REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-952/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja EO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Zagrebu, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika tužitelja DO, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnice tuženika EOS, državnoodvjetničke savjetnice OGDO Zagreb, dana 17. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, platiti tužitelju, EO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 3.645,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3.195,00 eura teku od 4. veljače 2025. pa do isplate, a na iznos od 450,00 eura od 17. travnja 2026. pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete u preostalom iznosu od 295,10 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2025. do isplate.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 450,00 eura, tekućih od 4. veljače 2025. do 16. travnja 2026.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.675,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 17. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 103,23 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2026. do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 19. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22. svibnja 2025. u bitnome navodi da je dana 15. lipnja 2024., u Zagrebu, u ulici Ivana Šibla ispred kbr. 22, prilikom rada na radnom mjestu policijskog službenika u MUP-u, Policijskoj upravi Zagrebačkoj, Sektoru kriminalističke policije, Službi kriminaliteta droge, zadobio ozljedu na radu. Do štetnog događaja došlo je prilikom uhićenja počinitelja kaznenog djela, koji je uslijed uhićenja pokušao pobjeći, a zbog čega je tužitelj bio primoran uporabiti sredstva fizičke prisile prilikom kojih je i došlo do ozljeđivanja. Predmetna ozljeda šifre prema važećoj MKB: S76.2, priznata je tužitelju 22. studenog 2024. kao ozljeda na radu. Tužitelj navodi da je za štetu odgovoran poslodavac tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, jer je propustio osigurati uvjete za siguran rad, a što je bio dužan prema Zakonu o radu i Zakonu o zaštiti na radu. Tužitelj navodi da je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkoj bolnici Dubrava i Specijalističkoj ordinaciji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Daniel Križan u [adresa] gdje je obavio fizikalne terapije. Tužitelj stoga od tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.500,00 eura. Navedeni iznos tužitelj smatra pravičnom novčanom naknadom, pri čemu za pretrpljene bolove potražuje iznos od 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 500,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 500,00 eura. Tužitelj navodi da se 3. veljače 2025. obratio odštetnim zahtjevom DORH-u, koji je o istomu odlučio da je pravno neosnovan. Tužitelj nadalje sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 4. veljače 2025. godine, pa do isplate. Podneskom od 19. siječnja 2026. tužitelj je, po provedenom medicinskom vještačenju konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, na način da na ime naknade imovinske i neimovinske štete potražuje od tuženika ukupan iznos od 3.940,10 eura i to za pretrpljene bolove 1.785,00 eura, za pretrpljeni strah 1.225,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 400,00 eura, te po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, za 90 sati pružene tuđe pomoći i njege, po cijeni sata od 5,89 eura, ukupno 530,10 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2025. Tužitelj smatra da je prilikom donošenja odluke potrebno uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. godine, navodeći da je ista od lipnja 2020. do studenoga 2025. prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske iznosila 33,3%. Slijedom svega navedenoga tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, te naložiti tuženiku naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja ali osporava odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi kako je iz dokumentacije priložene uz tužbu razvidno da je do nastanka štetnog događaja došlo 15. lipnja 2024. prilikom policijske intervencije nad ŠO za vrijeme provođenja posebnih dokaznih radnji, odnosno nadzora prijevoza i isporuke predmeta kaznenog djela sukladno čl. 332. st. 1. t. 8. ZKP-a, na području poslovnice „Hrvatske pošte" u Zagrebu, ulici Ivana Šibla br. 22. Iz priložene ocjene opravdanosti i zakonitosti uporabe sredstva prisile Policijske uprave zagrebačke, od 19. lipnja 2024. i Izvješća o uporabi sredstava prisile policijskih službenika, razvidno je da je policijski službenik EO, prilikom zakonite i opravdane uporabe sredstva prisile radi sprječavanja bijega ŠO, zadobio tjelesne ozljede za vrijeme potjere i to u vidu dislokacije, iščašenja i nategnuća nespecificiranog zgloba i ligamenta trupa, te u vidu parcijalne rupture mišića u području hvatišta aduktora za pubičnu kost, parcijalne rupture mišića kod gornjeg pola patele, hematoma na području mišića natkoljenice te istegnuća medijalnog ligamenta, koje ozljede su tužitelju dijagnosticirane nakon incidenta u Kliničkoj bolnici Dubrava. Tuženik također navodi da je uvidom u presliku prijave ozljede na radu utvrđeno da je tužitelju navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu 22. studenoga 2024. godine, te da nije pokrenut postupak za naknadu temeljem police kolektivnog osiguranja. Tuženik naglašava da je u Kliničkoj bolnici Dubrava, dr. sc. GO dr. med. u svojoj anamnezi naveo kako je tužitelj tri mjeseca prije dijagnosticiranih ozljeda zadobio ozljede prilikom treninga u smislu nategnuća natkoljenice, te tuženik smatra da je to moglo biti od utjecaja na nastanak određenih ozljeda. Slijedom svega navedenoga tuženik osporava tužbeni zahtjev te predlaže da sud odbije tužbu uz nadoknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je u skladu s čl. 186.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu - ZPP), podnio dokaz da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku Republici Hrvatskoj, putem Općinskog građanskog odvjetništva u Zagrebu (dalje OGDO Zagreb), sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 31. siječnja 2025. (str. 22-23 spisa), poslanom 3. veljače 2025. (poštanska potvrda na str. 23 spisa), o kojem OGDO Zagreb u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva nije odlučilo, stoga je ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 186.a. st. 1. i st. 5. ZPP-a za podnošenje ove tužbe protiv Republike Hrvatske dana 22. svibnja 2025.

4. Tužitelj je po provedenom medicinskom vještačenju, nakon zaključenja prethodnog postupka, podneskom od 19. siječnja 2026. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da ga je povisio sa prvotno postavljenih 3.500,00 eura u tužbi na konačni iznos od 3.940,10 eura, čime je preinačio tužbu. S obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci, sukladno čl. 190. st. 4. ZPP-a, smatra se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe, stoga je preinaka tužbe dopuštena, odnosno odlučeno je kao u izreci rješenja.

5. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u pisano Izvješće tužitelja od 15. lipnja 2024. (str. 5 spisa), prijavu ozljede na radu (str. 6-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 11 – 16 spisa), Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (str. 17 - 21 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja od 31. siječnja 2025. s poštanskom potvrdom (str. 22-23 spisa), te u Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Jakše Filipović-Čugura od 22. prosinca 2025. (str. 48 – 49 spisa). Na ročištu 10. ožujka 2026. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 96-98 spisa), te svjedoci ZO (str. 98 - 99 spisa) i RO (str. 99 - 100 spisa), te je izvršen uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6.

Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na radnom mjestu policijskog službenika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je pretrpio prilikom policijske intervencije 15. lipnja 2024.

8. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na radnom mjestu policijski službenik, nije sporan nastanak štetnog događaja 15. lipnja 2024., te nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. U postupku je sporna odgovornost tuženika, te osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Iz prijave ozljede na radu koja prileži spisu (str. 6 - 10 spisa) proizlazi da je tužitelj EO, kao zaposlenik Policijske uprave Zagrebačke, Ministarstva unutarnjih poslova, na radnom mjestu policajac, dana 15. lipnja 2024. u okviru redovitog radnog vremena, koje je taj dan bilo od 08,00 do 16,00 sati, u razdoblju od 08,00 do 08,59 sati, pretrpio lakšu ozljedu noge uključujući koljeno, u Zagrebu, Ulica Ivana Šibla, ispred kbr. 22, prilikom uhićenja počinitelja kaznenog djela uz primjenu sredstava prisile. Prilikom uhićenja kaznenog djela počinitelj je pokušao pobjeći zbog čega je tužitelj uporabio sredstva prisile prema njemu, i pri tome je ozlijedio nogu. Kao uzrok ozljede navodi se nepredvidivi uzrok (prirodni događaj ili ljudska radnja). Tužitelj je uslijed štetnog događaja pretrpio ozljedu opisanu prema važećoj MKB kao S76.2 Laesio traumatica musculi (et tendinis eius) aductoris femoris.

10. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 15. lipnja 2024. kao ozljedu na radu dana 22. studenoga 2024., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice (str. 10 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 15. lipnja 2024. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku.

11. U Izvješću tužitelja o nezgodi od 15. lipnja 2024. (str. 5 spisa), sastavljenom u službenim prostorijama PU Zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga, navodi se da su toga dana oko 08,30 sati u Zagrebu, na adresi CO, ispred kbr. 22, policijski službenici PU Zagrebačke provodili kriminalističko istraživanje nad počiniteljem kaznenog djela ''Neovlaštena proizvodnja i promet drogama'' iz čl. 190. st. 2. KZ-a, te je policijski službenik EO, ovdje tužitelj, prilikom uhićenja počinitelja nad istim uporabio sredstva prisile, te se tom prilikom ozlijedio. Događaju su nazočili i policijski službenici PU Zagrebačke ZO i RO.

12. U specijalističkom nalazu Kliničke bolnice Dubrava, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema, Hitne kirurške ambulante, izdanog 15. lipnja 2024. u 13,25 sati (str. 11 spisa) navodi se da je tužitelj zaprimljen nakon što je toga dana pri trčanju na poslu zadobio jake bolove u projekciji sartorijusa prema proksimalno desno, te da nije teže bolovao. U nalazu se također navodi da je tužitelj prije 3 mjeseca imao traumu na treningu u smislu nategnuća ligamenata natkoljenice. Tužitelj je nakon pregleda u KB Dubrava otpušten na kućno liječenje uz preporuku mirovati, koristiti analgetike i lediti ozljedu, uz narudžbu za ultrazvuk i kontrolu u traumatološkoj ambulanti.

13. Iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (str. 17-21 spisa) proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju od 17. lipnja 2024. (str. 18 spisa) do 20. rujna 2024. (str. 19 spisa).

14. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući citirano policijsko izvješće i prijavu ozljede radu s prilozima, kao i medicinsku dokumentaciju tužitelja, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

15. Radi utvrđivanja težine ozljeda tužitelja te uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću-Čuguri, specijalistu kirurgije, koji je svoj pisani Nalaz i mišljenje dostavio 22. prosinca 2025. (str. 48 – 49 spisa). Sudski vještak na temelju osobnog pregleda tužitelja, priložene medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, navodi da je tužitelj po ozljeđivanju 15. lipnja 2024. pregledan u KB Dubrava. Na kontrolnom pregledu 18. lipnja 2026. tužitelju je preporučen hod na štakama uz rasterećenje i mirovanje 6 tjedana. Na pregledu 30. srpnja 2024. tužitelju je preporučeno započeti fizikalnu terapiju. Sudski vještak je na temelju osobnog pregleda tužitelja ustanovio manju redukciju kretnji desnog kuka u vanjskoj rotaciji uz ''škljocanje'' i zatezanje, te bolnost pri aktivnim kretnjama desne noge.

16. Sudski vještak na temelju osobnog pregleda tužitelja, priložene medicinske dokumentacije i uvida u zdravstveni karton tužitelja zaključuje da su se predmetne ozljede kod tužitelja mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed manje redukcije kretnji desne noge uz bolnost pri rotacijama, uzevši u obzir ozljeđivanje koje se navodi po prvom pregledu. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka i kliničke slike tijekom liječenja te pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje tužitelja završeno je krajem rujna 2024. Bolovanje je bilo opravdano. U zdravstvenom kartonu se navodi ozljeda na nogometu od 11. lipnja 2024., te bolnost noge i to najviše noću. Sudski vještak zaključuje da su kod tužitelja po provedenom liječenju kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 2%. Osim toga tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio fizičke boli, i to jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 55 dana kumulativno, te strah, i to primarni strah ui trenutku nezgode, koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, te u daljnjem tijeku liječenja tzv. sekundarni strah, i to jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, te tzv. kasni strah uslijed bojaznosti i zabrinutosti od 45 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 45 dana.

17. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Jakše Filipovića-Čugure, budući da je stručno, jasno i obrazloženo, te izrađeno na temelju relevantne medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona i pregleda tužitelja, a stranke na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka nisu imali primjedbi, te nisu zahtjevale da sudski vještak svoj nalaz i mišljenje dodatno usmeno obrazlaže.

18. Na ročištu 10. ožujka 2026. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 96-98 spisa), koji u bitnome navodi da radi u policiji preko 23 godine, a da je u Sektoru kriminalističke policije od 2019. godine. Tužitelj navodi da je 15. lipnja 2024. zajedno sa kolegama OO i ZO. obavljao zadatak kontrolirane isporuke predmeta kaznenog djela, radilo se o paketu od 9 kg konoplje. Čekali su ispred poslovnice pošte u Novom Zagrebu gdje je osumnjičeni trebao preuzeti navedeni paket. Osumnjičeni je došao skuterom zajedno sa još jednom osobom, ušao je u poštu, i preuzeo je paket, a kada je izašao iz pošte sa paketom tužitelj i RO su mu pokazali policijske značke, na što je osumnjičeni počeo bježati. Tužitelj navodi da je u tom trenutku instinktivno krenuo za njim, naglo je zakoračio sa nogostupa na cestu na desnu nogu, te ga je presjekla bol i pokleknuo je i posrnuo, ali se ubrzo pridigao i šepajući nastavio prema osumnjičenome, kojega je kolega RO sustigao i savladao. Treći kolega ZO je zadržao drugu osobu koja je došla sa osumnjičenim za to vrijeme. Tužitelj navodi da su nakon toga osumnjičenoga odvezli u policijsku postaju u Heinzelovoj 98, a tužitelj je u međuvremenu trpio boli i oticala mu je desna noga, te je rekao kolegama da ne može više nastaviti zbog bolova i pozvao je kuma koji ga je odvezao na Hitnu u KB Dubrava gdje su ga pregledali i ustanovljene su mi rupture mišića na području desne natkoljenice, prepone i istegnuće ligamenata. Preporučeno mu je mirovanje, te je u sljedećem periodu, zbog navedene ozljede bio na bolovanju ukupno oko 4 mjeseca. Za vrijeme mirovanja koristio je lijekove protiv bolova, stavljao je ledene obloge na bolna mjesta, te je morao nositi štake 2 - 3 tjedna, a sljedećih oko tjedan dana koristio je samo jednu štaku. Tužitelj dalje navoidi da su mu za vrijeme liječenja tužitelju pomoć za svakodnevne poslove pružali supruga I njegovi roditelji. Išao je na preglede u Novu bolnicu i na preglede kod fizijatra u [adresa], koji mu je preporučio fizikalne terapije, no na iste nije išao nego je kod kuće radio vježbe koje mu je pokazao fizijatar. Nakon prestanka bolovanja i povratka na posao imao je daljnjih 6 mjeseci bolove kod kretanja. Tužitelj dalje navodi da i dalje ima bolove u aduktoru kod ustajanja ujutro i kod naglih kretnji i fizičkih aktivnosti. Nakon ozljede izbjegava nogomet koji je ranije često igrao, da mu se ne pojača ozljeda. U odnosu na ranije ozljede desne noge, navodi da kada je došao na hitnu da je na pitanje liječnika automatski odgovorio da je prije nekoliko mjeseci dobio udarac tenisicom odnosno nogom dok je igrao nogomet, ali da je to već prošlo i takvih je udaraca preko 100 u životu primio. Tužitelj dodaje da ge predmetna ozljeda nastala u štetnom događaju ograničava u poslu, te da ima i dalje strah da se kod nekih naglih kretnji ta ozljeda ne produbi. Također navodi da je psihički i fizički osposobljen za takve policijske zadatke, da je prošao sve obuke psihofizičke spremnosti za policijski posao, te da svake godine ima redovne provjere psihofizičke spremnosti i gađanja, itd.

19. Na ročištu 10. ožujka 2026. saslušan je svjedok ZO (str. 98 - 99 spisa), koji u bitnome navodi da je u radnom odnosu u policiji već 12 godina, a trenutno radi u Službi kriminaliteta droga. Tužitelja poznaje kao radnog kolegu koji također radi kao policajac te su često radili zajedno. U odnosu na štetni događaj od 15. lipnja 2024. navodi da se sjeća da je sa tužiteljem i kolegom OO obavljao kriminalističko istraživanje. Imali su zadatak uhititi osumnjičene osobe za počinjenje kaznenog djela. Navodi da je prema jednoj osumnjičenoj osobi uporabio sredstva prisile, srušio ga je sa motora i vezao ga, a tužitelj i kolega RO su krenuli prema drugoj osumnjičenoj osobi koja je počela bježati, i tada je vidio da se tužitelj drži za nogu. Nakon što su savladali osumnjičene tužitelj mu je cijelo vrijeme govorio da ga boli i peče noga i da nešto nije dobro, promijenio je boju u licu, bio je znojan i blijed. Nakon što su se vratili u postaju tužitelj je otišao na hitnu zbog te ozljede i bio je na bolovanju nekoliko mjeseci. Svjedok dodaje da mu je tužitelj rekao da se ozljeda dogodila kada je počeo trčati prema osumnjičenome.

20. Na ročištu 10. ožujka 2026. saslušan je i svjedok RO (str. 99-100 spisa), koji u bitnome navodi da u policiji radi već 29 godina u Službi kriminaliteta droga PU Zagrebačke, a tužitelja poznaje kao radnoga kolegu koji također radi kao policajac, te mu je jedno vrijeme bio vođa grupe. U odnosu na štetni događaj od 15. lipnja 2024. svjedok navodi da su toga dana vršili realizaciju posebne dokazne radnje kontrolirane isporuke predmeta kaznenog djela, radilo se o konoplji. Događaj se zbio kod poslovnice pošte na Središću u Zagrebu. Svjedok navodi da su on, tužitelj i kolega ZO bili ispred pošte, a u pošti je bio kolega E. Osumnjičeni je preuzeo paket, izašao iz pošte i sastao se sa drugoosumnjičenim i tada su im pristupili i pokazali službene značke. Kolega ZO je pristupio drugoosumnjičenom koji je bio na skuteru, a svjedok i tužitelj prvoosumnjičenom koji je držao paket, on se tada dao u bijeg, a svjedok i tužitelj su počeli trčati za njim. Svjedok je tada samo čuo da je tužitelj jauknuo, a svjedok je nastavio trčati prema osumnjičenome i svladao ga je. Tužitelj js potom došao iza njega šepajući, imao je bolan izraz na licu i žalio se na bol, svjedok misli da se radilo o desnoj nozi. Nakon dolaska u postaju tužitelja su odvezli na hitnu i bio je na bolovanju nekoliko mjeseci.

21. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim, s obzirom da je životan, logičan i uvjerljiv, te suglasan s dokumentacijom u spisu i sa iskazima saslušanih svjedoka. Iskaze svjedoka ZO i RO sud je također ocijenio vjerodostojnima jer su životni, logični i uvjerljivi te suglasni sa iskazom tužitelja i dokumentacijom u spisu.

22. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

23. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj dana 15. lipnja 2024. oko 08,30 sati u Zagrebu, ulica Ivana Šibla, ispred kbr.22, kao zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na radnom mjestu policijski službenik, pretrpio ozljedu na radu za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak kontrolirane isporuke predmeta kaznenog djela. Tužitelj je ozlijeđen prilikom uhićenja osumnjičenika, kada je, krenuvši za osumnjičenim, koji se dao u bijeg, naglo zakoračio sa nogostupa na cestu na desnu nogu, te ga je presjekla bol i pokleknuo je i posrnuo, zatim je nastavio šepajući uz jake bolove. Dolaskom u policijsku postaju tužitelj je rekao kolegama da ne može više nastaviti zbog bolova i kum ga je odvezao na Hitnu u KB Dubrava, gdje su mu ustanovljene rupture mišića na području desne natkoljenice, prepone i istegnuće ligamenata. Preporučeno mu je mirovanje, te je u sljedećem periodu, zbog navedene ozljede bio na bolovanju, i to prema priloženim izvješćima od 17. lipnja 2024. do 20. rujna 2024. Liječnici su tužitelju preporučili mirovanje, koristio je lijekove protiv bolova, stavljao je ledene obloge na bolna mjesta te je morao nositi dvije štake oko 2 - 3 tjedna, a sljedećih oko tjedan dana nosio je jednu štaku. Za vrijeme liječenja pomoć za svakodnevne poslove tužitelju su pružali njegova supruga i roditelji.

24. Sud je na temelju priložene medicinske dokumentacije, iskaza tužitelja i svjedoka ZO i RO, te nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Joška Filipovića-Čugure utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio lakšu tjelesnu ozljedu opisanu kao S76.2 Laesio traumatica musculi (et tendinis eius) aductoris femoris. Predmetna ozljeda nastala je izravno uslijed predmetnog štetnog događaja. Po završenom liječenju kod tužitelja su zaostale trajne posljedice uslijed manje redukcije kretnji desne noge uz bolnost pri rotacijama. Liječenje tužitelja završeno je krajem rujna 2024. kada se stabiliziralo zdravstveno stanje. Uslijed predmetne ozljejde kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 2%, te je trpio fizičke bolove, i to jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 55 dana kumulativno, te je trpio i strah i to primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede te sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, te tzv. kasni strah uslijed bojaznosti i zabrinutosti od 45 dana. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna pomoć za svakodnevne poslove u trajanju od 2 sata dnevno kroz 45 dana, odnosno sveukupno 90 sati. Pomoć i njegu za vrijeme liječenja tužitelju su pružali njegova supruga i roditelji.

25. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

26. Nadalje odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

27. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U postupku je temeljem izvedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dana 15. lipnja 2024., kao policijski službenik, za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak kontrolirane isporuke predmeta kaznenog djela, prilikom pokušaja uhićenja osumnjičenika i zakonite uporabe prisile, zadobio opisane ozljede, pri čemu je uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete odnosno ozljeda tužitelja, sud utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja, iskaza tužitelja i svjedoka te dokumentacije u spisu.

28. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome prema odredbi stavka 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. U ovom slučaju ne postoji niti jedan od razloga isključenja ili smanjenja poslodavčeve odgovornosti, odnosno nije utvrđena namjera ili krajnja nepažnja radnika, niti treće osobe, odnosno viša sila, stoga je neosnovan i prigovor tuženika o nepostojanju odgovornosti poslodavca za predmetnu ozljedu na radu, a sam tuženik ni na koji način nije dokazao okolnosti koje bi isključile odgovornost poslodavca.

29. Naime, sud nije utvrdio da je štetni događaj uzrokovan višom silom, niti namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati, uslijed koje bi se poslodavac mogao osloboditi odgovornosti. S obzirom da policijski službenici prilikom obavljanja službe mogu doći u rizične situacije ugrožavanja od strane osoba prema kojima su dužni postupati, u profesionalni rizik takvog posla spadaju i radnje trećih osoba kao što su fizički ili verbalni napadi prilikom policijskih intervencija, ili fizičke ozljede prilikom primjene sredstava prisile. Slijedom navedenoga nije utvrđen ni jedan od razloga isključenja ili umanjenja odgovornosti poslodavca predviđenih čl. 25. st. 2. ZZR-a za štetu nastalu tužitelju, stoga na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju u cijelosti odgovara poslodavac, ovdje tuženik. Također je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nije podnio zahtjev za isplatu temeljem police kolektivnog osiguranja osoba od posljedice nesretnog slučaja, s obzirom da takva obveza zakonom nije propisana. S obzirom da je sudski vještak, prilikom ocjene težine ozljeda tužitelja, uzeo u obzir i ranije ozljede tužitelja opisane u medicinskoj dokumentaciji i zdravstvenom kartonu, neosnovan je prigovor tuženika o utjecaju ranijih ozljeda na posljedice štetnog događaja.

30. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli i pretrpljeni strah, te smanjenje životne aktivnosti od 2%, temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Sud je pri tome uzeo u obzir mlađu dob tužitelja (rođen 1982. godine), činjenicu da je zaposlen kao policijski službenik preko 23 godine, te da je bio i voditelj grupe.

31. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.670,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.150,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 2 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1982. godine), te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 375,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.195,00 eura naknade neimovinske štete.

32. Sud se prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade tužitelju vodio općeprihvaćenim kriterijima u sudskoj praksi pri odmjeravanju takve naknade, a uzeo je u obzir i općepoznatu činjenicu visoke stope inflacije i rasta potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj od 2020. godine, kada su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske posljednji puta mijenjani, pa do donošenja presude, sukladno recentnoj sudskoj praksi viših sudova izraženoj primjerice u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 3137/2024 od 25 srpnja 2024. i Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-546/2023 od 6. studenoga 2024. Slijedom navedenoga sud je utvrdio da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.195,00 eura, dok je u preostalom iznosu zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete neosnovan.

33. Sud je na temelju čl. čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a utvrdio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu, i to u visini utvrđenoj u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći od ukupno 90 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali supruga i roditelji, sud je cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 5,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom aktualnim društvenim prilikama i recentnoj sudskoj praksi, slijedom čega je tužitelju po ovoj osnovi dosuđeno ukupno 450,00 eura.

34. Slijedom svega navedenoga ovaj sud je utvrdio da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed ozljede na radu od 15. lipnja 2024. pripada ukupno 3.195,00 eura, te na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege ukupno 450,00 eura, odnosno sveukupno 3.645,00 eura. Slijedom navedenoga tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos 3.645,00 eura dok je u preostalom iznosu od 295,10 eura, tužbeni zahtjev tužitelja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

35. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zateznu kamatu počevši od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora koji prileži spisu, tj. od 4. veljače 2025. sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja koji se odnosi na tijek zateznih kamata od 4. veljače 2025. do isplate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete od 3.195,00 eura, s obzirom da je liječenje tužitelja završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo krajem rujna 2024. godine.

36. U odnosu na zatraženi tijek kamate na iznos naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio također od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 4. veljače 2025., sud je utvrdio da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 450,00 eura i to od 4. veljače 2025. do dana 16. travnja 2026. koji prethodi donošenju presude.

37. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 3.940,10 eura djelomično prihvaćen u iznosu od 3.645,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 295,10 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100% , a u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 92,51 %, dakle sveukupno u omjeru 96,25%, stoga je utvrđeno da nije uspio samo u neznatnom dijelu svoga zahtjeva uslijed kojega nisu nastali posebni troškovi. Parnični troškovi tužitelja su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

38. Tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 19. siječnja 2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za pristup ročištima od 6. listopada 2025. i 10. ožujka 2026. za svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr 9/3 OT). Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. srpnja 2025. u visini od 25 bodova, s obzirom da istim prema nalogu suda samo ispravlja tužbu da bi se po njoj moglo postupati, stoga navedni podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, te mu nije priznat trošak sudskih pristojbi od 40,73 eura, s obzirom da su radnici u radnim sporovima sukladno čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj: 118/18, 51/23).

39. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 550 bodova, što sukladno Tbr. 54 OT iznosi 1.100,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 275,00 eura, ukupno 1.375,00 eura, što uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u iznosu od 300,00 eura ukupno iznosi 1.675,00 eura, koji je trošak tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom iznosu od 103,23 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen. Slijedom navedenog na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

40. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

41. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDO Zagreb