REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1588/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka ulica 15a, Zagreb, OIB:15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Marka Marulića 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika GRAD [adresa], OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica ŠB, mag.iur., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Marijana Grigića, i punomoćnice tuženika, zaposlenice ŠB, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Markioli poslovni broj Ovrv-98970/2022, UPP/OS-Ovrv-901/2022 od 16. veljače 2023. i prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku GRAD [adresa], OIB: 61817894937, isplatiti tužitelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka ulica 15a, Zagreb, OIB:15907062900, iznos od 73,42 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 21,90 EUR od 24.02.2022., na iznos od 19,48 EUR od 24.03.2022., na iznos od 17,92 EUR od 26.04.2022., na iznos od 14,11 EUR od 27.05.2022., pa do isplate, s tim da da se stopa zateznih kamata do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za pet postotnih poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Markioli poslovni broj Ovrv-98970/2022, UPP/OS-Ovrv-901/2022 od 16. veljače 2023. i odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku GRAD [adresa], OIB: 61817894937, naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka ulica 15a, Zagreb, OIB:15907062900, troškove ovršnog postupka u iznosu od 39,82 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku GRAD [adresa], OIB: 61817894937, naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka ulica 15a, Zagreb, OIB:15907062900, prouzročeni trošak postupka u iznosu od 178,09 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Marina Markioli iz Zagreba, donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-98970/2022, UPP/OS-Ovrv-901/2022 od 16. veljače 2023. kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 553,15 HRK / 73,42 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 165,03 HRK / 21,90 EUR od 24.02.2022., na iznos od 146,74 HRK / 19,48 EUR od 24.03.2022., na iznos od 135,05 HRK / 17,92 EUR od 26.04.2022., na iznos od 106,33 HRK / 14,11 EUR od 27.05.2022., pa do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 39,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem prvenstveno ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu te prigovor nedostatka pasivne legitimacije, navodeći da nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge. Navodi da nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, odnosno da prostor na koji se odnosi utužena tražbina nije identificiran u smislu položaja, površine i dr., niti da tužitelj dokazuje da bi tuženik bio korisnik navedenog prostora te obveznik plaćanja tužiteljeve usluge.

3. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-1588/2023-2 od 24. ožujka 2024. (list 24- 26 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka podneskom od 15. srpnja 2024. navodi da se predmetna novčana tražbina tužitelja odnosi se na dospjelu, a neplaćenu tražbinu s osnova dospjelih računa za isporučenu toplinsku energiju. Ističe da je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju vjerodostojne isprave propisane člankom 31. stavkom 1. Ovršnog zakona i to izvoda iz poslovnih knjiga koji sadrži sve zakonom propisane elemente i koji je izrađen u skladu sa člankom 9. Zakona o računovodstvu. Iz utuženih računa da je vidljivo da se isti odnose na šifru krajnjeg kupca 31840090798, odnosno da se odnose na stambeni prostor na adresi [adresa], površine 33,29 m². Iz utuženih računa je razvidno i u kojem razdoblju je usluga pružena te koje je dospijeće pojedinog utuženog računa. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj ističe kako potraživanje koje je predmet ovog pravnog spora proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 184001201401 koji je potpisan od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa] koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Budući da je predmetni Ugovor sklopljen sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije koji člankom 11. stavak 3. propisuje da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika isti se primjenjuje i na tuženika. Navedeni ugovor sklopljen je dana 01.09.2014.g., a na isti se primjenjuju i odredbe Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14, 129/15) osobito člankom 4. kojim je propisano kako ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju upravo kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika. Tužitelj ističe kako je krajnji kupac kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju dužan o svakoj promjeni koja se odnosi na stambeni/poslovni prostor obavijestiti tužitelja u roku od osam dana od nastale promjene i dostaviti relevantnu dokumentaciju temeljem koje tužitelj u svojim evidencijama može za određeni poslovni ili stambeni prostor provesti promjene vlasnika, korisnika, naziva/imena i prezimena, OIB [osobni identifikacijski broj]a i ostalih sličnih podataka. Nadalje ističe kako je evidentirani krajnji kupac za stambeni prostor na adresi [adresa], površine 33,29 m², šifre krajnjeg kupca 31840090798 u trenutku zaključenja Ugovora o potrošnji toplinske energije bila NB. Navedeni krajnji kupac je bio korisnik stana u vlasništvu ovdje tuženika temeljem Ugovora o korištenju stana od dana 22.10.1982.g. Nakon što je tužitelj utvrdio da je evidentirani krajnji kupac preminuo, isti je uputio dopis vlasniku stana ovdje tuženiku te je istom istaknuto da će se daljnji računi ispostavljati na tuženika kao vlasnika nekretnine. Tuženik je nastavno na zaprimljeni dopis, dana 04.03.2016.g. obavijestio tužitelja kako predmetni stan nakon smrti evidentiranog krajnjeg kupca nastavlja koristiti suprug NB te je prema tome isti obveznik i podmirenja računa za isporučenu električnu energiju. Tužitelj ističe kako je postupio sukladno traženju tuženika te evidentirao bespravnog korisnika kao krajnjeg kupca, a sve temeljem Zaključka gradonačelnika Grada Zagreba, Klasa: 317-04/16- 02/327, Urbroj: 251-03- 02-16-2 od 13.12.2016.g. Naime, tužitelj je dopisom od dana 18.07.2017.g. obavijestio tuženika kako je postupio sukladno dopisima te je evidentirao kao krajnje kupce osobe koje se bespravno nalaze u stanovima u vlasništvu Grada Zagreba, a ne Grad Zagreb. Tužitelj je navedeno učinio jer se tuženik obvezao jamčiti za uredno ispunjenje obveze plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju te je stoga donesen Zaključak gradonačelnika Grada Zagreba, Klasa: 317-04/16-02/327, Urbroj: 251-03-02-16-2 od 13.12.2016.g., u kojem se gradonačelnik kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika obvezao da će za gradske stanove i poslovne prostore u kojima se nalaze korisnici bez valjanje pravne osnove, odnosno korisnici bez sklopljenog ugovora o najmu/zakupu/korištenju, podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju prema tužitelju ako tužitelj tu tražbinu ne uspije naplatiti od korisnika. Navodi da je obveza tuženika na podmirivanje svih obveza i tereta u svezi s vlasništvom predmetnog poslovnog prostora propisana člankom 85. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marina Markioli iz Zagreba, posl.br. UPP/OS-Ovrv-901/2022 od dana 16.02.2023.g. u cijelosti održi na snazi te obveže tuženika na naknadu troškova ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

5. U nastavku postupka tuženik podneskom od 17. prosinca 2024. ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, osporava postojanje obveznopravnog odnosa s tužiteljem i korištenje prostora na koji se odnosi utužena tražbina u utuženom razdoblju. Navodi da je nesporno da je u konkretnoj pravnoj stvari zaključen ugovor o potrošnji toplinske energije koji tužitelj dostavlja uz svoj podnesak. Također da je nesporno da se tužitelj i tuženik nisu nikada nalazili u obveznopravnom odnosu vezano za potrošnju toplinske energije za šifru potrošnje: 31840090798, već je tužitelj od 2014.g. u obveznopravnom odnosu za predmetnu šifru potrošnje sa korisnikom stana (ranije NB), a u utuženom razdoblju temeljem odredbe članka 1.stavka 4. Ugovora sa Bat ŠB kao sljednikom. Da je iz priloženog Ugovora na koji se tužitelj poziva, a u popisu krajnjih kupaca koji prileži Odluci suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji, pod red.brojem: 79, za šifru kupca navedenu u utuženim računima (31840090798) navedena je NB, te je ista i potpisala predmetnu Odluku o sklapanju Ugovora. Poziva se na odredbe Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15, 102/15) i Opće uvjete za isporuku toplinske energije (NN 35/14 i 129/15), te ističe da je preduvjet da bi se i vlasnika nekretnine teretilo za plaćanje računa je taj da postoji sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije. Tužitelj je mogao ispostaviti račune samo na temelju zaključenog ugovora i to krajnjem kupcu, odnosno novom krajnjem kupcu EB, a nikako ne tuženiku. Tužitelj da je zaključio Ugovor o opskrbi toplinskom energijom broj: 184001201401 sa trećom osobom NB kao krajnjim kupcem, a ne tuženikom. Nakon smrti NB stan nastavlja koristiti suprug RB te isti nesporno koristi i usluge tužitelja. Isti se ima smatrati krajnjim kupcem temeljem odredbe članka 1.stavka 4. Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 184001201401. Tuženik ističe da korisnik predmetnog stana RB nije bespravni korisnik već zaštićeni najmoprimac i raniji sunositelj stanarskog prava pa se na njega navedeni Zaključak gradonačelnika od 13.12.2016. ne odnosi, a obzirom se navedeni Zaključak odnosi na bespravne korisnike. Iz Ugovora o korištenju stana od 22.10.1982. proizlazi da je upravo OB član obiteljskog domaćinstva NB, te je isti sukladno Zakonu o najmu stanova zaštićeni najmoprimac temeljem odredbi čl.30 i 37 Zakona o najmu stanova. Osim toga, u navedenom Zaključku je jasno navedeno da će tuženik podmirivati tražbine za isporučenu toplinsku energiju, ukoliko tu tražbinu tužitelj ne uspije naplatiti od korisnika, a tužitelj nije dostavio dokaz da je predmetnu tražbinu pokušao naplatiti od korisnika. U konkretnoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni odredbe čl. 84.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima obzirom da tužitelj nije dokazao da je RB pisanim putem pozvao na plaćanje te da isti nije ispunio obvezu u roku određenom u pisanom pozivu na ispunjenje (čl.111.st.1. ZOO-a). Slijedom navedenog nema supisidijarne odgovornosti tuženika.

