Poslovni broj: Us I-2857/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ŽJ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) NJ, radi priznavanja svojstva osiguranika u mirovinskom osiguranju, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026, u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 16. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-10/24-03/03463735417, Urbroj: 341-99-11/2-24-6397 od 25. listopada 2024. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: UP/I 140-10/24-03/03463735417, Urbroj: 341-19-11/2-24-8318 od 24. srpnja 2024.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-10/24-03/03463735417, Urbroj: 341-99-11/2-24-6397 od 25. listopada 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) točkom 1. izreke mijenja se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: UP/I 140-10/24- 03/03463735417, Urbroj: 341-19-11/2-24-8318 od 24. srpnja 2024. Točkom 2. izreke je određeno da se tužitelju priznaje svojstvo osiguranika u mirovinskom osiguranju s danom 25. listopada 2024. Određeno je i da će se po izvršnosti tog rješenja priznato svojstvo osiguranika ubilježiti u evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, rođenom **.**.1971., priznato je svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje počevši od 2. studenog 2022.
3.Tužitelj u tužbi navodi da nije sporno da je HZMO trebao odlučiti prema podacima koji su na raspolaganju tumačeći Zakon o mirovinskom osiguranju (ZOMO). Smatra spornim to što se počelo s radom 1. studenog 2010. g. pa da HZMO nije mogao odlučivati o rješenju Službe za gospodarstvo od 18. kolovoza 2005. odnosno nečemu što je izostavljeno u tom rješenju, na osnovu čega bi mogao biti upisan u upisnik poljoprivrednika sa tim datumom a što da je bio i predmet žalbenog postupka na osnovu kojeg da su mogla biti definirana njegova prava u HZMO. U rješenju Službe za gospodarstvo od 18. kolovoza 2005. da je izostavljeno i nije naznačeno da se rješenje dostavlja mirovinskom osiguranju. Ta stavka da je najbitnija i najznačajnija za njega, za nositelje i za članove OPG-a. Nadalje tužitelj opisuje slijed pravne procedure navodeći da bi na njegovu inicijativu otac podnio žalbu Službi za gospodarstvo po primitku rješenja sa zahtjevom za upis njega tj. tužitelja kao nositelja, a kao razlog tome da je zdravstveno stanje sa dokazom. Na taj način da je mogao postati nositelj 2005. umjesto 2. studenog 2022. i tada biti u upisniku poljoprivrednika i sa pravima na izbor. Ističe da je njemu u interesu da je zdrav, da uplaćuje doprinose za mirovinsko osiguranje a za slučaj bolesti mirovati odnosno imati obvezu ili je određeni period staviti u mirovanje. Navodi da su zaposlene osobe kod poslodavca u prednosti jer da samo odu na bolovanje. Njemu da izgleda nepravedno da netko tvrdi da treba početi sada a da je poljoprivrednu djelatnost počeo obavljati 2005. Nadalje ističe da doprinose za mirovinska osiguranja uplaćuje po primitku rješenja revizije HZMO za period od 25. listopada 2024., da doprinos za zdravstveno osiguranje uplaćuje od 2. studenog 2022.g., da ima iskaznicu za nezaposlene osobe izdanu 2008. te da dopunsko osiguranje ovisi o podacima o visini prihoda iz porezne uprave pa da to nema obvezu uplaćivati. Vezano za rješenje HZMO navodi da je bio suglasan da uplaćuje doprinose za mirovinska osiguranja od 2. listopada 2022. (zapisnik o saslušanju HZMO od 18. srpnja 2024.). Međutim rješenje revizije HZMO od 25. listopada 2024. da je to odbilo tvrdeći da nije doneseno rešenje o priznavanju svojstva osiguranika u roku od 12 mjeseci od dana nastanka obveze 2. studenog 2022. No, rješenjem od 4. rujna 2023. Područnog ureda u Šibeniku, broj spisa 101 003, kojim je priznato svojstvo osiguranika, da je izdano u predviđenom roku od 12 mjeseci a što da znači da se radi o mirovinskom stažu za period od 2. studenog 2022. do 25. listopada 2024. o kojemu bi se trebalo odlučiti prema čl. 106. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Slijedom navedenog proizlazi da tužitelj traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, koje je priložio uz tužbu, poništi.
