REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-697/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji toga suda Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marijana Habijančić, odvjetnica u Čazmi, protiv tuženika ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon održane i zaključene usmene glavne rasprave dana 02. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dana 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da u korist kčbr. [katastarska čestica] Krčevina sa 7830 m2, koja se sastoji od oranice sa 6391 m2 i šume sa 1439 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, koja je u vlasništvu tužitelja, postoji stvarno pravo služnosti puta preko nekretnine u vlasništvu tuženika i to kčbr. [katastarska čestica] Oranica Jelenjak površine 1 j 516 čhv upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, a koje pravo služnosti puta se proteže od mosta koji se nalazi u koridoru državne ceste Čazma - Bjelovar preko kčbr [katastarska čestica] Oranica Jelenjak površine 1 j 516 čhv upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u smjeru sjevera u dužini od 151,26 metara, širine 4,00 metara i površine služnosti 596 m2 do nekretnine kčbr. [katastarska čestica] Krčevina sa 7830 m2, koja se sastoji od oranice sa 6391 m2 i šume sa 1439 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se Općinskom sudu u Bjelovaru Zemljišnoknjižnom odjelu Čazma provesti uknjižbu prava stvarne služnosti puta na kčbr. [katastarska čestica] Oranica Jelenjak površine 1 j 516 čhv upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u dužini od 151,26 metara, širini 4,00 metara i površine služnosti 596 m2 u korist nekretnine kčbr. [katastarska čestica] Krčevina sa 7830 m2, koja se sastoji od oranice sa 6391 m2 i šume sa 1439 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sukladno skici lica mjesta, koja je prilog nalazu i mišljenju vještaka u ovom postupku od 4.11.2024. godine, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] omogući nesmetan prolaz i provoz preko puta opisanog u točki I. ove presude, te se kaniti takvog i sličnog ograničavanja prolaza putem, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja na navedeni iznos teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je on vlasnik kčbr. [katastarska čestica] Pašnjak Bačkovac u Posijancima površine 1 jutro 577 čhv upisane u zk uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Po katastru se radio o kčbr. [katastarska čestica] Oranica i šuma Krčevina površine 7830 m2 upisanoj u posjedovni list broj 430 k. o. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik kčbr. [katastarska čestica] Oranica Jelenjak površine 1 j 516 čhv upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Po katastru se radi o kčbr. [katastarska čestica] Oranica Starina površine 7612 m2, upisanoj u posjedovni list broj 7. k. o. [katastarska općina].

Obzirom da nema drugi pristupni put, tužitelj svojoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica] Pašnjak Bačkovac u Posijancima površine 1 jutro 577 čhv upisanoj u zk uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pristupa preko tuženikove nekretnine kčbr. [katastarska čestica] Oranica Jelenjak površine 1 j 516 čhv upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da svojoj nekretnini pristupa preko navedene čestice u vlasništvu tuženika kao neupisanog puta u širini od 4 metra, koji se prostire čitavom duljinom uz istočnu stranu nekretnine tuženika a u dužini od 300 metara. Tužitelj osobno svojoj nekretnini pristupa preko nekretnine tuženika od početka 1970. –ih godina, s time da su i njegovi pravni prednici na taj način pristupali čestici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te to vršenje služnosti puta nikada nije bilo prekidano ili dovedeno u pitanje.

Tuženik tužitelju nije osporavao pravo prolaza i provoza preko njegove nekretnine, sve do proljeća 2022. godine, kada je taj put uzoran, po saznanjima tužitelja od strane treće osobe, i na njemu zasađen kukuruz.

Obzirom da tužitelj, uračunavajući vrijeme njegovih prednika, preko 60 godina vrši pravo služnosti puta, čime je u svakom slučaju prošao rok dosjelosti, isti ima pravni interes da se utvrdi njegovo pravo stvarne služnosti puta i da se to pravo upiše u zemljišne knjige, stoga predlaže da sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, ali priznaje kako je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čk.br.1009/3 pašnjak Bačkovac u posijancima površine 1 jutro i 577 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik nekretnine označene kao čk.br.1106/2 oranica jelenjak površine 1 jutro i 516 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, tuženik osporava navode tužitelja kako isti ne bi imao drugi pristupni put prema svojoj nekretnini označenoj kao čk.br.1009/3 pašnjak Bačkovac u posijancima površine 1 jutro i 577 čhv, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Osporava i navode da bi tužitelj do svoje nekretnine pristupao preko tuženikove nekretnine označene kao čk.br.1106/2 oranica jelenjak površine 1 jutro i 516 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ističe da na tuženikovoj nekretnini ne postoji nikakav neupisani put u širini od 4 metra koji se prostire čitavom duljinom uz istočnu stranu nekretnine tuženika, a u dužini od 300 metara. Isto tako, potpuno su neistiniti navodi da bi tužitelj preko spomenutog puta pristupao na svoje nekretnine još od početka 1970-ih godina te da takvo vršenje služnosti puta nikada nije bilo prekidano niti dovedeno u pitanje. Tuženik prvenstveno napominje kako se tužitelj uopće ne bavi poljoprivredom te kako isti osobno nije obrađivao svoje nekretnine, već su to činile treće osobe kojima je tužiteljeva zemlja bila dana u zakup. Do sporne nekretnine u vlasništvu tužitelja pristupalo se je do unazad zadnjih nekoliko mjeseci preko nekretnine označene kao čk.br.1107 oranica jelenjak. Ista nekretnina do 2018. godine je bila u vlasništvu ĆN, od 2018. godine prelazi u vlasništvo TN da bi ista nekretnina 2022. godine bila prodana MN. Stjecanjem prava vlasništva na navedenoj nekretnini MN je istu uzorao i na njoj zasadio kukuruz te time onemogućio daljnji pristup nekretninama tužitelja. Kao dokaz da tužitelj nije niti fizički mogao prelaziti preko nekretnine tuženika govori i činjenica kako se do nekretnine tuženika može doći samo sa glavne ceste koja prolazi kroz [adresa] prema Daskatici te se za ulaz sa glavne ceste mora koristiti pristupni most. Prije 6 ili 7 godina trgovačko društvo Ceste d.d. je prilikom održavanja putnih jaraka izvadilo cijevi i u potpunosti raskopalo most kojim se je sa glavne ceste pristupalo na nekretninu tuženika, a isti most do danas nije uspostavljen u prijašnjoj funkciji. Navedeno znači da nitko, pa ni tužitelj, unazad zadnjih 6 godina nije moglo pristupiti sa glavne ceste na nekretninu tuženika i nesmetano ju koristiti na način na koji se to opisuje u historijatu tužbe. Predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati ga na naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Rješenjem poslovni broj P-603/2022-27 od 11. studenog 2024. određen je prekid postupka zbog smrti tuženika PN, a rješenjem poslovni broj P-603/2022- 28 od 21. svibnja 2025. postupak je nastavljen po nasljedniku ZN koji je preuzeo postupak kao jedini nasljednik i vlasnik sporne nekretnine.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je dosjelošću stečeno pravo služnosti puta u širini od 4 m po cijeloj dužini nekretnine tuženika čkbr. [katastarska čestica] za korist njegove nekretnine čkbr. [katastarska čestica].

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u prijepis posjedovnog lista (list 4-6, 10-11), izvadak iz zemljišne knjige (list 7-9), povijesni prikaz Izvatka iz zemljišne knjige (list 20), izvod iz katastarskog plana (list 12), zaključak o naplati troškova postupka Hrvatskih cesta od 14. lipnja 2022. (list 26), spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi broj O-2404/24,

6. Na očevidu na licu mjesta provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Branku Ćuriću, dipl.ing.,koji je dostavio u spis nalaz i mišljenje (list 68-71). Na licu mjesta saslušani su svjedoci FN (list 61), MN (list 61), CN (list 61-62), AN (list 62), EN (list 62), IN (list 62), ZN (list 63), ON (list 63).

7. Saslušani su svjedoci BN (list 100-101), ČN (list 101), IN (list 108-109), KN (list 109), VN (list 110) i SN (list 110).

8. Saslušane su stranke tužitelj UN (list 30-31), tuženik PN (list 31).

9. Tužitelj UN istakao je da je od oca naslijedio čkbr. [katastarska čestica], a njegov otac od svog djeda te da više od 150 godina tu nekretninu, zajedno sa svojim pravnim prednicima, uživa kao oranicu koja je prije bila šuma. Prvotno su se vozili dvorištem tuženika, ali unazad 65 godina vozili su se putem uz krajnji rub nekretnine tuženika. Tvrdi da nema drugi pristup na tu nekretninu. Hrvatske ceste su izvadile cijevi iz grabe prilikom čišćenja pa kada ih je on ponovno htio postaviti sin tuženika zvao je policiju i izvadio cijevi. Zemlju je prije 5 godina dao u najam i tim putem se BN provozio sve dok nisu izvađene cijevi.