6. U tijeku postupka sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 9 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 184001201401 (list 32-41 spisa), Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 42-63 spisa), račune (list 64-73 spisa), dopis tuženika od 4. ožujka (list 74 spisa), Ugovor o korištenju stana od 22. listopada 1982. (list 75- 77 spisa), obavijest o evidentiranju bespravnih korisnika stanova u vlasništvu Grada Zagreba (list 78-80 spisa), Zaključak grada Zagreba (list 82 spisa).

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/2025 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od siječnja 2022. do travnja 2022.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke toplinske energije, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 1. rujna 2022. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao krajnji kupac pod šifrom 31840090798 zaveden tuženik, te da su računi ispostavljani tuženiku kao krajnjem kupcu. Nadalje je utvrđeno da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od siječnja 2022. do travnja 2022. u ukupnom iznosu od 73,42 EUR ( 553, 15 HRK).

11. Uvidom u dopis Grada Zagreba od 4. ožujka 2016. sud je utvrdio da je tuženik obavijestio tužitelja da stan na adresi [adresa] kao član obiteljskog domaćinstva, nakon smrti supruge NB, ranije nositeljice stanarskog prava, koristi njezin suprug RB koji je u stanu neprekidno od 1982., te je slijedom toga tuženik vratio račun broj 31840090798-0116-3 (koji se ne odnosi na utuženo razdoblje) i zamolio da mu se ubuduće ne dostavljaju računi za predmetni stan.

12. Uvidom u dopis tužitelja od 18. srpnja 2017. tuženiku utvrđeno je da je u tablici bespravnih korisnika upisan pod šifrom kupca 31840090798 RB (upisano najvjerojatnije omaškom u tablici EB) [adresa] (šifra kupca kao na utuženim računima) te da je tuženik obavješten da tužitelj više neće dostavljati račune za isporučenu uslugu na adresu [adresa], već na adrese stanova. Utvrđeno je da je i istim dopisom napomenuto tuženiku da se Grad Zagreb, temeljem Zaključka gradonačelnika Grada Zagreba, Klasa: 371-04/16-02/327, Urbroj:251-03-02-16-2 od 13. prosinca 2016. obvezao da će za gradske stanove i poslovne prostore u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, odnosno korisnici bez sklopljenog ugovora o najmu/zakupu/korištenju, podmirivati novčane tražbine za isporučenu toplinsku energiju, ukoliko račune ne uspije naplatiti od korisnika te da će Grad Zagreb iste iznose kasnije potraživati regresnom tužbom.

13. Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 184001201401od 1. rujna 2014. utvrđeno je da je za predmetnu adresu [adresa], predstavnik suvlasnika potpisao ugovor sa tužiteljem te da u Odluci suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju Ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije pod rednim brojem 79, za šifru kupca 31840090798 pored imena NB stoji potpis.

