REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: Pr-83/2025-94

(Stari broj: Pr-108/2018)

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d., odvjetnicima iz Osijeka, Jagerova 24, protiv tuženika Opće bolnice Bjelovar, Bjelovar, Mihanovićeva 8, OIB: 34506547848, zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnicima iz Bjelovara, A. Mihanovića 15b i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravnom odjelu (P-DO-122/2018), radi isplate, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 23. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP-a), dana 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici “Dr. Anđelko Višić“ Bjelovar iz Bjelovara, Antuna Mihanovića 8, OIB: 34506547848, da tužitelju KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 11.286,92 eura bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom zajedno sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate , tekućom:

- za prosinac 2013. godine, na iznos od 129,88 eura od 15.01.2014. godine,

- za siječanj 2014. godine, na iznos od 124,27 eura od 15.02.2014. godine,

- za veljaču 2014. godine, na iznos od 38,96 eura od 15.03.2014. godine,

- za ožujak 2014. godine, na iznos od 74,22 eura od 15.04.2014. godine

- za travanj 2014. godine, na iznos od 126,81 eura od 15.05.2014. godine,

- za svibanj 2014. godine, na iznos od 125,88 eura od 15.06.2014. godine,

- za lipanj 2014. godine, na iznos od 198,35 eura od 15.07.2014. godine,

- za srpanj 2014. godine, na iznos od 166,65 eura od 15.08.2014. godine,

- za kolovoz 2014. godine, na iznos od 274,24 eura od 15.09.2014. godine,

- za rujan 2014. godine, na iznos od 252,34 eura od 15.10.2014. godine,

- za listopad 2014. godine, na iznos od 238,73 eura od 15.11.2014. godine,

- za studeni 2014. godine, na iznos od 191,13 eura od 15.12.2014. godine,

- za prosinac 2014. godine, na iznos od 194,76 eura od 15.01.2015. godine,

- za siječanj 2015. godine, na iznos od 240,53 eura od 15.02.2015. godine,

- za veljaču 2015. godine, na iznos od 274,32 eura od 15.03.2015. godine,

- za ožujak 2015. godine, na iznos od 229,03 eura od 15.04.2015. godine,

- za travanj 2015. godine, na iznos od 215,76 eura od 15.05.2015. godine,

- za svibanj 2015. godine, na iznos od 173,61 eura od 15.06.2015. godine,

- za lipanj 2015. godine, na iznos od 230,33 eura od 15.07.2015. godine,

- za srpanj 2015. godine, na iznos od 252,48 eura od 15.08.2015. godine,

- za kolovoz 2015. godine, na iznos od 258,51 eura od 15.09.2015. godine,

- za rujan 2015. godine, na iznos od 235,64 eura od 15.10.2015. godine,

- za listopad 2015. godine, na iznos od 203,61 eura od 15.11.2015. godine,

- za studeni 2015. godine, na iznos od 164,10 eura od 15.12.2015. godine,

- za prosinac 2015. godine, na iznos od 152,82 eura od 15.01.2016. godine,

- za siječanj 2016. godine, na iznos od 178,11 eura od 15.02.2016. godine,

- za veljaču 2016. godine, na iznos od 213,65 eura od 15.03.2016. godine

- za ožujak 2016. godine, na iznos od 192,41 eura od 15.04.2016. godine,

- za travanj 2016. godine, na iznos od 215,55 eura od 15.05.2016. godine,

- za svibanj 2016. godine, na iznos od 255,58 eura od 15.06.2016. godine,

- za lipanj 2016. godine, na iznos od 195,96 eura od 15.07.2016. godine,

- za srpanj 2016. godine, na iznos od 198,56 eura od 15.08.2016. godine,

- za kolovoz 2016. godine, na iznos od 264,79 eura od 15.09.2016. godine,

- za rujan 2016. godine, na iznos od 266,60 eura od 15.10.2016. godine,

- za listopad 2016. godine, na iznos od 224,74 eura od 15.11.2016. godine,

- za studeni 2016. godine, na iznos od 203,75 eura od 15.12.2016. godine,

- za prosinac 2016. godine, na iznos od 305,23 eura od 15.01.2017. godine,

- za siječanj 2017. godine, na iznos od 261,84 eura od 15.02.2017. godine,

- za veljaču 2017. godine, na iznos od 227,46 eura od 15.03.2017. godine,

- za ožujak 2017. godine, na iznos od 280,84 eura od 15.04.2017. godine

- za travanj 2017. godine, na iznos od 233,72 eura od 15.05.2017. godine,

- za svibanj 2017. godine, na iznos od 183,32 eura od 15.06.2017. godine,

- za lipanj 2017. godine, na iznos od 224,16 eura od 15.07.2017. godine,

- za srpanj 2017. godine, na iznos od 260,31 eura kuna od 15.08.2017. godine,

- za kolovoz 2017. godine, na iznos od 276,50 eura od 15.09.2017. godine,

- za rujan 2017. godine, na iznos od 200,05 eura od 15.10.2017. godine,

- za listopad 2017. godine, na iznos od 228,60 eura od 15.11.2017. godine,

- za studeni 2017. godine, na iznos od 211,78 eura od 15.12.2017. godine,

- za prosinac 2017. godine, na iznos od 153,04 eura od 15.01.2018. godine,

- za siječanj 2018. godine, na iznos od 264,75 eura od 15.02.2018. godine

- za veljaču 2018. godine, na iznos od 260,27 eura od 15.03.2018. godine,

- za ožujak 2018. godine, na iznos od 178,80 eura od 15.04.2018. godine,

- za travanj 2018. godine, na iznos od 241,57 eura od 15.05.2018. godine,

- za svibanj 2018. godine, na iznos od 118,02 eura od 15.06.2018. godine, sve do isplate u roku od 15 dana, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima .

II. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Bjelovar, Bjelovar, Mihanovićeva 8, OIB 34506547848, naknaditi tužitelju JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 3.636,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine tekućom od 17. travnja 2026., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj JD, kao radnik podnio je je tužbu preporučeno poštom dana 17. svibnja 2018., a koja je zaprimljena kod suda dana 21. svibnja 2018., protiv tuženika Opće bolnice Bjelovar, kao poslodavca, radi isplate razlike plaće.

2. U tužbi navodi da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. pa nadalje do podnošenja tužbe bio zaposlena kod tuženika, na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije, da mu je rad organiziran 24-satnim dežurstvom.

3. Navodi da mu je u tom razdoblju plaća bila regulirana, između ostalih propisa i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 96/15 i 29/18, dalje u tekstu: KU/13), Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, dalje u tekstu: TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 24/17, dalje u tekstu: TKU/17). Ističe da prema čl. 47. KU plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na plaću, a dodatci na plaću su stimulacija, dodatci na posebne uvjete rada, dodatci i uvećanja plaće. Nadalje, odredbe čl. 51., čl. 57. čl. 59. KU/13 i odredbe čl. 54. TKU/18 propisuju da dodatci i uvećanja osnovne plaće koji se obračunavaju i isplaćuju tužitelju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata.

4. U utuženom razdoblju, tužitelj je kao inženjer medicinske radiologije radio u otežanim uvjetima rada, za koje mu temeljem odredbe čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, dalje u tekstu ZR/09) i čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, dalje u tekstu ZR/14), pripada pravo na povećanu plaću, a sukladno čl. 57. KU (Narodne novine 143/14, taj dodatak za tužitelja iznosi 25% osnovne plaće. U spornom razdoblju tužitelju je po osnovi otežanih uvjeta rada tuženik isplaćivao uvećanje od 17%, umjesto od 25% i to samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio, iako je radio cijelo vrijeme u otežanim uvjetima rada.

5. Nadalje, ističe da je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2013., kod tuženika vršio funkciju glavnog tehnologa Odjela radiologije, a za koji položaj je odredbom čl. 58 KU propisano da se tužiteljeva osnovna plaća uvećava za 12% u odnosu na dodatke za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici na tom odjelu, da zdravstveni radnici na tužiteljevom odjelu ostvaruju pravo na dodatak od 25% na osnovnu plaću pa sukladno čl. 58 KU tužiteljevo uvećanje plaće po osnovi uvjeta rada trebalo bi iznositi 37% (25% koliko imaju zdravstveni radnici na njegovu odjelu + 12% po čl. 58 KU), za svaki odrađen sat rada.

6. Sukladno Dodatku I. KU (Narodne novine 96/15), koji je bio na snazi od 1.10.2015. do podnošenja tužbe, tužitelj je prema čl. 59a imao kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uz visini od 4% od osnovne plaće.

7. Kako je tužitelj neprekidno radio na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije u otežanim uvjetima rada te s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, a tuženik mu je kao poslodavac u utuženom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, samo na sate redovnog rada, ali ne i na sate prekovremenog rada, iako je pod istim uvjetima kao u redovnom radu, tužitelj radio i u prekovremenom radu.

8. Tužitelj ističe da je čl. 60 KU, koji je bio na snazi od 1.12.2013. do 30.9.2015. propisano da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i zavodu ostvarili radni staž s navršenih 20 do 29 godina, od 4%. Navodi da tužitelj u utuženom razdoblju ima više od 20 godina radnog staža te da mu tuženik u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. nije isplaćivao dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je tužitelj efektivno odradio, već samo na dio određenih sati, iako je tužitelj cijelo vrijeme imao više od 20 godina radnog staža u zdravstvenim ustanovama.

9. Prema čl. 36. st. 2. KU/13 I čl. 36. st. 2. KU/18, radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću, ili nedjelju, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

10. Temeljem čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 radniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužitelj ističe da na sve navedene dodatke na plaću ima pravo kumulativno (za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u zdravstvu) za sve odrađene sate, dakle i za prekovremene sate, jer niti iz jedne odredbe KU i TKU ne proizlazi da bi radniku pripadali ti dodaci samo na ostvarenu redovnu satnicu, niti da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i navedeni dodaci međusobno isključuju.

11. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu razlike bruto plaće na ime dodatka za posebne uvjete rada, dodatnih 12% uvećanje osnovne plaće povrh dodatka za posebne uvjete rada sukladno čl. 58 KU 143 /13, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za staž u zdravstvu na sve odrađene sate u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. te razliku naknade plaće za godišnji odmor, odnosno bolovanje do 42 dana, sve za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 17. svibnja 2018. u iznosu od 101.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 85.041,77 kn, kako je to navedeno u podnesku od 17. ožujka 2021., (list 266-268).

Konačno, tužitelj je podneskom od 20. siječnja 2026. (list 395-398), postavio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 11.286,92 eura bruto sa pripadajućom zakonskom kamatom, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

12. U odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ne spori činjenicu da je tužitelj bila u radnom odnosu kod tuženika, kako je to navedeno u odgovoru na tužbu.

13. Isto tako ne spori činjenicu da su sva prava iz rada i po osnovi rada pa tako i plaće radnika u djelatnosti zdravstva uređene kolektivnim ugovorima i Temeljnim kolektivnim ugovorom, navedenim u tužbi, no spori činjenicu da pri određenim uvećanjima plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do podnošenja tužbe nije poštivao odredbe KU i drugih propisa na pripadajuća prava tužitelja.

14. Kako tužitelj potražuje isplatu razlike plaće, na dodatke navedene u tužbi, u odnosu na sate prekovremenog rada, tuženik smatra da tužitelj nema pravo na dodatak za posebne uvjete rada, dodatak s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u odnosu na prekovremen sate rada, dodatak na staž u zdravstvu na sve odrađene sate. Ističe da je tužitelju obračunao i isplatio sve dodatke i naknade na koje tužitelj ima pravo. Tuženik nadalje ističe da je kao poslodavac kod obračuna plaća koristio jedinstvenu metodologiju obračuna plaća putem Centralnog obračuna plaće (COP), a koji je uveden odlukom Vlade Republike Hrvatske, a da tuženik nije ovlašten određivati drugačiji način obračuna od onog koji je zadan putem COP-a, već je samo ovlašten unositi podatke za obračun tj. podatke o radniku koji se prema unaprijed zadanim formulama, funkcijama i parametrima obračunavaju putem FINA-e.

15. Obzirom da su tužitelju isplaćeni svi zahtijevani dodatci na plaću, kako mu to pripada i kako joj je to obračunato, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka.

16. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u obračune plaća (list 4-54, 231-232), pravno mišljenje prof.dr.sc. TD (list 63-74), Odluka o visini isplate na osnovi rada u dežurstvu i rada po pozivu te naknade za pripravnost (list 78-80), Izvještaji proračuna, proračunskih i izvan proračunskih korisnika (list 142), Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima (list 143-145), Ugovor o radu (list 146-150), Odluka o sanaciji Opće bolnice Bjelovar (list 153-154), podaci od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 159-162), Izvješće o provedenoj redovnoj sveobuhvatnoj kontroli tuženika (list 188-191), obračun plaća javnim službenicima i namještenicima (list 192-195), u Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( dalje u tekstu KU, list 212-216), podustrojstvene jedinice tuženika (list 221-224),

Rješenje o razvrstavanju djelatnosti u platne razrede (list 230), evidencija nazočnosti na radu (list 234-240), Dodatak I. KU (list 240-243), čita se iskaz vještaka (list 252), očitovanje knjigovodstvenog vještaka od 17. listopada 2025. (list 350) i drugu dokumentaciju u spisu predmeta.

17. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja JD (list 405).

17.1. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BD (list 405-407).

17.2. Izveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marijani Matijević dipl.ing.agr, koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje dana od 8. siječnja 2020. (list 171-176), očitovanje knjigovodstvenog vještaka od 9. travnja 2020. (list 205), od 24.srpnja 2020. (list 246), od18. veljače 2021. (list 256-258), očitovanje knjigovodstvenog vještaka od 17. listopada 2025. (list 384-385).

17.3. Izveden dokaz saslušanjem vještaka (list 252, 269-270, 384-385).

18. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

19. Tužbeni zahtjev je osnovan.

20. Republika Hrvatska je, nakon što ju je sud po prijedlogu tuženika (kao i ostale predložene osobe) obavijestio o otpočetoj parnici, podneskom dostavljenim sudu 1. listopada 2018., (list 131-32) izjavila da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika, navodeći da za to ima pravni interes, budući se sredstva za isplate plaća radnicima tuženika osiguravaju i u Državnom proračunu te da je Centralni obračun plaća ustrojen od strane Republike Hrvatske i da ga tuženik ne može mijenjati.

21. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, a kako tužitelj potražuje tužbom razliku plaće, odnosno dodatka na plaću i to dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za staž u zdravstvu na sve odrađene sate te naknadu za pogrešno obračunatu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća za razdoblje od 1. prosinca 2013. pa do podnošenja tužbe, a koje potražuje na sve odrađene sate rada kao i na prekovremene sate rada, a ne samo za redovni mjesečni fond odrađenih sati, koji su tužitelju plaćeni. Ističe da su svi dodaci na plaću koji su predmetom tužbe plaćeni sukladno važećim propisima tj. čl. 57. i 59. KU/13 i KU/15 i čl. 51 KU/12.

22. Smatra da tužitelj nema pravo na dodatke koje potražuje tužbom na sate odrađene preko redovnog mjesečnog fonda sati, odnosno na prekovremene sate rada, jer je tuženik ispravno obračunavao i isplatio plaće po svim navedenim osnovama pa proizlazi da su tužitelju ispravno obračunate i isplaćene sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek, prethodno isplaćenih plaća, time i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, slijedom čega drži da je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

23. Tuženik se suglasio, dok se tužitelj protivio stupanju RH u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.

24. Raspravnim rješenjem od 10. prosinca 2020. sud je temeljem čl. 206. ZPP-a, Republici Hrvatskoj dopustio sudjelovanje u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tuženika, smatrajući da za to Republika Hrvatska ima pravni interes. Naime, kako se plaće za radnike tuženika djelomično osiguravaju i u Državnom proračunu RH (čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, Narodne novine 27/1, 39/07), da tuženik obračun plaće vrši COP-om ustrojenim od strane RH, osim toga, Vlada Republike Hrvatske potpisnik je na stani poslodavca kolektivnog ugovora po osnovi kojeg tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu razlike plaće, slijedom čega Republika Hrvatska po ocjeni suda Republika Hrvatska radi eventualnog regresnog postupka, ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj pravnoj stvari, bez obzira što tužitelj potražuje plaću od tuženika, a ne od Republike Hrvatske.

25. Predmet tužbenog zahtjev je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 17. svibnja 2018. kao dana podnošenja tužbe, a zahtijeva naknadu za neplaćene dodatke za posebne uvjete rada, uz dodatak na funkciju tužitelja kao glavnog tehnologa Odjela radiologije, iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada i za prekovremeni rad, isplatu razlike plaće za pogrešno obračunatu i isplaćenu naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koji se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća te dodatak po osnovi radnog staža.

26. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1.12.2013. do 17. svibnja 2018. bilo zaposlen kod tuženika i to neprekidno na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije, vršeći funkciju glavnog tehnologa Odjela za radiologiju, a što proizlazi iz navoda stranaka, obračuna plaće.

27. Nadalje, nesporno je da su u obračunima plaća točno evidentirani svi sati rada tužitelja kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim podatak o radnom mjestu obračuni plaće za tužitelja dostavljeni su po tužitelju pa je nesporno da je sva ta dokumentacija vjerodostojna, jer je dostavljena iz službenih programskih evidencija tuženika Opće bolnice Bjelovar, a vjerodostojnost navedene dokumentacije nije osporavana po strankama.

28. Po ocjeni suda, osnovano tužitelj tvrdi da je na njegovom radnom mjestu inženjera medicinske radiologije, za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 13. travnja 2018. pripadao dodatak na plaću na posebne uvjete rada u visini od 25% od osnovne plaće (čl. 57. KU 143/13). Također, a što nije sporno kroz navedeno razdoblje tužitelju je kao inženjeru medicinske radiologije, pripadao i dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, ( sukladno čl. 59a KU 143/13 i čl. 5 Dodatka I KU 96/15) te da mu u tim postotcima za pripadajuća razdoblja ti dodatci obračunati na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada.

29. Isto tako, osnovano tužitelj tvrdi da mu sukladno čl. 60 KU koji je bio na snazi u razdoblju do 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. pripada dodatak za staž u zdravstvu, obzirom da ima preko 20 godina radnog staža, koji joj je obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada.

30. Dakle, nesporna je činjenica da je tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne uvjete rada, kao i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak na staž, ali samo na redovni mjesečni fond sati, dok joj taj dodatak nije obračunao ni isplatio na prekovremene sate rada. Isto tako, između stranaka nije bilo sporno da je tuženik tužitelju isplatio naknade za godišnji odmor, no sporno je postoji li razlika u visini tih naknada za slučaj da se tužiteljici drugačije obračunaju prosječne plaće na temelju koji se radi izračun naknade plaće za godišnji odmor.

31. Sporno je između stranaka da li tužitelju pripada dodatak za posebne uvjete rada, dodatak po osnovi funkcije glavnog tehnologa Odjela za radiologiju, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak po osnovi radnog staža (za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.) i u odnosu na prekovremen sate rada, te da li je tuženik tužitelju isplatio naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor, te je bila sporna i visina potraživanja tužitelja.

32. Obzirom da je prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj dana 20. veljače 2022. (Narodne novine broj 57/22) uveden euro kao valuta, to je tužitelj podneskom od 22. siječnja 2026. tužbeni zahtjev postavio u valuti euro, a isto tako, citiranim podneskom, kao tuženika je naznačio Opću bolnicu "Dr. Anđelko Višić" Bjelovar (ranije Opća bolnica Bjelovar),a kako to proizlazi iz priloženog Izvatka iz trgovačkog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru (list 399-401).

33. Tijekom postupka sud je donio presudu i rješenje broj Pr-108/2018-64 od 31. svibnja 2021., kojom je presudom naložio tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos na ime razlike manje isplaćenih plaća od 85.841,77 kn bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na dosuđene iznose (točka I. citirane presude), naknadu troškova u iznosu od 14.100,00 kn sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2021. kao od dana donošenja presude pa do isplate te je riješeno da je tužba tužitelja povučena za iznos od 15.958,23 kn.

Kako je protiv citirane presude tuženik pravovremeno podnio žalbu povodom iste (ali ne i protiv rješenja kojim je riješeno da je tužba povučena), Županijski sud u Rijeci rješenjem broj Gž-991/2021-4 od 25. lipnja 2025. prihvatio žalbu tuženika, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje, a ista je ukinuta zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da je u obrazloženju citirane presude navedeno da se ne može prihvatiti kao pravilan financijski obračun razlike plaće za utuženo razdoblje te je potrebno radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja raspraviti obračun prekovremenog rada tužitelja u utuženom razdoblju, pri tom imajući u vidu povoljnije pravo za tužitelja kao zaposlenika, odnosno obračun prekovremenih sati tužitelja s kumulacijom dodataka za posebne uvjete rada ili položajnog dodatka, a sukladno tome, utvrditi i visinu naknade za godišnji odmor radi donošenja meritorne odluke u ovosudnom predmetu.

34. Povodom ukinute prvostupanjske presude, tužitelj se očitovao podneskom od 25. rujna 2025., navodeći da je u obrazloženju citirane presude Županijskog suda u Rijeci kojom je ukinuta prvostupanjska presuda navedeno da se položajni dodaci ne mogu kumulirati s dodacima iz članka 57. odnosno članka 55. Kolektivnog ugovora s osnova posebnih uvjeta rada, a tužitelj smatra da je takav stav ispravan ako bi se u obzir uzela samo odredba čl. 58. stavak 3. (KU13) ili čl. 56 (KU18), a bez promatranja što govori odredba stavka 1.

34.1. Naime, tužitelj ističe da položajni dodatak nije dodatak sam po sebi, već on predstavlja uvećanje dodatka po osnovi posebnih uvjeta rada i upravo to definira odredba stavka 1.: „Osnovna plaća uvećat će se radnicima po osnovi položajnog dodatka na sljedećim radnim mjestima i poslovima: glavna sestra, zdravstveni i nezdravstveni radnik - voditelj odjela (zavoda) - 12% - više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu“. Dakle, sama odredba st. 1. definira da se položajni dodatak isplaćuje umjesto dodatka za uvjete rada i to kao uvećan za 12% u odnosu na druge zdravstvene radnike na tom odjelu. U konkretnom slučaju, tužitelj je u promatranom razdoblju bio glavni inženjer medicinske radiologije (a koji je status tužitelja kod tuženika nedvojbeno potvrđen njegovim iskazom na raspravi dana 23. siječnja 2026. i potvrđen iskazom svjedoka BD). Nadalje, tužitelj ističe da su na tužiteljevu odjelu inženjeri medicinske radiologije imali dodatak od 25% pa je tužitelj, umjesto dodatka za uvjete rada, trebao imati samo položajni dodatak u visini od 37% (25% koliko imaju inženjeri medicinske radiologije + 12% po osnovi položaja).

34.2.Obrazlažući dalje pravnu osnovu ove tužbe, tužitelj ističe da tek uzimajući u obzir odredbu stavka 1., jasno je zašto odredba stavka 3. propisuje da se položajni dodatak i dodatak za uvjete rada ne kumuliraju, jer kroz položajni dodatak radniku je već konzumirano pravo na dodatak za uvjete rada.

Opetovano tužitelj ističe, da je u cijelom spornom razdoblju od 1. prosinca 2013., tužitelj kod tuženika vrši funkciju glavnog tehnologa Odjela radiologije. Za navedeni položaj odredbom čl. 58. KU propisano je da se tužiteljeva osnovna plaća uvećava za 12% u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici na tom odjelu. Zdravstveni radnici na tužiteljevom odjelu ostvaruju pravo na dodatak od 25% na osnovnu plaću. Sukladno odredbi čl. 58. KU, tužiteljevo uvećanje osnovne plaće po osnovi uvjeta rada, trebalo bi iznositi ukupno 37% (25% koliko imaju zdravstveni radnici na njegovom odjelu + 12% po čl. 58. KU) za svaki sat rada koji je tužitelj odradio.“ Stoga smatra da bez obzira je li položajni dodatak tužitelju obračunat kao zaseban dodatak ili kao uvećanje dodatka za uvjete rada, matematički se uvijek dobiva isti rezultat, stoga je vještačenjem točno utvrđena razlika plaće koja tužitelju pripada.

34.3. Tužitelj smatra da je matematički potpuno svejedno hoće li se prilikom izračuna na osnovnu plaću obračunati dodatak za uvjete rada od 25% i položajni dodatak od 12% ili će se obračunati jedinstveni dodatak od 37%. Pravilan izračun koji točno prati odredbe KU bi bio da se na osnovnu plaću dodaje samo položa jni dodatak od 37% (jer se on obračunava kao dodatak za uvjete rada uvećan za 12%), no matematički se dolazi do potpuno jednakog rezultata ako se na osnovnu plaću prvo obračuna dodatak za uvjete rad (25%), a zatim samo uvećanje tog dodatka po osnovi položa ja (12%).

34 . 4. Potom je tijekom postupka, s obzirom na očitovanje tuženika na prijepornu činjenicu, tužitelj istakao da je potpuno irelevantno na koji je način COP vršio obračun i na koji način je tuženik u COP ručno unosio podatke, budući da je tijekom ovog postupka i stotinu drugih postupaka u kojima se pojavljivalo isto pravno pitanje i u kojima je sudio ovaj sud već utvrđeno da ni obračun kroz COP, ni tuženikov unos podataka u COP sve do travnja 2020., nisu bili ispravni. Smatra da tuženikovo pojašnjenje dodatka koji bi pripadao tužitelju je protivno matematičkom načinu obračuna prosjeka, budući da je tuženik ističe da je prezentirani izračun izvršio na način kao da na tužiteljevom odjelu postoje samo dva zdravstvena radnika i to tužitelj, kao ing. medicinske radiologije i jedna medicinska sestra koja je očito obavljala samo administrativne poslove, ako je imala dodatak na uvjete rada od 8%. No, naprotiv tome, na tužiteljevom odjelu je zaposleno više od 50 zdravstvenih radnika (ing. medicinske radiologije i liječnika) za koje je sve bio propisan dodatak od 25% i tek jedan administrator koji je po struci medicinska sestra sa dodatkom od 8%. Pravi prosjek bi u tom slučaju (uzimajući u obzir sve zdravstvene radnike na odjelu) iznosio 24,99%, a ne 17% kako tvrdi tuženik.

S obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta zbog okolnosti da je kroz nalaz vještaka položajni dodatak prikazan odvojeno od dodatka za uvjete rada i da u rješenju Županijskog suda u Rijeci se ne problematizira koliki bi bio dodatak na uvjete rada za tužitelja, već problematizira pripada li mu istovremeno dodatak za uvjete rada i položajni dodatak. No, budući da Kolektivni ugovor u čl. 58. st. 3. stvarno isključuje kumulaciju ova dva dodatka, ali istovremeno u čl. 58. st. 1. jasno navodi da se tužitelju kao glavnom inženjeru treba isplaćivati položajni dodatak koji je za 12% veći od onoga koji imaju zdravstveni radnici na njegovom odjelu , tužitelj drži da se u konkretnom slučaju treba primijeniti matematičku formulu obračuna samo jednog jedinstvenog dodatka (položajnog dodatka), a ne dva odvojena dodatka. No, matematički se i u tom slučaju dolazi do potpuno jednakog rezultata jer je potpuno nebitno je li od iste osnovice obračunato 25% pa zatim 12% ili je odmah obračunato 37%.

34.5. Nadalje, tužitelj u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na prijepornu činjenicu (zbog čega je i ukinuta prvostupanjska presuda), tijekom postupka ističe da ako odjelu ima više različitih dodataka za zdravstvene radnike, onda je potrebno utvrditi prosjek, da bi se tužitelju položajni dodatak mogao obračunati od tog prosječnog dodataka koji imaju zdravstveni radnici na njegovom odjelu. Smatra da tuženik pogrešno tumači što je prosjek, jer ukoliko npr. 50 radnika ima dodatak od 25%, a samo jedan radnik ima dodatak od 8%, onda prosječni dodatak nije (25+8)/2 = 16,5%, budući da definicija prosjeka (aritmetičke sredine) glasi: Zbroj svih članova skupa / broj članova skupa = aritmetička sredina (prosjek).To bi značilo da se zbrajaju svi dodaci svih zdravstvenih radnika na odjelu i onda se zbroj dijeli s ukupnim brojem radnika. Također ističe da je još tijekom postupka dostavio (dana 10. srpnja 2020. uz podnesak), popis svih radnika na RTG odjelu, na kojemu se nalazi ukupno 31 radnik, od kojih 30% ostvaruje pravo na dodatak od 25%, a jedna radnica na dodatak od 8%. Pravilan izračun prosjeka tada glasi: (30 *25) + 8) / 31 = 24,5%, što zaokruženo ponovno daje dodatak od 25%.

34.6. Obzirom na KU koji je bio na snazi u utuženom razdoblju za sve zdravstvene radnike na odjelu radiologije propisivao je dodatak od 25%, tako da su svi liječnici, inženjeri radiologije i sve medicinske sestre trebale imati dodatak od 25% po osnovi uvjeta rada, a zašto je tuženik jednoj medicinskoj sestri koja je u tom periodu radila na RTG odjelu isplaćivao dodatak od 8%, za tuženika je to nejasno pa zaključuje da ili je tuženik toj medicinskoj sestri obračunavao pogrešan dodatak ili ta medicinska sestra uopće nije radila poslove medicinske sestre.

To sve, jer je KU dodatak od 8% za zdravstvene radnike propisivao samo:

-Za rad u poliklinici

-Fizioterapeute

-Radne terapeute

-U zavodima za javno zdravstvo

-U ljekarnama

-U primarnoj zdravstvenoj zaštiti (domovi zdravlja)

Za dentalne tehničare

Za zdravstvene radnika II. i III. vrste (za koje se traži VŠS ili VSS) koji rade u bolnicama, na bolničkim odjelima, najmanji propisani dodatak je iznosio 14%.

Dakle, ni jedna medicinska sestra na bolničkom odjelu, koja radi na poslovima zdravstvenog radnika, nije mogla imati dodatak manji od 14%. Pritom, svi zdravstveni radnici koji rade na RTG odjelu, rade na odjelu gdje postoje otvoreni izvori zračenja i izrijekom imaju propisan dodatak od 25%.

