz razloga koji će se iznijeti u nastavku.

11. Konkretni Ugovor o kreditu zaključen je 7. veljače 2006. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

Prvenstveno je potrebno navesti da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji je okončan presudom VS RH Rev-249/14 od 09. travnja 2015., a u kojem postupku je utvrđeno da su tuženici (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope.

Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. istog, odnosno sukladno odredbama ZZP iz 2007. (NN 79/07 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZP/07) i to odredbi čl. 96. i 97. istog. Uz navedeno, isto je protivno i odredbama ZOO-a.

12. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca i to čl. 81., 82. i 90. ZZP/03.

Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, radi se o Ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane tuženika, te tužiteljica na sadržaj istog nije mogla utjecati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja, odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna sukladno citiranoj odredbi čl. 81. ZZP/03, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan.

Odredbom članka 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, te je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

13. Iz provedenog dokaznog postupka sud nalazi nesporno utvrđenim da odredbe o valutnoj klauzuli i prijevremenoj otplati kredita predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, prednje iz razloga što sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja kao životan, logičan i uvjerljiv, odnosno istome nije moglo biti poznato na koji će način i temeljem kojih parametara doći do promjene tečaja kao i da će zbog enormnog povišenja anuiteta biti u obvezi prijevremeno zatvoriti kredit i platiti naknadu u visini 1% još neisplaćene glavnice.

Tuženik u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u Ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

Iako bi iz Ugovora proizlazilo da je lako uočljivo da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju kao prosječnom potrošaču u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije moglo biti poznato postojanje rizika odnosno to da ne postoji zaštita tečaja kao u slučaju kredita vezanog za valutu EUR, a prednje znači da tuženik nije na transparentan način upoznao tužitelja na neusporedivo veći rizik.

14. Završno je potrebno navesti da u pogledu ovog zahtjeva postoji vezanost ovog suda sukladno navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a, a sve u skladu s odlukom VS RH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

15. Prigovor zastare nije osnovan. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017. U odnosu na prigovor zastare još je potrebno ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati postala pravomoćna je dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli dana 14. lipnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 30. travnja 2021., pa s obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, to do dana podnošenja tužbe u ovom sporu nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO-a, koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli.

16. Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1. ZOO- a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega pa zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari, jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništetnosti koji je bezvremenski.

17. U članku 1111. stavak 1. ZOO propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je u članku 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost odredbi, već upravo tuženik koji je kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju tuženik ne bi ostvario pravo na povrat (umanjenje) u smislu čl. 323.st. 1. ZOO-a, jer se odredba čl. 96.st.1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Naime, pravna osnova po kojoj je tužitelj eventualno plaćao po nižem tečaju nije otpala, slijedom čega tuženik ne može iznos eventualne negativne razlike potraživati od tužitelja u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Sudska praksa je o tome zauzela stajalište u brojnim odlukama, primjerice presude Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-1226/2020-2 od 03. ožujka 2021. i Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-2000/2021-2 od 06. srpnja 2021., a na to upućuje i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/3581/2021 od 30. lipnja 2022.

Stoga je odlučeno kao u toč. I. - VIII. izreke ove presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR, za sastav podnesaka od 20. listopada 2022., 24. rujna 2025., 11. ožujka 2026. i 28. ožujka 2026. svaki u iznosu od 500,00 EUR, pristup ročištima 19. rujna 2025. i 10. travnja 2026. svaki u iznosu od 500,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 217,67 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 4.217,64 EUR.

U Rijeci, 17. travnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika