Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  P-756/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja ŽT, vlasnik obrta “ [obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikoli Horvat odvjetniku iz Karlovca protiv tuženika Gradska Toplana društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB 84300617934, zastupana po ZOU Janković, Burazin iz Karlovca, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 25. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, radi utvrđenja nepostojanja obveze i isplate, po objavi dana 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da tužitelj MT, vlasnik obrta “ [obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ne koristi toplinsku energiju u svojem poslovnom prostoru koji je smješten u prizemlju i podrumu, označen sa šifrom broj 5, prema nacrtu poslovnog prostora veličine 243,26 m[2] , upisan u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što predstavlja suvlasnički dio: 1/203 etažno vlasništvo (E-186), a koji poslovni prostor nalazi se u zgradi mješovite uporabe u [adresa] koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega nije u obvezi plaćanja računa za isporuku toplinske energije prema tuženiku GRADSKOJ TOPLANI društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB 84300617934, od dana stjecanja prava vlasništva na naznačenom poslovnom prostoru odnosno od 23.05.2018.g., što je tuženik dužan priznati i u svojoj evidenciji isknjižiti tužitelja kao korisnika i krajnjeg kupca toplinske energije.

II.

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

Tuženik GRADSKA TOPLANA društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB 84300617934 dužna je tužitelju ŽT, vlasniku obrta “ [obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 368,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.10.2018.g., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV.

Tužitelj MT, vlasnik obrta “ [obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je isplatiti tuženiku Gradska Toplana društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Tina Ujevića 7, Karlovac, OIB 84300617934 iznos od 3.225,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2026.g., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjerenog pod brojem: OV- 4695/2018 dana 03.04.2018.g. kod Javnog bilježnika Burec Mladena iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, kupio od DINOVA – DIONA d.o.o. Zagreb, Donje Svetice 127, poslovni prostor smješten u prizemlju i podrumu, označen sa šifrom broj 5, prema nacrtu poslovnog prostora veličine 243,26 m[2] , upisan u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što predstavlja suvlasnički dio: 1/203 etažno vlasništvo (E-186). Naznačeni poslovni prostor nalazi se u zgradi mješovite uporabe u [adresa] koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nakon što je tužitelj uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem naprijed opisanog ugovora o kupoprodaji, a što je bilo temeljem zahtjeva Općinskom sudu u Karlovcu, Zemljišno knjižnom odjelu od 23.05.2018.g., pod brojem: Z-5372/18 tužitelju su od strane tuženika dostavljeni računi za korištenje toplinske energije i to:

- račun broj 48479-POSL1-1 od 5.7.2018.g. za lipanj 2018.g. iznos od 920,65 kn

- račun broj 56462-POSL1-1 od 6.8.2018.g. za srpanj 2018.g. iznos od 923,10 kn

- račun broj 64399-POSL1-1 od 6.9.2018.g. za kolovoz 2018.g.iznos od 929,77kn

- račun broj 72315-POSL1-1 od 9.10.2018.g. za rujan 2018.g. iznos od 935,99 kn

- račun broj 80204-POSL1-1 od 12.11.2018.g. za listopad 2018.g. iznos od 1.051,49 kn.

Nakon kupnje naznačenog poslovnog prostora tuženik nije tužitelju ponudio na potpis nikakav ugovor o potrošnji toplinske energije. Tužitelj ne može niti koristiti toplinsku energiju u svojem poslovnom prostoru s razloga što u poslovnom prostoru nema grijaćih tijela, a ne postoje niti instalacije, koje su devastirane i zavarene, a što je vidljivo iz fotografije koja se dostavlja uz ovu tužbu. Tužitelju nije poznato od kada se ne može koristiti u navedenom poslovnom prostoru isporuka toplinske energije, a očigledno je da isporuka nije bila niti vršena prijašnjem vlasniku poslovnog prostora. Očigledno je da je poslovni prostor izdvojen iz sustava centralnog grijanja i da tužitelj ne može koristiti toplinsku energiju tuženika, pa slijedom navedenog ne može niti biti u obvezi plaćanja računa za mjesečnu potrošnju toplinske energije, a koje račune mu redovno dostavlja tuženik. Kako tužitelj nema priključak na distribucijsku mrežu tuženika, te time ne koristi uslugu tuženika vezano uz isporuku toplinske energije, to isti ne može biti u obvezi plaćanja računa za potrošnju toplinske energije. Usprkos navedenog tuženik je tužitelju dostavljao račune za isporuku toplinske energije, počev od lipnja 2018.g., pa nadalje. Tužitelj je platio tri računa tuženiku dana 18.10.2018.g., a s razloga što mu se u računima i opomeni od 10.10.2018.g., prijetilo prisilnom naplatom. S navedenog razloga tužitelj smatra da mu je tuženik dužan vratiti uplaćene iznose po računima

- broj 48479-POSL1-1 od 5.7.2018.g. za lipanj 2018.g. u iznosu od 920,65 kn

- broj 56462-POSL1-1 od 6.8.2018.g. za srpanj 2018.g. u iznosu od 923,10 kn

- broj 64399-POSL1-1 od 6.9.2018.g. za kolovoz 2018.g. u iznosu od 929,77 kn,

a što ukupno iznosi 2.773,52 kn.

Zbog naprijed navedenih razloga tužitelj preko punomoćnika podnosi ovu tužbu i predlaže da sud po provedenom postupku donese slijedeću presudu kojom bi se utvrdilo da tužitelj MT, vlasnik obrta “ [obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ne koristi toplinsku energiju u svojem poslovnom prostoru koji je smješten u prizemlju i podrumu, označen sa šifrom broj 5, prema nacrtu poslovnog prostora veličine 243,26 m[2] , upisan u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što predstavlja suvlasnički dio: 1/203 etažno vlasništvo (E-186), a koji poslovni prostor nalazi se u zgradi mješovite uporabe u [adresa] koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega nije u obvezi plaćanja računa za isporuku toplinske energije prema tuženiku GRADSKOJ TOPLANI društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, [adresa], oib:84300617934, od dana stjecanja prava vlasništva na naznačenom poslovnom prostoru odnosno od 23.05.2018.g., što je tuženik dužan priznati i u svojoj evidenciji isknjižiti tužitelja kao korisnika i krajnjeg kupca toplinske energije. Tuženik GRADSKA TOPLANA društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, [adresa], oib:84300617934 dužna je tužitelju ŽT, vlasniku obrta “ [obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 2.773,52 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.10.2018.g., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi ovim postupkom prouzročene troškove sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenicu da je tužitelj na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjerenog pod brojem: OV-4695/2018 dana 03.04.2018.g. kod Javnog bilježnika Burec Mladena iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, kupio od DINOVA – DIONA d.o.o. Zagreb, Donje Svetice 127, poslovni prostor smješten u prizemlju i podrumu, označen sa šifrom broj 5, prema nacrtu poslovnog prostora veličine 243,26 m[2] , upisan u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što predstavlja suvlasnički dio: 1/203 etažno vlasništvo (E-186). Naznačeni poslovni prostor nalazi se u zgradi mješovite uporabe u [adresa] koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik priznaje da nakon što je tužitelj uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem naprijed opisanog ugovora o kupoprodaji, a što je bilo temeljem zahtjeva Općinskom sudu u Karlovcu, Zemljišno knjižnom odjelu od 23.05.2018.g., pod brojem: Z-5372/18 da su tužitelju su od strane tuženika dostavljeni računi za korištenje toplinske energije i to:

- račun broj 48479-POSL1-1 od 5.7.2018.g. za lipanj 2018.g. iznos od 920,65 kn

- račun broj 56462-POSL1-1 od 6.8.2018.g. za srpanj 2018.g. iznos od 923,10 kn

- račun broj 64399-POSL1-1 od 6.9.2018.g. za kolovoz 2018.g. iznos od 929,77kn

- račun broj 72315-POSL1-1 od 9.10.2018.g. za rujan 2018.g. iznos od 935,99 kn

- račun broj 80204-POSL1-1 od 12.11.2018.g. za listopad 2018.g. iznos od 1.051,49 kn.

Tuženik pak poriče da nakon kupnje naznačenog poslovnog prostora tužitelju nije ponuđen nikakav ugovor o potrošnji toplinske energije, jer je sa krajnjim kupcima , vlasnicima stanova i poslovnih prostora na adresi [adresa], 2, i 3, gdje se nalazi i poslovni prostor tužitelja, sklopljen ugovor o potrošnji toplinske energije br. 1/9-2016.g. Tuženik u predmetnom poslovnom prostoru ima ugrađena grijaća tijela na koji su ugrađeni uređaji za lokalnu razdiobu toplinske energije (razdjelnici), te postoji tehnička mogućnost za primanje toplinske energije, a očitanje potrošnje toplinske energije vrši Brunata d.o.o. koja podatke o impulsima dostavlja tuženiku, koji potom temeljem navedenih podataka izdaje račune tuženiku. Predmetni poslovni prostor nije izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava kako to tvrdi tužitelj. Za navedeno postoji Zakonom o tržištu toplinske energije propisana procedura i uvjeti, a koju tužitelj nije proveo niti uvjete ispunio, stoga se ne može smatrati da je ¨predmetni poslovni prostor izdvojen iz sustava centralnog grijanja¨. Točno je da je tužitelj platio račune za lipanj, srpanj i kolovoz, te ne može sa uspjehom tražiti povrat navedenih iznosa u konačnici i zbog odredbe čl. 1112.st.1. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik se protivi tužbi i tužbeno zahtjevu i predlaže iste odbiti uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u ovos. spis br. P-1139/00, u nalaz i mišljenje vještaka, u priležeću dokumentaciju, saslušao svjedoka FT.

Ovaj sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio nespornim da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora smješten u prizemlju i podrumu, označen sa šifrom broj 5, prema nacrtu poslovnog prostora veličine 243,26 m[2] , upisan u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što predstavlja suvlasnički dio: 1/203 etažno vlasništvo (E-186), a isti se nalazi u zgradi mješovite uporabe u [adresa] koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je tužitelj stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 03.04.2018.g. te kupio od DINOVA – DIONA d.o.o. Zagreb, Donje Svetice 127.

Nadalje, ovaj sud je uvidom u priležeće račune Gradske Toplane d.o.o. utvrdio da su tužitelju su od strane tuženika dostavljeni računi za korištenje toplinske energije i to:

- račun broj 48479-POSL1-1 od 5.7.2018.g. za lipanj 2018.g. iznos od 920,65 kn

- račun broj 56462-POSL1-1 od 6.8.2018.g. za srpanj 2018.g. iznos od 923,10 kn

- račun broj 64399-POSL1-1 od 6.9.2018.g. za kolovoz 2018.g. iznos od 929,77 kn

- račun broj 72315-POSL1-1 od 9.10.2018.g. za rujan 2018.g. iznos od 935,99 kn

- račun broj 80204-POSL1-1 od 12.11.2018.g. za listopad 2018.g. iznos od 1.051,49 kn.

Člankom 9. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (NN br. 35/14, 129/15, dalje: Opći uvjeti za opskrbu) važećih u spornom razdoblju, propisano je, da ugovor o opskrbi kupca toplinske energije sklapaju opskrbljivač toplinskom energijom i kupac toplinske energije, da ako je na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici priključen samo jedan krajnji kupac, koji samostalno upravlja svojim unutarnjim instalacijama (primjerice: poslovni prostor, privatna kuća, industrijski objekt i sl.), krajnji kupac sklapa ugovor o opskrbi toplinskom energijom s opskrbljivačem toplinskom energijom te da se sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi kupca toplinske energije i ugovora o opskrbi toplinskom energijom uređuju Općim uvjetima za isporuku toplinske energije.

Odredbom članka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14, dalje: Opći uvjeti za isporuku) propisano je, da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika, te da se ugovor o potrošnji toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka sklapa na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije.

Premda tuženik tvrdi da pravni prednik tužitelja JT sa površinom od 236 m2 i udjelom od 7,98% nije potpisao predmetni ugovor o potrošnji toplinske energije, ovaj sud smatra da je potpisom Ugovora o potrošnji toplinske energije br. 1/9-2016 između ovlaštenog predstavnika suvlasnika za zgradu u kojoj se nalazi i poslovni prostor tužitelja nastala obveza za sve suvlasnike, pa tako i za tužitelja neovisno o tome je li on ili njegov pravni prednik potpisao ugovor. Pri tome tužitelj nije osporio ovlaštenje predstavnika suvlasnika za sklapanje tog ugovora, već samo da njegov prednik isti nije potpisao, što nije odlučno.