10. Tuženik PN iskazao je da nikada nije postojao put na njegovoj nekretnini ili put kojim bi se provozio tužitelj ili netko drugi. Tvrdi da tužitelj ima put do svoje nekretnine, ali se želi voziti njegovom nekretninom, jer mu je 100 metara bliže. Navodi da je tužitelj dao u zakup svoju nekretninu BN koji ju i uživa. Prije 3 godine jednom prilikom BN je dozvolio da preveze bale preko njegove nekretnine, ali ne preko puta, jer put ne postoji.

11. Pretpostavke stjecanja stvarne služnosti dosjelošću propisane su čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) prema kojoj zakonskoj odredbi se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio.

Citirani zakon stupio je na snagu 1. siječnja 1997. time da je prijelaznom odredbom čl. 338. st. 1. i 2. ZVDSP propisano kako se (1) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno te kako se (2) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12. Dakle, ako je vrijeme potrebno za stjecanje prava služnosti stvarnog tereta počelo teći prije stupanja na snagu ZVDSP-a pretpostavka za stjecanje tog prava utvrđivat će se prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme kada je vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći.

12.1. Prije stupanja na snagu ZVDSP-a bio je na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., a preuzet kao Zakon RH (NN 53/91), a u čl. 54. st. 1. tog Zakona bile su propisane pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću, a koje pravo se stječe kada je vlasnik povlasnog dobra ostvarivao služnost kroz vrijeme od 20 godina, a vlasnik povlasnog dobra se tome nije protivio.

Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ne sadrži prijelazne i završne odredbe, pa i u slučaju da je vrijeme potrebno za stjecanje prava stvarne služnosti počelo teći prije 1. rujna 1980.primjenom tog Zakona valja odlučiti o stjecanju tog prava.

13. Ocjenu primjene prava bilo je potrebno utvrditi jer je tužitelj u tužbi naveo da svojoj nekretnini pristupa preko nekretnine tuženika od početka 1970-ih godina, a prije toga njegovi pravni prednici.

14. Iz citiranih propisa proizlazi da je za stjecanje prava služnosti puta potrebno izvršavanje sadržaja služnosti kroz vrijeme od 20 godina, dakle to je jedna od odlučnih činjenica o kojima ovisi stjecanje tog prava, pod uvjetom da se vlasnik poslužne nekretnine tome nije protivio.

15. Izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8 ZPP-a i utvrdio da tužitelj nije dokazao da je za korist njegove nekretnine kao povlasne nekretnine stečeno pravo služnosti puta preko poslužne nekretnine vl. tuženika.

16. Naime, teret dokaza činjenice da je kontinuirano 20 godina prolazio putem preko nekretnine tuženika za pristup na svoju nekretninu bio je na tužitelju.

17. Prije svega tužitelj nije dokazao da su njegovi prednici protiv prednika tuženika vodili spor o pravu služnosti između 1955. -1965. time da je u svom iskazu naveo da je prvotno put postojao preko dvorišta tuženika, a zbog protivljenja mame tuženika u sudskom postupku put je izmješten na sporni pravac.

17.1. Izvršena je provjera te su zatraženi i podaci Državnog arhiva u Bjelovaru, međutim spis nije pronađen, a i gotovo je nevjerojatno da u tom slučaju služnost ne bi bila upisana u zemljišne knjige.

18. Nadalje, tužitelj je na okolnost korištenja puta predložio brojne svjedoke, od saslušanih svjedoka predloženih od strane tužitelja, svjedok FN (list 61), brat tužitelja, je potvrdio navode tužitelja o korištenju spornog puta kroz dugi niz godina, dok svjedok EN (list 62) je vidio da tužitelj vozi tim putem, a zadnji puta to je bilo prije 20 godina, svjedok CN (list 61-62) zadnji puta je tužitelja vidjela da spornim putem vozi drva prije 20 godina, ali je navela da „ovuda nisam išla već 50 godina“.

18.1. Svjedok BN (list 100 spisa) naveo je da je oko 15 godina uživao 3 nekretnine od kojih je jedna tužiteljeva te je do zemlje dolazio spornim putem, ali ne uvijek, nekada je išao i preko nekretnine Valpotića, a to je bilo do prije 4-5 godina. Isto tako je naveo da do nekretnine tužitelja postoje dva puta i to jedan koji je napravio ĆN koji je umro, a sada te nekretnine uživa MN, i drugi koji je jako loš jer je 25-30 cm ispod razine ceste, a iz iskaza ovog svjedoka valja zaključiti da od ova dva puta niti jedan nije sporni put.

18.2. Svjedok SN (list 110 spisa) izjavio je da je 2-3 godine vršio radove za tužitelja i prolazio preko nekretnine tuženika, ali ne zna koliko se dugo taj dio nekretnine koristi kao put.

19. Dakle, ovi svjedoci nisu potvrdili navod tužitelja da bi 20 godina neprekidno koristio sporni put za pristup na svoju nekretninu, bilo on osobno ili osobe koje su uživale njegovu nekretninu, osim brata tužitelja čiji iskaz sud ne prihvaća, jer je sasvim sigurno zainteresiran da njegov brat uspije u sporu.

19.1. Sud ne prihvaća niti iskaz svjedoka KN koja je navela da je unazad 35 godina tužitelj koristio sporni put preko nekretnine tuženika do prije 3-4 godine, jer je njezin iskaz u suprotnosti sa iskazom svjedoka BN koji je naveo da je uživao zemlju tužitelja 15 godina, a to je bilo prije 4-5 godina, a iz drugih izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj duži niz godina osobno nije u posjedu predmetne čkbr. [katastarska čestica].

20. Suprotno iskazima svjedoka tužitelja, svjedok tuženika MN (list 61) nije vidio da bi postojao sporni put.

20.1. IN (list 108-109) od 1968. godine nije vidio da bi netko prolazio spornim putem, isto i svjedok ČN (list 101) koji je i rođak tužitelja i u dobrim odnosima sa strankama time da je dodao da je njegov sin kupio zemlju od Valpotića koja graniči sa nekretninama tuženika i upravo preko zemlje ranije ĆN, a sad njegova sina. BN ((list 100-101) je prolazio dok je uživao tužiteljeve nekretnine time da on ima svoj put po kojem i drugi voze i njima (misli na sina i sebe) ništa ne znači.

20.2. Konačno i svjedok IN, a predložena je osoba tog imena i prezimena i od strane tužitelja i od strane tuženika, tvrdio je da su i tužitelj i MN koji je uživao zemlju tužitelja prolazili drugim putem do nekretnine tužitelja, a ne preko nekretnine tuženika.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, jer je njegov nalaz stručan, obrazložen i ničim doveden u sumnju, a i stranke mu nisu prigovarale.

22. Očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da je rubni dio nekretnine tuženika, za koji tužitelj tvrdi da je bio put, od sredine dijela zapušten i neprohodan odnosno da na njemu raste agacija, a što je vidljivo i iz skice lica mjesta geodetskog vještaka (list 70).

23. Na temelju izvedenih dokaza, pa i iskaza svjedoka koje je predložio tužitelj, ne može se prihvatiti iskaz tužitelja, odnosno njegove tvrdnje da je sporni put za pristup na svoju nekretninu koristio od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a njegovi prednici i prije njega, jer svjedoci, osim brata tužitelja, to nisu potvrdili. Dakle, tužitelj nije dokazao da bi u kontinuitetu od 20 godina prolazio spornim putem za pristup na svoju nekretninu u svrhu obrade, odnosno da su istim pravcem na njegovu nekretninu dolazile i druge osobe koje su je obrađivale kontinuirano kroz vrijeme od 20 godina, a da se tuženik tome nije protivio.

24. Stoga primjenom propisa citiranih u ovoj odluci sud utvrđuje da tužitelj, a na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da je za korist svoje nekretnine kao povlasne stekao pravo služnosti prolaza preko poslužne nekretnine tuženika, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

25. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, u smislu čl.154 st.1 i čl. 155. ZPP-a dužan je naknaditi troškove tuženiku i to u iznosu od 2.250,00 eura, a kako je to naznačeno u toč. II. izreke presude.

25.1. Dosuđeni parnični troškovi tuženika bili su potrebni za vođenje parnice i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), a sastoje se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištima dana 28. studenog 2022., 26. siječnja 2023., 06. ožujka 2023., 13. listopada 2025., 21. siječnja 2026. i 02. ožujka 2026., svako u iznosu od po 200,00 eura, zastupanja na očevidu dana 10. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura i troška sastava podneska od 19. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV 25%.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Čazmi, 17. travnja 2026.

Sutkinja

Alma Horvatinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

R J E Š E N J E

I. Presuda nepravomoćna

II. Dna presudu:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

III. Vidi upisnik «P».

IV. Kal. 15 dana.