REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1467/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Hrvoje Židanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika MMM Agramservis d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Tihane Ane Reljić, odvjetnice, i punomoćnika tuženika, 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LI koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 14.02.2022. godine nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu sklopljen dana 01.10.2019. godine, zajedno s pripadajućim Dodatkom, između tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 i to s danom 31.01.2023. godine.

III. Nalaže se tuženiku MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 da tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prizna sva prava iz Ugovora o radu sklopljenog 01.10.2019. godine i njemu pripadajućeg Dodatka, i to počevši od dana 15.02.2022. godine pa sve do dana 31.01.2023. godine.

IV. Nalaže se tuženiku MMM Agramservis d.o.o. iz Zagreba, Samoborska cesta 145, OIB: 77209285118 da tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 6.636,14 EUR bruto, odnosno pet ugovorenih mjesečnih plaća, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana prvostupanjske presuda pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju HI u roku od 15 dana naknaditi tuženiku MMM Agramservis d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu 1.937,50 EUR (slovima: tisuću devetsto trideset sedam eura i pedeset centi).

III Odbija se zahtjev tužitelja LI za naknadu troška postupka u iznosu 2.375,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika MMM Agramservis d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 598,23 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. ožujka 2022. navodi da su stranke 30. rujna 2019. sklopile posljednji u nizu Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 32-04 za radno mjesto voditelj marke, a 7. travnja 2020. su sklopile Dodatak Ugovoru o radu br. 32- 06 kojim su, zbog loše gospodarske situacije, smanjile ugovorenu bruto plaću tužitelja, da je tuženik 14. veljače 2022. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog navodne teške povrede radne obveze od strane tužitelja, protiv koje je 28. veljače 2022., e-mailom i preporučenom pošiljkom putem pošte, podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik primio 2. ožujka 2022., a na koji se nije očitovao. Ističe da je pobijana Odluka o otkazu nezakonita i neosnovana te da je tuženik prekludiran u donošenju iste, što Odluku čini nedopuštenom. Navodi da je tuženik za činjenicu dopunskog rada tužitelja za L znao puno prije 31. siječnja 2022. jer je tuženik, kao poslodavac, 14. rujna 2021., povodom zahtjeva tužitelja zbog potrebe stjecanja dodatnih financijskih sredstava uslijed teške financijske situacije tužitelja nakon što mu je Dodatkom smanjena plaća, donio Odluku br. 23/2021, na temelju koje je tužitelju, kao radniku, dao dopuštenje za dopunski rad u trajanju od osam sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, koji dopunski rad se odnosio upravo na rad za L i koju Odluku tuženik nikada nije stavio izvan snage, da se tužitelj, nakon što mu je smanjena plaća, obratio tuženiku s prijedlog da mu tuženik da poslovno uvjetovani otkaz, kao tehnološkom višku uz isplatu pripadajuće otpremnine, odnosno ako isto nije prihvatljivo tuženiku, da mu isti omogući neplaćeni dopust ili da potpišu sporazumni raskid Ugovora o radu, budući da kod tuženika nije bilo gotovo nikakvog efektivnog posla, da tuženik nije prihvatio navedene prijedloge tužitelja, ali su zastupnici po zakonu tuženika na sastanku održanom 2. studenog 2021., samostalno i bez ikakvog prethodnog znanja tužitelja, iznijeli prijedlog da tužitelj otvori bolovanje radi akutne reakcije na stres ako se ne osjeća dobro, ali da o tome ne govori ništa drugim radnicima, već da, ako ga netko pita, kaže da je na neplaćenom dopustu, da je tužitelj otišao na bolovanje jer cjelokupna tadašnja situacija, odnosno zdravstveno stanje tužitelja nije bilo dobro, da je na predmetnom sastanku tužitelju opetovano rečeno da i dalje nastavi raditi za Wolt budući da kod tuženika nema posla, da su zastupnici po zakonu tuženika tom prilikom tužitelju napomenuli da za vrijeme bolovanja dođe odrađivati i posao kod tuženika, što je tužitelj, s obzirom na odgovornost prema poslu i prema tuženiku, i radio, da je tužitelj za vrijeme bolovanja, po nalogu tuženika dolazio dva do tri puta tjedno na posao, te je, ovisno o pojedinom danu, obavljao rad za tuženika u trajanju od dva do tri sata dnevno, da je, s obzirom da je po završetku redovnog rada po nalogu tuženika za vrijeme bolovanja obavljao dopunski rad, tužitelj je nekoliko puta došao u jakni H, s kojom činjenicom su bilo dobro upoznati zastupnici po zakonu tuženika, kao i ostali radnici tuženika. Nadalje navodi da tuženik prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu nije poduzeo ostale formalne radnje koje je obvezan poduzeti sukladno odredbama Zakona o radu, odnosno pozvao tužitelja na iznošenje obrane prije otkazivanja Ugovora o radu, nije proveo određene radnje u vezi provjere osnovanosti ili neosnovanosti privremene sposobnosti za rad tužitelja kao radnika, odnosno bolovanja. Smatra da je do izvanrednog otkazivanja njegovog Ugovora o radu došlo isključivo zbog događaja koji su se dogodili 14. i 18. siječnja 2022., odnosno činjenice da radi raskida ugovora s proizvođačima, za čiji servis je bio zadužen isključivo tužitelj, tuženik za istoga očito nije imao više posla pa ga se odlučio "riješiti" bez ikakvih financijskih obveza za tuženika. Budući da tuženik nije dokazao da bi tužitelj obavljao rad za vrijeme bolovanja, kao i činjenicu da je isti o dopunskom radu tužitelja za L, kojeg je i poticao, znao puno prije nego što je naveo u obrazloženju pobijane Odluke, čime je propustio kogentni rok za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu te naročito činjenicu da je Odluka o izvanrednom otkazu u cijelosti iskonstruirana od strane tuženika, konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 21. siječnja 2026. predlaže utvrditi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2022. nedopuštena i nezakonita, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, raskinuti Ugovor o radu sklopljen 1. listopada 2019., zajedno s pripadajućim Dodatkom, s danom 31. siječnja 2023., naložiti tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz Ugovora o radu sklopljenog 1. listopada 2019. i njemu pripadajućeg Dodatka, i to počevši od 15. veljače 2022. do 31. siječnja 2023., naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu 6.636,14 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 19. travnja 2022. navodi da je tužitelj u razdoblju od 8. studenog 2021. do 12. veljače 2022., s manjim prekidima, bio na bolovanju, prema saznanju poslodavca radi problema s kralježnicom, da je tužitelj 31. siječnja 2022. u razgovoru s financijskom direktoricom tuženika, MI, koja ga je vidjela u opremi servisa brze dostave hrane Wolt, na njezin izričiti upit radi li za vrijeme bolovanja za Wolt odgovorio potvrdno, da je činjenica da tužitelj za vrijeme bolovanja za koje je donio doznake i za koje je uredno primao naknadu od poslodavca radio za drugog poslodavca tuženiku postala poznata tek 31. siječnja 2022. kada ju je i sam tužitelj potvrdio, da su poslovi koje je tužitelj obavljao kod tuženika bili vezani uz servis mobilnih uređaja, fizički nezahtjevni koji se ne sastoje od dizanja teških predmeta, višesatnog stajanja na nogama, hodanja i sl., za razliku od poslova dostave hrane koji je puno fizički zahtjevniji jer obuhvaća poslove cjelodnevnog hodanja, nošenja, nerijetko penjanja stubama na više katove stambenih zgrada uz sve druge otežavajuće okolnosti koje poslovi dostave na otvorenom nose (nepovoljno vrijeme s padalinama, hladnoća i sl.), da navedeno nedvosmisleno pokazuje kako je tužitelj zloupotrijebio institut bolovanja jer aktivnosti kojima se bavio za vrijeme bolovanja nisu mogle pridonijeti njegovu ozdravljenju i bržem povratku na radno mjesto, a očito je da nesposobnost nije bila takvog karaktera da tužitelj ne bi bio sposoban raditi kod tuženika budući da je tužitelj bio sposoban obavljati poslove dostave hrane pa je takvim ponašanjem tužitelja trajno narušen odnos povjerenja između tužitelja, kao radnika i tuženika, kao poslodavca, i nastavak radnog odnosa nije moguć, da ukoliko tužitelj nije bio privremeno nesposoban za rad i njegove aktivnosti za vrijeme bolovanja nisu bile od utjecaja na njegov oporavak, tada je riječ o klasičnoj zlouporabi na način da prima plaću od tuženika za vrijeme bolovanja i istovremeno ostvaruje i dodatni prihod za vrijeme kada bi trebao po redovitom tijeku stvari raditi kod tuženika, da, osim što za vrijeme bolovanja tužitelj nije poduzimao aktivnosti koje bi mogle pridonijeti njegovu ozdravljenju i bržem povratku na radno mjesto, tužitelj je evidentno zloupotrijebio institut bolovanja kao bi ostvario dvostruku imovinsku korist, naknadu od poslodavca i naknadu od servisa Wolt, da je tuženik tužitelju dao suglasnost za dopunski rad koji se odnosio na rad kod drugog poslodavca Delivery shots j.d.o.o., ali to ne znači da je tužitelj ovlašten otvoriti bolovanje i za vrijeme bolovanja raditi kod drugog poslodavca, da je u suglasnosti tuženika od 14. rujna 2021. vrlo precizno navedeno da se dopunski rad obavlja nakon završetak radnog vremena kod tuženika, da tuženik nikada nije dao suglasnost tužitelju da za vrijeme bolovanja radi kod drugog poslodavca, da je neistinit navod tužitelja da mu je sam poslodavac sugerirao da ode na bolovanje i za vrijeme bolovanja radi za Wolt imajući u vidu činjenicu da je tuženik cijelo vrijeme snosio trošak bolovanja tužitelja jer bi isto bilo životno posve nelogično, da je netočan navod tužitelja kako je za vrijeme bolovanja obavljao svoje redovite poslove u servisu tuženika, čime implicira kako je riječ o nekakvom dogovoru između njega i tuženika, da je točno da je tužitelj u dva navrata samoinicijativno, mimo znanja tuženika i odgovornih osoba tuženika, u kasnim satima nakon isteka redovitog radnog vremena došao u radne prostorije tuženika, da tuženiku nije poznat razlog njegova dolaska, ali je odmah čim je dobio obavijest o tome prvo usmeno, a zatim i pisanim putem, upozorio tužitelja da za vrijeme bolovanja ne može dolaziti na posao s jasnim upozorenjem da time ugrožava sigurnost poslodavca. Zaključno navodi da, budući da je tužitelj 31. siječnja 2022. priznao da za vrijeme bolovanja radi za Wolt, i time priznao da je zloupotrijebio institut bolovanja, tuženik je opravdano zaključio da je njegovo priznanje okolnost zbog koje nije potrebno dodatno izjašnjavanje radnika u smislu članka 119. stavka 2. Zakona o radu. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti mu naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Presudom ovog suda od 28. veljače 2025. poslovnog broja Pr-677/2022-38 utvrđeno je da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 14. veljače 2022. nedopuštena i nezakonita, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (stavak I izreke), raskinut je Ugovor o radu sklopljen 1. listopada 2019. zajedno s pripadajućim Dodatkom s danom 31. siječnja 2023. (stavak II izreke), naloženo je tuženiku priznati tužitelju sva prava iz Ugovora o radu sklopljenog 1. listopada 2019. i njemu pripadajućeg Dodatka počevši od 15. veljače 2022. do 31. siječnja 2023. (stavak III izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu 6.636,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2025. do isplate (stavak IV izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa 3.981,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2025. do isplate (stavak V izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 1.412,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2025. do isplate (stavak VI izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu 462,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2025. do isplate (stavak VII izreke).

4. Povodom žalbe tuženika od 17. ožujka 2025., rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2025. poslovnog broja Gž R-260/2025-2 ukinuta je citirana presuda te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca s uputom da sud prvog stupnja u novoj odluci da jasne razloge i izvedene dokaze ocijeni na način određen člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

5. Tužitelj je podneskom od 21. siječnja 2026. smanjio tužbeni zahtjev, što predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos 3.981,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021.), kojem povlačenju se tuženik nije protivio. Stoga je, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. ZPP, odlučeno kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 3. ožujka 2026.

6. Tužitelju je 14. veljače 2022. uručena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, protiv koje je 28. veljače 2022. podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik primio 2. ožujka 2022. (list 12, 15-22 spisa), a na koji se nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 25. ožujka 2022., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR).

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2022. (list 13-14 spisa), Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava radnika od 28. veljače 2022. s povratnicom (list 12, 15-22 spisa), Dodatka Ugovoru o radu broj 32-04 na neodređeno vrijeme 32-05 od 7. travnja 2020. (list 23 spisa), e-mail korespondencije (list 25-27, 31-34, 37-38, 47- 48 spisa), Odluke 06/2020 o izmjeni plaće od 7. travnja 2020. (list 35 spisa), Odluke br. 23/2021 od 14. rujna 2021. (list 36 spisa), rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 6. listopada 2022. poslovnog broja Tt-22/43829-2 (list 65 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2023. (list 67 spisa), Izvješća REGOSA-a (list 68-69 spisa), elektroničkog zapisa iz Matice rođenih (list 70 spisa), elektronički zapis iz Matice vjenčanih (list 71 spisa), elektroničkog zapisa iz evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 72-74 spisa), parcijalnog rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Trešnjevka (list 75 spisa), dokumentacije o financijskom stanju tužitelja (list 76-77 spisa), saslušani su zastupnici po zakonu tuženika CI i AI (list 80-82 spisa), tužitelj BI (list 82- 84, 85-86 spisa) te svjedoci ĐI (list 115-116 spisa) i GI (list 117-118 spisa).

8. Na ročištu održanom 3. ožujka 2026. odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za njegovim dopunskim saslušanjem, saslušanjem svjedoka ŽI, ŠI, KI, ČI, PI, UI, SI, VI, II, JI, DI, RI, TI i EI, pribavom od tuženika dokumentacije koja mu je naložena na ročištu održanom 6. rujna 2023., za provođenje vještačenja informatičkog sustava tuženika te pribavom potvrde da Delivery Point d.o.o. radi za Wolt, kao nepotrebni, budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovom predmetu.

9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2022., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, sudskog raskida Ugovor o radu od 1. listopada 2019., zajedno s pripadajućim Dodatkom, s danom 31. siječnja 2023., naloga tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz Ugovora o radu od 1. listopada 2019. i pripadajućeg Dodatka, i to počevši od 15. veljače 2022. do 31. siječnja 2023., naloga tuženiku za naknadu štete tužitelju zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu 6.636,14 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika 16 godina, da je na temelju Ugovora o radu od 1. listopada 2019. bio zaposlen na radnom mjestu voditelja marke, da je tuženik 14. rujna 2021. donio Odluku br. 23/2021 kojom se tužitelju daje suglasnost za sklapanje ugovora o dopunskom radu s poslodavcem Delivery Shots j.d.o.o. u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno 180 sati godišnje, počevši od predmetnog datuma i to isključivo nakon završetka radnog vremena kod tuženika, da je tužitelj u razdoblju od 8. studenog 2021. do 30. studenog 2021., 1. prosinca 2021. do 22. prosinca 2021., 3. siječnja 2022. do 12. veljače 2022. bio privremeno nesposoban za rad.

12. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju te jesu li postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući iznošenje obrane prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

13. Odredbom članka 116. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14. Odredbom članka 119. stavka 2. ZR propisano je da je poslodavac, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

16. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. veljače 2022. utvrđeno je da je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu od 1. listopada 2019. s Dodatkom od 1. lipnja 2020., da tužitelj nema pravo na otkazni rok niti isplatu otpremnine, da mu Ugovor o radu prestaje s danom dostave predmetne Odluke te da će mu biti isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor. Iz obrazloženja citirane Odluke u bitnome proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 8. studenoga 2021. do 30. studenoga 2021., od 1. prosinca 2021. do 22. prosinca 2021., od 3. siječnja 2022. do 12. veljače 2022. bio privremeno nesposoban za rad zbog problema s kralježnicom, 31. siječnja 2022., da je za to vrijeme tužitelj tuženiku uredno dostavljao doznake o bolovanju iz kojih je proizlazilo da kod tužitelja postoji privremena nesposobnost za rad, da je tužitelj 31. siječnja 2022., prilikom dostave doznake za bolovanje za siječanj 2022. kod tuženika došao u opremi (jakni) servisa dostave hrane Wolt i tom prilikom na izričiti upit MI potvrdio da za vrijeme bolovanja radi za navedeni servis, ne precizirajući pri tome o kojoj je vrsti poslovnog odnosa riječ, da je tužitelj time počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, da je tužitelj po opis posla svog radnog mjesta kod tuženika radio servisne poslove u zatvorenom prostoru koji nisu zahtijevali fizički napor, a za vrijeme privremene nesposobnosti za rad je obavljao fizičku dostavu hrane, što je fizički puno zahtjevnije, da navedeno ukazuje na činjenicu da je tužitelj zloupotrijebio institut bolovanja jer aktivnosti kojima se bavio za to vrijeme nisu mogle pridonijeti njegovu ozdravljenju i bržem povratku na radno mjesto, da, ukoliko tužitelj nije bio privremeno nesposoban za rad, tada je riječ o klasičnoj zloupotrebi bolovanja na način da tužitelj istovremeno prima plaću od poslodavca za vrijeme bolovanja i istovremeno ostvaruje dodatni prihod za vrijeme kada bi trebao po redovitom tijeku stvari raditi kod tuženika, da budući da je tužitelj bio sposoban obavljati poslove dostave hrane, nema sumnje da je bio sposoban obavljati svoje radne obveze iz ugovora o radu, da je takvim ponašanjem tužitelja trajno narušen odnos povjerenja radnika i poslodavca, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć, da je opisanim postupanjem tužitelj nanio štetu tuženiku jer mu je tuženik za vrijeme bolovanja uredno isplaćivao plaću, iako za to nije bilo uvjeta jer je tužitelj zloupotrijebio bolovanje, da zbog činjenice što je tužitelj priznao da za vrijeme bolovanja radi za servis dostave hrane, tuženik nije zatražio od tužitelja iznošenje obrane jer postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano od tuženika očekivati da to učini, da tuženik nije proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom jer kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće niti djeluje sindikalni povjerenik.

17. Iz e-maila od 20. siječnja 2022. proizlazi da je zastupnik po zakonu tuženika CI upozorio tužitelja da za vrijeme bolovanja ne može dolaziti na posao.

18. Iz iskaza tužitelja LI u bitnome proizlazi da se 18. listopada 2021., zbog financijskih teškoća u kojima se nalazio i potrebe za dodatnim poslom, usmeno obratio zastupniku po zakonu tuženika ĆI s molbom za razmatranje neplaćenog dopusta ili nečeg sličnog da ne mora dolaziti na posao kod tuženika, već da može raditi za Wolt, za što mu je tuženik dao odobrenje u rujnu 2021., da ga je zastupnik po zakonu tuženika AI, nakon razgovora s drugima, obavijestio da ništa takvog ne dolazi u obzir, da je nakon toga tužitelj 25. listopada 2021. napisao e-mail u kojem je tuženika obavijestio da daje otkaz, ali da je nastavio dolaziti na posao, da je 2. studenog 2021. održan sastanak na kojem mu je rečeno da ako ima psihičkih problema zbog stresne financijske situacije da otvori bolovanje radi akutne reakcije na stres, ali da o tome nikome od drugih radnika ne govori, da mu je tom prilikom ponuđena mogućnost da zadrži svoje radno mjesto i da može raditi za drugog poslodavca, da je na tom sastanku rekao da radi za drugog poslodavca te da su se dogovorili da će tužitelj dolaziti na posao i odrađivati svoje radne zadatke da ne moraju tražiti zamjenu, da je u razdoblju od 8. studenog 2021. do 22. prosinca 2021. bio privremeno nesposoban za rad zbog akutne reakcije na stres, ali je nakon odrađenog posla za servis Wolt redovito dolazio u prostorije tuženika tri puta tjedno, nakon 14:00 h i do 17:00 h odrađivao posao kod tuženika, da je u tom razdoblju imao odjevenu jaknu s natpisom L i da ga je u tim prilikama viđao zastupnik po zakonu tuženika AI koji ga je pitao kako ide posao, da je na domjenak kod tuženika 10. prosinca 2021. također došao u jakni s natpisom L, da je 22. prosinca 2021. zatvorio bolovanje da bi do kraja godine iskoristio preostali godišnji odmor, da je 3. siječnja 2022. otvorio novo bolovanje zbog liječenja stare ozljede koljena, da ga je zastupnik po zakonu tuženika 18. siječnja 2022. usmeno, a 20. siječnja 2022. pisano putem e-maila, opomenuo zašto radi dok je privremeno nesposoban za rad i da to nije smio raditi, da je 31. siječnja 2022. održan sastanak sa zastupnicima po zakonu tuženika CI i ĆI te MI (sada ĆI) koji je bio izrazito neugodan, da su na istom drugi sudionici vikali na njega, psovali ga i tražili od njega da potpiše sporazum o prestanku Ugovora o radu, na što nije pristao pa su ga istjerali iz prostorija tuženika, da je 14. veljače 2022. održan sastanak s MI (sada ĆI) koja mu je uručila Odluku o otkazu te mu još jednom ponudila da potpiše sporazum o prestanku Ugovora o radu, na što ponovno nije pristao, da je dopunski rad obavljao za društva Ben.com i Lipa Vita d.o.o. za koje ne zna u kakvom su odnosu s društvom Delivery Shots j.d.o.o.

19. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u dijelovima u kojima iznosi kronologiju događaja, razloge zbog kojih se obraćao zastupnicima po zakonu tuženika i njihove odgovore na tužiteljeve zahtjeve, budući da navedeno proizlazi i iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (25-27, 31-34, 37, 47-48 spisa) kao i iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika CI i ĆI, te svjedokinje ĐI (ranije MI), kojima je sud u cijelosti povjerovao.

20. Sud nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelovima u kojima navodi da mu je na sastanku održanom 2. studenog 2021. rečeno od strane zastupnika po zakonu tuženika da ako ima psihičkih problema zbog stresne financijske situacije da otvori bolovanje radi akutne reakcije na stres, ali da o tome nikome od drugih radnika ne govori, da mu je tom prilikom ponuđena mogućnost da zadrži svoje radno mjesto i da može raditi za drugog poslodavca, da je na tom sastanku rekao da radi za drugog poslodavca te da su dogovorili da će tužitelj dolaziti na posao i odrađivati svoje radne zadatke da ne moraju tražiti zamjenu za njega, da ga je za vrijeme dok je tijekom privremene nesposobnosti za rad u studenom i prosincu 2021. dolazio u poslijepodnevnim satima u prostorije tuženika odjevenog u jaknu L viđao zastupnik po zakonu tuženika AI koji ga je pitao kako ide posao, da je sastanak održan 31. siječnja 2022. bio izrazito neugodan, da su na istom drugi sudionici vikali na njega, psovali ga i nakon toga ga istjerali iz prostorija tuženika jer navedeno ne proizlazi iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika CI i ĆI i svjedokinje ĐI (ranije MI), kojima je sud u cijelosti povjerovao, a niti iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu. Ovom sudu nije životno niti logično da bi tuženik na sastanku održanom 2. studenog 2021. sugerirao i dopustio tužitelju da za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (koju je navodno sam predložio, a troškove koje snosi tuženik) radi za drugog poslodavca/servis Wolt, a da je nekoliko dana prije toga zastupnik po zakonu tuženika AI odbio prijedlog tužitelja da mu se odobri neplaćeni dopust ili nešto slično kako bi mogao raditi za drugog poslodavca. Također, nije životno niti logično da bi tuženik u dva navrata (pisano i putem e-maila) upozorio tužitelja da ne smije za vrijeme privremene nesposobnosti za rad dolaziti u prostorije tuženika i raditi ako je tako nešto sam predložio i odobrio, kako to navodi tužitelj. Budući da je tužitelj komunicirao s tuženiku putem (opširnih) e-mailova, za očekivati je da bi se u takvoj situaciji ponovno obratio tuženiku da isto demantira, što nije učinio. Nadalje se navodi da nije uvjerljiv navod tužitelja da je bolovanje u prosincu 2021. zatvorio radi potrebe korištenja preostalog godišnjeg odmora s obzirom da je isti moguće iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine (članak 84. stavak 1. ZR). Zaključno se navodi da nije uvjerljiv niti navod tužitelja da je sastanak održan 31. siječnja 2022. s upravom tuženika bio neugodan te da je s istog bio istjeran jer je u takvoj situaciji za očekivati da se radnik više ne bi vratio u prostorije tuženika, a tužitelj je 14. veljače 2022. došao u prostorije tuženika u kojima mu je uručena pobijana Odluka o otkazu.

21. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj u listopadu 2021. iskazao interes za prestankom radnog odnosa kod tuženika, da je tužitelj 2. studenog 2021. na prvom sastanku sa zastupnicima po zakonu tuženika CI i ĆI te MI (sada ĆI) iznio svoje privatne i zdravstvene probleme te lošu financijsku situaciju, da mu je to prilikom zastupnik po zakonu tuženika CI sugerirao da ne daje otkaz jer nema novi posao, a ima dijete, da mu je tom prilikom rekao da mu ne može zabraniti da ode na bolovanje ako se loše osjeća, da je tužitelj nakon toga otišao na bolovanje zbog akutne reakcije na stres, da su zastupnici po zakonu tuženika u siječnju 2022. saznali da tužitelj za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, samoinicijativno u popodnevnim satima dolazi u prostorije tuženika radi obavljanja poslova kod tuženika te govori da je to u dogovoru sa zastupnicima po zakonu tuženika, da ga je u tim prilikama viđao i svjedok GI, da je zastupnik po zakonu tuženika CI nakon toga usmenim putem poručio nadređenoj osobi tužitelja da tužitelju prenese da ne može za vrijeme privremene nesposobnosti za rad dolaziti raditi te da se nije tako dogovorio s njim, a to je ponovio i putem e-maila 20. siječnja 2022., da se po kuloarima kod tuženiku u studenom 2021. počelo govoriti da tužitelj radi za Wolt, da je to i sam tužitelj rekao svjedoku FI, da su zastupnici po zakonu tuženika krajem 2021. načuli da tužitelj radi za drugog poslodavca, da je na drugom sastanku održanom 31. siječnja 2022., na kojem su bili prisutni navedeni zastupnici po zakonu tuženika, NI (sada CI) i tužitelj, potonji priznao da je radio za servis Wolt za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u siječnju 2022. zbog ozljede koljena, da tuženik nije dao suglasnost tužitelju za dopunski rad za vrijeme njegove privremene nesposobnosti za rad i da tuženiku to nije bilo prihvatljivo budući da je za to vrijeme tužitelju isplaćivao naknadu plaće, da je tuženik tužitelju u dva navrata nudio sporazumni prestanak Ugovora o radu, što tužitelj nije prihvatio.

22. Navedeno u bitnome proizlazi iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika CI i ĆI, te svjedoka ĐI (ranije NI) i FI, kojima je sud u cijelosti povjerovao budući da su iskazivali uvjerljivo, koherentno, u bitnome u suglasnosti jedni s drugima te s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 25-27, 31-34, 36-37, 47-48 spisa). Navedeno, također, u bitnome, u dijelovima iskaza kojima je sud povjerovao, proizlazi iz iskaza tužitelja LI.

23. Budući da iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika CI i ĆI te svjedokinje ĐI (ranije NI) proizlazi da je tuženik za činjenicu rada tužitelja za vrijeme njegove privremene nesposobnosti za rad za servis Wolt sa sigurnošću saznao na sastanku s tužiteljem 31. siječnja 2022. kada je isti to priznao, a prije toga je ta činjenica bila tek priča koja je kružila među radnicima tuženika, prema ocjeni ovog suda, tuženik je tek 31. siječnja 2022. utvrdio relevantnu činjenicu koja je bila povod za donošenje pobijane Odluke o otkazu tužitelju. Stoga je ocjena ovog suda da je tuženik, u roku propisanom člankom 116. stavkom 2. ZR, 14. veljače 2022. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju (tako i VSRH u odlukama poslovnog broja Revr 1605/11 od 11. lipnja 2013., poslovnog broja Revr 1304/10 od 17. studenog 2010., poslovnog broja Revr 1636/14 od 28. travnja 2015., USRH u odluci poslovnog broja U-III-3138/2015 od 21. rujna 2016.).

24. Izvanredni otkaz je krajnja mjera u rasponu radnopravnih mjera koje poslodavac može poduzeti prema radniku radi uređenja međusobnih odnosa te je isti predviđen za najteže slučajeve počinjenja osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa ili kakve druge osobito važne činjenice radi koje nastavak radnog odnosa više nije moguć.

25. Tijekom postupka, prema ocjeni ovog suda, tuženik je dokazao postojanje razloga koji opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

26. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog zdravstvenih problema s koljenom u siječnju 2022. radio za servis Wolt, bez znanja i odobrenja tuženika, za koje vrijeme mu je tuženik isplaćivao naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, sukladno člancima 38.-40. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13, 15/18 98/19 i 26/21), a tužitelj navedeno razdoblje nije koristio u svrhu liječenja ozljede koljena, već je obavljao poslove dostave hrane. Navedeno, prema ocjeni ovog suda, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć jer je tuženik, kao poslodavac, izgubio povjerenje u tužitelja, kao radnika.

27. Slijedom navedenog, na temelju citiranih odredbi, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

28. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

29. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj 31. siječnja 2022. na sastanku sa zastupnicima po zakonu tuženika CI i ĆI te svjedokinjom ĐI priznao da je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad radio za servis Wolt, a što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje je tužitelju otkazan Ugovor o radu, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nije bilo opravdano od tuženika očekivati da tužitelju omogući iznošenje obrane prije izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu tužitelja.

30. Budući da iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće niti djeluje sindikalni povjerenik, a tužitelj suprotno tijekom postupka nije niti tvrdio, ocjena je ovog suda da nije postojala obveza tuženika da prije donošenja odluke o otkazu provede postupak savjetovanja s radničkim vijećem, na koju činjenicu je sud, na temelju odredbe članka 150. stavka 12. ZR, dužan paziti po službenoj dužnosti.

31. Pobijana odluka o otkazu ugovora o radu ima propisan oblik, sadrži dostatno obrazloženje i na pravilan način je dostavljena tužitelju, sve sukladno odredbi članka 120. ZR.

32. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je do postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) ), a nakon postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva prema vrijednosti konačno uređenog tužbenog zahtjeva od 6.636,14 EUR (tako VSRH u odluci od 27. lipnja 2023. poslovnog broja Rev-312/2022).

33. Tuženiku je, do trenutka postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva (podnesak tužitelja od 12. travnja 2023.), dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade od 250 bodova (Tbr. 7/2) koja obuhvaća trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 28. rujna 2022. te pristupa na ročišta održana 8. rujna 2022. i 9. studenog 2022. Nakon postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva od strane tužitelja, dosuđen mu je trošak pristupa na ročišta održana 19. travnja 2023., 6. rujna 2023., 16. listopada 2024. i 3. ožujka 2026. u visini od 4x100 bodova (Tbr. 9/1) te sastava žalbe protiv presude u visini od 125 bodova (Tbr. 10/1), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 1.937,50 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

34. Tuženiku nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa za radnje poduzete do postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva tužitelja (odgovor na tužbu i podnesak od 28. rujna 2022. te pristup na ročišta održana 8. rujna 2022. i 9. studenog 2022.) budući da je predmetni trošak u troškovniku zatražen u previsokom iznosu. Tuženiku, također, nije dosuđen trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu 223,23 EUR budući da nije jasno na što se odnosi pristojba u iznosu 73,23 EUR te da tuženik nije dostavio dokaz da su iste plaćene tijekom postupka, a navedeno nije utvrđeno niti uvidom u aplikaciju eSpis. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke ove presude.

35. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu 2.375,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. travnja 2026.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.