Člankom 26. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije propisano je, da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na način i po postupku propisanom Zakonom o tržištu toplinske energije.

Nadalje, čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije (NN br. 80/13, 14/14, 102/14, 94/15, dalje: ZTTE), propisani su uvjeti i način izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava kako slijedi:

(1) Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje sljedećih uvjeta: 1. ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine, 2. nakon pribavljene suglasnosti iz točke 1. ovoga stavka, pisanu suglasnost za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava ovlašteni predstavnik suvlasnika dužan je ovjeriti i dostaviti kupcu, 3. radovi za izdvajanje samostalne uporabne cjeline krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava smatraju se jednostavnim radovima koji se mogu izvoditi bez lokacijske dozvole i akta kojim se odobrava građenje, a u skladu s glavnim projektom, izrađenim po ovlaštenom inženjeru, 4. izvođenje radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava može izvoditi izvođač koji ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu, 5. nakon izvedbe radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava izvođač je obvezan izraditi izviješće o izvedenim radovima i dati pisanu izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova,

6. po završetku radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava i njihovu pregledu, projektant glavnog projekta obvezan je dati izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova, 7. izjave izvođača i projektanta čuva upravitelj zgrade/građevine i obvezni su dio obavijesti opskrbljivaču energije o izdvajanju samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava, 8. nakon provedenog postupka izdvajanja potrebno je izvijestiti opskrbljivača toplinske energije. Izvješćivanje i dostava dokumentacije iz točke 7. ovog stavka obveza je kupca. (2) Isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće je uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom.

(3) Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

Kako tužitelj nije ispunio sve navedene uvjete za izdvajanje, već je samo fizički obavio odvajanje to je tužitelj stavku 9. citirane odredbe kao krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

Dakle iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj dužan plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage i sve one troškove koji nisu u vezi sa grijanjem njegova stana ili poslovnog prostora (dakle troškove koji nisu u vezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i zagrijavanje tople vode) ali nastaju kao nužni.

Imajući prethodno u vidu sud je utvrdio osnovanim tužiteljev tužbeni zahtjev da tužitelj MT, vlasnik obrta “ [obrt]”, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ne koristi toplinsku energiju u svojem poslovnom prostoru koji je smješten u prizemlju i podrumu, označen sa šifrom broj 5, prema nacrtu poslovnog prostora veličine 243,26 m[2] , upisan u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što predstavlja suvlasnički dio: 1/203 etažno vlasništvo (E-186), a koji poslovni prostor nalazi se u zgradi mješovite uporabe u [adresa] koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali je ujedno sud odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom glede vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti od strane tuženika, jer je uvidom u priležeće račune sud utvrdio da se isti ne odnose na isporučenu toplinsku energiju, jer ista nije isporučena već se odnose isključivo na snagu koju je tužitelj temeljem citiranih odredaba čl. 45 st. 9 Zakona o tržištu toplinske energije dužan plaćati.

Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci presude, pa kako je tuženik u osnovi uspio s tužbenim zahtjevom to je ovaj sud svoju odluku o trošku temeljio na odredbama čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, NN 117/03, 70/19, a koji trošak se sastoji od zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 14. siječnja 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na očevidu od 15. svibnja 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 21. svibnja 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 01. srpnja 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 26. kolovoza 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave u iznosu od 125,00 EUR, sastav žalbe u iznosu od 300,00 EUR, zastupanja na ročištu od 21. rujna 2020. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska odgovora na žalbu od 17. studenog 2020. godine u iznosu od 125,00 EUR, revizija tuženika u iznosu od 300,00 EUR, sastav podneska od 03. veljače 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 25. ožujka 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, sveukupno 3.225,00 EUR.

Ovaj sud je na tako dosuđeni iznos dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja ove presude, pa se do isplate. Ovaj sud nije dosudio tuženiku trošak sastava podneska od 09. srpnja 2019. godine, jer je navode iz istog mogao iznijeti i na ročištu zakazanom 01. srpnja 2019. godine na koje je pristupio i za koje mu je priznat i dosuđen trošak pristupa u punom iznosu.

U Karlovcu, 17. travnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Nikoli Horvat, odvjetniku iz Karlovca

2. ZOU Janković, Burazin iz Karlovca