Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-169/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća te suca Vlaste Šimenić-Kovač i suca Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kov-133/2026-6 od 10. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 17. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okr. DĆ, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kov-133/2026-6 od 10. travnja 2026., na temelju čl. 127. st. 4. u svezi čl. 131. st. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP) protiv okr. DĆ produljen je istražni zatvor iz zakonskih razloga predviđenih odredbom čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a zbog osnovane sumnje na učin kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda, opisano u čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11.

1.1. U vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato je vrijeme za koje je okrivljeniku oduzeta sloboda i vrijeme do sada provedeno u istražnom zatvoru, prije donošenja rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kov-133/2026-6 i to od uhićenja dana 14. siječnja 2026. od 21,00 sata, pa nadalje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okr. DĆ putem branitelja po službenoj dužnosti Antonia Rašića, odvjetnika iz Osijeka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava te zbog povrede načela i nužnosti mjere istražnog zatvora.

3. Žalba nije osnovana.

4. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik upire da pobijano rješenje nije zakonito niti dostatno obrazloženu u odnosu na opću pretpostavku za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. ZKP-a, a "još manje" u odnosu na posebni uvjet, kao i u odnosu na mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama.

4.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da i nadalje postoje svi relevantni razlozi za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okr. DĆ iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a. Za svoju ocjenu prvostupanjski sud dao je jasne, određene i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz čl. 123. st. 1. ZKP-a, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjeru istražnog zatvora protiv optuženika. Ujedno je prvostupanjski sud dao valjane razloge za svoj zaključak o neprikladnosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

5. Okrivljenik žalbenim navodima osporava osnovanu sumnju, polemizirajući sa dokazima na kojima se zasniva optužnica, analizirajući iskaz ošt. DĆH, medicinsku dokumentaciju, a napose nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka Borisa Dumenčića dr. med., upirući da je oštećenica medicinsku pomoć zatražila s odmakom od dva dana, koju okolnost sud nije razmotrio.

5.1. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim navodima, žalitelju se napominje da prvostupanjski, ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni ulaziti u vjerodostojnost i prihvatljivost dokazne snage dokaza na kojima se temelji osnovana sumnja. Naime, osnovana sumnja pri odlučivanju o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza, bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će ocjenu vjerodostojnosti dokaza i odluku o tome je li okrivljenik počinio kaznena djela donijeti raspravno vijeće, odnosno sudac pojedinac po završetku dokaznog postupka i ocjene svih izvedenih dokaza, ukoliko dođe do potvrđivanja optužnice.

5.2. Osnovana sumnja kao opća pretpostavka iz čl. 123. st. 1. ZKP-a za određivanje, a onda i produljenje istražnog zatvora proizlazi iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-246/2026-1 od 8. travnja 2026. i dokaza na kojima se ista temelji, a napose iz zapisnika o ispitivanju ošt. DĆH s dokaznog ročišta od 13. veljače 2026. koji je potvrđen i korespondira s materijalnom dokumentacijom Nacionalne memorijalne bolnice dr. Juraj Njavro Vukovar te rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja. U tom dijelu potrebno je napomenuti kako žalbeni navodi da je u pobijanom rješenju spomenuta ozljeda glave za koju je sudskomedicinski vještak naveo kako takva ozljeda ne predstavlja ozljedu u sudskomedicinskom smislu, nije od utjecaja, a niti je ista sadržana u činjeničnom opisu djela iz optužnice za koja se okrivljenik osnovano sumnjiči.

6. U odnosu na postojanje posebne zakonske pretpostavke za daljnjom mjerom istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a, tj. opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, žalitelj (okrivljenik) ustraje u tome da sud nije proveo konkretnu i individualiziranu ocjenu koju zakon zahtjeva da bi se mogao izvući zaključak o postojanju takve opasnosti, a da nastavno tome nije dovoljno apstraktno navesti da je osoba ranije osuđivana. Međutim, takvi žalbeni navodi nisu utemeljeni jer se radi o okrivljeniku koji je u razdoblju od 2011. do 2023. osuđivan u devet navrata zbog različitih kaznenih djela (računalne prijevare iz čl. 224.a st. 1. KZ/97, uništenje i oštećenje znakova za opasnost iz čl. 268. KZ/97, teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11, krađe iz čl. 228. st. 1. i st. 5. KZ/11, teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11, krivotvorenje isprave iz čl. 278. st. 3. KZ/11 te prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11) za koja su mu kaznena djela u šest navrata izricane uvjetne osude, jednom kazna zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro (koji rad za opće dobro nije izvršio zbog čega je rješenjem odlučeno da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine ima izvršiti), dok je u dva navrata osuđivan na bezuvjetne kazne zatvora. Dakle, radi se o višestrukom, pa i specijalnom povratniku. Uz to je u razdoblju od 2023. do 2025. u devetnaest navrata kažnjavan zbog raznih prekršaja, između ostalog i onog s elementima nasilja (iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) za koje su mu prekršaje izricane mahom novčane kazne te jednom uvjetna kazna zatvora. Pored navedenog, opisani način i okolnosti počinjenja kaznenih djela, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuju da je okrivljenik na razini osnovane sumnje iskazao značajnu upornost i agresivnost u inkriminiranom postupanju, pa stoga i visok stupanj kriminalne volje. Sve opisane okolnosti, i po ocjeni ovog suda, a protivno žalbenim navodima, upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da bi okrivljenik mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, kojim prijeti.

7. Na opstojnost istražnozatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a nije od utjecaja to što je okrivljenik zaprimio poziv za izdržavanje kazne zatvora u drugom predmetu po pravomoćnim presudama, kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud u toč. 18. pobijanog rješenja i na koje se razloge, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje okrivljenik. Nastavno tome, niti obiteljske prilike okrivljenika koje ističe u žalbi, kao i ni mogućnost da privremeno boravi na drugoj adresi ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenih djela na način da bi se ista mogla otkloniti blažim mjerama tj. mjerama opreza koje predlaže žalitelj, a imajući u vidu težinu i značaj utvrđenih osobitih okolnosti na strani okrivljenika.

8. Naposljetku, nije u pravu okrivljenik ni kada upire na povredu načela razmjernosti ukazujući da razmjernost ne ovisi samo o zakonskom maksimumu trajanja, nego i o stvarnoj nužnosti konkretne mjere u konkretnoj fazi postupka, snazi dokaza, težini tereta i drugih pravnih osnova lišenja slobode. Naime, pri ocjenjivanju povrede načela razmjernosti, sukladno odredbi čl. 122. st. 2. ZKP-a prvostupanjski sud vodio je računa o razmjeru između ne samo težine terećenih kaznenih djela za koja se osnovano sumnjiči, nego i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i osuđujuće presude, kao i o maksimalnom trajanju istražnog zatvora iz čl. 133. ZKP-a, čije iscrpljivanje ne prijeti.

9. Slijedom iznesenog, kako žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP-a ovo vijeće nije utvrdilo da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 17. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović