24 P-1515/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, zastupana po odvjetnicima iz OD Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 3. ožujka 2026., u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i punomoćnika tuženika, po objavi odluke, 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju VH, OIB: [osobni identifikacijski broj]., isplati iznos od 7.887,50 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 202,35 eura 30. siječnja 2012. godine pa do isplate,

- 145,52 eura 21. veljače 2012. godine pa do isplate,

- 11,30 eura 29. ožujka 2012. godine pa do isplate,

- 105,84 eura 3. travnja 2012. godine pa do isplate,

- 252,22 eura 11. srpnja 2012. godine pa do isplate,

- 509,23 eura 30. listopada 2012. godine pa do isplate,

- 188,73 eura 28. prosinca 2012. godine pa do isplate,

- 154,86 eura 4. ožujka 2013. godine pa do isplate,

- 137,52 eura 9. svibnja 2013. godine pa do isplate,

- 155,22 eura 12. lipnja 2013. godine pa do isplate,

- 286,51 eura 26. lipnja 2013. godine pa do isplate,

- 377,97 eura 8. srpnja 2013. godine pa do isplate,

- 251,08 eura 16. srpnja 2013. godine pa do isplate,

- 104,00 eura 30. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- 433,16 eura 18. rujna 2013. godine pa do isplate,

- 397,42 eura 31. listopada 2013. godine pa do isplate,

- 170,66 eura 29. studenog 2013. godine pa do isplate,

- 442,40 eura 20. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- 142,88 eura 13. veljače 2014. godine pa do isplate,

- 167,45 eura 27. ožujka 2014. godine pa do isplate,

- 184,08 eura 23. travnja 2014. godine pa do isplate,

- 192,43 eura 2. lipnja 2014. godine pa do isplate,

- 218,42 eura 4. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- 117,49 eura 11. kolovoza 2014. godine pa do isplate,

- 191,73 eura 5. rujna 2014. godine pa do isplate,

- 185,91 eura 12. rujna 2014. godine pa do isplate,

- 184,05 eura 10. studenog 2014. godine pa do isplate,

- 191,40 eura 5. prosinca 2014. godine pa do isplate,

- 217,36 eura 8. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- 170,87 eura 11. veljače 2015. godine pa do isplate,

- 197,00 eura 10. ožujka 2015. godine pa do isplate,

- 217,08 eura 10. travnja 2015. godine pa do isplate,

- 201,24 eura 22. svibnja 2015. godine pa do isplate,

- 171,82 eura 8. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- 191,14 eura 20. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- 199,50 eura 12. kolovoza 2015. godine pa do isplate,

- 219,66 eura 9. rujna 2015. godine pa do isplate,

i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Utvrđuje se da je prigovor prijeboja tuženika bespredmetan u dijelu koji se odnosi na iznos za koji je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev po osnovi izvršene konverzije.

III. U preostalom dijelu odbija se prigovor prijeboja tuženika kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od iznosi 2.773,46 u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 17. travnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita (potrošača) sa tuženikom dana 25. siječnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu br. 168-50- 3892269, potvrđen po javnom bilježniku Igoru Lučevu u [adresa], broj OV-78/07, kojim ugovorom da se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 72.600,00 CHF, preračunato u kune po srednjem tečaju za HNB-a na dan isplate.

1.1.Predmetnim ugovorom o kreditu tužitelj da se obvezao vratiti iznos kredita u 120 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti 733,32 CHF, uz kamatnu stopu koja je ugovorena kao promjenjiva "temeljem Odluke o kamatnim stopama Kreditora", a koja se s početnih 3,95% godišnje, tkom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.

1.2. Nadalje, u tužbi se navodi kako tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem vlautne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu da je skočio tijekom otplate kredita i do 50% u odnosu na početno ugovoreni tečaj.

1.3. Nadalje, tuženik da je tako u u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

1.4. Tužitelj navodi da su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

1.5. Slijedom toga, navedene odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli da su protivne kogentnim odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.), te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača).

1.6. Tuženik da je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ponudio tužitelju mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR, te da je tužitelj prihvatio takav prijedlog i dana 23. veljače 2016. sa tuženikom zaključio dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR.

1.7. U provedenoj konverziji utvrđena je nova nedospjela glavnica kredita u kunskoj protuvrijednosti 7.832,04 EUR, a kojim utvrđenjem nove glavnice da su ugovorne strane uredile isključivo svoj budući ugovorni odnos, od dana konverzije nadalje.

1.8. Tužitelj navodi kako utvrđenjem nove glavnice nedospjela da je glavnica korigirana na približan iznos glavnice (ali i dalje je viša od nedospjele glavnice kakva bi bila da se nisu mijenjale kamatna stopa i tečaj CHF od početka ugovora), te isto da ne predstavlja obeštećenje tužitelja radi ništetnih ugovornih odredbi koje su predmet ove tužbe.

1.9. Tuženik da u provedenoj konverziji u cijelosti priznao tužitelju preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF, nego samo manji dio u iznosu od 36.000,20 kn.

1.10. Naime, tužitelj navodi kako u vrijeme zaključenja Aneksa Ugovoru nije još bila donesena odluka VTS RH, broj: Pž-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine, kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Ova činjenica da nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio u bitnome drugačiji.

1.11. Tužitelj navodi kako posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu "Franak", odnosno utvrđenje ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli CHF, jeste ta da se u konkretnom slučaju ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF (kunski iznos koji je tužitelju stavljen na raspolaganje).

1.12. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u Ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tuženik da je tužitelju od dana zaključenja ugovora pa do dana 30. rujna 2015. godine i dalje u obvezi isplatiti novčani iznos od 59.091,98 kn / 7.842,85 Eura.

1.13. Tužitelj da je do potraživanog iznosa došao na način da je zbrojio sve razlike stvarno plaćenih kunskih anuiteta i kunskih anuiteta prema prvom otplatnom planu (uz primjenu početnog tečaja CHF) od dana zaključenja ugovora pa do 30. rujna 2015. godine (uzimajući u obzir i tečajne razlike koje su bile na štetu tuženika), te za novčani iznos od 36.000,20 kn (priznata preplata iz konverzije) umanjio svoje potraživanje.

1.14. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom bi se tuženika obvezalo da mu isplati iznos od 59.091,98 kn /7.842,85 Eura s zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

1.15. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 27. siječnja 2021. na osnovu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa, te iznosa preplate priznatog u konverziji uredio tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje iznos u visini od 59.428,45 kn / 7.887,51 Eura, dok je podneskom od 10. veljače 2026. uređen tužbeni zahtjev u odnosu na službenu valutu u RH – euro.

1.16. U odnosu na podnesak tuženika od 24. rujna 2020., tužitelj navodi da potraživanje koje je predmet ovog postupka se odnosi na razdoblje isključivo od početka otplate kredita do konverzije, te da je tužitelj u svome tužbenom zahtjevu uzeo u obzir i iznos priznat tužitelju u provedenoj konverziji na osnovu preplate te svoj tužbeni zahtjev umanjio za taj priznati iznos.

1.17. Tuženik pokušava nametnuti tezu da su stranke zaključenjem Aneksa o konverziji trajno i potpuno uredili svoj odnos koji proizlazi iz prvotnog ugovora o kreditu u CHF, međutim da propušta istaknuti činjenicu da stranke zaključenjem Aneksa o konverziji nisu uredile svoje izvanugovorne odnose (stečeno bez osnove na osnovu naknadno utvrđenih ništenosti ugovornih odredbi) kao i činjenicu da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) uopće ne uređuje izvanugovorne odnose.

1.18. Zaključenjem Aneksa o konverziji tuženik da je tužitelju priznao samo manji dio preplate, ali da nije izvršio potpunu restituciju na koju tužitelj ima pravo prema presudi EU C-118/17 na osnovu naknadno utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da tužitelj neosnovano smatra djelomično ništetnim odredbe ugovora o kreditu, kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i kojima je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika.

2.1.Tuženik ukazuje na činjenicu da je Dodatkom ugovoru broj Konv-01/2026 izvršena konverzija tužiteljeva kredita u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu: ZIDZPK).

2.2. Postupajući po odredbama čl. 19.c st.1. toč.2. ZIDZPK tuženik da je tužitelju ponudio konverziju predmetnog ugovora, koju je tužitelj dobrovoljno prihvatio. Time da je kredit izmijenjen u kredit s valutnom klauzulom u EUR na koji su primijenjene promjenjive redovne kamatne stope jednake kamatnim stopama (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) onima koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve uplate koje je tužitelj izvršio prema otplatnom planu u CHF obračunate su prilikom izrade novog otplatnog plana.

2.3. Tuženik smatra neosnovanim tužbene zahtjeve jer se temelje na ništetnosti ugovornih odredbi koje kao takve da više ne postoje, stoga da ne postoji ni ugovorna ni zakonska pretpostavka za isplatu temeljem otplatnog plana u CHF jer je isti izmijenjen u otplatni plan s EUr i kamatama primjenjivim na kredite uz valutnu klauzulu EUR i to s danom zaključenja osnovnog ugovora o kreditu.

2.4.Opreza radi, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare.

2.5. Podneskom od 24. rujna 2020. tuženik predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 57.831,45 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1.10.2015. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2.6. Iznos kojeg tuženik ističe u prigovoru radi prebijanja predstavlja zbroj preplate iz konverzije (36.000,20 kn) i iznosa za kojeg je tužitelju umanjena neotplaćena glavnica (2.860,46 EUR) u kunskoj protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja HNB-a za EUR na 30. rujna 2015 (21.831,25 kn). Navedeni su iznosi nesporno utvrđeni među strankama u čl. 4. i 5. Dodatka ugovoru o kreditu, no ako bi tužitelj iste osporavao tuženik predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost njihove visine.

2.7. Tuženik predlaže odbiti tužbene zahtjeve, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o kreditu br. 168-50-38922669, početnog otplatnog plana, cjelokupnog otplatnog plana, dodatka ugovora o kreditu, prijepisa knjigovodstvene kartice kredita, nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa od 16. siječnja 2021., čitanjem iskaza tužitelja.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate i tečaja švicarskog franka za utuženo razdoblje.

7. U svom iskazu pred sudom na ročištu glavne rasprave dana 3. ožujka 2026. tužitelj navodi da mu je trebao kredit radi kupnje stana u [adresa], za osobne potrebe, zbog čega se išao raspitivati kod većine banaka na području [adresa], a budući da je imao otvoren račun, tako mu se barem sada čini, odlučio se za RBA banku. Prije samog potpisivanja, prijem same odluke o kreditu, raspitivao se koji bi kredit bio najpovoljniji i službenici banke su forsirali ovaj kredit banke koji je i uzeo, u švicarcima, govoreći da je to najsigurnija valuta na svijetu, uopće nisu spominjali druge valute, mogućnost uzimanja kredita u kunama ili eurima, već isključivo švicarci. Sjeća se da su ga pitali samo koliko treba novaca i na koliko godina da bude otplata, a na ostalo ga nisu uopće upozoravali, o ničemu nisu pregovarali, samo su rekli da ga ugovor čeka, to su bili tipski ugovori na čiji sadržaj se nije moglo nikako utjecati, već su samo rekli da ga čeka ugovor kod bilježnika. Prije samog potpisivanja 0n da je ugovor pročitao, vidio da postoji odredba o promjeni kamatne stope i tečaju valute CHF, ali nije očekivao da će to toliko rasti i toliko se uvećati mjesečne rate otplate kredita. Tužitelj navodi da je sam ugovor sklopio u siječnju 2007. godine na rok otplate od 10 godina, ali već nakon nekih godinu i pol dana je mjesečna rata došla u duplo uvećana, a bez obzira na to on da je sam plaćao mjesečne rate redovno, možda nešto s manjim zakašnjenjem, moguće da nije bilo zakašnjenja jer je imao trajni nalog u banci.

7.1. Stalno da su mu slali obavijesti na kućnu adresu o promjeni kamatne stope, a on gledao samo kolika mu je mjesečna rata, koja je svaki mjesec bila sve veća. 7.2. 2015. godine da je sklopio aneks ugovora o kreditu, nakon čega se mjesečna rata smanjila i kod koverzije da je bio isti sistem, samo mu se pružilo na potpisivanje bez ikakvog objašnjavanja i mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, ni tada nije bilo nikakvog pregovaranja.

7.3. Kredit je uredno otplaćen 2017. godine, a anuitete kredita da je on plaćao.

7.4. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je tužitelj prije zakonske konverzije iz 2015. pokušao iskoristiti mogućnost ugovorne promjene valute kredita npr. u EUR sukladno odredbi čl. 9 Ugovora o kreditu, tužitelj odgovara da se toga ne sjeća.

8. Iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba i za vlastite potrebe. Isto proizlazi i iz same namjene Ugovora o kreditu, stambeni kredit. Iz navedenog proizlazi da tužitelj pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor da je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, kao tipizirani ugovor.

9. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 11. lipnja 2014. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

10. U ovom postupku je utvrđeno da su dana 25. siječnja 2007. stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj: 168-50-3892269, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 72.600,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, na rok otplate od 120 mjeseci od dana stavljanja kredita u otplatu.