Budući da je u utuženom periodu, za sve zdravstvene radnike (liječnike, inženjere i medicinske sestre) na tužiteljevom odjelu bio propisan dodatak od 25%, tužitelju prosječni dodatak nije mogao iznositi manje od 25% (tako u ovosudnoj presudi Pr- 2339/2021-14 od 4. ožujka 2022.), a za razdoblje od lipnja 2018. do ožujka 2022., koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Puli broj GžR-23/2022-2 od 12. srpnja 2022. (list 359-378), kojom je pravomoćnom presudom presuđeno da tužitelj ima pravo na jedinstveni dodatak od 37%.

34.7. Također, povodom ukidne odluke očitovao se je i tuženik, navodeći da tužitelj pogrešno tumači KU i način obračuna dodataka koji su mu pripadali, jer su u COP-u (centralizirani obračun plaća) posebni uvjeti rada za glavnog tehnologa unosili "ručno" obzirom da je COP automatski dodjeljivao dodatak od 25% za ing. radiologije, radi čega je bilo potrebno sukladno važećem KU izračunati prosjek dodataka za sve zdravstvene radnike u odjelu i ručno unijeti ispravan podatak o dodatku za tužitelja. Tako je npr. bilo potrebno zbrojiti dodatke za inženjere od 25% i za medicinsku sestru od 8%, podijeliti sa dva da bi se dobio prosjek koji je iz nosio 16,5, odnosno zaokruženo 17% koliko se moglo primijeniti na tužitelja.

Položajni dodatak od 12% je automatski dodijeljen kroz sustav COP -a po odabiru odgovarajućeg radnog mjesta. Dakle, položajni dodatak i dodatak za posebne uvjete rada su u sustavu COP-a bili odvojeni. Oba dodatka obračunavala su se na osnovnu plaću (osnovicaxkoeficijent radnog mjesta x minuli rad, koji umnožak se potom množio sa propisanim dodatkom).

Nadalje, smatra da se tužiteljevo tumačenje izračuna prosjeka na bazi broja radnika ne primjenjuje u praksi, niti je po tuženiku ispravan, a nije ni u skladu sa propisima, zbog čega konačno tuženik smatra da tužitelj ima pravo na ukupan dodatak od 29%, a ne 37%, kako to tužitelju pogrešno tumači, a navodi da li je sestra zaposlena na odjelu ili ne, odnosno radi li tamo ili ne, potpuno su promašeni, jer tuženik drži da je tužitelju osobno dobro poznato da medicinska sestra radi na odjelu gdje i tužitelj.

35. S obzirom na tu spornu činjenicu, a po prijedlozima stranaka tijekom postupka, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka BD koja je kod tuženika u utuženom razdoblju voditelj Odjela za računovodstveno financijske poslove i koja je upoznata sa načinom obračuna plaća. Naime, tuženik je upravo na tu okolnost i predložio, a koji je dokazni prijedlog od strane suda ranije bio odbijen kao neosnovan, no međutim, kao je tuženik ustrajao kod izvođenja navedenog dokaza, navodeći da upravo navedenim svjedokom tuženik dokazuje osnov svojih navoda koji su prethodno i izneseni.

35.1. Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da kod tuženika radi na Odjelu radiologije kao inženjer i to negdje od 2005. kao glavni tehnolog, radeći na snimanjima na rengenu i magnetnoj rezonanci, a na kojem Odjelu ima nešto više od 30 zdravstvenih djelatnika, da se radi o Odjelu koji nije odjel sa otvorenim izvorima zračenja, a da zdravstveni djelatnici koji rade na navedenom Odjelu su liječnici, specijalisti radiolozi, specijalizanti (ukoliko ih ima), prvostupnici radiološke tehnologije i medicinska sestra. U utuženom razdoblju tužitelj bio je sam glavni tehnolog na Odjelu radiologije i također je bilo zaposleno sve skupa oko tridesetak zdravstvenih djelatnika i jedna medicinska sestra (kao i danas). Također, u navedenom razdoblju plaća tehnologa radiologije, a sada prvostupnika radiološke tehnologije, imali su dodatke na plaću zbog uvjeta rada u omjeru od 25%, dok mu nije bilo poznato koliki je taj dodatak bio za druge zdravstvene djelatnike. Na poslovima izvora ionizirajućeg zračenja, prema iskazu tužitelja, na Odjelu radiologije rade svi zdravstveni djelatnici osim medicinske sestre, jer za te poslove nije ovlaštena, niti ima potrebne kvalifikacije.

35.2. Svjedok BD kao voditeljica Odjela za računovodstveno financijske poslove, obrazlažući način obračuna pa tako i za tužitelja u utuženom razdoblju (od prosinca 2013. do svibnja 2018.), navela je (i to osnovna plaća) na način da se osnovica množi sa koeficijentom i minulim radom + svi dodaci (dodatak za posebne uvjete rada od 25% + 8% : 2 + položajni dodatak od 12% na ukupan fond odrađenih sati kroz mjesec te da se dodaci i to uvjeti rada i položajni dodatak ne zbrajaju, a da se u kadrovskoj službi u sistem unosi 25% + 8% : 2 te da je prosječno utvrđen dodatak za posebne uvjete rada za tužitelja utvrđen kao prosjek dodatka tehnologa radiološkog odjela i medicinske sestre), istakla je također (a kao i tužitelj) da na Odjelu radiologije radi i jedna sestra kojoj se dodatak obračunava u omjeru od 8%, a položajni dodatak za tužitelja iznosi 12%, tako da se ta dva dodatka koji se odnose na tužitelja ne zbrajaju. Ista se nije mogla očitovati o broju zdravstvenih djelatnika na Odjelu radiologije, no s obzirom na dodatak od 8% koji se obračunava zbog medicinske sestre, a u odnosu na posebne uvjete rada, za tužitelja se zbraja dodatak po osnovi posebnih uvjeta rada od 25% + 8% i taj se zbroj dijeli na broj dodataka (dva dodatka koji se odnose na tužitelja). U konkretnom slučaju to znači da se za tužitelja obračunava dodatak od 25% + 8% i dijeli sa dva pripadajuća njemu dodatka, tako da se ukupni taj postotak tužitelju obračunava na plaći kao dodatak, ali se za to ne uzima broj zaposlenih na Odjelu radiologije.

Kontrola obračuna plaća periodično je kontroliran od strane Državnog ureda za reviziju (kontrola bila 2016. i 2022.), a kontrolirano je i od strane HZZO tijekom 2018., koji inače daje novac za rad tuženika, a da bi se taj novac namjenski tj. svrhovito trošio, predmetom kontrole od nadležnih tijela bili su i obračuni plaća te prilikom tih kontrola nije bilo nikakovih primjedbi ili smjernica da obračun plaća za tužitelja ne bi bio pravilan i zakonit.

U odnosu na nedoumice za obračun plaće konzultira se sa drugim računovodstvenim odjelima drugih bolnica, primarno s okolnim, a prema iskazu svjedoka nije čula, niti je imala podatak da bi se dodaci obračunavali na način da se uzima broj zaposlenika, u konkretnom slučaju za Odjel radiologije.

Suprotno iskazu tužitelja koji je iskazao da svi zdravstveni djelatnici rade na poslovima izvora ionizirajućeg zračenja, osim medicinske sestre koja nedvojbeno radi na Odjelu radiologije, svjedoku BD ta činjenica nije bila poznata, a da Odjel rad iologije je ustanovljen kao odjel i on ima samo polikliniku, što znači da rade poslove za stacionar (poliklinika radi i dopodne i poslije podne), na kojim poslovima radi medicinska sestra, a razlika je u tome što neki odjeli imaju stacionar i polikliniku, time da stacionar radi od 00,00 do 24,00 sata.

Tužitelj je u odnosu na iskaz svjedoka BD, mišljenja da je svjedok pogrešno prezentirao način obračuna dodatka na posebne uvjete rada koji po tužitelju nije matematički točan, s obzirom na tvrdnju da takav način obračuna vrše i druge okolne bolnice (konkretno za Odjel radiologije).

36. S obzirom na prijepornu činjenicu koju je trebalo raspraviti ponovno u ovom postupku (kako je dano prema uputi rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 991/2021-4 od 25. lipnja 2025.), sud je činjenično dopunio postupak na način da je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka, koji dokazni prijedlozi su bili i predloženi još u prvotnom postupku, a koje sud nije izvodio, jer je smatrao da isti nisu od utjecaja za ishod postupka, no kako su stranke ustrajale kod istog, taj dokazni prijedlog je izveden kako je to i prethodno obrazloženo. Isto tako, radi razjašnjenja prijeporne činjenice, postupak je i dopunjen knjigovodstvenim vještačenjem na način da je od istog zatraženo pisano očitovanje, a potom je i izveden dokaz saslušanjem knjigovodstvenog vještaka na raspravi dana 2. prosinca 2025. (list 383-384), radi usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja, pisanih očitovanja i očitovanja na prigovore tuženika, sukladno odredbi čl. 260 st. 2 ZPP-a, a o čemu će riječi biti u nastavku ove presude.

37. Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na razdoblje od 1. prosinca 2013. do 17. svibnja 2018. Obzirom da je tužba podnesena preporučeno dana 17. svibnja 2018., to je prekinut tijek zastare, a kako se najstarije potraživanje tužiteljice odnosi za razdoblje od 1. prosinca 2013., pa sve do 17. svibnja 2018. (dakle, potraživanja na kasnije razdoblje), ističe se da nije protekao zastarni rok od 3 godine do 7. kolovoza 2014., kao dana stupanja na snagu ZR/14, slijedom čega se primjenjuje odredba čl. 139. u svezi čl. 232. st. 2. ZR (Narodne novine 93/14, 127/17), prema kojemu zastarni rok iznosi 5 godina. Dakle, ni do najstarijeg potraživanja za mjesec prosinac 2013., dospjelog 15. siječnja 2014. do dana podnošenja tužbe 15. svibnja 2018. nije protekao zastarni rok do 5 godina, to predleži zaključak suda da nije nastupila zastara niti za dio utužen potraživanja.

38. Odredbom čl. 47. KU/13, definiran je pojam plaće prema kojoj odredbi je propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na kojem je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radno staža, time da su dodatci na osnovnu plaću: stimulacija, dodatci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

39. Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužitelju, kojem nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bise uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

40. Tužitelju pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za svaki odrađeni sat rada, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, jer tužitelj i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada. Isto tako, odredbom čl. 86. ZR-a/09 i 94. ZR-a/14, propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežanu uvjete rada te za prekovremeni rad, a koji se ne isključuju.

41. Osim toga, a kako je prethodno već gore i navedeno, tužitelj niti ne spori činjenicu da su mu dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, obračunati su i isplaćeni za redovni rad, međutim ne i za prekovremeni rad.

42. Odredbama KU koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju i to čl. 57 KU/13 , koji je u primjeni od 1. prosinca 2013. uz Dodatak KU/15 bilo je propisano da radniku u djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, time da taj dodatak za posebne uvjete rada tužitelju kao inženjeru medicinske radiologije u cijelom utuženom razdoblju pripada u visini od 25 % od osnove plaće, a što nije ni sporno između stranaka, te mu je u tom postotku dodatak i obračunat na redovni mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada.

43. Odredbom čl. 60. ZR-a/09 i čl. 81. ZR-a/14, odnosno čl. 36. st. 2. KU/13, čl. 59. TKU/12, čl. 58. TKU/17 (Narodne novine 24/17) i čl. 58. TKU/17 (Narodne novine 128/17) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju od 42 dana).

44. Nadalje, odredbom čl. 60 KU ( koji je bio na snazi u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.) propisano je da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to s navršenih preko 20 godina od 4%, a u kojem je razdoblju tužitelj nedvojbeno imala više od 20 godina radnog staža u zdravstvenim ustanovama, kako to nedvojbeno proizlazi iz obračuna plaća, pri čemu nije ni sporno između stranaka, da joj je u tom postotku dodatak i obračunat na redovni mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada .

45. Vještak je prilikom izračuna visine dodatka, dodatka na posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatka po osnovu staža obračuna na osnovnu plaću u prekovremenom radu, bez obzira da je na tu osnovu kumulirao prethodno ikakve druge dodatke. Iz obračuna plaća za tužitelja vidljivo je da je tuženik tužitelju obračunavao dodatak za posebne uvjete rada, dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatak po osnovu radnog staža, samo na redovan rad (ne i na prekovremene sate rada).

46. Upravo, iz tih obračuna koji su nesporno vjerodostojni, vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna plaća vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada).

47. Iako su se i tuženik i umješač tijekom postupka pozivali na pravno mišljenje prof.dr.sc. TD, sud nije vezan takvim pravnim mišljenjem, a stranke nisu dokazale da bi zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU donijelo tumačenje koje bi se odnosilo baš na pravno pitanje koje je predmet ove parnice. Nadalje, irelevantno je za odnos tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, tuženikovo pozivanje na nužnost obračuna i isplate plaće sukladno parametrima COP-a, jer se radnika ne tiče može li poslodavac mijenjati obračune plaća, već je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću u skladu s kolektivnim ugovorom.

Kako je prethodno obrazloženo (budući je rješenjem Županijskog suda u Rijeci ukinuta prvostupanjska presuda i vraćena na ponovni postupak radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja), to je po prijedlozima stranaka glede načina obračuna plaće kod tužitelja, izveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka BD, voditeljice Odjela za računovodstveno financijske poslove kod tuženika. Naime, kako je navedeni svjedok iskazivao o načinu obračuna plaće kod tuženika u odnosu na konkretnu pravnu situaciju, tj. tužitelja, sud nije izvodio dokaze saslušanjem svjedoka koji su predloženi po tuženiku, a koji su također bili predloženi na okolnosti načina obračuna plaća i to UD, LD i ID, a koji dokazni prijedlozi nisu odlučni za ishod postupka. To prije svega, jer je upravo svjedok BD kao odgovorna osoba odjela gdje se vrši obračun plaće i za tužitelja, imala neposredna saznanja o načinu obračuna plaće za tužitelja za utuženo razdoblje (a iskazivala je i općenito o načinu obračuna plaće, a kako je to navedeno pod br. 35.1. i 35.2. obrazloženja).

48. Prema čl. 5. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. ZR-a/09, važećeg do 7. kolovoza 2014. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Sadržajno su predmetna prava i obveze propisani i u čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. ZR- a/14 važećeg u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa nadalje.

49. Da tužitelj ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi Vrhovnog suda RH broj Revr-206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelj prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

50. Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Županijskih sudova u RH, pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu Gž R-461/18 od 13. prosinca 2018., Županijski sud u Rijeci Gž R-427/2018 od 18. rujna 2018., Županijski sud u Splitu broj Gž R-293/2018 od 8.travnja 2019., Županijski sud u Osijeku broj Gž R-407/2018 od 9. svibnja 2019. Konačno, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9.prsinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

51. Međutim, uz prethodno navedeno tužitelj zahtjeva i dodatak od 12% u odnosu na dodatak za uvjete rada uvjete rada jer kod tuženika vrši funkciju glavnog tehnologa Odjela radiologije, jer je odredbom čl. 58 KU propisano da se tužiteljeva osnovna plaća uvećava za 12% u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici na tom odjel, te stoga uz dodatak od 25%, smatra da tužitelju ukupno pripada ukupno dodatak od 37% ( 25% koliko imaju zdravstveni radnici na njegovu odjelu + 12% po čl. 58 KU/položajni dodatak), za svaki odrađen sat rada. Tužitelju dodatak od lipnja 2014., isplaćivao je od 17%, za tužitelja iz neobjašnjivih razloga, bez utemeljenja ni u jednom propisu.

52. Tuženik tvrdi da su svi dodatci pravilno obračunati i isplaćeni, jer je kod obračuna potrebno voditi računa o strukturi zaposlenih na odjelu na kojemu je tužitelj zaposlen kao voditelj Odjela radiologije, tj., ne spori činjenicu da je zaposlen na radnom mjestu glavnog tehnologa Odjela za radiologiju, a što je razvidno iz obračuna plaća. Međutim, ističe da je tužitelj je rukovoditelj, pa mu pripada položajni dodatak po članku 56 KU, koji propisuje da će se osnovna plaća uvećati radnicima po osnovi položajnog dodatka na radnom mjestu glavne sestre odnosno voditelja zavoda koji iznosi 12% - više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu. Sukladno Zaključku sa treće sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU 6. studenog 2018., proizlazi da glavna sestra – voditelj odjela (Zavoda) ima pravo na dodatak od 12% više od prosjeka dodataka za uvjete rada koje ostvaruju zdravstveni radnici I., II. i III. vrste na tom odjelu (Zavodu). Na Odjelu za radiologiju na kojemu je tužitelj zaposlen i gdje po osnovi svog radnog mjesta ostvaruje pravo na položeni dodatak nemaju svi zaposlenici isti dodatak. Obzirom da je među zaposlenima koji ostvaruju dodatak od 25% i jedna medicinska sestra zaposlena u Poliklinici koja ostvaruje dodatak od 8% (obzirom da ne radi u zoni ionizirajućeg zračenja) zbroj dodataka koji se primjenjuju na zaposlene na tom odjelu od 25% i od 8% se dijeli , dobije se prosjek dodataka za radnike tog odjela koji iznosi 16,5%, zaokruženo 17%. Na taj prosjek se dodaje dodatak od 12% na ime položajnog dodatka čime dodatak za tužitelja iznosi 17% + 12% = 29%. Obzirom na navedeno, tuženik ističe da tako je primjenjivano godinama i po saznanju tuženika i u drugim ustanovama u Republici Hrvatskoj, za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora, te da su sukladno tom izračunu dodaci su tužitelju isplaćivani. Drži da tumačenje tužitelja o načinu obračuna dodatka nije ispravan, jer je tužitelju za cijelo utuženo razdoblje, obzirom da je radio na istom radnom mjestu isplaćivan dodatak od 17 + 12 odnosno ukupno 29%, za sve sate rada u redovnom radnom vremenu, a kako je već i prethodno obrazloženo.

53. Suprotno navedenom, tužitelj ističe, a što prihvaća i ovaj sud, obzirom na činjenicu da je tužbom je obuhvaćeno razdoblje od 1. prosinca 2013. do 28. veljače 2018., dakle na ovaj predmet primjenjuje se KU 143/13 (važeći od 1. prosinca 2013. do 28. veljače 2018.), a ne KU Narodne novine broj 29/18 (važeći od 1. ožujka 2018. do danas), a Zaključak br. 9, sa sjednice Povjerenstva za tumačenje KU od 6. studenoga 2018., odnosi se na tumačenje KU Narodne novine broj 29/18, a ne KU 143/13. Odredbom čl. 58 st. 1 KU Narodne novine broj 143/13 propisano je da „Osnovna plaća uvećat će se radnicima po osnovi položajnog dodatka na sljedećim radnim mjestima i poslovima:

- glavna sestra, zdravstveni i nezdravstveni radnik - voditelj odjela (zavoda) 12% - više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu “.

54 . Tužitelj osporava navode tuženika da na odjelu postoji 1 medicinska sestra koja ostvaruje pravo na dodatak od 8% po osnovi otežanih uvjeta rad, ovo stoga, što u KU 143/13 ne postoji ni jedno radno mjesto za koje je predviđen dodatak od 8%, te da je najniži dodatak koji je predviđen u KU 143/13 je 11% (za kotlovničare i ostala radna mjesta), a najniži dodatak koji medicinska sestra na bolničkom odjelu može imati po KU 143/13 je 14%. Tvrdnje da na tom Odjelu radi jedna medicinska sestra (u Poliklinici), ali za to nije dostavio nikakav dokaz – ni da je „Poliklinika“ organizacijski dio „Odjela radiologije“, ni da je u Poliklinici zaposlena medicinska sestra, ni koliki dodatak za uvjete rada bi imala ta medicinska sestra. Ističe, a i u prilog navedenog dostavlja i ispis s tuženikove službene Internet stranice iz kojeg je razvidno da na Odjelu radiologije nije zaposlena ni jedna medicinska sestra, već su zaposleni samo liječnici specijalisti, liječnici na specijalizaciji i radiološki tehnolozi te da da Odjel za radiologiju nema Polikliniku niti da je na Odjelu zaposlena ijedna medicinska sestra. ( list 221-224).

55. Nadalje, osporava i način prosječnog obračuna dodatka koji je obračunat na odjelu, navodeći da se prosjek (aritmetička sredina) dodataka koje imaju radnici na odjelu ne računa se na način kako je to prikazao tuženik, jer tuženik je obračunao medijan, a ne prosjek. Npr. ako 20 radnika ima dodatak od 25%, a jedan radnik ima dodatak od 8%, onda svi radnici na odjelu imaju prosječno 24,19%, a medijalno 16,5%. Naime, prosjek je zbroj članova skupa podijeljen s brojem članova skupa, dok je medijan centralna vrijednost skupa.

56. Glede, načina obračuna dodatka koji tužitelj osporava, tuženik dodatno pojašnjava i ističe da se uvijek uvećanje računalo na osnovi prosjeka dodataka, a ne prosjeka svih radnika, dakle , primjenjuju se dodaci od 25 % i 8 % ( 25+8=33) koji se podijele na dva ( 33:2=16,5), što se zaokružuju na 17 , te se za uvećanje plaće tužitelja koristi 17 % na što se dodaje 12% uvećanja za posao inženjera radiologije koji je na rukovodećem radnom mjestu , kako se dobiva dodatak od 29%. Tako se je uvijek računala plaća kod tuženika, a koja je vidljiv putem centraliziranog obračuna plaća, dakle prema zadanim formulama, a prilikom svih kontrola obračuna plaća bilo od strane HZZO, Porezne uprave ili revizije, takav način izračuna je prihvaćen i ocjenjen ispravnim, te nikada nije bilo prigovora. Ističe da medicinska sestra OD zaposlena je na Odjelu za radiologiju još od 1995. (za koju i dostavlja rješenje o razvrstavanju djelatnika u platne razrede, list 230) te od tada neprekidno radi na istom odjelu bez obzira da li se je njegov naziv mijenjao. Stoga smatra, da tužitelj neosnovano prigovara dostavi dokumentacije za ovu radnicu, obzirom da je sada, nakon vještačenja prigovorio načinu obračuna dodatka za tužitelja, pa se tuženik očituje u odnosu na istaknute prigovore, koji ranije nisu bili izneseni te iz tih razloga dostavlja rješenje za radnicu OD, medicinsku sestru, te njene isplatne liste plaća za prosinac 2013. i svibanj 2018., kao i evidencija radnog vremena (satnica) iz čega je razvidno da medicinska sestra radi na Odjelu radiologije (list 230-239). Smatra da ispisi sa web stranica Bolnice gdje su navedeni liječnici i radiološki tehnolozi nije mjerodavan dokaz zaposlenih osoba kod tuženika, te se ime medicinske sestre koja je na tom odjelu, kao i nekih drugih osoba na toj web stranici ne nalazi, što nije dokaz da dotična osoba na tom odjelu ne radi. Ističe da je temeljem Dodatka I. Kolektivnom ugovoru, od 09. rujna 2015. povećan je dodatak po osnovi otežanih uvjeta rada sa 8% na 12%, sukladno čl. 3 st. 5, a koji Dodatak I KU tužitelj očito nije uzeo u obzir. Tuženik tvrdi da je i faktično i pravno, oduvijek od kada je u primjeni centralizirani obračun plaća, na isti način obračunavan dodatak na bazi prosjeka primijenjenih dodataka pa predlaže da se tijekom vještačenja izvrši uvid u podatke za izračun u odnosu na sve zaposlenike odjela radiologije na kojem je tužitelj zaposlen, a kako bi se provjerila istinitost i točnost tuženikovih navoda.

57. Međutim, usprkos tvrdni tužitelja da je tuženik dostavio dokumentaciju nakon zaključenja prethodnog postupka (glede navedene dokumentacije za medicinsku sestru OD), te da je navedenu dokumentaciju trebao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da je iz tužbe razvidno da se uz dodatak od 25% zahtjeva i dodatak od 12%, koja je tvrdnja tužitelja i osnovana, u konkretnom slučaju radi se o prigovoru na nalaz i mišljenja vještaka, ne samo u odnosu da li pripada pravo tužitelja na taj dodatni dodatak, već se odnosi načina obračuna, a koji tuženik upravo obrazlaže, pozivajući se na medicinsku sestru i dijeljenje dodatka, kako je to prethodno obrazloženo. Osim toga i sam tužitelj dodatno dostavlja dokumentaciju (prethodno gore navedenu), sa internetskih stranica tuženika, pa imajući u vidu sve navedeno, sud je uzeo u obzir navedenu dokumentaciju koja je po strankama dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka.

58. No, kako je već prethodno i navedeno, po ocjeni suda neosnovano je pozivanje tuženika na Zaključak br. 9 , a na kojem temelji svoj izračun, jer se radi o tumačenju KU, koje se ne primjenjuje u ovom postupku, obzirom da je utuženo razdoblje obuhvaćeno KU Narodne novine broj 143/13, a osim toga citirano tumačenje doneseno je 6. studenog 2021., koje razdoblje i nije obuhvaćeno tužbom. Nadalje, sve da se isto i uzme u obzir, neosnovano se tuženik poziva da za obračun prosjeka dodataka na tuženikovu odjelu može uzeti u obzir medicinska sestra kojoj tuženik obračunava taj dodatak (na platnoj listi od svibnja 2018. vidljivo je da je ta medicinska sestra zaposlena na „Odjelu za radiologiju“). Niti jedan kolektivni ugovor (pa ni njegove izmjene koje tuženik prilaže) nije medicinskoj sestri ni na jednom bolničkom odje lu propisivao dodatak od 8%, bez obzira što tuženik za tu medicinsku sestru na platnoj listi navodi da je ona „medicinska sestra u poliklinici“, na istoj platnoj listi vidljivo je da joj je radno mjesto na „Odjelu za radiologiju“. Nadalje, tuženik je za medicinsku sestru dostavio rješenje o plaći ( od 28. veljače 1995.) iz kojeg je razvidno da ista radi na Odjelu radiologije (dok ne dostavlja ugovor o radu), niti dokumentaciju da ista radi na radnom mjestu u poliklinici kao to tvrdi. Osim toga, tužitelj je glavni inženjer medicinske radiologije, a ne šef ili voditelj odjela, tj. da bi bio nadređen svima na odjelu, već samo inženjerima medicinske radiologije, a ne drugim radnicima odjela. Osim toga, po ocjeni suda osnovano tužitelj ističe da je tuženik utvrđivao prosjek dodataka i nadalje matematičkom formulom prikazuje utvrđivanje medijana dodataka, a ne prosjeka (aritmetičke sredine), već se i po ocjeni suda izračun prosjeka se vrši na samo jedan način i po samo jednoj formuli: zbrajanjem svih vrijednosti skupa (a ne pojedinih različitih vrijednosti skupa) i dijeljenjem rezultata sa ukupnim brojem članova skupa (a ne brojem različitih članova u skupu).

59. Po ocjeni suda, osnovano tužitelj ističe kako je obrazloženo pod obrazloženjem br. 34.6., to iz razloga što niti jedna medicinska sestra na bolničkom odjelu, a koja radi na poslovima zdravstvenog djelatnika, nije mogla imati dodatak manji od 14%, a svim zdravstvenim djelatnicima koji rade na RTG odjelu s poslovima ioniziranog zračenja, nesporno pripada dodatak od 25% koji u konkretnom slučaju (a pri tom za liječnike, inženjere i medicinske sestre nije mogao iznositi manje od 25%).

60. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mentat d.o.o., Bjelovar koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje 8. siječnja 2020. (list 17-176), a na koji pisani nalaz su stranke prigovorile, a vještak očitovao dana 9. travnja 2020. (list 205), 24. srpnja 2020. ( list 246), i AD,dipl.ing.agr., stalni sudski vještak u trgovačkom društvu Mentat d.o.o. Bjelovar i usmeno očitovao na sve prigovore iznesene po tuženiku (list 251,269)., te dostavila dopunu nalaza vještaka od 18. siječnja veljače 2021. Nakon usmenog očitovanja vještaka, nalaz i mišljenje vještaka koji je usmeno i obrazložen, u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, ocjenjujući da je isti dan u skladu s pravilima struke, unatoč činjenici što je tuženik nakon usmenog očitovanja vješ taka ustrajao kod iznesenih prigovora, bez predlaganja novog vještačenja.

61. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u skladu s rješenjem o provođenju vještačenja utvrđivao visinu dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremeni rad, položajni dodatak, jer je pravo na isplatu tih dodataka na prekovremene sate rada i bruto visina tih dodataka na prekovremen sate rada bilo sporno između stranaka.

62. Na temelju tako utvrđenih činjenica vještak je utvrdio visinu naknade za iskorišteni godišnji odmor i za bolovanje do 42 dana, koje su tužitelju trebalo biti isplaćene u slučaju da su mu bile pravilno obračunate plaće uključujući i navedene dodatke, a u skladu s kolektivnim ugovorima i zakonom o radu važećima u utuženom razdoblju.

63. Prema nalazu i mišljenju vještak je obrazložila metodologiju izračuna na način da je satnica za posebne uvjete rada za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dobivena je tako da je fiksni iznos dodataka podijelio sa fondom sati za pojedini mjesec (u mjesecima gdje je tužitelj imao godišnji odmor, bolovanje ili plaćeni dopust, ti sati su umanjeni od fonda sati, ali i fiksni iznos također je umanjen za te sate). Fiksni iznos dodatka je umnožak bruto boda i koeficijenta (dobije se osnovna plaća) ko joj se pribroji minuli radi pomnoži s postotkom uvjeta rada.

64. Tako izračunata satnica korištena je za obračun predmetnih dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, u odnosu na prekovremene sate rada, a to je upravo ista ona satnica po kojoj je tuženik obračunavao te dodatke na redovan rad. Za mjesec travanj 2018. izračun je napravljen na način da se izračun dodatka za posebne uvjete rada (za prekovremeni rad) kao i bruto plaće uzeo cijeli mjesec koji je stavljen u proporcionalni odnos za utuženo razdoblje.

65. U razdoblju od 1. prosinca 2013. pa do 17. svibnja 2018., tužitelji je imao dodatak za posebne uvjete rada od 17% do 29% osnovne plaće, a dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi iznosio je 4% od osnovne plaće od 1. listopada 2015. do 17. svibnja 2018. (čl. 90a Dodatak I KU 96/15), položajni dodatak u omjeru od 12%, te dodatak na staž u zdravstvu od 4% (čl. 60 KU za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.).

66. Nadalje, prema nalazu vještaka tužitelji je ukupno u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 17. svibnja 2018. ostvario 3.259,10 prekovremena sata, bruto razlika za dodatak na plaću za posebne uvjete rada prema iznos od 3.121,63 eura/23.519,91 kn, bruto razlika za dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi iznosi 412,81 eura/3.110,29 kn, razlika za dodatak na staž u zdravstvu u iznosu od 520,18 eura/3.919,28 kn, položajni dodatak u bruto iznosu od 1.826,99 eura/13.765,49 i razlika za godišnji odmor i iznosi 709,21 eura/5.343,53 kn, u ukupnom iznosu od 6.590,82 eura/49.658,50 kn, a kako je to po pojedinim mjesecima tabelarno prikazano u nalazu i mišljenju vještaka (list 175-176).

67. Pisanom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik, a koji se prigovori odnose na pravnu osnovu, ali i ne na matematički izračun kako je to u pisanom nalazu obrazložio vještak. Tužitelj je pak prigovorio da vještak nije obračunao 25% za sate prekovremenog rada u kojima dodatak nije plaćen te dodatnih 8% dodatka za posebne uvjete rada, kao razliku između propisanih 25% i isplaćenih 17%, za sate redovnog rada, obzirom da iz nalaza vještaka proizlazi da je tuženik tužitelju u razdoblju od prosinca 2013., do svibnja 2014., isplaćivao dodatak za uvjete rada u visini od 29%, ali mu u tom razdoblju nije isplaćivao položajni dodatak od 4%, pa je evidentno da mu je u tom razdoblju isplaćivao zajedno dodatak za uvjete rada od 25% i položajni dodatak od 4%, kao iznos jednog dodataka od 29%. No, od lipnja 2014. tuženik je tužitelju, potpuno neobjašnjivo, počeo isplaćivati dodatak za posebne uvjete rada u visini od 17%, za što nije postojalo utemeljenje ni u jednom propisu. Stoga, je predložio dopunu nalaza radi obračuna dodataka po osnovi posebnih uvjeta rada i to na način da se obračuna dodatak od 25% od vrijednosti osnovne plaće za sve sate koje je tužitelj odradio (redovne i prekovremene). U onim satima u kojima dodatak uopće nije isplaćen da se obračuna u visini 25%, a u satima u kojima je isplaćen u manjem iznosu (17%) da se obračuna razlika do 25%, te ponovno obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

68. U odnosu na prigovore tuženika, kako su to isti obrazloženi u podnesku tuženika od 5.veljače 2020. (list 184-187), a uz koji podnesak uz koji su navedeni prigovori, tuženik dostavio i dokumentaciju (list 188-195), vještak se pisano očitovao dana 9.travnja 2020. (list 205) te dana 24. srpnja 2020. (list 229), navodeći, a pri tome i citirajući navode tuženika da se bez obzira na očito nesporni stav svih sudionika postupka, u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju pripadaju li tužitelju utuženi dodaci na prekovremene sate rada ili ne, vještak ističe da su svi prigovori tuženika isključivo pravne naravi. Nadalje, u daljnjem očitovanju, apostrofira kao u pisanom nalazu da se prekovremeni sati uvijek računaju za cijeli mjesec i da je jedini točan izračun za dio utuženog mjeseca je proporcionalan. Ističe da je analiza rada radnika kod tuženika pokazala da radnici u dijelu mjeseca odrađuju više od fonda sati od fonda za isto razdoblju, dok u drugom dijelu istog mjeseca odrađuju manje sati od fonda sati za taj dio mjeseca. Na taj način, mišljenja je da izračun po metodi tuženika daje određeni broj prekovremenih sati u prvom djelu mjeseca, iako za cijeli mjesec radnik nije radio prekovremeno niti mu je obračunati prekovremeni rad (prekovremeni sati u jednom dijelu mjeseca se anuliraju sa manjkom sati rada u drugom dijelu istog mjeseca).

69. Vještak je za izradu nalaza i mišljenja koristio svu dokumentaciju dostavljenu po tužitelju, a koju dokumentaciju čine obračun plaća, kako u pogledu odrađenih sati rada i obračuna plaće, a svi ostali tuženikovi navodi u pogledu prava na utužene dodatke na prekovremene sate rada predstavljaju samo pravna pitanja o kojima odlučuje sud .

70.Vještak je prilikom provođenja vještačenja imao uvidu citirane odredbe KU, ZR-a te odredbe Zakona o računovodstvu i ostale propise koji se koriste prilikom vještačenja. Pitanje, pripada li tužiteljici pravo na utužene dodatke i u odnosu na prekovremene sate rada je pravno pitanje o kojem ocjenu daje sud, a ne vještak.

71. Međutim kako nije u nalazu vještaka izvršen obračunate kako je tužitelj predložio dopunu nalaza na način da obračuna dodataka po osnovi posebnih uvjeta rada i to na način da se obračuna dodatak od 25% od vrijednosti osnovne plaće za sve sate koje je tužitelj odradio (redovne i prekovremene). U onim satima u kojima dodatak uopće nije isplaćen da se obračuna u visini 25%, a u satima u kojima je isplaćen u manjem iznosu (17%) da se obračuna razlika do 25%, te ponovno obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, to je vještak dana 18. veljače 2021. dostavio dopunu nalaza( list 256-258), koja je dopuna i usmeno obrazložena (list 270). Dopuni nalaza nije imao prigovora, dok je tuženik i nadalje ustrajao kod istaknutih prigovora u dijelu gdje obrazlaže način izračuna dodatka za tužitelja, obzirom da evidentno nije primijenila odredbe Kolektivnog ugovora koje se odnose na obračun položajnog dodatka s obzirom na činjenicu da je tužitelj glavni tehničar na odjelu radiologije čiji se dodatak utvrđuje na bazi prosjeka dodataka osoba koje su na tom odjelu zaposlene, izuzev liječnika. Tuženikov način izračuna dodatka za tužitelja bio je kontroliran u svim revizijama i pregledima od Ministarstva zdravstva i uvijek je bio prihvaćen kao točan .

72. Sud je dopunu nalaza prihvatio kao stručan, objektivan, dan prema pravilima struke, u kojem nema proturječnosti i nedostataka, usmeno obrazložen i očitovao se na prigovore stranaka, dok nalaz od 8. siječnja 2020. (list 171-174), nije prihvaćen, jer za utuženo razdoblje nije obračunat dodatka za posebne uvjete rada u omjeru od 25% na sve sate rada, obzirom da je vještak iste izračunao u omjeru od 17%, a koji omjer od 25% pripada tužitelju, s obzirom na njegovo radno mjesto.

73. Dakle, na temelju dopune pisanog nalaza i mišljenja vještaka (list 256-258) proizlazi da je tužitelj razdoblju između 1. prosinca 2013. godine i 17. svibnja 2018. ostvario 3.259,10 prekovremenih sati te je bruto razlika za dodatak na plaću za posebne uvjete rada (prema čl. 66. KU NN 126/11, čl. 57. KU NN 143/13, čl. 55 KU NN 29/18) utvrđena u iznosu od 4.339,86 eura/32.698,67 kn, bruto razlika za dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi iznosi 412,81 eura/3.110,29 kn, bruto razlika za položajni dodatak iznosi 1.826,99 eura/13.765,49 kn., razlika za dodatak na staž u zdravstvu 4% iznosi 520,18 eura/3.919,28 kn, a razlika za godišnji odmor iznosi 1.229,95 eura/9.267,05 kn, dok razlika za 8% dodatka na plaću za posebne uvjete rada za redovan rad iznosi 2.957,20 eura/22.281,00 kn, odnosno sveukupno bruto iznos od 11.286,92 eura/85.041,77 kn, a što je i tabelarno prikazano u dopuni nalaza od 18. veljače 2021. (list 257-258).

74. Kako je već prethodno obrazloženo i kako je trebalo u ponovnom postupku raspraviti pravilnost financijskog obračuna razlike plaće za utuženo razdoblje u odnosu na prekovremeni rad tužitelja, to je od knjigovodstvenog vještaka zatraženo pisano očitovanje u odnosu na pravilnost financijskog obračuna razlike plaće za utuženo razdoblje u odnosu na prekovremeni rad tužitelja, zbog čega je u ponovnom postupku bilo potrebno preispitati obračun prekovremenog rada tužitelja (obzirom na pogodnije pravo tužitelja), odnosno obračun prekovremenih sati tužitelja s kumulacijom dodataka na posebne uvjete rada ili položajnog dodatka, a sukladno tome utvrditi visinu naknade za godišnji odmor, s obzirom na činjenicu da čl. 58. stavkom 3. KU/13 odnosno čl. 56 stavak 3. KU/18 izrijekom propisano da se položajni dodaci ne mogu kumulirati s dodacima iz čl. 57. odnosno čl. 55. KU s osnova posebnih uvjeta rada te da su stranke Kolektivnog ugovora izrijekom ugovorile nemogućnost kumuliranja dodatka zbog posebnih uvjeta rada s položajnim dodacima.

74.1. Knjigovodstveni vještak pisano se očitovao 17. listopada 2025., navodeći da je matematički svejedno da li se na osnovnu plaću obračunava dodatak za uvjete rada od 25% ili položajni dodatak od 12% ili će se obračunati jedinstveni dodatak od 37% pa kako je tuženik prigovorio pisanom očitovanju vještaka, to je izveden dokaz saslušanjem knjigovodstvenog vještaka, koji je usmeno obrazložio do tada pisani nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja, pisano očitovanje u odnosu na istaknute prigovore, koji je vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja te ranijeg iskaza (8. siječnja 2020., očitovanja od 9. travnja 2020. i 24. srpnja 2020., iskaza na raspravi 10. prosinca 2020., dopunskog nalaza i mišljenja od 18. veljače 2021., iskaza na raspravi 26. ožujka 2021. i pisanog očitovanja od 17. listopada 2025.). Također, istakla je da je matematički izračun (kao u pisanom očitovanju od 17. listopada 2025., list 350), obrazložila da je matematički izračun identičan za odvajanje postotaka ili zbrajanje, jer sve ide na istu osnovicu, da se prosjek računa na način da se kumuliraju svi pojedinačni brojevi te se podijeli sa ukupnim brojem tih brojeva, a ne uzima se samo početni i zadnji broj, tj. taj njihov zbroj podijeljeno sa dva , a koji je obračun primijenjen sukladno pozitivnim propisima u utuženom razdoblju (koji su prethodno citirani od strane suda), pri čemu u obračun nije uziman broj zaposlenika za izračun pripadajućih dodataka.

75. Kako je prethodno obrazloženo pod obrazloženjem broj 47., u ponovljenom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka BD, kao odgovorne osobe odjela gdje se vrši obračun plaće za tužitelja, koji je svjedok imao neposrednih saznanja, to je odbijen dokazni prijedlog tuženika (istaknut u podnesku MD, koja ima neposredna saznanja o radu sustava COP -a gdje se unose koeficijenti i dodaci za obračun plaće, obzirom da po ocjeni suda iskaz navedenog svjedoka nije od utjecaja za ishod ovog postupka, već utvrđivanje pravnog osnova pripadaju li tužitelju ili ne zahtijevani dodaci u ovom postupku i visina istih. Osim toga, već je nekoliko puta u ovoj odluci obrazloženo da je sud u ponovljenom postupku prihvatio dokazni prijedlog tužitelja i tuženika radi saslušanja tužitelja i svjedoka BD, voditelja Odjela za računovodstveno financijske poslove, dakle kao odgovorne osobe u odjelu gdje se vrši obračun plaće, koja je nedvojbeno iskazivala o načinu obračuna plaće.

76. Sumirajući sve navedeno, a imajući pri tom u vidu prihvaćeni nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, koje je i usmeno obrazloženo u smislu odredbe čl. 260 st. 2 ZPP-a (i to u dva navrata), sud je u cijelosti nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka prihvatio kao stručan i objektivan, dan prema pravilima struke, temeljem na dokumentaciji dostavljenoj po strankama, a koji je obračun u skladu pozitivnim propisima važećim u utuženom razdoblju.

Također, nalaz i mišljenje, dopuna nalaza i nalaza i mišljenja, pisana očitovanja i iskaz vještaka, nisu nejasni, nepotpuni ili u proturječnosti sam sa sobom ili sa izvođenim okolnostima, nema proturječnosti niti nedostataka, a niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a isto tako prigovore tuženika, vještak je argumentirano otklonio ne samo pisanim očitovanjem, već i svojim iskazom.

77. Slijedom iznesenog, po ocjeni suda, kako je to prethodno i obrazloženo (bez potrebe za ponovnim ponavljanjem), osnovano tužitelj u ovom postupku umjesto dodatka za uvjete rada treba imati položajni dodatak u visini od 37% i to 25% koliko imaju inženjeri medicinske radiologije i 12% po osnovi položajnog dodatka, jer je tužitelj u utuženom razdoblju kod tuženika obavljao funkciju glavnog tehnologa Odjela radiologije (RTG radiologije), a čl. 58 KU propisano je da se tužiteljeva osnovna plaća uvećava za 12% u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici na tom odjelu, za svaki sat rada koji je tužitelj odradio (dakle, kako za redovni, tako i za prekovremeni rad).

Osim toga, a kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, i kako to osnovano ističe tužitelj, bez obzira da li je položajni dodatak tužitelju obračunat kao zasebni dodatak ili kao uvećanje dodatka za uvjete rada, matematički se uvijek dobiva isti rezultat pa je stoga nalazom i mišljenjem i dopunom točno utvrđena razlika plaće koja pripada tužitelju i to u bruto iznosu od 11.286,92 eura. Dakle, matematički je potpuno irelevantno hoće li se prilikom izračuna na osnovnu plaću obračunati dodatak za uvjete rada od 25% i položajni dodatak od 12% ili jedinstveni od 37%. Obzirom da dva zasebna dodatka u zbroju daju rezultat koji je jednak jedinstvenom dodatku.

Slijedom iznesenog, a ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tuženik nije tužitelju na pravilan način vršio obračun plaće i da se u konkretnom slučaju u obračun plaće tužitelju ne može uzeti u obzir dodatak koji pripada medicinskoj sestri od 8%, odnosno da bi se u konkretnom slučaju računao prosjek (uzimajući u obzir medicinsku sestru koja radi na Odjelu radiologije kod tuženika), jer kako je tužitelj nesporno rekao, ista niti ne obavlja poslove zdravstvenih djelatnika, a koji rade na poslovima ionizirajućeg zračenja, koja ne radi na tim poslovima, nije ovlaštena, niti za to ima potrebne kvalifikacije, jer suprotno od toga nije dokazano po tuženiku, tako da u konkretnom slučaju tužitelju nedvojbeno prema čl. 58 st. 1 KU nedvojbeno pripada položajni dodatak, a koji tuženik tužitelju nije obračunavao na pravilan način. Kako je tužitelj to tijekom postupka i isticao, u prilog ukazuje i činjenica što je tužitelju za daljnje razdoblje (od ovog utuženog) tj. od 1. lipnja 2018. do ožujka 2022. pravomoćno presuđeno da ima pravo na jedinstveni dodatak od 35% i to ovosudnom presudom broj Pr-2339/2021-14, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli broj Gž R-23/2022-2 od 12. srpnja 2022.

78. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.286,92 eura bruto, kao pod točkom I. izreke presude, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tom bruto iznosu. Na svaki mjesečni bruto iznos dodatka tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, jer između stranaka nije bila sporna da se plaća tužitelja isplaćuje zajedno s pripadajućim dodacima do 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, temeljem čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO-a).

79. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 77/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika.

80. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018.).

81. Stoga zatezne kamate na porez, na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržani u bruto iznosu od 11.286,92 eura, ne pripadaju tužitelju, a kako je presuđeno pod toč. I. izreke presude.

82. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, a koje je troškove postupka u konkretnom slučaju sud ocjenjivao i kvalitativno i kvantitativno. Tužitelj je u odnosu na osnov uspio u cijelosti, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 85 % (suđeni iznos od 11.286,92 eura u odnosu na zahtijevani iznos 13.405,00 eura/100.001,00 kn), uspjeh iznosi 93% ( 100+85:2), dok uspjeh tuženika iznosi 7%, te kada se tužiteljev uspjeh umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je pa ukupni uspjeh tužitelja u postupku iznosi 86%.

73. Tužitelj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos 13.405,00 eura, dok je nakon provedenog dopunskog financijskog knjigovodstvenog vještačenja zahtijevao iznos od 11.286,92 eura pa je parnične postupke za cijeli postupak potrebno odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora konačnog zahtjeva (vps. 11.286,92 eura, tako i u presudi Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1774/19-2 od 25. veljače 2020.).

74. Parnični troškovi sastoje se od troška sastava tužbe u iznosu 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 4. srpnja 2018., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8. t. 1.), sastav podneska 6. kolovoza 2018.,11. listopada 2018., 2. studenog 2018., 9. ožujka 2020., 26. svibnja 2020., 25. rujna 2020., za svaki u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8. t. 3.), zastupanje na prvom pripremnom ročištu dan 1. rujna 2018., zastupanje na drugom pripremnom ročištu dana 7. studenog 2018., na kojem je zaključen prethodni postupak, zastupanje na raspravama dana 10. prosinca 2020., 26. ožujka 2021., 10. svibnja 2021., za svaku u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 26. ožujka 2020. kojim je podneskom dano očitovanje na pisani nalaz i mišljenje te podneska od 17. ožujka 2021., kojim se očituje na dopunu nalaza i mišljenja za svaki u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8. t. 1.), zastupanje na ročištu za objavu presude dana 31. svibnja 2021. u iznosu od 100,00 eura, sastava podneska od 25. rujna 2025., 24. studenoga 2025. i 12. prosinca 2025., za svaki u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8. t. 3.), zastupanje na raspravama 9. listopada 2025., 2. prosinca 2025. i 23. siječnja 2026., za svaku u iznosu od 200,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 737,50 eura, u ukupnom iznosu od 3.687,50 eura, a što prema uspjehu u postupku iznosi 3.171,25 eura.

Neovisno o uspjehu u postupku priznati su troškovi za knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 465,45 eura, pa ukupno priznati tužitelja iznose 3.636,70 eura. Na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 3.636,70 eura tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), tekućom od 17. travnja 2026., kao od donošenja presude do isplate, po stopi sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO -a, a kako je presuđeno u toč. II. izreke presude.

75. Nisu priznati troškovi koji sukladno čl. 155. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, za sastav podneska od 16. svibnja 2019. i 17. lipnja 2018., kao ni sastav podnesak od 3. veljače 2020., uz koji dostavlja potvrdu o plaćenom predujmu, obzirom se dokaz o uplati u spis predmeta dostavlja od računovodstva kao ni trošak koji se odnosi na troškove fotokopiranja, jer navedeni trošak ne obrazlaže niti dostavlja račun o istom pa navedeni troškovi koji nisu bili potrebni za vođenje postupka.

76. Tužitelju su u cijelosti priznati i troškovi predujma za knjigovodstvenog vještačenje u iznosu od 465,45 eura, koji su troškovi u smislu čl. 155. ZPP-a bili potrebni za vođenje postupka, obzirom na osporavanost po tuženiku, osim osnova i visine tužbenog zahtjeva. Ti troškovi tužitelju bi po ocjeni suda pripadali i neovisno o uspjehu u postupku, a koje je troškove predujmio tužitelj, jer je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva.

77. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a (čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a propisano je da umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je nadoknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama). Raspravnim rješenjem suda broj Pr- 108/2018-50 od 10. prosinca 2020., sud je dopustio sudjelovanje Republici Hrvatskoj u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tuženika. Obzirom da tuženik nije uspio u ovome postupku, a kako umješač na strani tuženika po ocjeni suda svojim radnjama nije tužitelju uzrokovao troškove, niti ih je tužitelj posebno zahtijevao, to sud nije niti obvezao umješača na strani tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka. Isto tako, neosnovano umješač od tužitelja zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka, jer tuženik nije uspio u ovom postupku. Stoga nije bilo osnova da tužiteljica nadoknadi troškove postupka tuženiku i umješaču te su njihovi zahtjevi neosnovani.

78. Svi parnični troškovi koji su odmjereni strankama bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora prema postavljenom zahtjevu koji se potražuje nakon vještačenja.

79. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru 17. travnja 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja DD, e-komunikacijom

- punomoćniku tuženika JDK, e-komunikacijom

- za umješača ODO Bjelovar, web-servisom