14. Čitanjem ugovora o korištenju stana od 22. listopada 1982. utvrđeno je da je Samoupravna interesna zajednica stanovanja općine Susedgrad (Zajednica) kao prednik tuženika dao predmetni stan na korištenje NB, a koji je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme.

15. Prvenstveno valja otkloniti osnovanost prigovora neurednosti prijedloga za ovrhu koji je istaknuo tuženik. Naime odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) propisano da su račun i izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojne isprave. Računom se smatra i obračun kamata, dok je stavkom 2. istog članka određeno da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Tužitelj svoj prijedlog za ovrhu, odnosno tužbu temelji na izvatku iz poslovnih knjiga, a koji se sukladno OZ-u smatra vjerodostojnom ispravom i sadrži sve potrebne sastojke, te iz u uvida spis proizlazi da je navedeni izvadak dostavljen tuženiku zajedno sa prijedlogom za ovrhu.

16. Nadalje, iz navedene dokumentacije, nedvojbeno je utvrđeno da se predmetno potraživanje odnosi na stambeni prostor na adresi u [adresa], a predmetni stan je prednik tuženika dao na korištenje NB temeljem Ugovora o korištenju stana od 22. listopada 1982., te je zatim nakon smrti nositeljice stanarskog prava, stan nastavio koristiti njezin suprug RB. Naime, iz dopisa tuženika od 4. ožujka 2016. i obavijesti tužitelja od 18. srpnja 2017. kojim se tužitelj referira na čin tuženikovog vraćanja računa za plaćanje toplinske energije za bespravne korisnike stanova proizlazili da RB jest bespravni korisnik predmetnog stana. Pored toga se ukazuje da je zaključkom Gradonačelnika grada Zagreba od 13. prosinca 2016. grad se obvezao za gradske stanove i poslovne prostore u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, odnosno bez sklopljenog ugovora o najmu podmiriti tražbine ako se tužitelj ne uspije namiriti od bespravnih korisnika.

17. U tom smislu valja navesti da je 5. studenog 1996. stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova (Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, dalje: ZNS) prestalo stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu tog Zakona sukladno odredbi čl. 30. stav. 1. ZNS- a i da su te osobe temeljem stav. 2. citirane odredbe stekle prava i obveze najmoprimca, s time da su vlasnik stana i osoba iz čl. 30. ZNS-a koja ispunjava uvjete najmoprimca trebali sklopiti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme s pravom najmoprimca ugovoriti zaštićenu najamninu sukladno čl. 31. stav. 1. ZONS-a. Ukoliko do sklapanja takvog ugovora nije došlo, ne postoji valjani pravni osnov posjeda stana.

17. Prema tomu, sud je ocijenio da je upravo tuženik predmnijevani vlasnik stana u [adresa] i stoga pasivno legitimiran u ovom postupku, da je tužitelj sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije sa ovlaštenim predstavnikom suvlasnika, pa je ujedno tuženik i obveznik plaćanja utuženih računa. Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao činjenicu da je njegova obveza prestala eventualno plaćanjem ili promjenom vlasništva.

18. Na temelju članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14 i 129/15; dalje u tekstu: Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

19. Nadalje, člankom 3. Općih uvjeta propisani su odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca, pri čemu se odnos između njih regulira ugovorom o potrošnji toplinske energije, a sklapaju ga kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

20. Stoga sud odbija kao neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku.

21. Slijedom navedenog, tuženik je kao nesporni vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta, kojemu je pružena usluga isporuka toplinske energije, u vezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi članka 9. i članka 342. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21114/22., 156/22. i 155/23; dalje : ZOO) te odredbe članka 84. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/2012, 152/14, 52/25 , obveznik plaćanja utuženih potraživanja, pa je slijedom toga temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.

22. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21114/22., 156/22. i 155/23; dalje: ZOO) prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i to od sljedećeg dana od dana dospijeća. Kamatna stopa određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, obzirom na to da je riječ o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava.

23. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

24. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i 164. stavka 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu. Tužitelju je kao potreban priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak od 50 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. - dalje Tarifa) što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu u od 13,27 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23.). Dalje je tužitelju priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 39,82 EUR sukladno članku 5. u vezi sa člankom 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21., 18/22. i 154/22.). Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 178,09 EUR.

25. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno članku 151. stavku 3. ZPP- a i članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci III. u odnosu na naknadu parničnog troška tužitelju, s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Galić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku