REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-11/2024-20

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari 1. tužiteljice TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice JS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužiteljice US, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Čiček, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave 3. ožujka 2026. godine, u nazočnosti tužiteljeva opunomoćenika te izočnosti uredno pozvanog tuženikovog opunomoćenika, dana 16. travnja 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženica DS smetala 1. tužitelja TS, 2. tužitelja ŽS, 3. tužitelja JS i 4. tužitelja US u posljednjim mirnom nasljedničkom suposjedu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to z. k. č. br. [katastarska čestica] Dragozetićka ulica oranica ukupne površine 2387 m2 ZK tijelo II Kuća br. 3, [adresa] sagrađena na 80/729 dijela čkbr. [katastarska čestica] i to na način da je uselila u nekretninu, neovlašteno izvršila građevinske radove te promijenila ulazna vrata i bravu na vratima čime je u potpunosti onemogućila tužitelje u vršenju suposjeda nekretnine.

II Nalaže se tuženici DS uspostaviti prijašnje posjedovno stanje i to na način da preda tužiteljima sve primjerke ključeva i oslobodi nekretninu od osoba i stvari u naravi kuće upisane upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to z. k. č. br. [katastarska čestica] Dragozetićka ulica oranica ukupne površine 2387 m2 ZK tijelo II Kuća br. 3, [adresa] sagrađena na 80/729 dijela čkbr. [katastarska čestica] te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženici DS naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.353,08 eura s zateznim kamatama od 16. travnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 31. siječnja 2024. tvrde da su kao nasljednici iza pok. RS nalaze u posljednjem mirnom posjedu nekretnine i to: z. k. č. br. [katastarska čestica] Dragozetićka ulica oranica ukupne površine 2387 m2 ZK tijelo II Kuća br. 3, [adresa] sagrađena na 80/729 dijela čkbr. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je za vrijeme života pokojnika bila u njegovom faktičnom posjedu i vlasništvu. Prije nekoliko dana, točnije 13. siječnja 2024. tužitelji su saznali od susjeda, CS, da je tužena nasilno ušla u posjed nekretnine te je ista počela vršiti građevinske radove, promijenila je prozore, ulazna vrata, uvela struju po vanjskom zidu nekretnine te posjekla stabla kruške u dvorištu. Predmetna nekretnina od smrti pok. RS dana 05.10.2011. god. je bila obilažena od nasljednika ali nitko nije živio u njoj. Tužitelji su vlastitim ključem od nekretnine pokušali ući u istu, međutim tužena je promijenila kompletno cijela vrata i bravu na vratima, uslijed čega je tužiteljima u potpunosti onemogućen pristup navedenoj nekretnini, kao i pokretninama koje se nalaze unutar nekretnine u dva ormara, a koje su u vlasništvu tužitelja. O svemu je kontaktirana i nadležna policijska postaja, III. PP Dubrava, čiji izvidi su u tijeku. Također, iako isto nije predmet posesorne parnice, tužitelji radi hitnosti ovog postupka ističu da su uvidom u zemljišne knjige utvrdili da se tuženica upisala kao vlasnik predmetne nekretnine pod posl. brojem: Z- 65817/2022, i to temeljem Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između pok. RS i tužene od dana 26. srpnja 2010. te su tužitelji pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora, obzirom da isti smatraju da je potpis pokojnika na ugovoru krivotvoren. Obzirom da tužitelji imaju interesa zaštititi svoj zadnji i mirni nasljednički posjed, sukladno čl. 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dok se pravomoćno ne završi ostavinski postupak iza pok. RS, te zahtijevaju:

„I. Utvrđuje se da je tuženica DS , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetala tužitelje TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ZS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjim mirnom nasljedničkom posjedu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to z. k. č. br. [katastarska čestica] Dragozetićka ulica oranica ukupne površine 2387 m2 ZK tijelo II Kuća br. 3, [adresa] sagrađena na 80/729 dijela čkbr. [katastarska čestica] i to na način da je uselila u nekretninu, neovlašteno izvršila građevinske radove te promijenila ulazna vrata i bravu na vratima čime je u potpunosti onemogućila tužitelje u vršenju suposjeda nekretnine.

II. Nalaže se tuženici DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i to na način da preda sve primjerke ključeva i oslobodi nekretninu od osoba i stvari u naravi kuće upisane upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to z. k. č. br. [katastarska čestica] Dragozetićka ulica oranica ukupne površine 2387 m2 ZK tijelo II Kuća br. 3, [adresa] sagrađena na 80/729 dijela čkbr. [katastarska čestica] te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, sve u roku 8 dana.

III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljima trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 8 dana.“.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu na ročištu 11. listopada 2024. godine ne osporava da su tužitelji nasljednici RS, a osporava da bi oni ikad ušli u posjed predmetne nekretnine,a pogotovo da su bili u posljednjem i mirnom posjedu iste, jer je ostavitelj nakon potpisa darovnog ugovora 26. srpnja 2010. godine s tuženom istoj predao jedan primjerak ključeva nekretnine i uveo je u posjed tj. suposjed te nekretnine te je od njegove smrti tužena u samostalnom i mirnom posjedu ove nekretnine. Tužena poriče da bi u siječnju 2024. godine poduzimala nasilne radnje.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovosudno rješenje posl. br. O-1670/2023 od 10. ožujka 2023., ispis elektroničkog dopisivanja uz tužbu, potvrdu PU Zagrebačke od 30. siječnja 2024., Ugovora o darovanju nekretnine od 26. srpnja 2020., te podatke o tuženikovom prebivalištu iz Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske, elektronsku poruku tužiteljeva prijašnjeg opunomoćenika od 22. siječnja 2024. preuzimatelju ureda javnog bilježnika Ivana Parlova tadašnjem javnom bilježniku Ivanu Miloš iz Zagreba, te odgovor istog javnog bilježnika od 23. siječnja 2024., preslušao 1. i 4. tužitelja, nije preslušao 2. i 3. tužitelja jer je njihov punomoćnik na ročištu 4. ožujka 2025. izjavio da odustaje od dokaza njihovim saslušanjem, preslušao tuženu te svjedoka VS, BS i LS te odredio očevid.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nije prijeporno da je prijašnji posjednik predmetne nekretnine RS umro **.**.2011. te su tužitelji njegovi nasljednici, slijedom čega po odredbi čl. 17, st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96- 52/25) ostaviteljev posjed stvari i prava preloži na njegova nasljednika zbog njegove smrti i u njenom času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja, a kad su ostaviteljevi posjednici od njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni tim postali suposjednici svakog pojedinog od tih posjeda pa će ga tako izvršavati, kao što nije prijeporno da je tužena sada u posjedu ove nekretnine, što je utvrđeno i očevidom s obzirom da je otključala ulazna vrata kuće koja je predmet ovog postupka i to u prizemlju te je navela da posjeduje ključ vrata i za visoko potkrovlje.

6. Prijeporno jest je li tužena samovlasno smetala tužitelje u suposjedu ove nekretnine.

7. Ovdje treba primijeniti odredbe čl. 20, st. 1. i 2. te čl. 21, st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

8. Sud prihvaća 1. i 4. tužitelje iskaz te svjedoka CS da su tužitelji imali posjed ove nekretnine putem ključeva koje je RS dao 1. tužitelju prije smrti i da ju je 1. tužitelj obilazio povremeno do oko 2020. godine po iskazu ovog svjedoka, a do oko 2022. godine po 1. tužiteljevu iskazu, koja razlika u godinama je logična s obzirom da 1. tužitelj bolje znade svoje postupke u svezi s naslijeđenom nekretninom od ovog svjedoka koji nije zainteresiran za nju.

9. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka ĐS, jer je neuvjerljivo da bi mu RS bez razloga pokazivao ugovor o darovanju 2010. godine i rekao da će darovati kuću tuženoj tim više što ga je tada navodno vozio u bolnicu te ovaj svjedok ne iskazuje uvjerljivo okolnosno i zašto bi RS to govorio i pokazivao ugovor o tom trenutku. To što je tužena po iskazu ovog svjedoka dolazila u ovu nekretninu još za života RS i donosila lijekove i živežne namirnice i da ga je posjećivala tamo i u bolnicama, ne znači samo po sebi da je bila u posjedu nekretnine, sve i da je tada dobila ključeve ulaznih vrata, već je te ključeve, ako ih joj je dao RS, mogla dobiti i radi donošenja stvari za njegove potrebe, što ne znači i predaju posjeda ili suposjeda.

10. Isto tako nije prihvatljiv ni iskaz svjedoka LS. Točno je da je on tuženičin suprug i da je imao poremećene odnose s njom te da ju je nastrijelio i zbog toga je pravomoćno osuđen, a nakon izdržane kazne zatvora je ponovno u dobrim odnosima s njom. No, upravo zato, jer je od 2016. godine kada je izdržao kaznu zatvora, opet u dobrim odnosima s njom, očito ima jasan i određen interes za njezin uspjeh u ovoj parnici, a to je zadržavanje posjeda ove kuće. Također, nije uvjerljivo da bi tužena plaćala račune za tekuće održavanje nekretnine, jer bi bilo logično da ih priloži, kad je to već navodno činila godinama, pa bi bilo uvjerljivo da ih i posjeduje makar i u elektroničkom obliku, ako ne već u pisanom, a što nije učinila. Konačno, i iskaz ovog svjedoka u dijelu da je tuženoj, a i on s njom počeo obnavljati ovu nekretninu negdje 2022. godine je neuvjerljiv, jer bi bilo logično da tužena priloži račune makar za kupnju novih stvari ugrađenih u kuću poput stolarija, pločica i pokućstva, što ne može izraditi sama ili uz pomoć znalaca, već ih je potrebno kupiti, a što nije priložila te je iskaz ovog svjedoka i u tom dijelu prilagođen tuženičinom radi dokazivanja da je tužba podnesena nakon isteka zakonskih rokova za zaštitu posjeda.

11. Samim time, premda je tuženičin iskaz dojmljiv zbog okolnosti njezina života sa svjedoka LS zbog poremećenih odnosa između njih, uključivo i nastrjeljivanje i bjegove s djecom od kuće pred ovim svjedokom te skrivanje kod drugih ljudi pa i kod RS, sud ne prihvaća njen iskaz kao neuvjerljiv. Naime, bilo bi logično da ima i priložene računa za kupnju stolarije, pokućstva, pločica i opreme za promjenu strujnih vodova i vodovoda kako bi dokazala da je to učinila 2022. ili prije tužiteljeve tvrdnje da su za smetanje saznali 13. siječnja 2024. godine, kao što bi bilo logično da priloži dokaze o plaćanju računa za tekuće održavanje nekretnine prije toga ili makar od 2022. godine, što nije učinila. Posebice je neuvjerljiv njezin iskaz u dijelu da nije plaćala račune od 2010. do 2022. godine jer bi po redovitom tijeku stvari isporučitelji tih usluga isključili vodu i struju, o čemu bi postojao dokaz, koji nitko nije priložio u ovom postupku te je uvjerljiviji prvotužiteljev iskaz da je odjavio potrošnju vode nakon smrti RS, budući nitko nije živio u toj nekretnini, a ostavinski postupak je bio dugotrajan jer su neprijeporno neki nasljednici umrli pa ga je trebalo prekinuti kako to proizlazi iz ovosudnog rješenja posl. br. O-1670/23 od 10. ožujka 2023., a sve to u svezi s iskazom svjedoka CS da je 1. tužitelj preuzimao takve račune dok nije odjavio potrošnju, kao suglasan s prvotužiteljevim iskazom.

12. U odnosu na čl. 22, st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, gdje tužena tvrdi da je u posjedu od 2010., kada joj je RS darovao nekretninu pa da ovo smetanje posjeda nije bilo samovlasno, nije prijeporno da je u ovosudnom postupku posl. br. P-550/2024 grafološkim vještačenjem u najvećoj vjerojatnosti utvrđeno da potpis RS na ugovoru o darovanju od 26. srpnja 2010. nije njegov, koji tužiteljev navod tuženik ne poriče, a kojim ugovorom je navodno isti ostavitelj, ovdje kao darovatelj, darovao predmetnu nekretninu tuženoj te je ona stupila u posjed iste tog dana kad je i zaključen, a isto tako je uvidom u elektronske poruke prijašnjega tužiteljeva opunomoćenika od 22. siječnja 2024. godine javnom bilježniku Ivanu Miloš kao preuzimatelju ureda javnog bilježnika Ivana Parlova iz Zagreba te odgovor istog javnog bilježnika od 23. siječnja 2024. utvrđeno da potpis RS na navedenom ugovoru o darovanju nije ovjeren u javnobilježničkom uredu Ivana Parlova te je pod brojem ovjere u upisniku druga osoba.

13. Ocjenom provedenih dokaza skupa i pojedinačno o toj bitnoj činjenici, sud smatra da nije logično ni uvjerljivo da bi tužena imala posjed nekretnine od 2010. godine dobivanjem ključeva od RS u svezi s darovanjem iste te da tako nije postupala samovlasno. Naime, nije logično da RS, ako je već dao sastaviti takav ugovor o darovanju, ne ovjeri svoj potpis na njemu, a očito nije, jer javni bilježnik Ivana Miloš na osnovi javnobilježničkog upisnika navodi drugačije, slijedom čega su tužitelji dokazali da to nije učinio pa nije logično ni da onda preda ključeve tuženoj kao znak predaje posjeda, a nelogično je i zašto bi joj predao posjed, a ne suposjed, kad je tada bio živ i to mu je bio neprijeporno jedini dom, neovisno što je povremeno boravio u bolnicama radi liječenja. Također je nelogično i neuvjerljivo da tužena nakon smrti RS, unatoč dramatičnim događajima poput ranjavanja od strane svjedoka LS te bjegova s djecom od kuće i toga da je imala i stan u [adresa], nije dokazala da je makar održavala tu nekretninu plaćanjem računa za tekuće troškove poput vode i struje.