4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
6.Tužitelj je na raspravi predložio da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište. Navodi da je 2020. podnio zahtjev za poticaje, no, da je odbijen, nakon čega je 19. lipnja 2020. odustao od tog zahtjeva te da su vršene neke kompenzacije. U spis je predao dva jedinstvena zahtjeva. Vezano za odgovor na tužbu navodi da se u istome navodi rješenje od 18. svibnja 2005. te u svezi s tim ističe da ili je pogrešno naveden datum ili se to rješenje na njega ne odnosi obzirom da se kod njega radi o rješenju od 18. kolovoza 2005. Naveo je i da nema daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza.
7.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i osporavanog rješenja.
8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora i istom priležećih isprava te čitanjem spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili a ni popisali troškove ovog upravnog spora.
10.Iz podataka spisa je razvidno da je prvostupanjsko tijelo, po službenoj dužnosti, donijelo rješenje od 04. rujna 2023. kojim se tužitelju, rođenom **.**.1971., priznaje svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje počevši od 2. studenog 2022. te je u istom navedeno da podliježe reviziji. To prvostupanjsko rješenje je po žalbi tužitelja od 14. rujna 2023. tuženik poništio rješenjem od 25. rujna 2023. budući da je tužitelj u svojoj žalbi naveo da je njegov početak obavljanja poljoprivredne aktivnosti vezan za datum upisa seljačkog gospodarstva ili OPG-a od 18. kolovoza 2005. te zatražio naknadni upis u matičnu evidenciju mirovinskog osiguranja sa početkom kolovoza 2005.. Tuženik je ocijenio da se radi o zahtjevu tužitelja. Prvostupanjskom tijelu je dana uputa da od tužitelja zatraži da precizira zahtjev za priznanjem svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja po osnovi obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Nakon toga je tuženik, po žalbama tužitelja, poništio i ostala prvostupanjska rješenja i predmet vraćao prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak obzirom da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi iz drugostupanjskog rješenja 14. rujna 2023. Konačno je prvostupanjsko tijelo, nakon saslušanja tužitelja na zapisnik od 18. srpnja 2024. donijelo rješenje od 24. srpnja 2024. kojim je tužitelju ponovno priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje počevši od 2. studenog 2022. Tužitelj je i na to rješenje izjavo žalbu te je tuženik ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem, koje je doneseno na temelju članka 136. i članka 138. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018,102/2019., 84/2021 i 119/2022, dalje: ZOMO), izmijenio prvostupanjsko rješenje od 24. srpnja 2024. na način da je tužitelju priznao svojstvo osiguranika u mirovinskom osiguranju s danom 25. listopada 2024. sukladno odredbi članka 11. i članka 119. stavka 2. i 3. ZOMO-a.
11.Nadalje, iz podataka spisa je razvidno da je prvostupanjsko tijelo od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnica u šibensko- kninskoj županiji, vezano za tužitelja, pribavilo očitovanje od 18. lipnja 2024. iz kojeg proizlazi da je tužitelj nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva pod nazivom OPG Štrbac, ČJ, [adresa], da je to poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik OPG-a od 18. kolovoza 2005. pod matičnim identifikacijskim brojem (MIBPG) 160509., da je tužitelj bio upisan kao član OPG-a od 3. lipnja 2019. do 2. studenog 2022. te da dana 2. studenog 2022. OPG mijenja nositelja te novi nositelj postaje tužitelj ČJ.
12.Navedeno proizlazi i iz rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnice u Šibensko-kninskoj županiji, Šibenik od 2. studenoga 2022. Iz tog rješenja proizlazi i da je prijašnji nositelj ŠJ, rođen **.**.1934., upisan u Upisniku poljoprivrednika od 18. kolovoza 2005. te da se ispisuje iz Upisnika. Nadalje je razvidno da je to rješenje, između ostalog, dostavljeno i HZMO, Područni ured u Šibeniku.
13.Tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj je saslušan u svojstvu stranke (zapisnik od 18. srpnja 2024.). U svom iskazu je naveo da je želio dokazati da je član poljoprivrednog domaćinstva od 18. kolovoza 2005. navodeći da bi na taj način imao pravo izbora želi li ili ne želi biti osiguran na mirovinsko osiguranje. Njegov dokaz da je obavljao poljoprivrednu djelatnost da je to što mu se otac 2003. teško ozlijedio. Naveo je da želi biti osiguran kao poljoprivrednik od 2. studenog 2022. (kada je postao nositelj OPG-a) a ne od ranije.
14.Člankom 11. stavak 1. ZOMO-a propisano je da su obvezno osigurane osobe koje obavljaju poljoprivrednu i šumarsku djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje, a upisane su u upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, odnosno u upisnik šumoposjednika u svojstvu nositelja ili člana obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, odnosno šumoposjednika i člana njegova obiteljskog domaćinstva.
15.Kako iz prednjih utvrđenja proizlazi da je tužitelj kroz razdoblje od 3. lipnja 2019. do 2. studenog 2022. bio upisan kao član OPG-a a potom od 2. studenog 2022. kao nositelj OPG-a to je za istog nastala obveza na osiguranje sukladno citiranoj odredbi članka 11. ZOMO-a.
16.Člankom 117. stavak 2. ZOMO-a propisano je da svojstvo osiguranika utvrđuje Zavod na osnovi prijave osiguranja koju podnosi obveznik doprinosa, odnosno osiguranik kada je sam obveznik plaćanja doprinosa.
17.Prema odredbi članka 119. stavka 2. ZOMO-a ako osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana nastanka obveze na osiguranje ne podnese prijavu na osiguranje, Zavod će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznanju svojstva osiguranika, a stavkom 3. istoga članka propisano je da ako Zavod u roku od 12 mjeseci od dana nastanka obveze na osiguranje ne donese rješenje o priznanju svojstva osiguranika, svojstvo osiguranika se priznaje s datumom donošenja rješenja Zavoda.
18.Kod činjenice da je tužitelj bio upisan kao član OPG od 3. lipnja 2019. do 2. studenoga 2022. i da je od 2. studenoga 2022. upisan kao nositelj OPG-a te da u roku iz odredbe članka 119. stavak 2. ZOMO-a nije podnio prijavu osiguranja, to pozivanje tužitelja na rješenje Službe za gospodarstvo - Ispostava Knin od 18. svibnja 2005., nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari a jednako tako ni navodi tužitelja da je 2020. podnio zahtjev za poticaje, koji je odbijen, kao ni dokumentacija koju je tužitelj priložio u spis na raspravi održanoj 20. ožujka 2026. (potpisivanje PDF dokumenta, jedinstveni zahtjev te obračun o kompenzaciji).
19.Kako je gore navedeno rješenje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnice u Šibensko-kninskoj županiji, Šibenik od 2. studenoga 2022. dostavljeno je tuženiku. No, rok od 12. mjeseci iz odredbe članka 119. stavak 3. je, kako proizlazi iz prednjih utvrđenja, prošao, pa, kako to pravilno navodi i tuženik, nije bilo zakonske osnove osigurati tužitelja s danom 2. studenog 2022., a kako je to isti zatražio u svom iskazu danom na zapisnik od 18. srpnja 2024.
20.Valja cijeniti i okolnost da tužitelj nije dostavio niti predložio izvođenje relevantnih dokaza koji bi upućivali na drugačiji zaključak, štoviše, na raspravi održano 20. ožujka 2026. naveo je da nema daljnjih dokaznih prijedloga.
21.Slijedom navedenog, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud smatra da je osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito. Javnopravna tijela su, po ocjeni ovoga suda, pravilno provela upravni postupak odnosno nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano rješenje je dostatno obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari.
22.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 16. travnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.