11. Dana 1. veljače 2016. između tužitelja i tuženika je zaključen Dodatak br. Konv-01(2016. ugovora o kreditu br. 168-50-3892269, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/2015), kojim dodatkom je ugovorena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

12. Sukladno čl.2. osnovnog ugovora, redovna (nominalna) kamatna stopa da je ugovorena po stopi od 3,95% godišnje kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

13. Otplata kredita je regulirana člankom 7. ugovora na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u 120 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, a prvi dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.

14. Dakle, iz kreditne dokumentacije, je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnim kreditima.

15. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

16. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15 i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit konvertirao, jer traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te konverzijom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane.

17. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

18. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

19. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene banke i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

21. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

22. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

23. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.

24. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.

25. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.

26. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.

27. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.

28. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

29. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

30. Sukladno članku 502.c. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19) ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. Vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate.

31. U odnosu na tvrdnju tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, da je tužitelj na isto pristao, pa da tužitelj više nema pravo ništa potraživati s osnova predmetnog ugovornog odnosa, za navesti je da je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to da tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi i na restitucijski zahtjev onda kada provedena koverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/2017 od 14. ožujka 2019. u predmetu JH protv Erste Bank Hungary Zrt, primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6.st.1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno kao da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, da ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

32. Kako je u konkretnom slučaju visina kamatne stope mijenjana isključivo jednostranom odlukom tuženika na kojeg se odnosi i kolektivni spor, a iz ugovora o kreditu nisu vidljivi nikakvi objektivni parametri temeljem kojih dolazi do promjene kamatne stope i tužitelj je o promjeni kamatne stope samo obavještavan, osim visine kamatne stope na dan sklapanja kredita buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, kao ni razumljiva.

33. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredba ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom, to da je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je bio upoznat, te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora.

34. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope i razlike anuiteta prema valutnoj klauzuli po predmetnim Ugovorima o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Goranu Miljasu, dipl. oecc.

35. Pri izračunu i nalazu u vještačenju vještak se koristio sljedećom dokumentacijom: Ugovor o kreditu, Dodatak Ugovoru o kreditu, početni otplatni plan, konačni otplatni plan, promet po kreditnoj kartici i promet izvršen temeljem konverzije kredita (u EUR).

36. Vještak Miljas je promjene kamatnih stopa i mjesečnih anuiteta po utuženom kreditu (sukladno podacima iz prijepisa knjigovodstvene kartice na dan 30. travnja 2019.) dao u tabličnom prikazu na str. 3. Nalaza i mišljenja, napominjući da su kamatne stope do 1. siječnja 2014. mijenjane sukladno Odluci o kamatnim stopama tužene, a nakon tog datuma sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 143/13), koje zakonske izmjene se odnose na kamatnu stopu 3,23%.

36.1. Izračun razlike anuiteta nastale temeljem promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja, vještak Miljas je prikazao u tabličnom obliku na stranici 6. do 8. Nalaza i mišljenja (list 195-197 spisa) navodeći da je razlika anuiteta nastala temeljem promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja (efekat valutne klauzule).

36.2. Povećana kamatna stopa i posljedično povećani anuiteti da su proizveli dio razlike anuiteta koji se sastoji od razlike između kamata izračunatih po promjenjivim kamatnim stopama i administrativnoj stopi od 3,23%

36.3. Drugim dijelom razlika anuiteta da je generirana promjenom (povećanjem) tečaja, s obzirom da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom, pa se kreditna obveza dužnika (tužitelja) neprestano povećavala sa svakim rastom vrijednosti valute obveze (CHF) u kojoj je nominiran kredit u odnosu na domaću valutu koja predstavlja valutu plaćanja.

36.4. Razlika anuiteta da se izračunava na bazi početnog anuiteta u kunama, izračunatog temeljem isplaćenog kunskog iznosa kredita, primijenjenog tečaja na dan isplate kredita i uz sve ostale ugovorene parametre (kamatna stopa, rok otplate).

36.5. Kredit da je isplaćen tužitelju dana 29. siječnja 2007. u kunskom iznosu 330.916,83 kuna uz primijenjeni srednji tečaj kreditora od 4,558083 kn za CHF na dan isplate. Na bazi ugovorenih parametara, izračunati početni anuitet u kunama do moratorija da iznosi 3.342,53 kn, a nakon zakonske izmjene kamatne stope na 3,23% anuitet u kunama se mijenja i iznosi 3.305,41 kn.

36.6. Nadalje, vještak Miljas navodi da se početni anuitet dovodi u korelaciju sa stvarno uplaćenim anuitetima od strane tužitelja (u kunama), a dobivena (pozitivna) razlika anuiteta u kunama u sebi da sadrži porast po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja. Negativne razlike da se javljaju pri plaćanju prvih 9 anuiteta, u razdoblju kad još nije došlo do promjene (povećanja) ugovorene kamatne stope i zbog plaćanja po manjem tečaju od ugovorenog. Nastavno, da se javljaju negativne razlike povremeno i dalje kod plaćanja anuiteta u manjem iznosu od dospjelog.

36.7. Vještak Miljas navodi kako je u tabličnom prikazu razlučio sam utjecaj promjene kamatne stope i utjecaj promjene tečaja na dobivenu razliku anuiteta, a isto tako da je izračunao i stvarnu postotnu promjenu tečaja, kao razliku između tečaja po kojemu je plasiran kredit u kunama i tečaja primijenjenog na dan uplate svakog pojedinog anuiteta (najveći porast iznosio je 40,19%).

36.8. Vještak Miljas navodi da je dinamika plaćanja dospjelih obveza tužitelja bila neuredna, budući da je anuitete plaćao u velikom dijelu otplatnog razdoblja s velikim zakašnjenjem. Uplate da su bile sukcesivne, u nepravilnim mjesečnim iznosima, izvan rokova dospijeća anuiteta, pa da je zadatak vještaka bio između ostaloga i utvrđenje okolnosti s kojim je uplatama zatvoren pojedini dospjeli anuitet. Pri tome da je vještak zbrajao pojedine nepravilne uplate i s njima "zatvarao" dospjele anuitete. Ako su s više uplata zatvorena dva ili više dospjelih anuiteta ukupna uplata se stavlja u korelaciju s dva ili više početnih anuiteta. Vještak Miljas smatra bitnim naglasiti da se tužitelju prizna razlika anuiteta samo na dan plaćanja anuiteta, odnosno tek kada je dospjela obveza u cijelosti plaćena.

36.10. U odnosu na konverziju kredita, stalni sudski vještak za financije Goran Miljas dipl. oecc. navodi kako je dodatkom ugovora o kreditu od 1. veljače 2016. regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

36.11. ukladno čl. 3. Dodatka ugovora, preostala neotplaćena glavnica u CHF na dan 30. rujna 2015. godine iznosila je 11.690,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća.

36.12. Nadalje, sukladno čl.4. predmetnog Dodatka ugovora, ugovorne strane su suglasne da:

a) Početno odobrena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR izračunata po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita iznosi 44.856,34 EUR, a preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. godine prije provedbe konverzije iznosi 10.692,50 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća,

b) Ukupno utvrđen iznos anuiteta prema EUR otplatnom planu do 30. rujna 2015. godine iznosi 53.227,83 EUR,

c) Ukupni uplaćeni iznos utvrđen u valutnoj klauzuli u EUR do 30. rujna 2015. godine iznosi 57.944,79 EUR,

d) Tražbina korisnika kredita temeljem konverzije iznosi 4.716,96 EUR, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 36.000,20 kn,

e) Preostala neotplaćena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR, nakon provedbe konverzije na dan 30. rujna 2015. godine iznosila bi 7.832,04 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

36.13. Vještak Miljas navodi kako je temeljem navedenog, vidljivo da je nakon postupka konverzije propisanog zakonom po predmetnom kreditu kao rezultat konverzije ustanovljena preplata u iznosu od 4.716,96 EUR ili 36.000,20 kn.

36.14. Sud je vještaku naložio izračun nedospjele glavnice kredita na dan konverzije u kunama prema tečaju CHF po kojem je kredit bio isplaćen, te očitovanje koliko je nedospjela glavnica kredita iznosila nakon konverzije u kunama, kao i usporedbu ta dva iznosa.

36.15. Izračun je prikazan u tabličnom obliku. Podaci se radi usporedbe moraju svesti na valutu EUR i preračunati po srednjem tečaju kreditora za EUR na dan konverzije.

36.16. Nedospjela glavnica kredita na dan konverzije u kunama prema tečaju CHF po kojem je kredit bio isplaćen iznosi 51.695,83 kn. Pretvaranjem u valutu EUR to iznosi 6.767,51 EUR ili 51.650,13 kn.

36.17. Nedospjela glavnica kredita nakon konverzije u kunama, sukladno čl.4. Dodatka ugovora, iznosi 7.832,04 EUR odnosno 59.774,74 kn u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

36.18. Razlika nedospjele glavnice na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 8.124,61 kn (1.064,53 EUR), za koliko se povećava kreditna obveza tužitelja nakon konverzije.

36.19. Na temelju izvršenih izračuna razlike anuiteta, prikazanih u naprijed navedenom tabličnom obliku, vještak Goran Miljas je dao mišljenje prema kojem je tužitelj u razdoblju otplate utuženog kredita br. 168-50-3892269, uplatio u kunama ukupno 437.426,69 kn, a da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebao je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 343.538,19 kn.

36.20. Razlika anuiteta nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF u promatranom razdoblju, iznosi 93.888,50 kn i sadržava u sebi pozitivne i negativne razlike anuiteta.

36.21. Kad se eliminiraju negativne razlike, proizišle iz plaćanja prije promjene (povećanja) ugovorene kamatne stope i zbog plaćanja po manjem tečaju od ugovorenog, kao i zbog kasnijeg nepravilnog plaćanja, pozitivne razlike anuiteta čine iznos onoga što je preplaćeno i iznose 95.428,65 kn, od čega se 16.518,51 kn odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 78.910,14 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF, odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika kako slijedi na list 198-199 spisa.

36.22. Nadalje, vještak Miljas u svom mišljenju ističe kako je Dodatkom Ugovora o kreditu od 1. veljače 2016. godine regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Kao rezultat konverzije ostvarena je preplata koja na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 36.000,20 kn.

36.23. Razlika nedospjele glavnice na dan 30. rujna 2015. godine da iznosi 8.124,61 kn (1.064,53 EUR), za koliko je veća nedospjela glavnica nakon konverzije od nedospjele glavnice po početnom tečaju odnosno za koliko se povećava kreditna obveza tužitelja nakon konverzije.

37. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Gorana Miljasa, te je u odnosu na zaprimljeno vještačenje uredio tužbeni zahtjev. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je preplatio kredit u iznosu od 95.428,65 kn. Tuženik je tužitelju u provedenoj konverziji priznao preplatu u iznosu od 36.000,20 kn, a za koji iznos tužitelj umanjuje iznos preplate po vještaku, tako da od tuženika potražuje iznos od 59.428,45 kn, odnosno 7.887,50 Eura s zakonskim zateznim kamatama od dana svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.

39. U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka, tuženik ističe da je isti u cijelosti 8relevantan za ovaj spor, da je izrađen prema otplatnom planu koji kao takav više ne postoji.

39. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa, valja reći da je sud isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.

40. Intencija zakonodavca prilikom donošenja ZID ZPK/15 je bila izjednačiti potrošače koji su ugovorili kredite denominirane u CHF s potrošačima koji su ugovorili takve kredite u EUR, a time da nije bilo obuhvaćeno obeštećenje potrošača. Vještačenjem je bilo potrebno matematički usporediti ono što bi potrošač platio po početnim uvjetima ugovora o kreditu s onim što je uistinu platio uz uvažavanje efekta konverzije, što znači uzevši u obzir što je potrošaču konverzijom priznato kao preplata. Time se matematički provjerava je li potrošač prilikom konverzije u potpunosti obeštećen. Ako matematički izračuni vještačenja pokažu da u tome postoji preplata, tada nije došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđivanja ništetnima ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog toga, nedvojbeno je da tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe u skladu s Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

41. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s zateznom kamatom. Tuženik je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, budući da je navedene iznose stekao temeljem nepoštene ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29. st. 2. ZOO-a.

42. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pod I.

43. Budući je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev za iznos izvršene konverzije, slijedom čega je prigovor prijeboja u tom dijelu bespredmetan.

44. U preostalom dijelu, kojim tuženik ističe tražbinu s osnove umanjenja neotplaćene glavnice, prigovor nije osnovan jer tuženik nije dokazao visinu niti dospjelost tražbine nakon uklanjanja učinaka ništetnih odredbi kredita vezanog uz švicarski franak, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod III.

45. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.

46. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 22. listopada 2020., 4. ožujka 2021., 11. veljače 2026. i 3. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 13. ožujka 2020., 30. rujna 2020., 27. siječnja 2021. i 1. ožujka 2026. za svako u iznosu od 200,00 Eura prema Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, što daje iznos od 2.250,00 EUR, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 125,29 EUR, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.773,46 EUR. .

Šibenik, 17. travnja 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika