Pr-1113/2020-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UČ, [adresa], zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, radi isplate,, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26 ožujka 2026. u nazočnosti pun. tužiteljice Martine Radić Šunjić, odvjetnice u Splitu i tužiteljice osobno, objavljene dana 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.08.2015.g. do 30.09.2020.g. u ukupnom iznosu od 1.349,66 EUR neto zajedno s pripadajućom:

-zakonskom kamatom koja na iznos od 5,65 EUR teče od 15. rujan 2015.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,22 EUR teče od 15. listopad 2015.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 2,93 EUR teče od 15. studeni 2015.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 7,70 EUR teče od 15. prosinac 2015.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,73 EUR teče od 15. siječanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 32,47 EUR teče od 15. veljača 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 27,06 EUR teče od 15. ožujak 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 28,86 EUR teče od 15. travanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 16,23 EUR teče od 15. svibanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 27,06 EUR teče od 15. lipanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 28,38 EUR teče od 15. srpanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 30,56 EUR teče od 15. kolovoz 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 45,83 EUR teče od 15. rujan 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 26,20 EUR teče od 15. listopad 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 26,20 EUR teče od 15. studeni 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 26,20 EUR teče od 15. prosinac 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 30,59 EUR teče od 15. siječanj 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 28,38 EUR teče od 15. veljača 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 30,56 EUR teče od 15. ožujak 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 26,20 EUR teče od 15. travanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 30,56 EUR teče od 15. svibanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 41,45 EUR teče od 15. lipanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 39,27 EUR teče od 15. srpanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 39,24 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 30,56 EUR teče od 15. rujan 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 30,56 EUR teče od 15. listopad 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 26,20 EUR teče od 15. studeni 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 41,45 EUR teče od 15. prosinac 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 49,20 EUR teče od 15. siječanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 3,79 EUR teče od 15. veljača 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 13,89 EUR teče od 15. ožujak 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 10,52 EUR teče od 15. travanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 7,16 EUR teče od 15. svibanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 7,16 EUR teče od 15. lipanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 35,27 EUR teče od 15. srpanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 44,21 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,69 EUR teče od 15. rujan 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,22 EUR teče od 15. listopad 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 10,42 EUR teče od 15. studeni 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 18,78 EUR teče od 15. prosinac 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 6,01 EUR teče od 15. siječanj 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 6,66 EUR teče od 15. travanj 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 16,30 EUR teče od 15. lipanj 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 13,67 EUR teče od 15. srpanj 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 13,57 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 22,70 EUR teče od 15. rujan 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 16,80 EUR teče od 15. listopad 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 16,46 EUR teče od 15. studeni 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 5,12 EUR teče od 15. prosinac 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 19,24 EUR teče od 15. siječanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 33,18 EUR teče od 15. veljača 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 19,24 EUR teče od 15. ožujak 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 30,39 EUR teče od 15. travanja 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 41,70 EUR teče od 15. svibanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 30,24 EUR teče od 15. lipanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 30,39 EUR teče od 15. srpanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 30,39 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 27,61 EUR teče od 15. rujan 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 13,67 EUR teče od 15. listopad 2020. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena;

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.140,45 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.“

III. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.08.2015.g. do 30.09.2020.g. u ukupnom iznosu od 446,85 EUR neto zajedno s pripadajućom:

-zakonskom kamatom koja na iznos od 33,00 EUR teče od 15. rujan 2015.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 48,00 EUR teče od 15. listopad 2015.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 25,31 EUR teče od 15. studeni 2015.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 45,00 EUR teče od 15. prosinac 2015.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 51,00 EUR teče od 15. siječanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 5,55 EUR teče od 15. veljača 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,63 EUR teče od 15. ožujak 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,94 EUR teče od 15. travanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 2,78 EUR teče od 15. svibanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,63 EUR teče od 15. lipanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,63 EUR teče od 15. srpanj 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,32 EUR teče od 15. kolovoz 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 7,16 EUR teče od 15. rujan 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,94 EUR teče od 15. listopad 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,94 EUR teče od 15. studeni 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,94 EUR teče od 15. prosinac 2016.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 9,32 EUR teče od 15. siječanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,63 EUR teče od 15. veljača 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,32 EUR teče od 15. ožujak 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 5,29 EUR teče od 15. travanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,63 EUR teče od 15. svibanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 2,97 EUR teče od 15. lipanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 3,30 EUR teče od 15. srpanj 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,63 EUR teče od 15. rujan 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,63 EUR teče od 15. listopad 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 5,29 EUR teče od 15. studeni 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 2,97 EUR teče od 15. prosinac 2017.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 23,26 EUR teče od 15. siječanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 2,08 EUR teče od 15. lipanj 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 9,48 EUR teče od 15. srpanj 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 18,50 EUR teče od 15. rujan 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 9,26 EUR teče od 15. listopad 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,92 EUR teče od 15. studeni 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,36 EUR teče od 15. siječanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 5,57 EUR teče od 15. veljača 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,36 EUR teče od 15. ožujak 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 6,13 EUR teče od 15. travanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 10,75 EUR teče od 15. svibanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 6,13 EUR teče od 15. srpanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 6,13 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 6,69 EUR teče od 15. rujan 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 9,48 EUR teče od 15. listopad 2020. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena;

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.“

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 16. rujna 2020. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi navodi kako je u utuženom razdoblju radila kao medicinska sestra na Zavodu za fizikalnu rehabilitaciju na Križinama dok je za cijelo utuženo razdoblje pribivala na adresi [adresa], tj. 22,02 km udaljeno od mjesta rada (dnevna udaljenost 44,04km). Tužiteljica navodi kako joj je tuženik isplaćivao naknadu troškova prijevoza u umanjenim iznosima protivno odredbama TKU koji je važio u utuženom razdoblju pa je predložila tuženiku naložiti dostavu evidencije radnog vremena, naloge za isplatu troškova prijevoza, platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje sve kako bi se izveo dokaz vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke.

1.1. Podneskom od 02. veljače 2024. tužiteljica je predložila sudu tuženika obvezati na razliku manje isplate naknade troškova prijevoza za razdoblje od kolovoza 2015. do rujna 2020. Tužiteljica je isticala kako je tuženik dostavio Odluku koja se odnosi na određivanje troškova prijevoza do 31. svibnja 2018. za koje razdoblje nije vidljivo jeli tužitelj tužiteljici naknadu obračunavao prema prijeđenom km ili u visini mjesečne karte. Za razdoblje od lipnja 2018. pa na dalje da je tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova tzv. kombiniranog prijevoza (kombinacija prijeđenih km za udaljenost od 22,16 km i mjesečne karte za II tarifnu zonu). Tužiteljica istiće kako u konkretnom slučaju postoji međumjesni prijevoz na relaciji [adresa], ali da tužiteljica ne može stići na posao unutar vremena čekanja od 45minuta. S tim u svezi tužiteljica smatra kako joj pripada pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenim km. Navedeno iz razloga jer da obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije tužiteljici ne omogućava svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak s posla, s tim u svezi kako tuženik svojim Odlukama od 02. srpnja 2018. tužiteljici priznaje naknadu troškova tzv. kombiniranog prijevoza i to prema prijeđenom km za udaljenost od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u Klisu, te od stanice u Klisu do mjesta rada u visini mjesečne pokazne karte za II tarifnu zonu javnog prijevoza. Tužiteljica je istakla da u slučaju da ima pravo na naknadu tzv. kombiniranog prijevoza, da joj tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu troška prijevoza. Tužiteljica je istakla i notornu činjenicu kako u razdoblju od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. zbog pandemije nije ni postojala linija međumjesnog javnog prijevoza. Na koncu, u smislu odredbi TKU kako se naknada troškova mjesečne karte mogla umanjiti zbog korištenja godišnjeg odmora, ali samo za onaj mjesec u kojem je tužiteljica koristila pretežiti dio godišnjeg odmora, a ne i za ostale mjesece u godini kako je tuženik postupao. Nadalje, kako se troškovi naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru ili dnevne karte mogu umanjiti za određene dana kada tužitelj nije uzastopce u obvezi dolaziti na posao više od dva dana, ali i ne za svaki dan kako je to činio tuženik. Slijedom navedenog, da je tuženik pogrešno obračunavao isplatu naknade troškova tzv. kombiniranog prijevoza umjesto da je pravilno isplaćivao prema prijeđenim km.

