Poslovni broj: Povrv-115/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, protiv tuženika PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Makarović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, dana 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog poslovni broj Ovrv-17501/2023 UPP/OS-Ovrv-1120/2023 od 18.12.2023., kojim je tuženiku PF naloženo da tužitelju HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb isplati iznos 3.875,04 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II. Nalaže se tužitelju HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. da tuženiku PF naknadi trošak ovog postupka u iznosu 855,10 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17.04.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je doneseno po javnom bilježniku Stjepanu Volariću iz Jastrebarskog kao sudskom povjereniku pod posl. br. Ovrv-17501/2023 UPP/OS-Ovrv-1120/2023 od 18.12.2023. naloženo je ovršeniku PF da ovrhovoditelju HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. isplati iznos 3.875,04 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, s time da je radi naplate tih iznosa određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Ovršenik je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio pravovremen prigovor kojim je osporio dužnost plaćanja iznosa za kojeg je određena ovrha.

3. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-115/2024-3 od 04.09.2025. rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je njime određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Izvod iz poslovnih knjiga (str. 24-27 spisa), računi (str. 28-51 spisa), Ugovor o međusobnim odnosima od 19.07.2014. (str. 144-156 spisa), Ugovor o najmu stana od 17.09.2001. (str. 163-166 spisa), uplatnice (str. 167-175 spisa), Ugovor o zakupu od 10.12.2002. (str. 250-252 spisa) i Odluke od 18.07.2013. i 25.07.2013. (str. 253-255 spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet parnice je opstojnost platnog naloga kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 3.875,04 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Platni nalog donesen je temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga.

8. Prema činjeničnim navodima tužitelja utuženi iznos odnosi se na mjesečnu najamninu za stan u [adresa], za razdoblje od siječnja 2020. do prosinca 2021.

9. Između stranaka nije sporno da je tuženik u najmu tog stana i da je tijekom utuženog razdoblja plaćao određene novčane iznose na ime najamnine. Nije sporno ni da je tužitelj promijenio naziv iz HEP-Distribucija d.o.o. u sada HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o.

10. Sporno je postoji li aktivna legitimacija tužitelja da potražuje isplatu najamnine za predmetni stan te koliko iznosi mjesečna najamnina, odnosno je li tuženik dobrovoljnim uplatama podmirio dužnu najamninu za utuženo razdoblje.

11. Po čl. 550. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje: ZOO) ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

12. Po čl. 3. st. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024; dalje: ZNS) ugovorom o najmu stana obvezuje se najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu.

13. U skladu sa citiranim odredbama najmoprimac je dužan najamninu plaćati osobi sa kojom je sklopio ugovor o najmu, dakle najmodavcu.

14. U konkretnom slučaju, iz Ugovora o najmu stana od 17.09.2021. (str. 163 -166 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao najmodavca i tuženika PF kao najmoprimca.

15. Iz Ugovora o zakupu od 10.12.2002. (str. 249-252 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao zakupodavca i HEP -Distribucije d.o.o. kao zakupca, a njime je dana u zakup dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina koja se na dan 30.06.2002. nalazila u poslovnim knjigama organizacijskih dijelova Direkcije za distribuciju prema popisu koji je sastavni dio tog ugovora, s time da je s davanjem u zakup zakupodavac prenio na zakupnika sva gospodarska prava iz vlasništva.

16. Iz Ugovora o međusobnim odnosima od 19.07.2014. (str. 144-156 spisa), koji je sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. i ovdje tužitelja HEP -Operator distribucijskog sustava d.o.o. proizlazi kako je njime utvrđeno da je dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina u vlasništvu HEP-a d.d. te da je na temelju Ugovora o zakupu od 10.12.2002. ta imovina dana na upravljanje i gospodarsko korištenje ovdje tužitelju.

17. Na temelju navedenih isprava sud utvrđuje da je HEP d.d. na temelju Ugovora o zakupu od 10.12.2002. tužitelju dao u zakup dugotrajnu materijalnu i nematerijalnu imovinu koja je na dan 30.06.2002. bila evidentirana u poslovnim knjigama Direkcije za distribuciju. Tužitelj međutim nije ničim dokazao da je upravo predmetni stan ([adresa]) bio obuhvaćen tim zakupom, odnosno da se na dan 30.06.2002. nalazio u poslovnim knjigama Direkcije za distribuciju. Naime, tuženik je u tijeku parnice izričito isticao da tužitelj nije najmodavac i da nema pravo potraživati iznose najamnine, pa je tužitelj stoga bio dužan dokazati navedenu odlučnu činjenicu

– da je najmodavac HEP d.d. putem Ugovora o zakupu od 10.12.2002. na njega prenio gospodarstva prava iz vlasništva predmetnog stana, pa time i pravo zahtijevati isplatu najamnine, što je propustio napraviti. Iako se u čl. 2. st. 2. Ugovora o zakupu od 10.12.2002. navodi da je popis zakupljene imovine sastavni dio tog ugovora, tužitelj nije dostavio taj popis imovine iz kojeg bi sud mogao utvrditi nalazi li se predmetni stan u njemu, a navedena odlučna činjenica ne može se utvrditi niti iz Ugovora o međusobnim odnosima od 19.07.2014. To što je u tužitelj u nekom trenutku počeo ispostavljati račune za najam predmetnog stana samo po sebi ne predstavlja dostatan dokaz činjenice je li se taj stan na dan 30.06.2002. nalazio u poslovnim knjigama Direkcije za distribuciju i je li posljedično bio obuhvaćen Ugovorom o zakupu od 10.12.2002. Nikakvi zaključci se ne mogu izvoditi ni iz toga što je tuženik dobrovoljno vršio plaćanja određenih iznosa na ime najamnine, kada je tuženik na uplatnicama (str. 167-175 spisa) kao primatelja označavao „Elektra Zagreb“, a ne tužitelja HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o.

18. Slijedom navedenoga u konkretnom slučaju najmodavac je Hrvatska elektroprivreda d.d., a tužitelj nije dokazao da je taj najmodavac na njega prenio gospodarska prava iz vlasništva predmetnog stana odnosno pravo zahtijevati isplatu najamnine. Stoga se tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije ukazuje osnovanim.

19. Osim toga, iz Ugovora o najmu od 17.09.2001. (str. 163-166 spisa) koji je sklopljen između Hrvatske elektroprivrede d.d. kao najmodavca i tuženika PF kao najmoprimca proizlazi da je njime ugovoreno zasnivanje najma za vrijeme dok se najmoprimac (tuženik) nalazi u radnom odnosu kod najmodavca, osim u slučaju da najmoprimac ode u mirovinu iz radnog odnosa kod najmodavca, u kojem slučaju se taj ugovor produžuje na doživotno najmoprimstvo najmoprimca i njegove supruge (čl. 14.).

20. Time je sklopljen ugovor o najmu na određeno vrijeme, a ne ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, o čemu se očitovao i Vrhovni sud RH u odluci posl. br. Rev - 39/2023-2 od 29.10.2025. koja je donesena u drugom predmetu između istih stranaka, samo za ranije razdoblje.

21. Navedenim Ugovorom o najmu od 17.09.2001. bila je ugovorena mjesečna najamnina u iznosu 270,00 HRK.

22. Iz Odluka Hrvatske elektroprivrede d.d. od 18.07.2013. i 25.07.2013. (str. 253- 255 spisa) proizlazi da se njome odlučilo o povećanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede d.d., i to na razinu postojećih slobodno ugovorenih najamnina u istom naselju.

23. Iz stanja spisa proizlazi da je nakon donošenja navedene Odluke tužitelj započeo tuženiku ispostavljati račune sa povećanim iznosima mjesečne najamnine od one koja je bila prvotno ugovorena Ugovorom o najmu od 17.09.2001., pa mu je tako za utuženo razdoblje ispostavljao račune umjesto na iznose od 270,00 HRK mjesečno na po 204,46 EUR mjesečno.

24. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je tuženik za utuženo razdoblje plaćao najamninu, ali ne onim iznosima koje mu je fakturirao tužitelj, nego u iznosu od 324,00 HRK mjesečno (uplatnice str. 167-175 spisa), dakle i sam tuženik je plaćao nešto veću najamninu od one koja je bila prvotno ugovorena jer je umjesto ugovorenih 270,00 HRK tuženik dobrovoljno plaćao 324,00 HRK mjesečno.

25. Tužitelj u ovoj parnici zahtijeva isplatu razlike najamnine, i to razlike između iznosa koje je tuženik dobrovoljno plaćao (324,00 HRK) i iznosa za koje mu je tužitelj ispostavljao račune (204,46 EUR).

26. Mjerodavnim odredbama ZNS predviđena je mogućnost da najmodavac pod određenim pretpostavkama ishodi povećanje najamnine i bez suglasnosti najmoprimca, međutim ovo jedino kod ugovora o najmu na neodređeno vrijeme (čl. 10.-12.). Međutim kod ugovora o najmu na određeno vrijeme, kao što je to slučaj u ovom predmetu, najmodavac nije ovlašten jednostrano povećavati iznos najamnine, kako je to napravljeno Odlukama Hrvatske elektroprivrede d.d. od 18.07.2013. i 25.07.2013.

27. Slijedom navedenoga tuženik je po osnovi najma predmetnog stana dužan plaćati samo onu najamninu koja je predviđena Ugovorom o najmu stana od 17.09.2001., što znači najamninu od 270,00 HRK mjesečno, a ne povišenu najamninu koja bi proizlazila iz Odluka Hrvatske elektroprivrede d.d. od 18.07.2013. i 25.07.2013. Time što je plaćao veći iznos najamnine (324,00 HRK umjesto ugovorenih 270,00 HRK) ne može se smatrati da se tuženik na taj način u smislu čl. 262. ZOO usuglasio sa izmjenom najamnine na čak 204,46 EUR, jer se ugovor o najmu stana mora sklopiti u pisanom obliku (čl. 4. st. 2. ZNS), a tuženikovo dobrovoljno plaćanje najamnine od 324,00 HRK mjesečno nikako ne znači da se on usuglasio sa povišenjem najamnine na 204,46 EUR mjesečno, kako to tužitelj neosnovano tvrdi. Na temelju dostavljenih uplatnica (str. 167-175 spisa) utvrđeno je da je tuženik za utuženo razdoblje, plaćanjem iznosa od 324,00 HRK mjesečno, platio sve dužne najamnine. Prema tome, njegova obveza plaćanja najamnine za utuženo razdoblje je prestala ispunjenjem sukladno čl. 160. ZOO, a jednostrano povišeni iznos najamnine ga ne obvezuje pa ga nije dužan platiti.

28. Iz prethodno izloženih razloga tužbeni zahtjev je neosnovan, pa je platni nalog valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

29. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 3.875,04 EUR, a tuženika je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa na temelju čl. 155. ZPP i Tarife u nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) ima pravo na naknadu troška za:

− prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – 250,00 EUR (Tbr. 11/1);

− sastav podneska od 13.10.2025. – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

− sastav podneska od 05.11.2025. – 62,50 EUR (Tbr. 8/4);

− zastupanje na ročištu od 05.03.2026. – 250,00 EUR (9/1);

− plaćena sudska pristojba na prigovor – 42,60 EUR,

što ukupno iznosi 855,10 EUR (sa uračunatim PDV), dok tuženiku u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak podneska od 27.11.2023. (dostava punomoći) i podneska od 05.03.2026. (troškovnik koji je predan na ročištu). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 17. travnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o.;

2. odvjetnik Boris Makarović.