REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

Poslovni broj: P-552/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RMC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Pavičić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene Općine Raša, OIB 69591000741, Raša, Trg Gustavo Pulitzer Finali 2, zastupane po punomoćniku Ivanu Vidaku, odvjetniku iz Labina, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. veljače 2026. godine u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice Ane Pavičić, odvjetnice iz Rijeke te u nazočnosti punomoćnika tuženika Ivana Vidaka, odvjetnika iz Labina, 16. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica CMC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti stekla pravo vlasništva na nekretnini:

- k. č. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 123m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana kod Općinskog suda u Pazinu, zk odjel Labin

II. Ovlašćuje se tužiteljica, po pravomoćnosti ove presude, a temeljem iste zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva u cijelosti na nekretnini iz toč. I. izreke ove presude i to:

vlasnički dio 1/1 s imena Općina Raša, OIB: 69591000741

na svoje ime i u svoju korist, a što je tuženi Općina Raša dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 17. srpnja 2025. dostavila ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Labin kao vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan tuženik, u cijelosti. Međutim, tužiteljica se nalazi u istinitom i poštenom posjedu kako sama, tako i putem svojih prednika već više od 70 godina na predmetnoj nekretnini. Naime, predmetna čestica u poštenom je i istinitom posjedu još od 1953.g., prvo u posjedu prednika tužitel jice, zatim i same tužiteljice. Navedenu česticu tužiteljica i njezini prednici su održavali i vršili posjed na način da su obrađivali zemlju tamo, čistili, držali kokoše i sl. Pravo posjeda na navedenoj čestici tužiteljici i njezinim prednicima nitko nije osporavao. Time su tužiteljevi prednici, a stoga i tužiteljica putem svojih pravnih prednika, stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, a sve na temelju pravnih propisa koji su tada bili na snazi.

2. Naime, prema čl. 388.st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na stjecanje vlasništva primjenjuju se odredbe zakona koji je bio na snazi u trenutku stjecanja stvarnih prava. Temeljem toga, pravni prednici tužiteljice stekli su pravo vlasništva dosjelošću na temelju pravnog propisa koji je tada bio na snazi, odnosno na temelju odredbi OGZ-a, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a onda i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Iako je odredba čl. 388. st. 4. ZV-a ukinuta od strane Ustavnog suda, Europski sud za ljudska prava zauzeo je stav da ukoliko treće osobe ne polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, tužitelj ne može snositi posljedice koje su potaknuli Ustavni sud RH da navedenu odredbu stavi izvan snage. Budući da je Republika Hrvatska članica Europske unije i potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava, obvezna je primjenjivati Europsko pravo. Sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava primijenio je i Županijski sud u Varaždinu od 12.10.2017.g., posl.br. Gž Zk-414/2017-2 te Županijski sud u Splitu od 03.03.2022.g., posl.br. Gž-657/2021-3. Zbog svega navedenog, razvidno je kako je tuženik samo formalno upisan kao vlasnik predmetne nekretnine te da je tužiteljica dosjelošću, ex lege stekla vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Također, bitno je naglasiti kako se navedene čestice nalaze pored kuće podnositeljice te zajedno čine jedinstvenu gospodarsku cjelinu. Kako tužiteljica ima zakonit, pošten i istinit posjed koji računajući i posjed prednika vrši neprekidno kroz više od 70 godina, odnosno kako posjed nije pribavljen tajno ni silom, tužitelj predlaže da naslovni Sud usvoji tužbu i tuženi zahtjev u cijelosti.

3. U odgovoru na tužbu tužena je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te navodi da tužiteljica u tužbi paušalno navodi da je ista u stvarnom i faktičnom posjedu nekretnine, te da je ona posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme stekla pravo vlasništva dosjelošću. Takve navode tuženik ne može prihvatiti osobito imajući u vidu dokumentaciju koju je tužiteljica priložila uz tužbu, a to je povijesni vlasnički list, a osobito povijesni posjedovni list. Iz navedene dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica u faktičnom posjedu sporne nekretnine preko 70 godina iz razloga što je ranije upisani vlasnik i posjednik bila RM rođ. CM iz [adresa]. Rješenjem o nasljeđivanju O-159/13 vidljivo je da je nekretninu stekla Općina Raša. Također uvidom u povijesni posjedovni list vidljivo je da je nekretnina bila oduvijek, odnosno od formiranja katastra upisana na obitelj CM, a ne obitelj CMC, odnosno prednike tužiteljice. Tužiteljica u tužbi ne navodi na koji način je stekla posjed, pa tuženik osporava i poštenje takvog posjeda, jer ukoliko se i prihvati teza da je tužiteljica u stvarnom posjedu sporne nekretnine, takav posjed mogla je steći samo zlouporabom povjerenja, jer je znala i mogla znati da nekretnina pripada OM koja više nije živjela u mjestu rođenja već u mjestu [adresa]. Za te činjenice znali su i mogli su znati i svi mještani [adresa]. Tuženik predlaže sudu da se službenim putem pribavi preslika zbirke isprava Z-1264/14 u kojoj zbirci se nalazi rješenje o nasljeđivanju iza pok. RM posl. br. O-159/13. Tuženik se ne protivi provođenju dokaza očevida na licu mjesta sa mjerničkim vještakom, a do pripremnog ročišta predložiti ćemo i saslušanje svjedoka čija imena i adrese ćemo dostaviti sudu. Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu.

4. Sud je proveo dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u zk. izvadak na str. 5-6 spisa, povijesni zk izvadak na str. 7-18 spisa, posjedovni list na str. 19 spisa, izvod iz katastarskog plana na str. 20 spisa, povijesni posjedovni list na str. 21-23 spisa, te su saslušani svjedoci JM, ZM, LM, EM, SM te tužiteljica CMC.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. U svom iskazu svjedokinja JM, sestra tužiteljice, iskazala je da je njihov otac je rođen u ovoj kući, koja se nalazi uz predmetnu nekretninu, da su u kući ranije živjeli svi, cijela njihova obitelj do 1981, i da je u kući ostala živjeti baka RM do svoje smrti 2000. godine, a nakon njezine smrti kuća je preuređena za turiste. Od kada pamti, poznato joj je da su njezin otac, njegovi roditelji, njezina baka RM i djed R živjeli u ovoj kući i koristili nekretninu kao vrt, koja se oduvijek uređivala. Tu je nekad bila štala, ali nju nisu koristili. Predmetna nekretnina je oduvijek ograđena, au koju se moglo ući samo s njihove nekretnine, te su svi držali da je predmetna nekretnina njihovo vlasništvo. Njezin otac se uvijek držao kao vlasnik toga, nikad nije bilo sporno vlasništvo, niti bi itko ikada posumnjao da nije njihovo, dok to sestra nije rekla, neposredno prije podizanja tužbe. Ima saznanja o ugovoru o doživotnom uzdržavanju između njezine sestre i oca, te je otac te nekretnine prenio na njezinu sestru. Nikad se nitko nije protivio za korištenje nekretnine. Svjedokinji je poznato da je i ova nekretnina obuhvaćena i da bi trebala pripasti tužitelju. Navodi da nije nikada čula za ime CM rođ. C nadimak O iz [adresa] , kao ni za ime ŠM rođ. CM.

7. Svjedok ZM, otac tužiteljice, je iskazao da sa tužiteljicom, ima zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju te joj je prenio neke nekretnine uključujući kuću i predmetnu nekretninu. Ugovor se izvršava i nema problema. Svjedok navodi da je rođen u ovoj kući koja se drži za nekretninu. U njoj je živjela njegova obitelj, živjela je i njegova majka RM sve dok on nije sagradio za sebe svoju kuću, a predmetnu kuću je naslijedio od svoje majke. Kuća je bila vlasništvo njegovog oca, pok. R koji je umro u ratu. Njegov otac se rodio u predmetnoj kući 1912. godine. Od kada pamti, svjedok navodi da se zajedno sa kućom, koristila i predmetna nekretnina. Ta parcela je uvijek ograđena suhozidom, njegova majka i on uživali su to nesmetano. Nitko nije prigovarao, ponašali su se kao vlasnici. Tek nedavno je njegova kćerka saznala da to nije na njezino ime odnosno na njegovom imenu. Bio je uvjeren da je temeljem ugovora prenio i ovu nekretninu. Ova nekretnina je u njihovom vlasništvu dulje od 100 godina, jer su navedenu nekretninu zajedno sa kućom uživali i njegov djed i baka. Nitko ih nikad nije smetao. Nije mu poznato ime BM i ŠM. Ova štala šta se nadovezuje na nekretninu je bila od FM , a njegovi nasljednici su ĆM i ČM. Oni nikad nisu koristili njihovu predmetnu nekretninu.

8. Svjedok LM u svom je iskazu navela kako živi u [adresa] i prijateljica je sa CMC i često je u posjetama. U [adresa] živi od 1988. i od tada zna da je otac CMC koristio ovu nekretninu, kosio ju je, obrađivao i smatrala je da je njihovo vlasništvo. Nikad nije bilo drugih ulaza na tu nekretninu , osim sa njihove nekretnine.

9. Svjedok EM, suprug tužiteljice, navodi da je došao u ovo mjesto 2008. godine, te od tada održava predmetnu nekretninu, te da vlasnikom smatra oca svoje supruge, odnosno tasta, a nakon što je isti sačinio ugovor o doživotnom uzdržavanju je vlasnica njegova supruga. Nikad nije bilo govora da bi to bilo od nekog drugog. Ulazilo se sa njihove nekretnine. Nije bilo drugih ulaza. Nikad nitko nije smetao, ni njegova tasta, ni njegovu suprugu. Kao što se vidi to je održavano. Što se tiče ruševine, ona je od susjeda ali nikad nitko od njih nije koristio niti njih smetao.

10. Svjedok SM je iskazao kako stanuje 50 metara udaljeno od predmetne nekretnine, i to od svog rođenja i od kada zna, zna da je nekretnina u vlasništvu ZM, da ju je ZM uređivao dok je mogao, te da je danas uređuje CMC i njezin suprug. Nikad nitko nije rekao da to nije njihovo. Svi su držali da je vlasnik ZM i prije njegovi roditelji. Uvijek je bilo ograđeno, uvijek se ulazilo s ove strane te ih nitko nije smetao.

11. Saslušana kao stranka u postupku, tužiteljica CMC, je iskazala, da je njezin otac ZM, rođen 1941. i da je on naslijedio predmetnu nekretninu zajedno sa kućom od svojih roditelja, od oca R i majke OM. Njezin otac se rodio u ovoj kući i prema pričanju oca oduvijek se koristila predmetna nekretnina koja je njihovo dvorište, nekad su je uređivali kao vrt , a danas je održavaju. Njezin otac je uz znanje njezine sestre ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenio dio nekretnina na nju, uključujući i ovu predmetnu. Ruševina koja se nalazi ispod nekretnine je u vlasništvu FM i nikad ništa nije tražio od ove nekretnine niti ju je koristio. Tužiteljica je tek nedavno saznala da nekretnina nije upisana na njezina oca odnosno na njezino vlasništvo.

12. Na uviđaju održanom 27. veljače 2026. godine mjernični vještak je identificirao predmetnu nekretninu te naveo da se K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u [adresa], a u naravi je uređena i održavana kao dvorište. Sa sjeverne strane graniči sa makadamskim putem na k. č. [katastarska čestica], sa istočne i zapadne strane vidljiv je suhozid a s južne strane na k. č. ZGR [katastarska čestica] i ZGR 262/2 nekad je bila sagrađena štala a danas je ruševina. Na k. č. [katastarska čestica] pristup je moguć samo preko 3361 obzirom da granica prema putu je stabilizirana suhozidom na kojemu nema otvora kojim bi se moglo pristupiti na makadamski put.

13. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka međusobno, sud zaključuje da se njihovi iskazi u cijelosti podudaraju. Njihovi iskazi se podudaraju i sa materijalnim dokazima u spisu. Sud je ocijenio iskaze svjedoka JM, sestre tužiteljice, ZM, oca tužiteljice, i DM, kao istinite, bez obzira da se radi o najbližoj rodbini tužiteljice, s obzirom da se istinitost njihovih iskaza podudara sa iskazima saslušanih susjeda stranaka, kao i sa samim utvrđenim stanjem u naravi . Neposrednim opažanjem je utvrđeno da predmetna nekretnina, a koja čini cjelinu sa kućom predlagateljice, čini njezino dvorište, a u koju se može ući jedino sa nekretnine tužiteljice, i koja je u cjelosti ograđena suhozidom, a što sve potvrđuje istinitost iskaza saslušanih svjedoka, kao i same tužiteljice. Naime, iz iskaza svjedoka, a napose ZM oca tužiteljice nesporno proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi u nesmetanom i dugogodišnjem posjedu tužiteljice, odnosno njezinih prednika najkasnije od početka prošlog stoljeća, i to polazeći od toga da je u kući za koju se drži predmetna nekretnina rođen otac tužiteljice Đentile Milevoj 1941., a koji je naslijedio svoju majku pok. RM, baku tužiteljice, a koja je naslijedila predmetnu kuću zajedno sa predmetnom nekretninom od svojih roditelja, to sud zaključuje da je tužiteljica putem svojih prednika u nesmetanom, kontinuiranom, dugogodišnjem samostalnom posjedu počev od početka prošlog stoljeća, dakle dulje od 100 godina.

14. Dakle, temeljem Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koji se na konkretan slučaj primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) i odredbi Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine (NN 73/91), tužiteljica je putem instituta dosjelosti stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, koji se najčešće definira kao stjecanje prava neprekidnim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme. Dosjelost pretvara faktičnu vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo. Posjednik izvorno - originarno stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme.

15. U čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 , 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV) propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina, odnosno četrdeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U čl. 160. st. 2. ZV propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

16. Dakle, u ovom je postupku utvrđeno da je tužiteljica što osobno, što putem svog prednika, u samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina dulje od četrdeset godina obzirom na što su se temeljem čl. 159. st. 4. i čl. 160. st. 2. ZV ispunile pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Radi navedenog tužbeni je zahtjev valjalo u cijelosti usvojiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Dokaze koje je sud izveo, a nije ih posebno obrazlagao nisu bitni za donošenje ove odluke.

Labin, 16. travnja 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnice

- tuženoj putem punomoćnika