1.2. Podneskom od 12. lipnja 2025. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev prema dopunskom vještvu dipl. oec. ĆČ.

Istim podneskom tužiteljica je precizirala glavni tužbeni zahtjev (po kombiniranom prijevozu) predloživši sudu obvezati tuženika na isplatu iznosa od 1.349,66 eura za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 30. rujna 2020. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Tužiteljica je postavila podredni tužbeni zahtjev predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 466,85 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to prema prijeđenim kilometrima.

2. U odgovoru na tužbu od 25. svibnja 2021. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dostavljajući Odluke tuženika od 30.10.2014., 17.02.2016.,02.07.2018. kako tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak da može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od 08. listopada 2024. tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva ističući kako kod utuženja tužiteljica nije potraživala prema dvije varijante tj. sa dva različita osnova. Tuženik se usprotivio zahtjevu tužiteljice da isplata ide na račun punomoćnika tužitelja jer da je za isto potrebno izričita suglasnost stranke

3.1. Glede konačnog preciziranog tužbenog zahtjev tuženik se u cijelosti osporio glavni i podredni tužbeni zahtjev, ističući kako je podneskom od 04. listopada 2024. tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev istaknuvši i sporedni tužbeni zahtjev, pa je istakao prigovor zastare u odnosu na podredni tužbeni zahtjev. Tuženik je osporio glavni tužbeni zahtjev jer da tužiteljica nikada u višegodišnjem utuženom periodu protiv nekoliko pisanih Odluka o troškovima prijevoza nije podnijela Zahtjev za zaštitu prava što da je bila izričita obveza tužiteljice. Naime, kako bez dostave voznog reda i rasporeda radnog vremena nadležnoj službi tuženika, tužiteljica kao radnica nema pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenim km u smislu odredbe čl. 65. st. 14 TKU-a. Tužiteljica da se nije pisano izjasnila u smislu potrebe za promjenom korištenja prava prijevoza što da je također bila dužna učiniti. Glede tzv. kombiniranog prijevoza tuženik je istakao kako se za dio dionici od mjesta prebivališta do mjesta rada mogu isplaćivati troškovi prema prijeđenim km, a za dio dionice u visini mjesečne pokazne karte. Glede umanjenja naknade troškova prijevoza koji se isplaćuju prema prijeđenim km za dane nedolaska na posao tuženik je istakao kako je KU jasno utvrđeno da u slučaju kada nema organiziranog javnog prijevoza da se troškovi prijevoza isplaćuju u određenoj visini po prijeđenom km (ne po tome koliko ima km od mjesta prebivališta do mjesta rada, već koliko je tih kilometara stvarno prijeđeno). Nadalje, uvećano za troškove mostarine i tulenarine uz predočenje ispisa cestarine. Dakle, kada se troškovi prijevoza isplaćuju prema prijeđenim km da poslodavac ima pravo ne isplatiti troškove prijevoza za dane kada tužiteljica nije došla na posao tj. kada osobnim automobilom nije prešla km od kuće do posla. Tuženik je istakao kako se ne radi o umanjenju naknade troškova prijevoza nego o realnoj isplati troškova prijevoza sukladno prijeđenim km.

Glede podrednog tužbenog zahtjeva tuženik je naveo da isti osporava. Naime, kako tužiteljica niti ne tvrdi, te ne dokazuje da bi tijekom utuženih 6 godina kupila barem jednu mjesečnu pokaznu kartu iz čega proizlazi da tužiteljica uopće ne kupuje niti mjesečne pokazne karte niti pojedinačne karte. Na koncu, neovisno što je upravnim aktom tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene najjeftinije mjesečne karte da to ne znači da tužiteljica nema osnova da visinu naknade troškova prijevoza u situacijama kada tužitelj nije putovao na posao i s posla umanji razmjerno danima kada tužiteljica nije putovala na posao.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o. Split, cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata Prometa d.o.o. Split od 15. 4. 2012.,, obavijesti Prometa d.o.o. Split, odluke tuženika od 2.10.2015., od 1.10.2019., 24. 5. 2022.,18. 8. 2022., dopisa Prometa d.o.o. Split od 13. 3. 2025. i od 20. 3. 2025. uz raspored linija na relaciji [adresa], izvatka radne evidencije tužiteljice iz Centraliziranog obračuna plaća u državnoj službi i javnim službama (COP), popisa tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/2017), saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, te financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije ĆČ od 02. kolovoza 2024. i 17. svibnja 2025.

5. Glavni tužbeni zahtjev je osnovan, podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Punomoćnik tužiteljice popisala je parnični trošak.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Zavodu za fizikalnu rehabilitaciju, na adresi [adresa].

- da tužiteljica ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada 23,68 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od kolovoza 2015. do rujna 2020. i to glavnim tužbenim zahtjevom potražuje razliku naknade troškova prijevoza po kombiniranom prijevozu u iznosu od 1.349,99 eura, a podrednim tužbenim zahtjevom potražuje razliku po prijeđenim km u iznosu od 446,85 eura.

10. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

11. Odredbom čl. 66. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

11.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

11.2. Odredbom čl.66.st.9.TKU/2017, te čl.65.st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

11.3. Odredbom čl.66.st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

11.4. Odredbom čl.66.st.13.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno od boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru.

11.5. Odredbom čl.65.st.16.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. propisano je ako od prebivališta odnosno od boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru.

11.6. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

11.7. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

11.8. Odredbama čl.66.st.14.TKU/17 propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

12. Sukladno tumačenju br. 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

13. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa], a mjesto rada u [adresa], te da joj tuženik isplaćuje troškove prijevoza po tzv. kombiniranom prijevozu i da je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava.

14. Prema vještačenju vještaka za financije ĆČ proizlazi kako je vještvo sačinio temeljem evidenciji radnog vremena tužiteljice za utuženo razdoblje prema obračunskim listovima plaće za utuženo razdoblje, te prema podacima Promet d.o.o. Temeljem dokumentacije zaključkom od 01. kolovoza 2024. utvrdio je kako je tuženik tužiteljici u razdoblju kolovoza 2015. do rujna 2020. isplaćivao manje i to izračunavši prema dvije varijante. Prema varijanti prema prijeđenim km da joj je isplatio umanjeni iznos za 580,67 eura, a prema varijanti po kombiniranom prijevozu umanjeni iznos za 1.535,15 eura. U dopunskom vještvu vještak je uzeo u obzir oporezive isplate prijevoza u određenim mjesecima pa je tako ponovno obračun i izračun izvršio u dvije varijante. Vještak je zaključio kako je u razdoblju od kolovoza 2015. do rujna 2020. tužiteljici manje isplaćeno od onoga što joj je tuženik trebao isplatiti prema varijanti po prijeđenim km 446,85 eura. Prema varijanti isplati po kombiniranom prijevozu da razlika iznosi 1.349,99 eura.

15. Na provedeno vještačenje vještaka ĆČ tužiteljica i tuženik nisu imali primjedbi, pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

16. U stranačkom iskazu tužiteljica je navela da je u utuženom razdoblju radila na [adresa] ([adresa]) na Zavodu za fizikalnu rehabilitaciju kao medicinska sestra, uvijek u turnusima ili od 07 ili od 19 sati. Da je na radno mjesto dolazila uvijek cca 15 minuta ranije. U spornom razdoblju da je stanovala u [adresa]. Na posao da je uvijek dolazila osobnim automobilom iz razloga jer da bi koristeći autobusni prijevoz na posao trebala krenuti 90 do 120 minuta ranije prije početka turnusa, navedeno iz razloga jer da je od kuće do autobusne postaje bilo cca 1km, potom autobusom do Solinske ulice, potom gradskim autobusom do radnog mjesta. Vikendima da su linije bile još rjeđe, a blagdanima da je bio samo jedan autobus u pravcu Splita. U utuženom razdoblju da je tuženik isplaćivao troškove prijevoza u cijeni pokazne karte za III zonu. Navedeni iznosi da nikada nisu bili isti jer da su bili sukladni broju dolazak tj. broju odrađenih radnih dana. Nikada se nije pisano obraćala za zahtjevom radi korekcije troškova prijevoza, iako da je u dva navrata ispunila formular kada je izričito iskazala da dolazi na posao automobilom, a da joj tuženik i na dalje isplaćivao prema cijeni pokazne karte za III zonu. Iskazala je da je odvjetnicu Martinu Radić Šunjić opunomoćila za zastupanje u ovom postupku te da se suglasila da dio iznosa bude isplaćen na račun odvjetnice.

17. Iz Odluke tuženika od 2.7.2018. proizlazi da je tuženik priznao pravo tužiteljici da joj se naknada troškova prijevoza isplaćuje prema broju dolazaka i odlazaka na posao prema km od mjesta prebivališta u [adresa], do stanice međumjesnog prijevoza u Klisu, kao i pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza za relaciju od stanice međumjesnog prijevoza Klis do adrese mjesta rada Spinčićeva 1, prema broju dolazaka na posao i prema cijeni pokazne karte za II zonu javnog prijevoza tvrtke Promet.

18. Tijekom postupka tužiteljica je dokazala da joj je tuženik isplatio manju naknadu troškova prijevoza kao i da joj je umanjivo iznos naknade za one dane kada ne bi dolazila na posao zbog korištenja jednog dana godišnjeg odmora, bolovanja i slobodnog dana. Navedeno je u suprotnosti s tumačenjima odredbe čl. 66. TKU/17 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU-a (br. 31/18 od 20.06.2018.) u kojem se navodi kako se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad.

19. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za odlazak i dolazak s posla po tzv. kombiniranom prijevozu kako joj je odlukom tuženika priznato. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako se vezano za korekciju odluke nikada nije obraćala tuženiku.

20. Odredbom čl. 66. st. 15. TKU-a/17 određeno je kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, ili tijekom kalendarske godine ako dođe do promjene ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Člankom 65. st. 19 TKU-a propisan je način o korištenju prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine ako dođe do promjene načina korištenja tog prava ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Člankom 65. st. 20. Tku-a zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje imali ili nema organiziran javni prijevoz, odnosno da mu je javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao ili povratak s posla.

21. Tužiteljica je glavnim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu manje isplaćene troškova prijevoza za utuženo razdoblje po tzv. kombiniranom prijevozu u visini od 1.349,66 eura i to za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2020. Navedeni iznos proizlazi iz vještva dipl. oec. ĆČ koji zahtjev tužiteljice je po mišljenju ovog suda kao osnovan trebalo usvojiti. Na navedeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obvezni odnosima , zato je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

22. Prigovor zastare glavnog tužbenog zahtjeva nije osnovan, u smislu odredbe čl. 39. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 152/22 i 64/23). Navedeno iz razloga jer je tužiteljica tužbu podnijela 16. rujna 2020., a potraživanje se odnosi na razdoblje od kolovoza 2015. do rujna 2020. godine, dakle unutar zastarnog roka od 5 godina.

23. Obzirom da je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti usvojen podredni je trebalo dobiti pa je zato odlučeno kao pod toč. II izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) pa se punomoćniku tužitelja u ovom postupku u kojem je bio sporan osnov i visina obistinjuje panični trošak i to za sastav tužbe 200,00 eura, za sastav podneska od 04.10.2024., 12.06.2025. po 200,00 eura, za ročišta održana 26.2.2024., 09.10.2024., 31.05.2025. i 09.09.2025. po 200,00 eura, za pristup na objavno ročište 100,00 eura. Navedenom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 375,00 na ime pripadajućeg PDV-a te iznos od 265,45 eura za troškove provedenog vještačenja tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.140,45 eura. Tužiteljici na dosuđeni iznos pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kao što je odlučeno pod točkom I izreke presude.

25.Dosuđeni iznos parničnog troška isplatit će se na račun punomoćnice tužiteljice, u smislu odredbe čl.94.st.1.ZPP-a ,opseg punomoći određuje stranka , u smislu odredbe čl.95.st.1.toč 3.punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom zakonom. Nadalje, tužiteljica je u stranačkom iskazu izričito navela kako je punomoćnicu Martinu Radić Šunjić ovlastila da primi parnični trošak na njen račun.

U Splitu, 17. travnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis