REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-363/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD MALI LOŠINJ, Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, kojeg zastupa punomoćnica Marija Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državnom odvjetništvu u Rijeci, radi ispravka, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 24. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelju Gradu Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, povrijeđeno pravo vlasništva uknjižbom prava vlasništva na ime tuženice Republike Hrvatske, koje je provedeno rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Z-10071/21 od 26. srpnja 2021. i koje je upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad poduložak E-2 - 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), poslovni prostor na I. katu desno, koji se sastoji od dva hodnika, četiri prostorije, sanitarnog čvora, terase i ulaznog nenatkrivenog stepeništa, ukupne površine 124,34 m². Poslovnom prostoru pripadaju prostorija br. 5 i spremište br. 7 u prizemlju, u zgradi [adresa], katastarska čestica [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 397 m², od toga dvorište površine 68 m², kuća površine 329 m².

Nalaže se Općinskom sudu u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel u Malom Lošinju upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženice Republike Hrvatske, uknjiženo temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod poslovnim brojem Z- 10071/21 od 26. srpnja 2021. te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 397 m², od toga dvorište površine 68 m², kuća površine 329 m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad i to na 3. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), poslovni prostor na I. katu desno, koji se sastoji od dva hodnika, četiri prostorije, sanitarnog čvora, terase i ulaznog nenatkrivenog stepeništa, ukupne površine 124,34 m². Poslovnom prostoru pripadaju prostorija br. 5 i spremište br. 7 u prizemlju, u zgradi [adresa], upiše uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja Grada Malog Lošinja, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da nadoknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se za razdoblje za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tužitelju GRADU MALI LOŠINJ, Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, da tuženici REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice 28. rujna 2021. podnio tužbu radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, navodeći da je na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Z-10071/21 od 26. srpnja 2021., a kojim je prihvaćen prigovor predlagateljice, određen ispravak na posebnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - grad, poduložak E-2, poslovni prostor na I. katu desno, koji se sastoji od dva hodnika, četiri prostorije, sanitarnog čvora, terase i ulaznog nenatkrivenog stepeništa, ukupne površine 124,34 m². Poslovnom prostoru da pripadaju prostorija br. 5 i spremište br. 7 u prizemlju, u zgradi [adresa] i to brisanjem upisa prava vlasništva s imena Grada Malog Lošinja uz istovremeni upis vlasništva na ime Republike Hrvatske te da je u zemljišnim knjiga i izvršen upis prava vlasništva na ime Republike Hrvatske. Nadalje je naveo da je rješenju posl.br. Z-10071/21 prethodilo rješenje poslovni broj Z-4271/11 od 25. siječnja 2021. kojim je dozvoljeno povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora te da je na poslovnom prostoru pobliže opisanom upisan kao vlasnik Grad Mali Lošinj u cjelini, a povodom prigovora Republike Hrvatske ispravljen je upis i brisan Grad Mali Lošinj kao vlasnik iste.

1.1. Tužitelj je naveo da upis na ime i vlasništvo Republike Hrvatske etažne cjeline E-2 ne odgovara stvarnom stanju, obrazlažući da je stvarni vlasnik cjeline etaže E-2, upravo tužitelj koji je prije donošenja pobijanog rješenja i bio upisan kao vlasnik zgrade kao cjeline te je i stvarni posjednik nekretnine koja u naravi predstavlja poslovni prostor na I. katu desno, koji se sastoji od dva hodnika, četiri prostorije, sanitarnog čvora, terase i ulaznog nenatkrivenog stepeništa, ukupne površine 124,34 m². Poslovnom prostoru pripadaju prostorija br. 5 i spremište br. 7 u prizemlju, u zgradi [adresa] u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - grad. Vlasništvo predmetne nekretnine tužitelj da je stekao u postupku obnove zemljišnih knjiga koja je završena 1985. (Z-495/75) te navodi da se vlasništvo u zemljišnim knjigama nije mijenjalo, a na upis prednika tužitelja da nije bilo prigovora ni po proteku tri godine od dana upisa.