14. Kako je već obrazloženo, iskaz svjedoka ĐS o tom ugovoru je neprihvatljiv, posebice uz činjenicu da je potpis RS na tom ugovoru utvrđen da nije njegov u najvećoj vjerojatnosti, niti je ovjerio potpis kod javnog bilježnika Ivana Parlova iz Zagreba.

15. K tomu, svjedok LS ne zna od koga je tužena dobila ključeve premda bi bilo logično da zna, s obzirom da su on i tužena sada već godinama u dobrim odnosima i kako iskazuje, skupa uređuju ovu nekretninu pa je razumno i logično očekivati da mu je poznata ta činjenica kako je uopće tužena došla u posjed ove nekrentine.

16. Stoga sud ocjenjuje da ovaj ugovor o darovanju ne dokazuje kako smetanje posjeda nije bilo samovlasno, a činjenica što je tužena na osnovi ovog ugovora uknjižila svoje pravo vlasništva, sukladno točki 1.2 vlastovnice pod brojem Z- 65817/2022, zaprimljeno 8. prosinca 2022. godine kako proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne utječe na ovakvu ocjenu suda s obzirom na prethodno obrazložene dokaze.

17. Slijedom svega, sud smatra da su tužitelji stekli nasljednički posjed zapravo suposjed smrću RS **.**.2011., po odredbi čl. 17, st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tada tužena nije posjedovala ili suposjedovala istu nekretninu po odredi čl. 17, st. 3. istog Zakona te su tužitelji bili cijelo vrijeme u tom suposjedu, a tužena nije bila u posjedu ili suposjedu na osnovi tog navodnog ugovora o darovanju između nje i RS.

18. Glede samog smetanja posjeda oduzimanjem na način opisan u tužbi, sud utvrđuje dokazanim da je tužena oduzela tužiteljima suposjed useljenjem u predmetnu kuću i izvodila građevinske radove na njenoj obnovi te promijenila ulazna vrata i brave na njima, što proizlazi iz provedenih dokaza tj. očevida kojim je utvrđeno da je postavljena nova vanjska stolarija, kao i unutarnja, novi podovi, nova kupaonica i kuhinja te su obnovljeni zidovi dnevnog boravka i sobe za spavanje s novim pokućstvom, sve u prizemlju, a na visokom potkrovlju su nova vrata i prozor te su vrata otključana s bravom,a tužena navodi da posjeduje ključ vrata za visoko potkrovlje, kao i prihvaćenih iskaza 1. i 4. tužitelja te svjedoka CS, a ni sama tužena te svjedoci ĐS i LS ne poriču njeno useljenje u tu nekretninu i radove te promjenu stolarije.

19. Tužena nije dokazala da bi joj navodni ugovor o darovanju dao pravo na poduzimanje posjedovnih čina u odnosu na tužitelje kao suposjednike nakon smrti RS, kako je prethodno obrazloženo tj. postupala je samovlasno, što proizlazi iz prihvaćenih dokaza te su dokazi koje je predložila tužena u tom pravcu ocijenjeni neuvjerljivima i neprihvatljivima.

20. S obzirom na list 18. spisa tj. elektronske poruke od 13. siječnja, očito 2024. s obzirom na iskaz tužitelja i svjedoka CS, sud prihvaća ta dva iskaza kao uvjerljive da su tužitelji tog dana saznali za smetanje posjeda, a ne prihvaća iskaz tužene i svjedoka ES i LS da su oni radili na kući još 2022. godine kao neuvjerljive upravo zbog nedostatka računa za te radove, a bilo bi logično da ih priloži tužena kao dokaz te činjenice. Slijedom toga sud ocjenjuje da je tužba podnesena unutar subjektivnog i objektivnog roka po odredbi čl. 21, st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je prihvaćen tužbeni zahtjev slijedom odredbe čl. 22, st. 1. istog Zakona.

21. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 1. Zakona o parničnom postupku primjenom Tbr. 7, st. 2. OT, sud je tužiteljima priznao 250 bodova za tužbu, ročište 11.10.2024., 4.3.2025. i 8.4.2025. te još 50 bodova za podnesak 25.10.2024., očevid i ročište 3.3.2026. svaki što je 400 bodova ukupno ili 800,00 eura, te primjenom Tbr. 40, st. 1. OT je to uvećano za zastupanje 4 tužitelja tj. za 30% ili 240,00 eura, što je 1.040,00 eura uvećano za PDV od 260,00 eura, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu i rješenje od 26,54 eura, što je ukupno 1.353,08 eura, a zatezne kamate teku po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi propisanoj čl. 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23).

U Zagrebu, dana 16. travnja 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka