Poslovni broj: Us I-2144/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Sandri Wagner, odvjetnici iz Metkovića, A. Hebranga 6. protiv tuženika Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Vukovarska 49., OIB: 72910430276 – Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate novčane naknade žrtvi kaznenog djela, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, dana 16. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, Klasa: UP/I-702-02/23-01/27, Urbroj: 514-05-02-02-
02/02-24-07 od 29. srpnja 2024.
II.Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Tužiteljica tužbom osporava rješenje koje je donio Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, Klasa: UP/I-702-02/23-01/27, Urbroj: 514-05-02-02-02/02-24- 07 od 29. srpnja 2024. kojim je odbačen zahtjev tužiteljice kao nepravodoban.
2.Tužbom se pobija navedeno rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se u bitnome navodi da je zahtjev podnesen u rujnu 2023.g., i to nakon što je presuda ŽS Dubrovnik K-19/2021 od 09. rujna 2022.g. postala pravomoćna, a to je nakon dostave presude VKS RH Kžzd-56/2022 od 16. veljače 2023.g. Iz prvostupanjske presude ŽS Dubrovnik da proizlazi da je HL počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl.154 st.2 u svezi sa st.1 t.1 i u svezi s čl.153 st.1 KZ-a, u odnosu na tužiteljicu. No, sve do pravomoćnosti te presude, tužiteljica da nije mogla podnijeti nikakav zahtjev prema zakonu o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, jer je postupak pravomoćno okončan tek u 2023.g. Bez obzira što je citiranim zakonom propisan rok za podnošenje zahtjeva, da je više nego jasno da tužiteljica kao žrtva nije bila u mogućnosti podnijeti zahtjev u roku od 6 mjeseci. Stoga da se ovdje ne može raditi o nepravodobnom zahtjevu na koji da se nezakonito pozvao Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela. Zahtjev da je sadržavao sve ono što je propisano čl.26, te da nije bilo nikakvog zakonskog uporišta za odbacivanje takvog zahtjeva. Tužiteljica smatra, s obzirom na činjenicu da se ovdje radi o žrtvi kaznenog djela, da bi se trebali primjenjivati zastarni rokovi dulji nego što je inače predviđeno ZOO-om (3 godine u slučaju naknade štete), jer da je šteta počinjena teškim kaznenim djelom. Nadalje se navodi da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo te da su učinjene i povrede postupka, jer da osporavano rješenje ne sadrži sve ono što je Zakonom o općem upravnom postupku propisano, poglavito da nema obrazloženih i jasnih razloga za donošenje ovakvog rješenja tijekom upravnog postupka. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se njena tužba usvoji te da se osporavano rješenje poništi.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda navodeći da je u smislu odredbe članka 12. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, u konkretnom slučaju nadležan Upravni sud u Zagrebu. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je pobijanu odluku donijelo drugo tijelo i to Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela (u daljnjem tekstu Odbor) a ne tuženik. Poziva se na mjerodavne odredbe Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela te ističe da je sukladno članku 22. stavak 1. navedenog Zakona tijelo koje za Odbor obavlja stručne i administrativno-tehničke poslove, te da ne donosi odluke o pravima na naknadu radi čega da nije ni donijelo pobijanu odluku. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
4.Tužiteljica se u podnesku od 26. ožujka 2025. usprotivila navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu kao neosnovanim. Ne spori se da prebivalište tužiteljice nije u [adresa] već u [adresa] u Bosni i Hercegovini, no, tužiteljici i njenoj opunomoćenici da je jednostavnije pristupiti na Upravni sud u Splitu imajući u vidu troškove i utrošeno vrijeme. Vezano a prigovor promašene pasivne legitimacije navodi se da je i taj prigovor neosnovan jer da je Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela u sastavu Ministarstva pravosuđa, kojemu je i sukladno Zakonu o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela upućen zahtjev za tu naknadu. Provjerom kroz registar da je utvrđeno da Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela ima svoj OIB. Stoga da ispravlja tužbu u subjektivnom smislu na način da pored tuženika nadodaje „Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela iz Zagreba, Vukovarska 49, OIB: [osobni identifikacijski broj]“. Iz same naznake adrese da se vidi da je pasivno legitimirano upravo Ministarstvo pravosuđa i uprave, te njegov Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela. Taj Odbor da je oformljen pri Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, a članove tog odbora da nesporno imenuje Vlada, no, taj Odbor da djeluje u okviru Ministarstva pravosuđa. U odgovoru na tužbu da se navodi da upravo Ministarstvo pravosuđa obavlja stručne i administrativno tehničke poslove, slijedom čega da je i uređena tužba u subjektivnom smislu.
5.Tuženik je u podnesku od 11. ožujka 2026. izvijestio sud kako nije u mogućnosti pristupiti na raspravu zakazanu za dan 20. ožujka 2026 te je predložio da se rasprava održi u njegovoj odsutnosti. Ustrajao je u navodima iz odgovora na tužbu i svim istaknutim prigovorima. prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda te pri navodima iz odgovora na tužbu. Ističe i da je iz tužbe i podneska tužiteljice vidljivo da ista pogrešno i proizvoljno smatra da je predmetno rješenje doneseno od strane Ministarstva. Tužiteljica da tužeći Ministarstvo promašila pasivnu legitimaciju, jer umjesto da je tužila Odbor koji je tijelo koje je donijelo pobijanu odluku tj. čije je pobijano rješenje, ona da je pogrešno tužila Ministarstvo. Navodi se i da je tužiteljica u svom podnesku od 26. ožujka 2025. neispravno naznačila i sam naziv Ministarstva a to stoga jer je u nazivu Ministarstva dodala naziv Odbor, te pogrešan broj OIB-a. Tuženik je ustrajao u prijedlogu da odbije tužba i tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
7.Tuženik na raspravu nije pristupio, no, isti je svoj izostanak je opravdao gore navedenim podneskom od 11. ožujka 2026. s prijedlogom da se rasprava održi u njegovoj odsutnosti, a što je i učinjeno.
8.Tužiteljica je po zamjeniku svoje opunomoćenice na raspravi ustrajala u navodima iz tužbe i podnesaka. Navode iz podneska tuženika od 11. ožujka 2026. smatra neosnovanim. Predlože da se sasluša u svojstvu stranke spora.
9.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem iste kao stranke spora, kao suvišan i nepotreban za donošenje odluke u ovom sporu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
10.Tužiteljica je zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
11.Iz sadržaja spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužiteljica zahtjev za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela podnijela dana 26. rujna 2023. zbog kaznenog djela koje je počinio HL u kolovozu 2019. u Novim Selima.
12. Nadalje proizlazi da je Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela je na 46.-oj sjednici održanoj dana 19. siječnja 2024. raspravljao, između ostalih, i o zahtjevu tužiteljice za novčanu naknadu kao žrtve teškog kaznenog djela protiv spolne slobode označeno člankom 154. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 1. i u svezi s člankom 153. Kaznenog zakona koje je počinjeno neutvrđenog dana početkom kolovoza 2019. od strane HL te je jednoglasno utvrđeno da je zahtjev tužiteljice podnesen izvan zakonom određenog šestomjesečnog roka te da ga treba odbaciti kao nepravodoban.
13.Potom je Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela donio osporavano rješenje od 29. srpnja 2024. kojim je zahtjev tužiteljice odbačen kao nepravodoban pozivom na odredbu članka 25. stavak 1. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela („Narodne novine“ broj: 80/08, 27/11 – dalje: Zakona) kojom je propisan šestomjesečni rok za podnošenje zahtjeva koji teče od dana počinjenja kaznenog djela. Utvrđeno je da je zahtjev tužiteljice podnesen dana 26. rujna 2023., da je šestomjesečni rok za podnošenje zahtjeva u konkretnom slučaju počeo teći početkom kolovoza 2019. te da je zadnji dan roka bio početkom veljače 2020.
14.Osporavano rješenje sadrži uputu o pravno lijeku u kojoj je navedeno da protiv tog rješenja nije dopuštena žalba ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim Upravnim sudom u Splitu u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
15.Tužiteljica, koja nesporno ima prebivalište u [adresa] u Bosni i Hercegovini a ne u Republici Hrvatskoj, je postupajući po uputi o pravnom lijeku predmetnu tužbu podnijela ovome sudu tj. Upravnom sudu u Splitu a ne upravnom sudu na području kojeg javnopravno tijelo koje je donijelo odluku u prvom stupnju ili je postupilo ima sjedište (članak 13. stavak 2. ZUS-a). No, imajući u vidu da je tužiteljica navedenim rješenjem pogrešno poučena na podnošenje tužbe ovome sudu, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica ne može snositi posljedice prouzročene pogrešnom uputom o pravnom lijeku. Stoga ovaj sud prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda ocjenjuje neosnovanim.
16.Međutim, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije. Ovo stoga jer iz prednjih utvrđenja jasno proizlazi da je osporavano rješenje donio Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela a ne uvodno označeni tuženik.
17.Naime, odredbom članka 17. stavak 1. Zakona propisano je da o pravu na naknadu odlučuje Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela (u daljnjem tekstu: Odbor) koji čine predsjednik i četiri člana. Predsjednik i svaki član Odbora ima dva zamjenika.
18.Odredbom članka 18. stavak 1. Zakona propisano je da Odbor imenuje Vlada Republike Hrvatske. Predsjednik Odbora, njegovi zamjenici, članovi Odbora i njihovi zamjenici imenuju se na vrijeme od četiri godine i mogu biti ponovno imenovani.
19.Odredbom članka 20. stavak 1. Zakona propisano je da Odbor odlučuje o zahtjevima za naknadu na sjednicama kojima predsjeda predsjednik.
20.Nadalje, odredbom članka 22. stavak 1. Zakona propisano je da ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa obavlja stručne i administrativno-tehničke poslove za Odbor.
21.Odredbom članka 24. Zakona propisano je da se zahtjev za pokretanje postupka podnosi ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.
22.Odredbom članka 30. Zakona propisano je da materijal za sjednice Odbora i nacrte odluka priprema ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.
23.Prema odredbi članka 33. stavak 1. Zakona Odbor će: 1. odbaciti zahtjev kao nepravodoban ili nedopušten, 2. odbaciti zahtjev kao neuredan ili nepotpun uz uvjet da je podnositelj zahtjeva pozvan da ga ispravi ili upotpuni, ali to nije učinio u ostavljenom roku, 3. prihvatiti zahtjev, u cijelosti ili djelomice, i odrediti iznos naknade, 4. odbiti zahtjev kao neosnovan.
24.Odredbom članka 34. stavak 5. Zakona je propisano da protiv rješenja Odbora nije dopuštena žalba, ali podnositelj zahtjeva može pokrenuti upravni spor.
25.Nadalje, iz odredbi uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije („Narodne novine“ broj: 72/24) je razvidno da Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, suprotno navodima tužiteljice, nije unutarnja ustrojstvena jedinica tog Ministarstva.
26.Iz svega navedenog jasno proizlazi da je Odbor za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela tijelo koje odlučuje o pravu na novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, a koje tijelo je i donijelo ovdje osporavano rješenje, dok Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije obavlja stručne i administrativno-tehničke poslove za Odbor, a sve sukladno citiranim odredbama Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela.
27. Slijedom navedenog prigovor promašene pasivne legitimacije ovaj sud ocjenjuje osnovanim. Stoga je zahtjev tužiteljice valjalo odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
28.Obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 16. travnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužiteljici putem opunomoćenika,
-tuženiku,
-u spis.