1.2. Također, navodi da Republika Hrvatska nije mogla steći pravo vlasništva temeljem zakona pozivom na Zakon o načinu raspodjele nekretnina, sredstava, prava i obveza dosadašnje zajednice Općina („Narodne novine“ broj: 55/1986.) jer da je nekretninu koristila Lučka kapetanija Rijeka, Ispostava Mali Lošinj, u kojem je obavljala poslove pomorsko-upravnog organa. To stoga što predmetna nekretnina nikada nije bila u vlasništvu zajednica općina, a zajednica općina nije isto što i općina već je označavala posebnu društveno političku zajednicu područnoga značaja koja samostalno obavlja određene poslove iz nadležnosti Republike te Općina koje ju tvore, a u Hrvatsku su uvedene 22. veljače 1974. te ukinute 25. srpnja 1990. Zajednice općina da su tako 1986. promijenile strukturu i postale Regionalne samoupravne zajednice sa smanjenim ovlastima zbog čega da je i 1986. donijet Zakon o načinu raspodjele nekretnina, sredstava, prava i obveza dosadašnje zajednice Općina. U zgradi gdje se nalazi sporna etažna cjelina pored tog spornog poslovnog prostora, tužitelj navodi i da se nalazi više stanova, a prije parcelacije k. č. br. [katastarska čestica] na 120/1 i 120/2 k. o. [katastarska općina] – grad, postoji prostor autobusne stanice i skladišta što sve ukazuje da zgrada nije bila zgrada Lučke kapetanije već Grada Malog Lošinja koji je prije i sada poslovne prostore dao u najam i u zakup, odnosno na korištenje određenim pravnim subjektima. S obzirom na izneseno, a radi usklađenja stvarnog stanja sa zemljišnoknjižnim upisom tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tuženicu na naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je istaknula prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, sve temeljem odredbe čl. 34. b st. 1. Zakona o parničnom postupku te je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, slijedom čega se Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju rješenjem posl.br. P-1591/2021 od 21. prosinca 2023. oglasio stvarno nenadležnim za suđenje u predmetnom sporu te spis ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje, a koji predmet je Trgovački sud u Rijeci zaprimio 20. lipnja 2024.

3. U podnesku od 17. listopada 2024. tuženica se očitovala da su netočni navodi tužiteljice da je svoje vlasništvo stekla upisom provedenim u zemljišnim knjigama pod brojem Z-495/75. Naime, tim upisom da je upisano društveno vlasništvo, korisnik Općina Cres - Lošinj, dakle da se radi o upisu društvenog vlasništva, a nikako prava vlasništva iz razloga što općina kao društveno politička zajednica u to vrijeme nije mogla steći pravo vlasništva na bilo kojoj nekretnini, pa ni na prijepornoj. Također, navodi da u konkretnom slučaju nema primjene odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 90/92., 94/93. i 111/93.) jer je tom odredbom propisano da općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzimaju, između ostalog nekretnine dotadašnjih općina čiji su slijednik, u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica, ali ne i da stječu pravo vlasništva nekretnine. Osim toga, sam upis korisnika Općina Cres-Lošinj u zemljišnim knjigama na prijeporu ukazuje se netočnim i nezakonitim.

3.1. Tuženica je navela da je u svom prijedlogu za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka od 16. prosinca 2011. kojim je zapravo iniciran postupak koji je prethodio ovoj tužbi, istakla da se radi o zakonskom vlasništvu Republike Hrvatske na prijepornoj nekretnini, odnosno o stjecanju prava vlasništva temeljem zakona. U tom pravcu je u dokaz svojih navoda dostavila relevantnu dokumentaciju te je predložila da sud po službenoj dužnosti pribavi spis Općinskog suda u Rijeci oznake Z-4271/2011. Vlasništvo temeljem zakona da se stječe u trenutku ispunjena pretpostavki propisanih odredbom čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a sam upis u zemljišne knjige nije jedna od pretpostavki za stjecanje tog prava. Stoga, navodi da se u konkretnom slučaju za pretvorbu prava vlasništva na prijeporu ima primijeniti Zakon o lučkim kapetanijama i kapetanijama pristaništa (NN SRH br. 12/69. i 10/77.) koji propisuje da su lučke kapetanije organi uprave zajednica općina, te nastavno i Zakon o načinu raspodjele nekretnina, sredstava, prava i obveza dosadašnjih zajednica općina (NN br. 55/1986.), odnosno odredba čl. 2. koja propisuje da se, između ostalog, nekretnine dosadašnjih zajednica općina koje su koristile lučke kapetanije prenose na Republiku. U konkretnom slučaju da proizlazi da je stvarni korisnik ove nekretnine bila zajednica općina, a ne Općina Cres-Lošinj pa da se stoga i sam upis korisnika u zemljišnim knjigama ukazuje netočnim te da nekretnine koje koriste lučke kapetanija da se prenose na Republiku Hrvatsku, pa da se pretvorbom društvenog vlasništva u pravo vlasništva kao vlasnik ukazuje upravo tuženica. Kako je Lučka kapetanija koristila prijepor u vrijeme stupanja na snagu citiranih zakona, sukladno navedenom tuženica navodi da je kao pravni slijednik „bivše Republike“ stekla vlasništvo prijepora. Također, daljnjim Zakonom o lučkim kapetanijama i kapetanijama pristaništa iz 1987. (NN br. 24/87.) u odredbi čl. 1. st. 2. da je navedeno da su lučke kapetanije i kapetanija pristaništa organi uprave u sastavu republičkog organa uprave nadležnog za poslove pomorstva, da bi idućim Zakonom o lučkim kapetanijama (NN 124/97.) u odredbi čl. 2. propisano da su lučke kapetanije područne jedinice Ministarstva mora (tako i zakonom iz 2018. – NN br. 118/18.). Slijedom iznijetog, navodi da lučke kapetanije nisu nikada bile dio tijela općine, prednika tužitelja, pa stoga tužitelj ne može niti biti pravni slijednik poslovnih prostora u kojima su bila sjedišta istih.

3.2. Ujedno, tuženica navodi da u trenutku podnošenja prijedloga za pojedinačni ispravni postupak kojim se traži upis prijepora u vlasništvo Republike Hrvatske kao vlasnika temeljem zakona, u zemljišnim knjigama da je egzistirao upis društvenog vlasništva, a „pretvorba“ društvenog vlasništva izvršena je tek u tom, navedenom zemljišnoknjižnom postupku. Također, navodi da iz dostavljene dokumentacije uz navedeni prijedlog, proizlazi da prijepor nije koristila tužiteljica (pravni slijednik Općine Cres - Lošinj), već da je u posjedu prijepora bila Lučka kapetanija. Međutim, Lučka kapetanija je bila u posjedu ove nekretnine, odnosno isto je bilo njeno sjedište od 1948., pa nadalje, a što je utvrđeno i u zemljišnoknjižnom postupku koji je prethodio ovoj tužbi. Štoviše, iz rješenja o povezivanju Općinskog suda u Rijeci posl. br. Z- 4271/11 od 25. siječnja 2021. proizlazi da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - grad prethodno imala oznaku č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - grad, a iz posjedovnog lista broj 1032 k. o. [katastarska općina] da je proizlazi da je kao posjednik ove nekretnine upisana – Uprava pomorske oblasti sjevernog Jadrana, a u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da se radi o zgradi sagrađenoj 1905. za djelovanje pomorske uprave (vlasništvo GOVERNO MARITIMIO IN TRIESTE). Dakle, navodi da je nesporno da se radi o nekretnini izgrađenoj za potrebe lučke kapetanije, odnosno da ista se koristila kao sjedište iste. Osim poslovnog prostora koji je služio kao sjedište lučke kapetanije u navedenoj zgradi, tuženica navodi da se nalaze i stanovi koji su koristili djelatnici lučke kapetanije, a davalac stana na korištenje bila je upravo lučka kapetanija, a ne prednik tužitelja. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

4. Na pripremnom ročištu održanom 6. studenog 2024., sud je raspravnim rješenjem naložio tužitelju da u roku od osam dana sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a, ispravi, odnosno uredi tužbeni zahtjev na način da točno navede da li traži brisanje upisa provedenog u postupku povezivanja zemljišnih knjiga i knjige položenog ugovora i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja ili traži utvrđenje da je raniji upis pogrešan, sve pozivom na odredbu čl. 203.-205. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/2019.; dalje: ZZK), slijedom čega je tužitelj podneskom od 19. studenog 2024. uskladio svoj tužbeni zahtjev.

5. Podneskom od 20. prosinca 2024. tuženica je navela da je riječ o brisovnoj tužbi, a ne tužbi za ispravak pa da je tužitelj prethodno trebao provesti postupak mirenja sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, a što da nije učinio pa da iz navedenog razloga tužbu tužitelja, sud po službenoj dužnosti treba odbaciti, sve sukladno odredbi čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a. Nadalje, tuženica navodi da se dostavljeni ugovori od strane tužitelja odnose na period nakon što je tuženica stekla vlasništvo prijepora temeljem zakona. Naime, zakonsko vlasništvo da se stječe ispunjenjem zakonskih uvjeta, a to je u konkretnom slučaju Zakon o lučkim kapetanijama i kapetanijama pristaništa (NN SRH br. 12/69. i 10/77.) , Zakon o načinu raspodjele nekretnina, sredstava, prava i obveza dosadašnjih zajednica općina (NN br. 55/1986.), Zakon o lučkim kapetanijama i kapetanijama pristaništa iz 1987. (NN br. 24/87.) i Zakon o lučkim kapetanijama (NN br.124/97.), a u kojem periodu je nesporno da je sjedište Lučke kapetanije bilo upravo u navedenom poslovnom prostoru, što znači da nije bitno tko danas koristi prijepor i s kojeg osnova. Osim predloženih svjedoka tuženica je dostavila i dokumentaciju iz koje je vidljivo da je Lučka kapetanija koristila prijepor kao svoje sjedište i 1997.

6. U odnosu na tvrdnju tuženice da je riječ o brisovnoj tužbi, slijedom čega je tužitelj trebao provesti postupak mirenja sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, valja istaći da je ista neosnovana. U konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je upis prava vlasništva na tuženicu pogrešan, kao i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno brisanje upisa prava vlasništva tuženice uz istodobni upis prava vlasništva na svoje ime. Takav tužbeni zahtjev predstavlja tužbu radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja te u tom slučaju tužitelj nije dužan postupiti sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, obzirom je svrha mirenja već ostvarena u prethodnom izvanparničnom zemljišnoknjižnom postupku.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za ispravkom zemljišnoknjižnog upisa, odnosno utvrđenje da je tužitelju povrijeđeno pravo vlasništva uknjižbom prava vlasništva na ime tuženice koje je provedeno rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Z-10071/21 od 26. srpnja 2021. i to posebnog dijela predmetne nekretnine (poslovni prostor), iz kojeg razloga tužbenim zahtjevom traži da se naloži upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženice i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na nekretnini upiše uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja.

8. Među strankama nije sporno da da je u zemljišnim knjigama ranije bio evidentiran upis društvenog vlasništva s naznačenim korisnikom Općina Cres-Lošinj, a što proizlazi iz materijalne dokumentacije i to povijesnog izvatke iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, rješenja Općinskog suda u Malom Lošinju u postupku osnivanja i obnove zemljišnih knjiga posl.br. Z-495/75 od 27. lipnja 1975., kao i spisa pod posl.br. Z-4271/11. Također, nije sporno niti da je da je u zemljišnoknjižnom postupku 2021. izvršen upis prava vlasništva Republike Hrvatske. Nesporna je i činjenica da Lučka kapetanija više ne koristi predmetni poslovni prostor, kao i da je ista bila u posjedu nekretnine sve do kraja 90-ih godina, odnosno bar do 1997., kada je došlo do iseljenja zbog neodržavanja zgrade.

9. Sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužitelju povrijeđeno pravo vlasništva uknjižbom prava vlasništva na ime tuženice. Također, između stranaka ostaje sporno ključno pravno pitanje je li predmetna nekretnina u odlučnom razdoblju bila u režimu zajednice općina, odnosno je li se na istu primjenjuju propisi koji su omogućili stjecanje prava vlasništva tuženice temeljem zakona.

10. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i uvid u spise Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe Mali Lošinj poslovni broj Z-495/1975, Z-4271/2011, Z-10071/2021 te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽI i svjedoka FI.

11. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

12. Iz iskaza svjedoka ŽI saslušanog na ročištu 24. travnja 2025. (stranica 121-122 spisa), proizlazilo bi da je istom okvirno poznat predmet spora te da je isti 1. siječnja 1995. počeo raditi kao načelnik Odjela za upravne prostore u Rijeci. U ispostavu Mali Lošinj odlazio bi često, nekada i dva do tri puta tjedno. Sve što je bilo prije toga, svjedok je iskazao da zna iz arhive te je iskazao da su imali evidencije o kojima su morali izvještavati ministarstvo. U svakoj ispostavi da je postojala knjiga nadzora u kojoj su bili navedeni svi detalji vezani uz imovinskopravni status, kao i poslovanje općenito. Ima saznanja, obzirom da je to iščitao iz arhive, možda i povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga, da je 1975. vlasnik postao Grad. Ne raspolaže sa podatkom tko je koristio prijepor 80-ih godina. Poznat mu je pojam "zajednica Općine Rijeka", jer se radilo o promjenama u vlasti te da su zbog financijskih razloga ministarstva prebacila na lokalnu samoupravu brigu, poslovanje, kao i nadzor. Nadalje, proizlazilo bi da bi se djelatnici lučke kapetanije glede održavanja prostora obratili Lučkoj kapetaniji Rijeka, nakon toga zajednici Općine Rijeka, kao i da je postojalo Ministarstvo za saobraćaj i veze u Beogradu. Isti ne bi imao saznanja da li je Kapetanija plaćala zakupninu gradu za prostor, kao niti o tome jesu li u predmetnoj zgradi osim djelatnika kapetanije živjele i osobe koje nisu bili djelatnici Lučke kapetanije. Svjedok je iskazao da kada je odlazio u Ispostavu Mali Lošinj da bih dolazio na adresu [adresa] te da se radi se o poslovnom prostoru na prvom katu koje je imalo 3 do 4 prostorije, dok je prizemlje predstavljalo podrumske prostorije. Iznad da su bili stanovi u kojima misli da su bili djelatnici Lučke kapetanije te koji su zaključili ugovor o korištenju stana sa Lučkom kapetanijom Rijeka. Ispostava Mali Lošinj je uvijek tamo bila locirana sve do 1996./1997. kada su morali napustiti taj objekt zbog ruševnog stanja, a prema saznanjima nakon toga da je grad financirao grede i potporu poda. Na upit punomoćnice tuženice zašto je dokumentaciju slao i ODO-u, svjedok je iskazao iz razloga jer je to bio dogovor između ministarstva i Lučke kapetanije te da je u to vrijeme ministarstvo pokušalo prikupiti sve informacije glede vlasništva pa su u tu svrhu uključili i ODO, slijedom čega je izradio tri primjerka dokumentacije i to za ODO u Rijeci, Ministarstvo u Zagrebu i jedan primjerak za arhivu Lučke kapetanije.

13. Iz iskaza svjedoka FI saslušanog zamolbenim putem kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Mali Lošinj, (stranica 171-172 spisa), proizlazilo bi da isti ima saznanja o zgradi na adresi [adresa] (ranije JI), budući da je u toj zgradi bila Lučka kapetanija, a on da je bio djelatnik, tj. lučki kapetan od 1976. te ima 30 godina radnog staža, slijedom čega ima neposrednih saznanja. Nadalje, proizlazilo bi da je i prije 1976. Lučka kapetanije u toj zgradi imala prostorije te da su u istoj stanovali djelatnici iste i to u četiri stana, a radilo se o obitelji Ž, F, J i V. Lučka kapetanija da je koristila I. kat osim jednog stana kojeg je koristila obitelj J. Za potrebe kapetanije da se koristilo i prizemlje i to dvije prostorije u prizemlju, a jedno vrijeme da je jednu od tih prostorija Lučka kapetanija prepustila Brodokomercu. Kako svjedok raspolaže fotografijama predmetne zgrade iz vremena Austro-Ugarske te planom gdje je zgrada Lučke kapetanije označena kao kbr. 1. isto prilaže u spis. U odnosu na imovinskopravni status predmetne zgrade, svjedok iskazuje da mu je poznato da je u vrijeme bivše države vlasništvo bilo od Sekretarijata za pomorstvo, a kasnije uspostavom RH da je zgrada pripala u vlasništvo Ministarstva pomorstva. Također, proizlazilo bi da je predmetnu zgradu uglavnom održavala kapetanija ili Ministarstvo pomorstva, kao i da je kapetanija dodjeljivala stanove na korištenje svojim djelatnicima, a da je ista oduvijek bila u korištenju kapetanije i iz vremena Austro-Ugarske. Na poseban upit suda, proizlazilo bi da je kroz 30 godina njegovog radnog staža od 1976. predmetna zgrada se koristila isključivo za potrebe kapetanije i to dijelom kao službene prostorije, a dijelom kao stanovi djelatnika (4 stana) te da u istoj nisu postojale prostorije u posjedu trećih osoba, odnosno da je ista bila u isključivom posjedu kapetanije. U predmetnoj zgradi svjedok je radio do negdje 1992. -1995., kada je kapetanija preseljena u prostorije uprave Grada Malog Lošinja u prizemlju zgrade pa se njegova neposredna saznanja odnose za predmetnu zgradu cca 15 godina. Do preseljenja u novu zgradu, u prizemlju zgrade uprave Grada Malog Lošinja da je došlo nakon 1990., kada su u stanove djelatnika kapetanije uselili ljudi koji nemaju veze sa kapetanijom pa da nakon toga nema neposrednih saznanja o stanju zgrade nakon preseljenja kapetanije.

14. Iskaz svjedoka ŽI sud ocjenjuje djelomično vjerodostojnim u odnosu na odlučne činjenice, budući da navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o stanju i korištenju predmetne nekretnine u odlučnom razdoblju prije 1995., već svoja saznanja temelji na uvidu u arhivsku dokumentaciju. U tom dijelu njegov iskaz predstavlja posredan dokaz koji sam za sebe nije dostatan za utvrđenje odlučnih činjenica. Iz njegovog iskaza sud utvrđuje da je Lučka kapetanija koristila predmetni prostor do 1996./1997., kao i da su stanove u predmetnoj zgradi koristili djelatnici kapetanije temeljem pravnog odnosa s istom, međutim, svjedok nema saznanja o korištenju nekretnine u razdoblju 80-ih godina.

14.1. Nadalje, iskaz svjedoka FI sud ocjenjuje uvjerljivim, logičnim i vjerodostojnim, budući da se temelji na njegovim neposrednim i dugotrajnim saznanjima. Svjedok je, kao djelatnik Lučke kapetanije od 1976., a potom i kao lučki kapetan, dugi niz godina radio upravo u predmetnoj zgradi, slijedom čega ima neposredna saznanja o načinu korištenja i faktičnom stanju nekretnine. Iz njegovog iskaza sud utvrđuje da je predmetna zgrada kontinuirano i prije 1976., služila za potrebe Lučke kapetanije, da je ista koristila poslovne prostorije na prvom katu i u prizemlju, dok su stanovi u zgradi bili dodjeljivani na korištenje djelatnicima kapetanije. Nadalje, sud prihvaća njegov iskaz u dijelu u kojem navodi da je predmetna nekretnina bila u isključivom posjedu i korištenju Lučke kapetanije, bez sudjelovanja ili raspolaganja od strane tužitelja ili njegovih pravnih prednika. Sud cijeni činjenicu da iz iskaza ovog svjedoka proizlazi kontinuitet korištenja nekretnine za potrebe tijela nadležnih za poslove pomorstva i to od vremena prije osamostaljenja Republike Hrvatske pa sve do početka 90-ih godina, kao i da je održavanje nekretnine te raspolaganje stambenim dijelom bilo u nadležnosti Lučke kapetanije, odnosno nadležnih državnih tijela.

14.2. Na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje kao relevantno za ovaj spor da je predmetna nekretnina u odlučnom razdoblju bila u kontinuiranom, a prema iskazu svjedoka FI i isključivom korištenju Lučke kapetanije, kao tijela koje nije bilo u sastavu tužitelja niti njegovih pravnih prednika, već u sustavu tijela nadležnih za poslove pomorstva. Istodobno, sud nije utvrdio da bi tužitelj ili njegovi pravni prednici nekretninu faktično posjedovali, upravljali ili raspolagali.

