Povrv-283/2025-3

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužitelja Iveo d.o.o. iz Osijeka, Kapucinska 36, OIB: 77581524601, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženog ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, dana 16. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Patricie Pucić iz Žminja broj Ovrv-693/2024 od 29. srpnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženom ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Iveo d.o.o. iz Osijeka, Kapucinska 36, OIB: 77581524601, iznos od 400,00 eur (slovima: četristoeura), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 150,00 eur (slovima: stopedeseteura), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 16. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Patricie Pucić iz Žminja broj Ovrv- 693/2024 od 29. srpnja 2024. naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) isplatiti ovrhovoditelju (sada tužitelju) iznos od 400,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2024. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od ukupno 281,64 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, u kojem je naveo da kada je sklopio ugovor o zajmu s tužiteljem, nije bio pravovremeno obaviješten o mogućnostima za prolongaciju otplate duga, da nije upoznat s mogućnošću pokretanja ovršnog postupka, te da mu nije dana mogućnost da se očituje i iznese razloge za kašnjenje u otplati duga.

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola br. Povrv- 47/2025-2 od 7. srpnja 2025., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stranke su upozorene na sadržaj odredbi st. 3., 4. i 5. čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, 146/25 - u nastavku teksta ZPP), odnosno tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4. Tužitelj je, očitujući se na prigovor tuženika, podneskom od 18. srpnja 2025. predložio da se predmet ustupi Općinskom sudu u Osijeku, budući da su stranke u čl. 6. Ugovora o zajmu broj 218-2024 od 19. lipnja 2024., za slučaj spora ugovorile nadležnost Općinskog suda u Osijeku. Nadalje, u odnosu na predmetno potraživanje tužitelj je naveo da je tuženik upozoren da ukoliko ne izvrši povrat zajma u danom roku u cijelosti, da će tužitelj pokrenuti postupak protiv njega pred nadležnim institucijama ili ustupiti tražbinu trećoj strani po svojoj diskrecijskoj ocjeni, a što je tuženik prihvatio (čl. 2. Ugovora o zajmu), te da nije u roku podmirio svoju obvezu preuzetu Ugovorom o zajmu 218-2024, slijedom čega je tužitelj kao ovrhovoditelj 5. srpnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku, u kojem potražuje glavnicu preuzetu Ugovorom o zajmu u iznosu od 400,00 eur i trošak ovršnog postupka u iznosu od 281,64 eur (trošak sastava prijedloga za ovrhu i trošak javnog bilježnika), te je 29. srpnja 2024. javni bilježnik donio predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-693/2024. Tuženik u svom prigovoru navodi da nije bio pravovremeno obaviješten o mogućnosti prolongacije otplate duga (usprkos vrlo jasnoj odredbi čl. 2. Ugovora koji mu prije potpisivanja očito nije bio sporan), te da prvotni dogovor s ovrhovoditeljem nije predviđao prisilnu naplatu putem ovrhe i da mu nije dana prilika da se očituje prije podnošenja prijedloga za ovrhu, što tužitelj smatra neosnovanim i pravno irelevantnim. Obveza tuženika proizlazi iz vjerodostojne isprave na temelju koje je zakonito pokrenut ovršni postupak, a tvrdnje o navodnom dogovoru koji isključuje ovrhu nisu potkrijepljene nikakvim dokazom. Pravo ovrhovoditelja na prisilnu naplatu ne ovisi o prethodnom dodatnom obavještavanju niti o volji tuženika da dug podmiri mirnim putem nakon dospijeća obveze. Također, sam čin podnošenja prigovora potvrđuje da tuženiku nije bilo uskraćeno pravo na očitovanje i pošteni postupak, stoga tužitelj ostaje kod prijedloga za ovrhu u cijelosti. Tuženik je u obveznopravnom odnosu s tužiteljem od 19. lipnja 2024. kada su tužitelj u svojstvu zajmodavca i tuženik kao zajmoprimac zaključili Ugovor o zajmu 218-2024 koji je kratak i jasan te sadrži sve bitne sastojke (iznos zajma, rok vraćanja, IBAN zajmodavca i zajmoprimca te opcije prolongiranja roka otplate na zahtjev zajmoprimca), odnosno isti potpisali, slijedom čega je tužitelj isplatio tuženiku pozajmljeni iznos od 396,02 eur, koji je naveden u Ugovoru u zajmu, a u prilog navedenom tužitelj dostavlja i platni nalog od tog dana. Također, iz e-maila od 28. lipnja 2024. je razvidno kako je tuženik pravovremeno upozoren na dospijeće svoje obveze, ali povodom istoga ipak nije reagirao niti zahtjevom za prolongiranjem roka otplate zajma, niti vraćanjem zajma. S obzirom da tuženik nije podmirio preuzetu obvezu iz Ugovora o zajmu, tužitelj potražuje iznos od 400,00 eur na ime glavnice, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. srpnja 2024., trošak priznat rješenjem o ovrsi od 281,64 eur sa zateznom kamatom koja teče od 29. srpnja 2024., te trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate (koji nije specificiran navedenim podneskom). Navedeni podnesak dostavljen je tuženiku 18. rujna 2025., na koji se nije očitovao.