14.3. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da iskazi saslušanih svjedoka ne potvrđuju tvrdnje tužitelja o njegovom stvarnom posjedu predmetne nekretnine, već potvrđuju navode o faktičnom korištenju predmetne nekretnine od strane Lučke kapetanije, što je od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

15. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Z-10071/21 od 26. srpnja 2021. (str. 14-17 spisa), sud utvrđuje da je prihvaćen prigovor predlagateljice Republike Hrvatske te da se briše upis prava vlasništva s imena ovdje tužitelja uz istovremeni upis na ime i vlasništvo ovdje tuženice. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da među strankama nije sporno da je poslovni prostor na I. katu zgrade [adresa], upisan kao 2 (etaža u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad), na dan stupanja na snagu Zakona o načinu raspodjele nekretnina, sredstava, prava i obveza dosadašnjih zajednica općina, koristila Lučka kapetanija, Ispostava Mali Lošinj, već je sporno tko je vlasnik navedenog poslovnog prostora. Uzimajući u obzir nespornu činjenicu, zemljišnoknjižni sud je zaključio da je predlagateljica dokazala da joj pripada pravo vlasništva temeljem odredbe čl. 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list" SFRJ broj: 6/1980.; dalje: ZOVO) te da je pozivom na odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14; dalje: ZV) i odredbu čl. 202. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/2019.; dalje: ZZK), Općinski sud u Rijeci odlučio je kao u izreci rješenja.

15.1. Iz navedenog rješenja proizlazi da je u postupku pojedinačnog ispravnog postupka prihvaćen prigovor predlagateljice Republike Hrvatske, slijedom čega je izvršeno brisanje upisa prava vlasništva s imena tužitelja uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tuženice. Nadalje proizlazi da je u tom postupku kao nesporno utvrđeno da je predmetni poslovni prostor na dan stupanja na snagu Zakon o načinu raspodjele nekretnina, sredstava, prava i obveza dosadašnjih zajednica općina, koristila Lučka kapetanija, Ispostava Mali Lošinj, dok je među strankama bilo sporno pitanje prava vlasništva. Sud je cijenio da je zemljišnoknjižni sud svoju odluku utemeljio na zaključku da tuženici pripada pravo vlasništva temeljem zakona i to primjenom odredbe čl. 21. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, polazeći od utvrđene činjenice korištenja nekretnine od strane lučke kapetanije kao tijela vezanog uz sustav državne uprave u području pomorstva. Međutim, sud u ovom postupku ističe da predmetno rješenje doneseno u zemljišnoknjižnom postupku u kojem sud odlučuje na temelju priložene dokumentacije, a ne nakon kontradiktornog raspravljanja svih spornih činjenica. Stoga, navedeno rješenje ne veže ovaj sud u pogledu utvrđenja prava vlasništva, već ga sud cijeni kao jedan od dokaza u postupku. U tom smislu, sud prihvaća kao relevantno da je u tom postupku utvrđeno postojanje kontinuiranog korištenja predmetne nekretnine od strane Lučke kapetanije u vrijeme stupanja na snagu navedenog zakona, što je ujedno potvrđeno i provedenim dokazima u ovom postupku, osobito iskazom svjedoka FI te navedena činjenica predstavlja relevantnu okolnost za ocjenu pravnog slijeda i pretvorbe društvenog vlasništva.

16. Sud je izvršio uvid u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i socijalne skrbi od 9. travnja 1997., (stranica 85-86 spisa) te isti cijenio u sklopu ostalih provedenih dokaza. Također, navedeni dokaz sud cijeni vjerodostojnim, budući da se radi o službenoj ispravi sastavljenoj od strane nadležnog tijela u okviru njegovih ovlasti, te kao takav predstavlja pouzdan dokaz o stanju i načinu korištenja predmetne nekretnine u vrijeme sastavljanja zapisnika. Na temelju tog dokaza sud utvrđuje da je 1997. predmetni poslovni prostor bio u faktičnom korištenju Lučke kapetanije, odnosno njezine ispostave u Malom Lošinju. Navedena činjenica ujedno potvrđuje kontinuitet korištenja nekretnine za potrebe tijela nadležnih za poslove pomorstva, što je u suglasju s iskazom svjedoka FI, kao i s utvrđenjima iz zemljišnoknjižnog postupka.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio:

- da predmetna nekretnina u odlučnom razdoblju nije bila u faktičnom posjedu niti na raspolaganju tužitelja ili njegovih pravnih prednika,

- da je ista bila u kontinuiranom i isključivom korištenju Lučke kapetanije kao tijela nadležnog za poslove pomorstva,

- da takvo korištenje predmetne nekretnine ima kontinuitet i prije stupanja na snagu propisa koji uređuju raspodjelu imovine bivših zajednica općina,

- da je Općinski sud u Malom Lošinju u postupku osnivanja i obnove zemljišnih knjiga rješenjem posl.br. Z-495/75 dozvolio uknjižbu prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], što odgovara dijelu č. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u novom zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-grad kao društveno vlasništvo, a da je kao korisnik upisana Općina Cres Lošinj.

18. Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da se na predmetnu nekretninu ne primjenjuje Zakon o načinu raspodjele nekretnina, sredstava, prava i obveza dosadašnjih zajednica općina, budući da iz utvrđenih činjenica proizlazi da je nekretnina služila za potrebe Lučke kapetanije, koja je bila dio sustava uprave povezanog sa zajednicama općina, a potom i republičkih tijela.

19. Također, sud ističe da sama okolnost kasnijeg prestanka korištenja nekretnine od strane Lučke kapetanije, kao i eventualno davanje nekretnine u zakup/najam od strane tužitelja nakon tog razdoblja, nije od relevantnog značaja, budući da je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno utvrditi pravni režim predmetne nekretnine u vrijeme pretvorbe društvenog vlasništva, a ne kasnije faktično stanje korištenja.

20. Polazeći od rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u dugom vremenskom razdoblju, uključujući i odlučno razdoblje relevantno za primjenu propisa o raspodjeli imovine bivših zajednica općina, bila u faktičnom i organizacijskom korištenju lučke kapetanije kao tijela javne uprave nadležnog za poslove pomorstva.

21. Sud je posebno uzeo u obzir iskaz svjedoka FI iz kojeg je utvrdio kontinuirano i isključivo korištenje predmetne nekretnine za potrebe Lučke kapetanije, dok tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi nekretninu faktično posjedovao, njome upravljao ili raspolagao.

22. Navedeno je potvrđeno i priležećom dokumentacijom iz koje proizlazi da se predmetni poslovni prostor koristio kao sjedište Lučke ispostave, kao i rješenjem zemljišnoknjižnog suda u predmetu poslovni broj Z10071/21 od 26. srpnja 2021. godine, iz kojeg proizlazi da je u postupku ispravka zemljišne knjige utvrđeno korištenje nekretnine od strane Lučke kapetanije na dan stupanja na snagu mjerodavnog zakona.

23. U pravnom smislu, sud je ocijenio da se na predmetnu nekretninu primjenjuje pravni režim uređen odredbama čl. 2. Zakon o načinu raspodjele nekretnina, sredstava, prava i obveza dosadašnjih zajednica općina, kojima je propisano da se imovina bivših zajednica općina raspodjeljuje prema kriteriju stvarnog korištenja i namjeni, pri čemu nekretnine koje su na dan stupanja na snagu zakona koristila tijela javne uprave u okviru sustava pomorstva prelaze u odgovarajući pravni režim Republike Hrvatske kao pravnog slijednika.

24. Sud je nadalje primijenio odredbu čl. 129. st. 1. ZV-a prema kojoj se pravo vlasništva može steći na temelju zakona, pri čemu upis u zemljišnu knjigu ima deklaratorni karakter kada je pravo stečeno ex lege. Sud je također imao u vidu odredbe čl. 21. ZOVO-a, kojom je bio uređen prijelaz i pravni učinak društvenog vlasništva, pri čemu su prava korištenja i upravljanja predstavljala temeljni oblik raspolaganja nekretninama u društvenom vlasničkom režimu, sve do njihove pretvorbe sukladno posebnim zakonima.

25. Polazeći od navedenog normativnog okvira te utvrđenog činjeničnog stanja, sud utvrđuje da da nije izvršen pogrešan upis, odnosno da su bile ispunjene materijalnopravne pretpostavke za upis tuženice u zemljišne knjige te da je do stjecanja prava vlasništva tuženice došlo ex lege, u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki, neovisno o kasnijem zemljišnoknjižnom upisu, koji ima deklaratorno značenje.

26. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

27. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Parnični trošak tuženice odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu od 29. listopada 2021. u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava obrazloženog podneska od 7. listopada 2024. i 20. prosinca 2024., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) te trošak zastupanja na ročištu održanom 6. studenog 2024., 13. veljače 2025., 24. travnja 2025., 10. studenog 2025. i 24. veljače 2026., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), što sveukupno iznosi 1.600,00 EUR. Tuženici nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 24. rujna 2025., obzirom isto nije održano.

28. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.600,00 EUR te je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

Rijeka, 17. travnja 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).