5. Rješenjem broj Povrv-47/2025-6 od 24. listopada 2025., koje je postalo pravomoćno 28. studenog 2025., Općinski sud u Puli-Pola, oglasio se mjesno nenadležnim, te je predmet ustupljen Općinskom sudu u Osijeku na daljnji postupak.

6. Sud nije održao ročište smatrajući da isto nije potrebno, a imajući u vidu i da se radi o postupku u sporu male vrijednosti, koji je pisani.

7. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u konto kartice na dan 19. lipnja 2024. (list 7 spisa), Ugovor o zajmu 218-2024 od 19. lipnja 2024. (list 8 i 37 spisa), nalog za plaćanje (list 38 spisa) i e-mail komunikaciju između tužitelja i tuženika (list 39 spisa).

8. Iz konto kartice na dan 19. lipnja 2024. vidljiv je dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 400,00 eur (pozajmica).

9. Iz Ugovora o zajmu 218-2024 vidljivo je da je zaključen između tužitelja i tuženika dana 19. lipnja 2024. Ugovorom se tužitelj kao zajmodavac obvezao tuženiku kao zajmoprimcu izvršiti isplatu 396,02 eur u roku od jednog radnog dana od dostavljanja Ugovora zajmodavcu, sukladno čl. 499. do 507. Zakona o obveznim odnosima (čl. 1. Ugovora). Iz čl. 2. Ugovora proizlazi da se zajmoprimac obvezao izvršiti uplatu iznosa od 400,00 eur u roku od 15 dana od primitka iznosa navedenog u čl. 1. Ugovora. Ukoliko zajmoprimac ne izvrši povrat zajma u navedenom roku u cijelosti, zajmodavac će pokrenuti ovršni, parnični ili kazneni postupak protiv zajmoprimca ili ustupiti tražbinu trećoj strani, što zajmoprimac prihvaća. Prema čl. 3. Ugovora, razlika od 3,98 eur između iznosa koji je isplaćen i onog kojeg je zajmoprimac dužan vratiti predstavlja naknadu iz čl. 3. st. 1.d Zakona o potrošačkom kreditiranju, na naplatu koje je zajmoprimac svojim potpisom pristao. Sukladno čl. 4. Ugovora, ukoliko zajmoprimac ne bude u mogućnosti vratiti predmetni zajam u roku od 15 dana kako je specificirano u čl. 2. Ugovora, ima mogućnost tri dana prije isteka tog roka zatražiti od zajmodavca prolongaciju roka za dodatnih 15 dana, 45 dana ili 75 dana. Ukoliko zajmodavac zajmoprimcu odbije prolongaciju otplate zajma, odnosno ukoliko zajmoprimac istu i ne zatraži, uvjeti vraćanja zajma ostaju kako je navedeno u čl. 2. Ugovora. Odredbom čl. 5. Ugovora propisano je da ukoliko zajmodavac zajmoprimcu odobri prolongaciju otplate zajma, za istu uslugu razmatranja zahtjeva prolongacije roka otplate i informiranja o istoj zajmoprimac se obvezuje u roku od 3 radna dana od odobrenja na račun zajmodavca izvršiti uplatu: za dodatni rok od 15 dana iznos od 50,00 eur, za dodatni rok od 45 dana iznos od 75,00 eur i za dodatni rok od 75 dana iznos od 100,00 eur. Ukoliko zajmoprimac ne izvrši uplatu navedene izvršene usluge u cijelosti u roku od 3 radna dana, uvjeti vraćanja zajma ostaju kako je navedeno u čl. 2. Ugovora.

10. Iz naloga za plaćanje od 19. lipnja 2024. vidljivo je da je tužitelj isplatio tuženiku 396,02 eur.

11. Iz e-mail komunikacije između tužitelja i tuženika proizlazi da je 28. lipnja 2024. tužitelj podsjetio tuženika o proteku roka za povrat zajma dana 4. srpnja 2024. po Ugovoru broj 218-2024, sklopljenom 19. lipnja 2024., te o uvjetima prolongacije roka vraćanja zajma.

12. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

13. Naime, utvrđeno je da su tužitelj i tuženik dana 19. lipnja 2024. zaključili Ugovor o zajmu 218-2024 i da je tužitelj isplatio tuženiku 396,02 eur sukladno navedenom Ugovoru. Tuženik se sukladno čl. 2. Ugovora kao zajmoprimac obvezao izvršiti uplatu iznosa od 400,00 eur u cijelosti zajmodavcu u roku od 15 dana od primitka iznosa navedenog u čl. 1. Ugovora, što očito nije učinio.

14. Nisu osnovani prigovori tuženika da kada je sklopio ugovor o zajmu s tužiteljem, nije bio pravovremeno obaviješten o mogućnostima za prolongaciju otplate duga, da nije bio upoznat s mogućnošću pokretanja ovršnog postupka, te da mu nije dana mogućnost da se očituje i iznese razloge za kašnjenje u otplati duga, budući da je čl. 2. Ugovora propisano da ukoliko zajmoprimac ne izvrši povrat zajma u navedenom roku u cijelosti, da će zajmodavac pokrenuti ovršni, parnični ili kazneni postupak protiv zajmoprimca ili ustupiti tražbinu trećoj strani, što je zajmoprimac prihvatio, a sukladno čl. 4. Ugovora, ukoliko zajmoprimac ne bude u mogućnosti vratiti predmetni zajam u roku od 15 dana kako je specificirano u čl. 2. Ugovora, ima mogućnost tri dana prije isteka tog roka zatražiti od zajmodavca prolongaciju roka za dodatnih 15 dana, 45 dana ili 75 dana. Odredbom čl. 5. Ugovora propisani su uvjeti prolongacije, a osim toga tuženik je i 28. lipnja 2024. upozoren na skori istek roka za povrat zajma, te na mogućnost prolongacije roka. Tuženik je imao mogućnost i podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi, te očitovanja na podnesak tužitelja od 18. srpnja 2025.

15. Kako tuženik ničim nije dokazao da je ispunio ugovorenu obvezu i isplatio tuženiku iznos od 400,00 eur u cijelosti u roku od 15 dana od primitka zajma, što je sukladno čl. 2. Ugovora i kao sudionik u obveznom odnosu sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u nastavku teksta ZOO) bio dužan učiniti, sud je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a, ostavio na snazi platni nalog javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju potraživanje u iznosu od 400,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2024. do isplate. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

16. U preostalom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog je ukinut na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a.

17. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja putem odvjetnika. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 50 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 100,00 eur, što uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 eur, iznosi 125,00 eur i trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eur, što je sveukupno 150,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 16. travnja 2026. do isplate, po stopi sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

18. U preostalom dijelu koji se odnosi na administrativne troškove u iznosu od 6,64 eur, izvansudsku ovrhu u iznosu od 62,50 eur i pribavu isprava za stranku u iznosu od 62,50 eur, zahtjev tužitelja za naknadu troškova je odbijen kao neosnovan, budući da tužitelj nije dokazao da je imao navedene troškove.

Osijek, 16. travnja 2026.

Sudac

Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženiku